Jump to content
IGNORED

Prosta duša slovenska


pantelia

Recommended Posts

24 minutes ago, Fakundo Sava said:

Mene isto zanima kakav je bio odnos sa Borom,krenuli u istom bendu,razišli se zbog nesuglasica i šta se dalje dešavalo na toj relaciji  

 

 

Bora bio seljak podsmevao se Balašu javno...

 

Ovo su stihovi iz njegove zbirke

 

Quote

Ne smem po njima da uriniram jer me oni neizmerno vole, u suprotnom draži će im biti Đole. A on od svoje Olivere niti piša, niti se*e - stihovi su Borine pesme u novoj zbirci.

 

  • +1 1
Link to comment

kako je ovo tačno napisano. imenjak je bio tri godine mlađi od mene.

Spoiler

Biti Vojvođanin u onoj velikoj državi bilo je privilegija koja je podrazumevala da si svuda dobrodošao jer je fama o lepo vaspitanim, a benignim, severnjacima bila opšte mesto u razumevanju dinamike postojanja SFRJ. Vojvođani su u bivšoj državi imali i jednu dozu nacionalne ambivalentnosti, mešavine svega što je tutnjalo i ostajalo tu u Panoniji, pa je to dodatno sprečavalo neko nacionalno svojatanje i po automatizmu odricanje. Balašević je svesno i vrlo inteligentno bazirao svoj umetnički identitet na tome ali je uspevao da tu negde progura i onu drugu stranu priče: cinizam, depresivnost, autoironiju, panonsku autodestrukciju pa i izvesnu distancu, vremensku i ličnu, prema ljudima i događajima oko sebe. On sam sebe je, uporno je to ponavljao godinama, smatrao Jugoslovenom kao i većina nas rođenih i odraslih  u Jugoslaviji koji sebe u ovim novim državama nastalim nakon raspada SFRJ doživljavaju kao apatride i izbeglice a da se celog života nisu ni kilometar mrdnuli od kućnog praga. Njegovoj generaciji to je palo još teže jer biti svedok raspada države sa 40 i kusur, koliko je Balašević imao kada je počeo rat, je bilo sigurno poražavajuće i bolno. U mutna vremena koja su usledila bilo je kod njega, i kod svih nas, političkog lutanja, straha, nesigurnosti, pa svaki put iznova pokušaja prepoznavanja nečeg ohrabrujućeg u novim idejama ili ljudima sve uz gomilu razbijenih iluzija, mnogo grešaka i svakodnevnih obrta u kojima smo se svi mi, pa i on, teško snalazili.

 

Tu negde početkom prve decenije 2000tih je i Balašević prestao da piše, bar pesme, pisao je knjige, uradio i film ali očigledno je da je izgubio, ili je bar mislio da je izgubio, one z

 

  • +1 1
Link to comment

Uzevsi u obzir koliko je zaljen diljem bivse Juge u prethodnih nedelju dana, cini mi se da je tek sad, ovih dana, Stipe Mesic moze da naspe dupli stok, nazdravi sebi i kaze "Sad je stvarno vise nema".

 

To je to..poslednji konac, poslednja nit koja je bila iskreno voljena na svim prostorima ex drzave i iskreno oplakana nakon smrti.

 

Vise ih biti nece.

Link to comment
Jel zna neko upuceniji kakav je bio odnos Balasevica i Arsena? Oni su ista generacija, ali ima poklapanja kod publike, makar je Balasevic bio prijemciviji za mase. Ovaj topic je jako lep, pa ne bih da ga kvarim nekim losim vajbom, ali sam bukvalno malopre procitao neki Arsenov intervju iz 2015. gde ga pitaju kako je doslo do saradnje sa Borom Djordjevicem, i onda ide jedan za mene dosta neocekivan odgovor: "Vojkan Borisavljević je pravio koncerte, ne znam više kako se zvao taj festival, ali on bi uz koncert spojio i neke izvođače da nastupaju zajedno. Tako je spojio mene i Boru Đorđevića. Nas dvojica smo se malo viđali, uglavnom oko tih nastupa, a nakon devedesetih nismo se više čuli. Ipak, moram reći da je od tih kantautora u Srbiji Bora Đorđević bio najdarovitiji. Više vjerujem njemu, nego balaševićizmu i tim stvarima."
Mislim da je Arsenu bio "zanimljiviji" Bora, pogotovo u onoj prvoj fazi.
Prosto, "divljiji" direktniji...

.... Shiit has hit the fan!

  • +1 1
Link to comment
19 hours ago, Kampokei said:

Jel zna neko upuceniji kakav je bio odnos Balasevica i Arsena? Oni su ista generacija, ali ima poklapanja kod publike, makar je Balasevic bio prijemciviji za mase. Ovaj topic je jako lep, pa ne bih da ga kvarim nekim losim vajbom, ali sam bukvalno malopre procitao neki Arsenov intervju iz 2015. gde ga pitaju kako je doslo do saradnje sa Borom Djordjevicem, i onda ide jedan za mene dosta neocekivan odgovor: "Vojkan Borisavljević je pravio koncerte, ne znam više kako se zvao taj festival, ali on bi uz koncert spojio i neke izvođače da nastupaju zajedno. Tako je spojio mene i Boru Đorđevića. Nas dvojica smo se malo viđali, uglavnom oko tih nastupa, a nakon devedesetih nismo se više čuli. Ipak, moram reći da je od tih kantautora u Srbiji Bora Đorđević bio najdarovitiji. Više vjerujem njemu, nego balaševićizmu i tim stvarima."

 

Arsen je 15 godina stariji od Balaševića (ili si greškom napisao "ista generacija").

 

Arsen je bio ono čemu je Balašević težio, nezavisni kantautor sa parolom "mater vetru dok je nama nas" a tu podrazumevam, pored porodice na prvom mestu, onaj krug prijatelja i saradnika, ono što se još podrazumeva pod "pobratimstvom lica u svemiru".

 

Sa druge strane Arsen je bio sofisticiraniji u mužičkom smislu obzirom da je završio akademiju, iako je prvo upisao pravo. Diplomirao je na flauti, a svirao od klasike do džeza. Prvi album je snimio nešto tek pre 30te i on je odisao gorčinom, razočarenjem u ljubav, nošen sa dva monumenta Moderato cantabile gde se poziva na ostavljanje celog sveta iza sebe i odlazak u nepoznato u cilju ljubavi i Sve što znaš o meni napisana egom kao da je u pitanju ostvareni umetnik a ne tek "početnik".  Dosta je radio i pisao za filmove, serije, pozorište.

Zajednička crta im je "mešovito poreklo", Arsenu je baka bila Italijanka, otac Srbin, majka Hrvatica kao i veliki broj Dalmatinaca, Ličana, Hercegovaca...

 

Uostalom Balašević mu je napisao pesmu, gde ga čak i imitira, njegov govor i pevanje, ali svakako posvećeno sa poštovanjem...Arsen je bio idol generacija iz 50tih i 60tih. Jedan od retkih čija popularnost u Jugoslaviji nije imala uspone i padove - kad je došao do vrha nije bilo šanse da ga neko "skine" odatle.

 

 

  • +1 8
Link to comment

"Crvena linija" na N1, priča Aleksandar Dragaš, iz Zagreba, i tako dražesno izbegava bilo kakvu mogućnost da se pomisli na "J" od Jugoslavije, koju je i sam apostrofirao sad već čuvenom mišlju, napisanom odmah nakon Đoletove smrti-  Jugoslavije nema odavno, ali je, zapravo, umrla sada. Njegovo pravo, naravno, čovek zna najbolje šta je poruka teksta koji je pisao, ali razrađujući tezu o ostavljanju Jugoslavije po strani (što je u slučaju Đoletove smrti apsolutno nemoguće) Dragaš, čini mi se, izgovara antologijsku nebulozu, ovde parafraziranu:

-Dolazi neki dobar bend iz Beograda u Zagreb, kao što dolazi neki dobar bend iz Londona, Njujorka, Mančestera, nije bitno odakle, ja želim da se malo dokine sa tom pričom (o Jugoslaviji, primedba autora posta)

 

Da pojednostavimo, ako gospon Dragaš već voli komplicirat, ne: kad bendovi iz Londona, Njujorka i Mančestera budu pevali na jeziku koji razume 100% Hrvata onda ćemo moći zanemariti priču o (pod)kontekstu, nekadašnjoj državi i zajedničkom kulturnom prostoru.  

 

Edited by simetrije
  • +1 3
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...