Jump to content
IGNORED

psiholoske posledice pandemije


betty

Recommended Posts

Pozdrav svima,

 

Videla sam kako je dobar odziv bio za popunjavanje upitnika pa sam došla i ja sa jednim :laugh:

 

Ne znam da li je pravo mesto za to, pa ako admini procene da nije, neka prebace ili obrišu - jednostavno nisam htela da opterećujem forum još jednim topikom. A moram da pokušam, pošto je uska populacija kojoj je upitnik namenjen, pa pokušavamo da dođemo do što više ljudi. 

 

U svakom slučaju, Institut za sociološka istraživanja (Filozofski fakultet, Beograd) radi istraživanje o praksama, stavovima i iskustvima samoizolacije građana Srbije koji su ušli na teritoriju zemlje neposredno pre ili nakon izbijanja pandemije COVID19. Ispitujemo i one koji žive ili duže borave u inostranstvu i one koji su se tamo zatekli*. Cilj istraživanja je da razumemo načine povratka u zemlju, eventualna iskustva i probleme sa kojima su se suočavali građani u samoizolaciji, kao i da ispitamo stavove o pandemiji i merama koje su uvedene u Srbiji.

 

Istraživanje je, naravno, anonimno i za popunjavanje ankete potrebno je 10 minuta. Upitnik se nalazi na ovom linku.

 

Molba za sve forumaše je da ukoliko znate nekoga ko je došao ili se vratio u Srbiju ili ste se sami vratili, da uradite istraživanje ili pošaljete link ka upitniku. 

 

Hvala :wub:

 

*Za "trajnije migrante" koji žive, rade, studiraju, borave... u inostranstvu kao trijažni datum je postavljen 21. februar, a za one koji su se "zadesili" u inostranstvu - turistički, poslovno, kratko putovanje, svakodnevna prekogranična mobilnost... trijažni datum je 6. mart.

Link to comment

Hahaha, tu sam ja, redovno se informišem na ovom pod-forumu (i obiđem topik o serijama :D), samo se ne javljam.

 

Zaista mnogo hvala svima koji popune ili proslede, ako ne dođemo do dovoljnog broja ljudi i svih kategorija "povratnika", podaci nam neće biti upotrebljivi i džabe sav trud.

Link to comment
  • 2 weeks later...
On 9.4.2020. at 11:09, Frile said:

Nemamo pojma ni šta će nas zadesiti u narednom periodu ni kako će nas to pogoditi. 

A eventualna sličnost sa bombardovanjem je jako individualna.

Na primer, bombardovanje je sasvim različito proživeo neko ko je do tada bio ušuškan u Beogradu i tek mu se 99. odjednom zaljuljalo tlo pod nogama (moj slučaj), u poređenju sa nekim ko je (lično ili preko bliskih ljudi) imao kontakt sa dešavanjjima na ratištima devedesetih.

Ja sam pre ovoga već prolazio par puta kroz situacije kada odjednom ostaješ bez dotadašnje stabilnosti i slike budućnosti kakvu si zamišljao (drugi put sam, srećom, imao stručnu pomoć da se izvučem iz depresije).  Stoga ovo nije ništa novo, sada mi je trebalo "samo" nedelju dana da se pomirim da proleće i leto a bogami ni ono posle neće proteći kako sam do nedavno zamišljao.

 

Da vratim temu na topic o psihickim posledicama pandemije. Iz mog okruzenja, nekako mi se cini da najmanje posledice osecaju deca, omladina i penzosi. Svi koji su na lekovima da ih ja znam a koji su povecali terapije su u radnom dobu. Mislim da tu postoji veliki pritisak - neko ko vec ima problema, ko vec ima gomilu obaveza (sto dece, sto starih roditelja, sto posao) sad mu ulecu i zabrane, neizvesnost i opasnost od toga da se oni i njihovi mili zaraze , kao i opasnost od gubitka posla ili smanjenje plata. Takodje nemas ni slobodu, sto ukinutu policijskim casom, sto time da ako zarazis sebe izlazes time i druge. Mozda bih ja hteo da me boli qrac i da kazem nek ide zivot ali me sprecava sto nije u pitanju samo moj.

 

Po meni je ovde vlast jako lose reagovala, ne samo nasa nego i globalna. Navescu dobar primer iz mog licnog iskustva. Isao sam da radim projekte u Malavi, zemlju koja je prepuna malaricnih komaraca. Protiv malarije pijete lekove ali ne postoji 100% sansa da ce sve biti ok. Neko ce proci bez da je znao da je ima, neko kao da je imao grip a nekog ce da smlati. Na neki nacin slicno kao ovo sa koronom. Ali niko ne dize paniku oko toga, ides pa sta ti bog da. Na neki nacin slicno je i svaki put kad udjes u autu. Ljudi ginu u saobracajnim nesrecama svaki dan u Srbiji. Niko ti ne garantuje da ces ziv da se vratis. 

 

Sa druge strane, nas i vlasti a bogme i mediji maksimalno plase koronom. Mislim da je kod medija u pitanju posledica njihove totalne degradacije na clickbait tj. na sto sokantnije vesti. Meni blic ne prija da ga otvaram ni tokom redovnog stanja a kamoli sada. A nekad sam ga citao svaki dan. 

Tu su i vlasti. Mislim da su se one strasno usrale da se ekonomije, koje su na stimulansima i vec klimave, ne raspadnu. Malo su tu zaboravili da je bitno i da se obican covek psihicki ne raspadne. 

Nama je potrebno da imamo mirne vlasti koje odaju utisak da znaju sta rade i da vas smiruju. Da vam kazu da je situacija ozbiljna, da se ne treba igrati, da ce biti zrtava ali da je to zivot i da cemo pregurati. Jbt pregurali smo bombardovanje (da ne pricam o gorim stvarima), necemo koronu. 

Umesto toga imamo vlasti koje ne znaju sta tacno da rade i okrenute su svojim (ekonomskim) problemima i medije koji znaju samo da dizu paniku. 

 

Ispisah se ko blesav :) Mene zanima i kako se vi borite da psihicki ne prsnete sa svim ovim? Sta savetujete?

Link to comment
8 hours ago, Shan Jan said:

Ispisah se ko blesav :) Mene zanima i kako se vi borite da psihicki ne prsnete sa svim ovim? Sta savetujete?

gledala sam neku emisiju na početku vanrednog stanja, kao snimak razgovora psihologa, dragan ilić, psiholog kaja i neki psihijatar. psihijatar je spomenuo pojavu, mislim da se zove kognitivni fenomen. prema objašnjenju shvatila sam da se kod mene to manifestovalo i ranije. recimo kad gledam utakmicu, moram sve vreme da piljim u ekran jer mi se čini da će moj tim primiti go ako skrenem pogled.

e sad, čim se probudim pustim n1, dok idu reklame, prebacim na cnn, bbc, kad krene vremenska prognoza prebacim na tve, kad nigde ništa nema, prebacim na pink info. nonstop mi je otvoren forum, pregledavam sve žive klipove i statistike, na telefonu mi trešte daško i mlađa... primetila sam da mi se posle nekog vremena popustila pažnja, posle jedno 5 nedelja. sad i dalje sve to trešti sa svih strana, ali mi misli već blude na neke druge strane, pa ipak i dalje me sve to smiruje, u smislu, neće pasti go.

knjige, serije, filmove ne mogu da gledam, nemam koncentraciju, ne smem da skrenem pogled. ništa rad na sebi, ništa završavanje davno započetih poslova.

inače, skoro da ne izlazim iz kuće, pušim po 700 cigareta dnevno, imam neko čudno kočenje u potiljku i povremeno mi se učini da ću morati da skočim kroz prozor, da je to jedini logični izlaz.

za desetak dana treba da počnem da idem na posao. mislim da ću tog nekog dana samo sve isključiti i početi da se pravim da je sve ovo bio ružan san.

Link to comment

Meni je u svemu ovome nekako najčudniji doživljaj protoka vremena. Kad pogledam svaki dan pojedinačno, čini mi se da mi prođe dok se dvaput okrenem oko sebe, a da ni sam ne znam u čemu, ali zato ukupno gledano, kao da je vreme stalo. Period pre korone mi sad izgleda kao neki drugi život, bukvalno, iako nije prošlo ni dva meseca. Kad se samo setim o čemu sam razmišljao i šta sam planirao početkom marta, prosto mi dođe da se smejem od muke. Sticajem okolnosti sam neposredno pre toga imao brdo novih dešavanja i na privatnom i na poslovnom planu, sada je to apsolutno sve stalo i ne postoji ni najmanji znak izvesnosti kada će se i da li će se uopšte to nastaviti, a i kad se nastavi, svakako neće biti onako kako sam zamišljao. U naletima suludog optimizma mi je padalo na pamet da bih mogao da iskoristim ovo vreme da se rešim prilično opterećujuće navike da sve planiram do detalja i da naučim da prihvatim neizvesnost u životu, najdalje do čega sam zasad stigao je da nemam više konstantan poriv da udaram glavom o zid. :D 

I tako. :D 

Link to comment
9 hours ago, Shan Jan said:

 

 Mene zanima i kako se vi borite da psihicki ne prsnete sa svim ovim? Sta savetujete?

Mnogo kafetina i alkohola, ako neces da ti od slatkisa raste guza (ali ne mesati, alkohol tek kada si posle kafetina ponovo citav)

Link to comment
2 hours ago, James Marshall said:

Ja sam još gori, iskopao sam bas koji nisam pipnuo desetak godina najmanje i krenuo da peglam ponovo. 

to je konstruktivno

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...