Jump to content
IGNORED

Revizionizam, ili svakim danom sve vise napredujemo...


namenski

Recommended Posts

 

Quote

Center for Holocaust Research and Education6 ч.  · 

Saopštenje CIEH o neo-nacističkim elementima programa na Svečanoj akademiji povodom Dana pobede u Beogradu / Communique of CHRE on the neo-Nazi elements of the program at the Celebratory gala for the Victory Day in Belgrade (English below)
Sa žaljenjem konstantujemo da je na svečanoj akademiji povodom Dana pobede nad fašizmom, 9. Maja u beogradskom Narodnom pozorištu pred članovima vlade Srbije, RS, i drugim zvanicama, u zvaničnom programu izvedeno više recitacija kvislinškog ratnog zločinca Dimitrija Ljotića. Posebno malicioznim vidimo uporedno izvođenje Ljotića sa "Krvavom bajkom" Desanke Maksimović, i podsećamo da su jedinice Ljotićevog "Zbora" učestvovale i u masovnom zločinu u Kragujevcu, kao i u Holokaustu i progonu Roma, a da su rat završile u Austriji, boreći se rame uz rame sa ustaškim jedinicama. CIEH očekuje da nadležni organi republike Srbije istraže ovaj neonacistički incident, pravno procesuiraju počinioce, javno objasne kako je do istog došlo i kako će osigurati da se ovako nešto više ne ponovi.
Snimak Svečane akademije: https://www.youtube.com/watch?v=t-Zvc1xzV00
Izvori:
https://www.youtube.com/watch?v=t-Zvc1xzV00&t=1127s 18:30 - mrtvi niste - ljotic https://sr.wikisource.org/.../%D0%9C%D1%80%D1%82%D0%B2%D0... 23:11 - branko miljkovic 24:20 - Jedan za sve, svi za jednoga https://sr.m.wikisource.org/.../%D0%88%D0%B5%D0%B4%D0%B0... 36:20- BORBA VEC SE BLIZI KRAJU ljotic https://sr.wikisource.org/.../%D0%91%D0%BE%D1%80%D0%B1%D0... 36:55 - krvava bajka 56:00 - Mi znamo borbu što nas ceka ljotic: https://sr.wikisource.org/.../%D0%9C%D0%B8_%D0%B7%D0%BD... 56: 46 - stevan raickovic 58:10 - ljotic: Vec kuca cas https://sr.wikisource.org/.../%D0%92%D0%B5%D1%9B_%D0%BA... 58:26 - mrtvi niste - ljotic https://sr.wikisource.org/.../%D0%9C%D1%80%D1%82%D0%B2%D0...
Zahvaljujemo redakciji lista Beton.
 
Quote

Centar za istraživanje i edukaciju o Holokaustu (CIEH) je nezavisna organizacija, osnovana u Beogradu 2014, sa ciljem da aktivno doprinosi društvenoj i istorijskoj, činječnoj interpretaciji Holokausta, Genocida nad Romima (Samudaripena/Porajmosa), i zločinima protiv čovečnosti počinjenim tokom Drugog svetskog rata u Srbiji i Jugoslaviji. CIEH se specijalizuje za analizu istoriskih narativa kroz arhivsko, narativno, interogativno i terensko istraživanje. Imamo za cilj da pružimo javnosti nezavisan uvid u događaje Holokausta i Porajmosa objavljivanjem dokumenata, mapiranjem lokacija istorijskih događaja, dokumentovanjem svedočenja i promena u društvenim i topografskim strukturama koje utiču na formiranje politike i kulture sećanja. Verujemo da glasovi učesnika i svedoka mogu biti preneseni ne samo svedočenjima, već i ključnim dokumentima, i da porukama tih glasova treba dati mesto u javnom govoru, edukaciji i komemoraciji.

http://cieh-chre.org/?fbclid=IwAR1r0Ul5UvnsyrPZ2MA8s4C2gHOqOLYZOx_vjIqZOF1-Wshn-7ncmYGVUSg
Edited by vememah
Link to comment

Ali kakva ljotićevska diverzija, recimo ova Borba se već bliži kraju, Lepomir recituje 3 od 4 strofe. obratite pažnju koja je izostavljena (nije boldovana)

 

Borba već se bliži kraju
I dušmana nestaje
Zemlja blista sva u sjaju
Novo doba nastaje.


Srpske čete slava krasi
I zahvalnost naroda
Crveni se plamen gasi
I sviće nam sloboda.

Miran pokoj junacima
Što za narod padoše
Nek’ je slava svima njima
Što živote dadoše.

A mi ćemo dalje ići
Dok zlotvoru dođe kraj
Pobedi će čete stići
I doneti zemlji raj.

 

 

  • Hvala 1
Link to comment

@apostata samo da te obavestim, za slucaj da nisi ispratio: posle prosle godine, kada smotm pali na 3. mesto u oslobodjenju Beograda, posle Sovjeta i Bugara, na ovogodisnjem obelezavanju Praskog ustanka, otpali su i Sovjeti...

Naravno, pored ustanika, tu je bila ROA, koja ce verovatno narednih godina da postane simbol borbe protiv zlog boljsevizma, ali ni rec o u vojnom pogledu - sto je manje bitno, naravno - zaista filmski spektakularnom prodoru Sovjeta u Prag.

Koji je sprecio pokolj Prazana, sto je bilo tada bilo najbitnije.

I to ispred nosa mamlazu Patonu kojj je tih dana bio vise nego duplo blizi Pragu i to niz put, u Brnu, sto danas ne mogu da mu oproste.

 

1945-Prague-uprising-T-34.jpg

 

Prague-liberation-1945-konev.jpg

Marsal Konjev, Prag, 9. maja 1945, dok se jos pucalo i pucace se ozbiljno jos koji dan, kapitulacija na stranu, bilo je itekako razumevanja za Nemce koji bi se, gle cuda, radije predali Saveznicima, nego Rusimatm...

Eh, da je nesto Paton umesto Konjeva, do danas bismo se nagledali i filmova i rimejkovatm...

  • +1 1
Link to comment

 

Quote

Organizatori svečanosti „ne čuju“ Ljotića, Radanović kaže – scenario podmetnut

 

Koračnica Ljotićevaca odjekivala je sinoć na državnoj svečanosti povodom godišnjice Dana pobede u drugom svetskom ratu. Program je prenosila i Radio televizija Srbije, pa su sporne stihove primetili gledaoci i na to reagovali na društvenim mrežama. Istoričar i član komisije koja je odobrila scenario proslave Dejan Ristić kaže za N1 da se zapravo radi o pesmi Momčila Nastasijevića. Negira bilo kakvu povezanost sinoćnjeg programa sa delom Dimitrija Ljotića.
 

Mrtvi niste, o druzi mili,
Još se čuje vaš gromki glas.
Vaš duh silni u nama živi,
Vaša duša lebdi izmeđ’ nas

 

Prvu, a potom i poslednju strofu koračnice saradnika okupatorskih vlasti Dimitrija Ljotića slušali su na Dan pobede nad fašizmom i predsednik države i ministri u Vladi. I nikome ništa nije zasmetalo. Javnosti jeste, kao i pojedinim istoričarima. Međutim, Dejan Ristić tvrdi da ono što smo čuli zapravo nisu Ljotićevi stihovi.

„U pitanju je pesma Momčila Nastasijevića nastala daleko pre drugog svetskog rata, posebno imajući u vidu da je preminuo 1938. godine i da ni na jedan mogući način nije imao bilo kave veze sa nacizmom, ni sa fašizmom, ni sa mrziteljskom ljotićevskom ideologijom“, kaže istoričar Dejan Ristić.

Istoričar Milan Radanović misli drugačije.

„Čuli smo stihove ne samo te ljotićevske koračnice, nego i još četiri pesme Ljotićevog Zbora, fašističke, rasističke, kolaboracionističke organizacije, koja je participirala u kvislinškom režimu“, rekao je Radanović.

Istoričar Dejan Ristić koji je bio i jedan od tri člana komisije koja je odobrila scenario za program obeležavanja Dana pobede uverava da su ga pažljivo pročitali i da u njemu ništa sporno nosu videli. Na konkurs su stigla tri predloga. Jednoglasno su, kaže, odabrali najbolji.

Napisao ga je Đorđe Pavlović, umetnički direktor Filharmonije mladih „Borislav Pašćan“.

„Govorim kao građanin ove zemlje i Srbin, nikome ovde ne pada a pamet da rehabilituje ni Milana Nedića, ni Dimitrija Ljotića niti druge ratne zločince, oni su osuđeni i pravno i istorijski“, ističe Dejan Ristić.

Radanović ipak misli da im je takav scenario neko „podmetnuo“, a onaj ko ga je odobrio nije dobro promislio.

„Dovoljno je da ukucate naslove tih pesama na You Tube, izaći će vam savremene obrade tih pesama, bilo nekakvih neonacističkih bendova, bilo nekakvih fašističkih sastava“, kaže on.

To su zloupotrebe, odgovara Ristić i navodi primer Hitlera, koji je koristio dela kompozitora Riharda Vagnera.

„To što neko zloupotrebljava nešto ne znači da mi to treba da podržavamo na taj način što ćemo prestati da koristimo ta umetnička dela u školskom programu, u svečanim programima i na bilo koji drugi način“, kaže Ristić.

Njegov kolega Radanović ne nalazi opravdanje niti umetničku vrednost. Za njega je ovo normalizovanje onih koji su u Drugom svetskom ratu služili interesima okupatora.

Na pitanje zašto bi to neko danas radio, kaže: „Zato što očigledno ima određen proljotićevski ili profašistički sentiment“.

 

https://rs.n1info.com/vesti/sporni-stihovi-za-dan-pobede-ljoticevska-koracnica-ili-zloupotrebljena-pesma/

 
Edited by vememah
Link to comment

 

Quote

 

Tragedija inkompetencije ili Dan pobede fašizma

Jučerašnja svečana akademija povodom Dana pobede nad fašizmom, na sve je ličila osim na pobedu.
 
U okviru programa upriličenog za Dan pobede recitovane su pesme fašističke organizacije "Zbor" Dimitrija Ljotića. Oni koji su gledali preko malih ekrana i oni koji su prisustvovali, između ostalih i članovi Narodnooslobodilačke borbe, sa bine su mogli da čuju stihove "Mrtvi niste", "Svi za jednoga" i "Mi znamo borbu što nas čeka". 
 
Nedugo nakon što su se povodom ovog oglasili pojedinci na društvenim mrežama i političke partije, istoričar Dejan Ristić za Tanjug je rekao da su u pitanju dela Momčila Nastasijevića koja nemaju veze sa organizacijom Dimitrija Ljotića. Ove pesme se, međutim, ne mogu pronaći na spisku pesama Nastasijevića dostupnih onlajn, dok se, s druge strane, iste, već decenijama unazad dovode u vezu sa Ljotićevim pokretom, a poslednjih godina i sa raznim savremenim nacionalističkim pokretima, kao što je "Obraz".
 
 
S obzirom na to da se ovakvi programi ne pripremaju preko noći, članovi Odbora zaduženog za organizaciju ili realizatori, morali su detaljno da provere koje to stihove izvlače iz naftalina i negde su morali da naiđu bar na sumnju da su to pesme koje su pevale fašističke jedinice Dimitrija Ljotića koje su učestvovale u najgorim zverstvima okupatora tokom Drugog svetskoj rata, a 1944. su čak postale korpus SS divizija. Da li je onda u pitanju tragedija inkompetencije ili namerno slavljenje fašizma u organizaciji države prenošeno putem javnog servisa građana?
 
Po svoj prilici, reč je o pranju biografija i nacionalizaciji antifašizma na ovim prostorima kao isključivo srpskog. Po logici sadašnjih vlasti, sve što je iz "srpske kuhinje" došlo u Drugom svetskom ratu (a i posle) bilo je antifašističko. Tako smo poslednjih godina dobili i drugi antifašistički pokret, pokušaj rehabilitacije Milana Nedića i njegovo veličanje u obrazovnom materijalu, a sada je izgleda na red došao i sam Ljotić, čovek koji se među prvima odazvao pozivu nacističkih okupacionih vlasti za stvaranje civilne uprave u okupiranoj Srbiji. 
 
Pesme koje slave Ljotićev "Zbor" nisu jedino što nije bilo primereno na takozvanoj akademiji povodom Dana pobede. Skoro sve što je usledilo i čitava atmosfera na svečanosti bilo je upitno i upozoravajuće.
 
Prvi koji se obratio prisutnima bio je predsedavajući Predsedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik koji je, ironično, upozorio na pokušaje revizije istorije, pa potom naglasio da su "Srbi imali dve savezničke vojske". Iako je naglasio da su postojale dve antifašističke vojske, tokom dobrog dela govora Dodik je nipodaštavao narodnooslobodilačku borbu i sve ono što je posle nje došlo, stavljajući lovorike na srpski narod i ignorišući potpuno postojanje jugoslovenskog pokreta otpora.
 
Sve je to vešto povezao sa ratovima devedesetih godina i sa sadašnjim položajem Srba u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini ocenivši da su Srbi "pod najezdom istih onih koji su nas dva puta sa svojim oružjem i snagom napali u Prvom i Drugom svetskom ratu".
 
Dodik je spomenuo i jednu "malu pobedu, satisfakciju" kada je Kraljevski vazduhoplovni puk bombardovao Grac, 1941. godine, ali se kasnije u toku rata na malo šta imao osvrnuti što se tiče uspeha kraljevske vojske, pa je tu i zastao. Nije ostao dužan ni drugom antifašističkom pokretu, koji je dobio samo kritike zbog neoslobađanja Jasenovca i "sakrivanja mnogih stvari o Jasenovcu", a nipodaštavao je i ulogu drugih Jugoslovena u narodnooslobodilačkoj borbi. 
 
Sa ironičnom igrom reči nastavio je i predsednik Srbije Aleksandar Vučić koji je istakao da se "u našem regionu prekrajaju činjenice i pokušava da se falsifikuje istorija". U govoru koji su prorežimski mediji nazvali "istorijskim" Vučić je rekao da sve manje zemalja danas obeležava Dan pobede i bio je u pravu. Sudeći po jučerašnjoj svečanoj akademiji, Srbija je jedna od tih koja ga ne obeležava.
 
"Srbija neće na to da pristane, nemamo pravo na to, jer zaboraviti fašizam rezultiralo bi samo jednim - da u još grotesknijem obliku fašizam ponovo nastane", naglasio je predsednik Srbije, kao da nije video prizore na ulicama Novog Sada nedavno, grafite mržnje po celoj toj antifašističkoj zemlji i jednoumlje koje se svakodnevno nameće.
 
Izjednačio je, kako samo on to ume, Hrvate sada i ustaše tada, pa i Srbe sada (uključujući i sebe) i Srbe koji su se borili protiv fašizma tada. 
 
"Kada kažete da sam bezobrazan, moj odgovor je da ću biti još drskiji i bezobrazniji. Srbija malo brže napreduje od vas, ali želimo da i vi uhvatite taj ritam i imaćete onda manje briga kako da nešto protiv Srba učinite", rekao je Vučić, a poređenje BDP-a i demonstriranje papira sa grafikonima ekonomskog uspeha su začudo izostali. 
 
Zaključio je da je zavet naših predaka da svi imamo iste šanse i prava, koja ne bi trebalo da zavisi od toga da li smo pripadnici jedne ili druge politike.
 
Samo jednom u dva govora i nekoliko recitacija čula se ona strašna reč na "p" - partizani. Ime "Tito" izgovoreno je jednom, i to u negativnom kontekstu. Kao da su se pribojavali tih reči, pa je bolje bilo da ih zakopaju. Nijedna pobednička pesma iz tog vremena nije otpevana. Čak je i nemački general tokom Drugog svetskog rata Rudolf Liters uspeo preko jezika da prevali da "nemački vojnik nije dorastao fanatično borbenim partizanima", a to je Dodiku i Vučiću bilo preteško da kažu, iako su im četiri partizana sedela u publici. 
 
Proslava Dana pobede izgledala je kao žalopojka, sahrana, komemoracija. Slušali smo o stradanjima, klanjima. Govornici su pokušali da izazovu patetiku, gađenje, pa i mržnju pričama o ubijenoj nerođenoj deci i proterivanju sa ognjišta. Ima dana i mesta za te priče, a svakako je viktimizacije u ovom režimu dovoljno. Samo ove godine imali smo nekoliko svečanih akademija na kojima su se stradanja unižavala jeftinim predstavama i prisustvom nekih ljudi koji su delimično odgovorni za njih. 
 
Dan pobede, dan je za slavlje. 
 
Čak i te 1945. godine posle godina rata i stradanja, ljudi su izašli na ulice i slavili su. Bili su srećni što je to gotovo. Sada su Vučić i Dodik našli za shodno da isplaču sve te suze koje oni direktno pogođeni ratom nisu isplakali. Možda njihove nisu bile dovoljno dobre? Možda nisu bile dovoljno srpske? 
 
Jučerašnja akademija bila je sve samo ne slavljenje dana pobede. Jeftina patetika i revizija istorije zauzele su glavno mesto na toj sceni. Antifašizam prepakovan je i upakovan u ukrasni papir koji odgovara sadašnjem političkom narativu. Jugoslovenski antifašizam nacionalizovan je, a borba između saveznika i sila osovine pretvorena je u borbu protiv Srba sa isključivo nacionalnim motivima, da bi još jednom u ruke onih na vlasti stavila oružje bezgrešnosti i sindrom žrtve kojim će oni posle mahati pred svojim narodom i Evropom. Herojima koji su pružali neviđen otpor fašističkim snagama niko nije odao počast, a možda je bolje da im ovakvi i ne odaju.
 
Dan pobede, dan je za slavlje. A možda, u ovakvoj Srbiji i nije. 

 

Link to comment

Samo nepročitane strofe odnosno refreni spornih pesama:

 

Мртви нисте

 

Ви сте пошли учитељу своме,
А у тежак и крвави бој,
И за нашу лепу мисао Збора
Ви сте дали млађан живот свој.

 

А кад дође до судњега часа,
И последњу реч кад даде Бог,
Сви ће знати да сте храбро пали
За слободу и за Краља свог.

 

https://sr.wikisource.org/wiki/Мртви_нисте

 

Борба већ се ближи крају

 

Српске чете слава краси
И захвалност народа
Црвени се пламен гаси
И свиће нам слобода.

 

https://sr.wikisource.org/wiki/Борба_већ_се_ближи_крају

 

Један за све, сви за једнога

 

“Један за све – сви за једнога”
Лозинка наша: “Смрт или славу”
Боже дај нам снаге
Да створимо отаџбину праву.

 

https://sr.wikisource.org/wiki/Један_за_све,_сви_за_једнога

 

Ми знамо борбу што нас чека

 

Хајд’ у Збор, будућност ту је наша,
Хајд’ у Збор, ту другови су сви.
Препуна је стрпљења нам чаша,
Прадедовска крв у нама ври.
Хајд’ у Збор!

 

https://sr.wikisource.org/wiki/Ми_знамо_борбу_што_нас_чека

 

Већ куца час

 

У Збор, у бој, сва омладина ступа
За другом друг, за братом брат, јунаци славе нове.
У Збор, у бој, сав народ хрли скупа,
У Збор, у бој, јер отаџбина зове.

 

https://sr.wikisource.org/wiki/Већ_куца_час

Edited by vememah
Link to comment

Inače, uopšte nije izvesno da je pesme napisao Nastasijević i u kojoj verziji, pošto još nismo videli nikakav dokaz toga, npr. naziv knjige iz koje su uzete, izdavača i godinu izdanja.

 

Nijedan od pet naslova spornih pesama Google ne pronalazi ni na internetu ni u skeniranim knjigama zajedno s imenom Momčila Nastasijevića.

 

Takođe nijedne od njih nema među izabranim Nastasijevićevim pesmama na ovom sajtu:
http://www.antologijasrpskeknjizevnosti.rs/ASK_SR_AzbucnikPisaca.aspx

Edited by vememah
Link to comment

Pritom je Ristić o Nastasijeviću u izjavi N1 govorio kao autoru jedne jedine pesme - "Mrtvi niste"...

 

Quote

 

U pitanju je pesma Momčila Nastasijevića nastala daleko pre drugog svetskog rata...

 

https://rs.n1info.com/vesti/sporni-stihovi-za-dan-pobede-ljoticevska-koracnica-ili-zloupotrebljena-pesma/

...dok je u Tanjugovoj izjavi spominjao neodređeno stihove, a ne pesme u množini.

 

Quote

 

Istoričar Dejan Ristić kaže da stihovi koji su recitovani sinoć na svečanoj akademiji povodom Dana pobede nad fašizmom u Drugom svetskom ratu nemaju nikakve veze s Dimitrijem Ljotićem, te da su to stihovi Momčila Nastasijevića, jednog od najznačajnijih srpskih pesnika prošlog veka.

 

http://www.tanjug.rs/full-view.aspx?izb=652523

 

U Nastasijevićevim četvorotomnim sabranim delima izdatim 1991. poezija zauzima skoro 700 strana, tako da nije nemoguće da je ipak autor izvorne varijante te pesme, koja se u tom slučaju verovatno razlikuje od verzije koju su pevali ljotićevci, a koja sadrži stihove "i za našu lepu misao Zbora / vi ste dali mlađan život svoj".

 

Quote

Poezija 695 strana

https://www.kupindo.com/Ostalo/65734021_Momcilo-Nastasijevic-Sabrana-dela-1-4

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...