Jump to content
IGNORED

Prófugos / Fugitives


Gagisha

Recommended Posts

Prófugos / Fugitives

s5icG0g.jpg

 

O latinoameričkoj zemlji vanilastog oblika prvenstveno znamo da je 1973. general Pinoče zbacio sa vlasti marksistu Aljendea, i potom sahranio aksiom da je demokratija preduslov neoliberalizma. I dalje traju kontroverze oko smrti predsednika – kritičari kažu da je ubistvo naručila američka kompanija ITT, paravan za delovanje CIA u ovoj zemlji, dok je vojska bila izvođač radova. Globalisti tvrde da je Aljende izvršio samoubistvo tog 11. septembra.

Bilo kako bilo, Čile je potom uleteo u eru “blagostanja bez slobode” (zvuči poznato?) u narednih 17 godina sa pričom koja je imala dve medalje.Jednu možete i danas videti na rafovima svake bolje snabdevene prodavnice pošto upravo iz ove zemlje stižu butelje svetskog kvaliteta (čuo iz druge ruke, pošto ne konzumiram), a krv crvena baš k'o vino lila se po ulicama i budžacima ove države, kao i uvek kada suštinski podeljeno društvo svoje razmirice rešava upotrebom svih sredstava (hej, pa i ovo zvuči poznato!).

Zbog svih ovih familijarnih egzotičnosti, Prófugos (Begunci), serija rađena u produkciji latinoameričke HBO filijale pruža posve neuobičajen i uzbudljiv gledalački plaisir. Četiri momaka – sin (ženske) glave narko klana Ferragut, pljunuti Dave Grohl; zatim Čupko nekadašnji revolucionar-sada plaćenik na samrti sa nerazrešenim porodičnim problemima; Bucko - nekadašnji mučitelj/psihomanijak u Pinočeovim kućama strave-sada plaćenik i gotivni undercover pandur imaju zadatak da pokupe 2.5 tone tečnog kokaina iz matice praškastog luksuza – Bolivije. Naravno, deal go horribly wrong, pošto su i preko sedam mora i sedam gora kerovi i krimosi na istoj strani, što postaje predložak za neobičnu road movie seriju, u kojoj ne manjka jurnjave i (ne uvek savršenih) scena akcije. Politikološki gledano, u ovoj krvavoj, fotorobotski realističnoj zakuski postaje još jednom kristalno jasno: izraz “policijska država” je tautologija.

Scenaristi se najvećim delom radnje fantastično poigravaju sa psihologijama svojih labilnih, živ(čan)ih junaka održavajući na taj način pažnju auditorijuma i visok, steroidni intenzitet dešavanja. U njima se preko ličnog plana prelamaju socijalni vektori (potpuno obrnuto od domaćih wannabe-angažovanih filmova; na koji god da ste pomislili – i na taj sam mislio!). Koka i žestina se troše u nenormalnim količinama, dok se gledaocu predočava osnovna životna istina – ništa nije onako kao što izgleda, svako živi sam za sebe, svi su protiv svih, savezi su privremeni, a neprijateljstvo trajno jer kodeksi časti ne postoje pošto se odvija igra permanentnog intrigarenja u kojoj nema nikakvih pravila te su odrubljivanja glava, bestijalna mučenja, metodična zastrašivanja, hladnokrvna smaknuća i sadistička silovanja svakodnevni prizor. Srećom, sve ovo orgijanje nije samo sebi svrha (kao npr. u užasnom, besmislenom Srpskom filmu), pošto za svako od ovih ekstremnih dela postoji jasno naznačena lična motivacija.

Čile je planinska zemlja sa nepreglednom obalom i sudeći po maherski kristalnoj fotografiji u ovoj seriji izgleda potpuno fenomenalno (i btw, ne treba nam viza za tamo). Biser Pacifika Valparaiso, inače sudsko sedište države, prestonica Santiago i lučka gromada Iquique, čije ime na jeziku Aymari Indijanaca označava spavanje, krevet i lenjost, prosto sijaju od lepote. Uzdužna bežanija glavnih junaka i narko-pandurskih goniča po njoj (pošto im popreko i nije baš ostavljeno mnogo prostora) susreće nas sa gomilom interesantnih lokacija: od katoličkih semeništa u potpunoj divljini preko indijanskih outlaw rezervata do bezbrojnih gradskih i prigradskih štekova nekadašnjih ideoloških jataka čiju je borbu pregazilo vreme, ali ne i fundamentalno osećanje odmetništva i generalna preferencija prema življenju s one strane zakona.

O manama ne bih ovom prilikom, jer prikaz sa spojlerima i nije prikaz. Recimo da nepredvidljivost nije uvek na nivou visokih standarda većeg dela serije, posebno u vezi sa delovanjem najmlađeg lika, u šta ćete se već i sami uveriti. Pod uslovom da imate jak želudac, desetak sati viška vremena i nikakav problem sa činjenicom da u Kini i dalje jedu pse.

 

 

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...