Jump to content
IGNORED

Svetsko trziste gvozdjurije koja pare ili zivot znaci...


namenski

Recommended Posts

news-main.jpg

 

Sva je prilika da je Japan digao ruke od samostalne, sopstvene proizvodnje - za sada samo sklapanja - aviona Lockheed-Martin F-35 i najavio da ima nameru da se i vec ugovorenim i planiranim snabdeva direktno od proizvodjaca.

U svrhu smanjenja troskova, stednje naravno: japansko ratno vazduhoplovstvo namerava da svoje McDonell Douglas F-4 Phantom, zameni avionima F-35A i narucilo je komada 42 jos 2011. godine.

Od tog broja, 4 komada su trebala da budu preuzeta direktno iz Lockheed Martin pogona u Forth Worth-u, Teksas, dok bi ostatak bio sklapan u svojevremeno nasiroko reklamiranom pogonu Mitsubishi Heavy Industries u Nagoji, oznacavanom kao FACO, Final Assembly and Checkout... 

28. decembra prosle, 2018. godine, japanska vlada je najavila nabavku jos 105 komada F-35, ali bez petljanja u proizvodnju i ako je prvi F-35 sa linije u Nagoji izasao juna 2017.

Razlog je, kako se tvrdi - prost: FACO nece moci da odrzi planiranu isporuku od 10 aviona godisnje i to navodno zato sto su njegovi kapaciteti projektovani za isporuku do najvise 6 aviona godisnje.

Isplivalo je jos nesto: tvrdnja da dodatna japanska narudzba pretstavlja prvi korak u zameni japanskih preko 100 Boeing F-15 aviona cija modernizacija - kako je procenjeno - nema svrhe.

Na sve to, ceni se da ce u kolicini od 105 narucenih F-35, nekih 40 komada biti u varijanti F-35B, onoj za skraceno/vertikalno poletanje/sletanje, STOL/VTOL, a za potrebe koriscenja na japanska 2 nosaca helikoptera klase Izumo...

 

Izumo.jpg

Link to comment

edc037fd-dc34-45ac-ac31-204af529826b-ori

 

Indija je krajem januara zvanicno zatrazila od Rusije produzenje licence za Su-30MKI koji se inace proizvodi u Hindustan Aeronautics Limited, HAL, pogonu u Nashik-u.

Aber kaze da se namerava dodati jos najmanje 48 ovih aviona, cija je cena oko 65 miliona US$ po komadu, sto je poprilicno jeftinije od Rafale-a koji je drugi deo tekuce indijske price: u toku je, inace proizvodnja serije od poslednja 23 od ukupno 222 aviona Su-30MKI ugovorena prvobitnim licencnim ugovorom.

Priznaje se da indijsko ratno vazduhoplovstvo trenutno manjka najmanje 11 skvadrona – 18 do 20 aviona po skvadronu – zbog kasnjenja u zameni matorih MiG aviona: IAF zeli da najdalje u periodu 2027 – 2032. dostigne broj od 42 borbena skvadrona, koliko se inace smatra potrebnim za ispunjenje glavnog doktrinarnog zadatka IAF – rata na dva fronta, protiv Kine i Pakistana.

Inace, isporuka prvog od ukupno 36 Rafale-a ugovorenih sa Francuskom, pocece septembra ove godine.

Smatra se da u uslovima kasnjenja u modernizaciji, zahtev Rusiji za proizvodnju novih odnosno dodatnih Su-30MKI ima smisla, kako sa ekonomske, tako i sa vojne tacke gledista.

Inace, indijsko-ruski licencni ugovor koji se odnosi na ove avione podrazumeva obavezu Indije da iz Rusije nabavlja/uvozi sve sirovine potrebne za proizvodnju, ukljucujuci 5,800 titanijumskih blokova i odlivaka, aluminijumske i celicne limove, sve u svemu nesto preko 7,000 pozicija medju kojima su srafovi, nitne, itd, itd…

Link to comment
On 7.2.2019. at 2:05, namenski said:

Na sve to, ceni se da ce u kolicini od 105 narucenih F-35, nekih 40 komada biti u varijanti F-35B, onoj za skraceno/vertikalno poletanje/sletanje, STOL/VTOL, a za potrebe koriscenja na japanska 2 nosaca helikoptera klase Izumo...

 

Mislim da sam skoro pročitao negde da su odobrili i dva nosača aviona, što mu valjda dođe presedan od WW2.

Link to comment
4 hours ago, zorglub said:

Mislim da sam skoro pročitao negde da su odobrili i dva nosača aviona, što mu valjda dođe presedan od WW2.

Ne znam koji su ti izvori, prema mojim :D, 2 broda klase Izumo koje sam pomenuo - su upravo ti nosaci koje pominjes, obaska sto drugi iz klase, Kaga, nosi i slavnotm WW2 ime: ugovarani su, projektovani i gradjeni (2012 - 2017) imajuci skoro sigurno na umu i mogucnost da se sa njih koriste i STOL/VTOL avioni, njih do 30-ak cini mi se, dakle bice upravo ovi F-35B, i ako su se brodovi vodili i vode kao nosaci helikoptera.

Gradjeni su deklarativno za borbu protiv podmornica i - a to je sada moderno, 1 svetski trend - za potrebe ucestvovanja/pokrivanja u mirovnim :Doperacijama i za potrebe pomoci u slucaju elementarnih i drugih katastrofa.

Aktivni su, ASW helikoptere su nosili u nekom simbolicnom broju, sve cekajuci da se resi problem programa F-35 koji se bas oduzio.

Sta god i kako god, predstavljaju kvalitativan iskorak kada su Japanci u pitanju: prve njihove brodove gradjene sa namenom da deluju daleko od Japana i van ogranicenja koja su mu nametnuta i koja je sam sebi nametnuo posle WW2.

Inace, nisu ni malo naivne, a ni lokalne naprave, ima ih skoro 30,000 tona pune istisnine (poredjenja radi, sovjetska klasa Kuznjecov, tata svih danasnjih nezapadnih nosaca, dakle kineskih, indijskih...) je na nekih cirka 50,000 tona, ali po broju aviona koje moze da nosi skoro isto kao i ovi Japanci, dakle 30-ak, mozda nesto vise, kineski se vodi na 40 komada, mada su te brojke krajnje uslovne i tehnicki i takticki i zavise od zelja, namera i mogucnosti...

Edited by namenski
Link to comment

b52-002.jpg

 

Reseno je: u 2019. Bice potrosene prve ozbiljne pare za zamenu motora na jednom od aviona koji je bio vazna ikona Hladnog rata: B-52, avion koji ce, sva je prilika, biti prva leteca naprava koja ce u aktivnoj sluzbi da proslavi 100-ti rodjendan, prva koja je jos pocetkom 50-ih godina pokazala kojim ce se pravcima kretati moderno vazduhoplovstvo i u kome je takozvana elektronika kostala vise od ostatka aviona, dobice nove motore.

Nema se vise kud: stara i jedina preostala varijanta ovog aviona, B-52H, jos od pocetka, daleke 1961. turboventilatorske motore Pratt & Whitney TF33.

Razmatranja zamene motora pocela su jos 1969, od tada se menjalo i promenilo mnogo sta, tek – bilo kako bilo, na snagu je stupio program nazvan CERP, Commercial Engine Replacement Program.

Stvari nisu nimalo jednostavne, ni tehnicki ni finansijski: potrebno je napraviti izbor izmedju zgodnog motora koji bi svojim karakteristikama ali i dimenzijama mogao da zameni svih 8 motora koiko ih B-52 ima, ili se odluciti za pretvaranje osmomotorca u cetvoromotorac.

Prva opcija je manje tehnicki i aerodinamicki zahtevna, ali je problem u tome sto motora potrebnih dimenzija ima relativno malo i tamo gde bi se covek najmanje nadao: u klasi takozvanih BizJet aviona, tacnije u motoru iz porodice Rolls Royce-ovih BR725, General Electric Passport ili PW815.

Druga opcija ima na raspolaganju siri izbor komercijalnih motora koriscenih na danasnjim putnickim avionima, kao sto su RB211, PW2000 ili cak vec stari dobri i provereni CFM56…

Na stranu sto je PW svoj TF33 prestao da proizvodi jos 1984, posle proizvedenih preko 900 komada, na stranu teskoce koje ima odrzavanje aktivnih B-52, tek programom zamene trazi se, izmedju ostalog i potrosnja goriva manja i do 40%, naravno bez stete po karakteristike aviona…

Kako god stvar sa zamenom motora bude resena, americko ratno vazduhoplovstvo planira da sredinom 30-ih godina ovog veka raspolaze sa 2 osnovne vrste bombardera: modernizovanim B-52 i novim, jos nevidjenim Northrop Grumman B-21 Raider avionom.

Sistemski, to bi otprilike znacilo razgranicenje izmedju aviona prodiraca, Amerikanci kazu Penetrator-a i aviona kamiona koji prevozi bombe: B-1 je otpisan kao ne bas uspela naprava, a B-2 kao preskup: sta to znaci u odnosu na predvidjanu cenu najavljenog B-21 od preko pola milijarde US$ po komadu, ostaje da se vidi, narocito u svetlu cinjenice da je planirana nabavka od cirka 100 komada.

Kada budu gotovi.

A dotle, gotova je stvar da ce modernizovani B-52H, kojih danas u aktivnoj sluzbi ima 76 komada, leteti poprilicno posle 2050. godine…

 

b52-01.jpg

 

Link to comment

airbus-fcas-concept.jpg

Za sada samo i jedva koncept, Airbus-ov, ali: zajednicki francusko-nemacki projekt Future Combat Air System, FCAS, ide dalje: Airbus i Dassault su dobili prvi ugovor, a MTU Aero Engines i Safran najavili saradnju u razvoju pogona za buduci avion.

Nemacka ministarka odbrane Ursula von der Leyen i njena francuska koleginica Florence Parly su 7. februara potpisale sa Airbus/Dassault ugovor o studiji zajednickog koncepta vredan 65 miliona evra.

Ugovorom je predvidjen rad na razvoju kako pilotirane, tako i bespilotne letilice, sa rokom do 2040. i podrazumevanim pocetkom zamene francuskih Dassault Rafale-a i nemackih Eurofighter-a koji su trenutno u sluzbi.

Predmet ugovora, studija koja ce zvanicno poceti da se radi 20. februara, zasniva se na ugovoru potpisanom na berlinskom ILA sajmu 2018. godine koji je postavio osnovne zajednicke zahteve/ocekivanja od buduceg aviona.

Airbus i Dassault, izabrani da budu takozvani project architect and integrator programa, opisuju isti kao kamen temeljac evropskog suvereniteta i tehnoloskog vodjstva u ratnom vazduhoplovstvu u narednim decenijama…

Highly capable pilotirana letilica bice opremljena novim i usavrsavanim sistemima oruzja, primenljivim i na bespilotnoj verziji, dok MTU i Safran najavljuju znacajne tehnoloske iskorake u razvoju motora za novi avion: Safran ce tako, navodi se, preuzeti projektovanje i integraciju sistema, biti odgovoran za gorionike, turbinu visokog pritiska i komore za naknadno sagorevanje, dok ce MTU razvijati kompresore niskog i visokog pritiska i igrati vodecu ulogu u takozvanim aftermarket aktivnostima.

Aerospace Embedded Solutions ce biti nadlezan kako za motorski hardver, tako i za softver: inace, oba proizvodjaca, sa sve zajednickom cerkom softverasicom, su se vec uspesno oprobala i dokazala kroz konzorcijum Europrop International razvijajuci motor TP400-D6 primenjen na Airbus A400M transportnom avionu.

Sto se ostatka udruzeno razdruzene Evrope i njenog drugog novog borbenog aviona, inace konkurenta tice – cekaju se Britanci i Svedjani.

 

Link to comment

 

Quote

 

Russia’s 5th Generation Stealth Fighter Jet to Be Armed With Hypersonic Missiles

The jet fighters will receive missiles with characteristics similar to that of the Kinzhal missiles, but with inter-body placement and smaller size," the source said.

Kinzhal.jpg

https://missilethreat.csis.org/missile/kinzhal/

The Su-57 will also likely also be equipped with an air-to-air hypersonic missile, an upgraded variant of the R-37 (K-37/RVV-BD) missile, capable of reaching a top speed of Mach 6 and an estimated operational range of over 300 kilometers.

 

Earlier this year, the Russian MoD announced that it has no intention to mass-produce the Su-57 fighter jet. Analysts have repeatedly questioned whether the Su-57 genuinely has fifth-generation fighter jet capabilities in its current configuration.

“For example, the Russian military aviation industry still struggles with the aircraft’s next-generation engine,” I explained previously. “A new engine purportedly called the Saturn izdeliye 30 (purportedly featuring increased thrust and fuel efficiency and fitted with 3D thrust vectoring nozzles) is not expected to be ready for serial production until at least 2020.”

 

 


 

Edited by slow
Link to comment

3992813.jpg

 

Indiji je odobrena nabavka komada 2 takozvana Large Aircraft Infrared Countermeasures Self-Protection Suites, SPS, kojima ce biti opremljena njena postojeca 2 Boeing 777-300ER aviona koji sluze za prevoz najvisih drzavnih duznosnika, predsednika i premijera u prvom redu.

Cena je 190 miliona US$.

Radi se o visoko sofisticiranom sistemu za na vreme otkrivanje, izbegavanje, pa i unistenje IC vodjenih projektila, kojim su do sada opremani Boeing B 747, takozvani Air Force One i neki primerci C-130 Hercules i C-17 Globemaster III, namenjeni posebnim namenama, doduse u ranijim varijantama, a koji se sastoji od gomile skracenica.

 

Spoiler

 

AN/AAQ 24(V)N Large Aircraft Infrared Countermeasures (LAIRCM)

ALQ-211(V)8 Advanced Integrated Defensive Electronic Warfare Suite (AIDEWS)

AN/ALE-47 Counter-Measures Dispensing System (CMDS)

...

:D 

 

 

Sama prodaja jos nije skroz gotova stvar, ceka se odobrenje Senata koje, smatra se, nece biti problem u svetlu americke politike jacanja odnosa sa Indijom i pruzanja podrske njenoj ulozi protivteze pre svega kineskom uticaju u indo-pacifickom podrucju i u Jugoistocnoj Aziji.

Nece biti problem, a to je vec potvrdjeno, ni indijsko vise nego formalno potpadanje pod americki takozvani antiruski zakon, Countering America’s Adversaries Through Sanctions Act, CAATSA...

Edited by namenski
Link to comment

Tsentr2015-09.jpg

 

Pocinje da biva onako bas odvratno, hladnoratovski: tek sto su SAD jednostrano otkazale ugovor koji su 1987. godine potpisali Gorbacov i Regan, onaj Intermediate Range Nuclear Forces Treaty, INF, kojim se obe zemlje obavezuju da se manu razvoja, proizvodnje i razmestanja krstarecih ili balistickih projektila zemlja-zemlja dometa od 500 do 5,500 kilometara, pocela je ispotiha kuknjava da Rusija i njeni projektili predstavljaju kudikamo vecu pretnju od suparnickih…

Obrazac nasiroko primenjivan u Hladnom ratu.

Povod za kuknjavu, plasiranu preko Frankfurter Allgemeine Sonnenzeitung-a, a sa pozivanjem na uobicajenog i neizbeznog ‘obavestajnog izvora’, neimenovanog naravno, nadjen je u ‘kontroverznoj’ ruskoj krstarecoj raketi 9M729 ili SSC-8, nastavku, tacnije grani razvoja raketnog sistema 9K720 Iskander (NATO SS-26 Stone).

Rusija se optuzuje da pomenutu raketu rasporedjuje na vise lokacija nego sto se mislilo, ukljucujuci jednu u blizini Moskve i jednu kod Mozdoka.

Nije u redu, smatra se, da se na 1 bataljon ovih raketa stacioniran na probnom poligonu Kapustin Jar i 1 smesten negde oko Jekaterinburga dodaju novi, obaska sto je pomenuti ugovor, navodno i otkazan zbog kontroverzi, preciznije navodne pretnje koju ova raketa predstavlja.

Inace, bataljon ovih raketa sastoji se od 4 lansera na vozilima od koji svaki nosi po 4 rakete, sto znaci da ih – po FAZ-u – Rusija sada ima najmanje komada 64.

Inace, podaci o dometu ovih raketa su poprilicno protivurecni: Rusija ne odstupa od tvrdnje da se radi o nekih, pa tako, oko 500-ak kilometara, zapadni izvori ga cene na izmedju 2,000 i 2,500 kilometara, sa sve matematikom da oni sa svojih trenutnih pozicija ‘ladno mogu da dohvate celu istocnu i severnu Evropu, dok, ako se pomere, dokotrljaju blize, mogu da je ugroze celu izuzev mozda Portugalije.

Sve u svemu, nadjen je trenutni krivac, nikom nista sto je i ostatak ove gvozdjurije na koju se ogranicenja ugovora koji vise to nije, dovoljan da urnise Evropu od Atlantika do Urala.

Dok se, mozda, u toj istoj Evropi neko ne doseti da Americi kaze ‘ej, nemoj vise da nas branis, ‘leba ti’…

Ali, sta god i kako god, jos jedna stepenica...

 

768EAC93.png

Link to comment
On 9.2.2019. at 22:20, namenski said:

airbus-fcas-concept.jpg

Za sada samo i jedva koncept, Airbus-ov, ali: zajednicki francusko-nemacki projekt Future Combat Air System, FCAS, ide dalje: Airbus i Dassault su dobili prvi ugovor, a MTU Aero Engines i Safran najavili saradnju u razvoju pogona za buduci avion...

Isplivavaju i usputna neslaganja koja ce se, obe strane se slazu, prevazici uz malo dobre volje: Nemacka se ne slaze sa politikom izvoza svima i svakome, poteze se i nemacko protivljenje prodaje nove MBDA Meteor, beyond-visual-range air-to-air rakete Saudijskoj Arabiji.

rada na novom pogonskom sistemu dakle motoru tice, Safran je pri svom OOUR-u Gennevilliers svecano pustio u rad laboratoriju za razvoj novih, naprednih tehnologija za izradu lopatica turbine visokog pritiska od koji se ocekuje da rade kako treba i na preko 2,000oC...

Cuje se da ce motor za novi avion, Next European Fighter Engine, NEFE, razvijati preko 13 tona potiska, a francusko ministarstvo odbrane je izbacilo jos jednu sliku moguce/razmatrane konfiguracije, tek onako, da ima o cemu da se prica:

DF-FCAS-French-Mo-D.jpg

On 7.2.2019. at 2:05, namenski said:

news-main.jpg

 

Dok se cekaju abrovi o buducem cedu britansko-svedske koprodukcije, stizu neki drugi: F-35 centralni pogon za odrzavanje, smesten u GB, dobio je od strane americkog ministarstva odbrane drugi po vrednosti drugi po vrednosti ugovor, tezak preko 600 miliona US$.

Ovaj, takozvani global repair hub za sve van US isporuke aviona F-35 koji pripadaju prvim isporukama koje su inace vec uveliko u toku, bitno ce povecati ucesce i znacaj Velike Britanije u celom projektu, obaska sto ce, kako se naglasava, znaciti i nova radna mesta u podruznicama britanskog ministarstva odbrane, kao sto su Defence & Electronics Components Agency, DECA, itd, a koje su inace nosioci posla sa britanske strane.

Joint venture ce biti formiran izmedju pomenute DECA, Northrop Grumman i BAE Systems, i to pod nazivom Sealand Support Services Ltd, SSSL, a njegov nastup na trzistu najavljuje se za 2020. godinu: sve to ce, po recima odgovornih, postaviti Britaniju u sam centar globalnog F-35 partnerstva, najveceg - kako se ponosno tvrdi - odbrambenog programa u istoriji, obaska sto predstavlja znak poverenja u britansku VK radnu snagu i mogucnosti britanske industrije uopste, sto ce, prirodno, omoguciti svim zainteresovanim saveznicima da se sa puno poverenja oslone na 'ono najbolje sto Britanija ima da ponudi...'

Predvidjena lokacija je inace 'severoistocni Vels', a ni britanska strana ne zaostaje sa (samo)komplimentima: ser Simon Bollom, glava nabavke u britanskom ministarstvu odbrane kaze:

Quote

 

In winning this work, the UK has demonstrated how the MOD can collaborate effectively with industry bringing together a highly skilled and experienced workforce to offer an innovative and best value support solution for the benefit of F-35 partners."

....

The UK also benefits from a long-term commitment to the F-35 programme and its unique defence relationship with the US. Together with our partners from DECA, BAE Systems and Northrop Grumman, SSSL will be able to offer the F-35 programme engineering excellence, world-class innovation and agility.

 

 

Vest inace sledi britansku odluku iz novembra prosle, 2018. godine, kada je Britanija narucila dodatnih komada 17 aviona F-35B koji ce biti isporuceni izmedju 2020. i 2022. godine, za cim je sledio ugovor dodeljen Kier i VolkerFitzpatrick-u vredan 160 miliona funti za doterivanje u red infrastrukture u RAF bazi Lakenheath koja ugoscava 2 skvadrona americkih F-35, koji su - kako se ponosno istice - prvo stalno baziranje ovih aviona u Evropi...

Sa sve jos ponosnijim isticanjem uloge ove baze u dugoj i ponosnoj istoriji podrske USAF prisustvu u Velikoj Britaniji...

Link to comment

Napustanje INF ugovora nema veze sa Evropom a njegovo napustanje su proslavili u Moskvi i Vasingtonu zbog Pekinga.

Kina je razvila vec paletu raketa srednjeg dometa DF koje ugrozavaju Guam(glavna SAD baza prema Kini u zapadnom Tihom okeanu, drugi americki prsten oko Kine), konkretno DF-26, i dobar deo Rusije.

Nemacka je pozvala Kinu na ovogodisnjem Minhenskom bezbedonosnom forumu da udje u pricu o razoruzanju.

Nije Kina vise ona Kina, ova je izuzetno tehnoloski napredna i svi sada traze da Kina udje u obavezu kontrole naoruzanja. Nema smisla INF ako Kina nije unutra.

Vec masovno prodaju bespilotne letelice po svetu, pvo sisteme, avione...imaju odlicnu bazu elektronske vojne opreme zbog jake tehnoloske baze u toj oblasti.

Zaostaju za Rusima i SAD u pravljenu motora za avione i podmornice. Zato su od Rusa kupili Su-35, da bi videli kako funkcionisu najmoderniji avionski motori.

Iako je modernizovana verzija aviona J-10 sa dodatkom C vec sada sa vrlo dobrim motorom.

Za "nevidljive avione" J-20 i J-31, kao i iste takve bombardere, koji su fazi razvoja, cekaju se novi motori koji bi trebali  budu top.

Ali sto se tice elektronike tu su u vrhu.

 

Kina je inace u velikoj modernizaciji mornarice poslednjih 10ak godina.

Ove godine pocinju da ubacuju teske razarace, realno krstarice, Tip 055-Renhain klasa.

Ubacili jedno 15-20 razaraca Tip 052-Lujang klasa. Do 2020 cve imati oko 40ak razaraca razlicitih klasa.

Ozbiljna brojka.

SAD ce imati oko 70ak razaraca klase Arleigh Burk.

Kinezi se ubrzano priblizavaju ako se pogleda 2008 godina.

 

Kinezi prave 6 borbenih grupa oko 6 nosaca aviona koji bi trebale da izbace do 2030-2035.

Zato SAD povecavaju broj nosaca aviona.

Link to comment
On 7.2.2019. at 23:30, namenski said:

edc037fd-dc34-45ac-ac31-204af529826b-ori

 

Indija je krajem januara zvanicno zatrazila od Rusije produzenje licence za Su-30MKI koji se inace proizvodi u Hindustan Aeronautics Limited, HAL, pogonu u Nashik-u.

Aber kaze da se namerava dodati jos najmanje 48 ovih aviona, cija je cena oko 65 miliona US$ po komadu, sto je poprilicno jeftinije od Rafale-a koji je drugi deo tekuce indijske price: u toku je, inace proizvodnja serije od poslednja 23 od ukupno 222 aviona Su-30MKI ugovorena prvobitnim licencnim ugovorom.

Priznaje se da indijsko ratno vazduhoplovstvo trenutno manjka najmanje 11 skvadrona – 18 do 20 aviona po skvadronu – zbog kasnjenja u zameni matorih MiG aviona: IAF zeli da najdalje u periodu 2027 – 2032. dostigne broj od 42 borbena skvadrona, koliko se inace smatra potrebnim za ispunjenje glavnog doktrinarnog zadatka IAF – rata na dva fronta, protiv Kine i Pakistana.

Inace, isporuka prvog od ukupno 36 Rafale-a ugovorenih sa Francuskom, pocece septembra ove godine.

Smatra se da u uslovima kasnjenja u modernizaciji, zahtev Rusiji za proizvodnju novih odnosno dodatnih Su-30MKI ima smisla, kako sa ekonomske, tako i sa vojne tacke gledista.

Inace, indijsko-ruski licencni ugovor koji se odnosi na ove avione podrazumeva obavezu Indije da iz Rusije nabavlja/uvozi sve sirovine potrebne za proizvodnju, ukljucujuci 5,800 titanijumskih blokova i odlivaka, aluminijumske i celicne limove, sve u svemu nesto preko 7,000 pozicija medju kojima su srafovi, nitne, itd, itd…

 

Pa i SAD su zavisne od Rusije u uvozu titanijuma za civilno i ratno vazduhoplovstvo.

Avioni F-35 i F-18 imaju puno titanijumski komponenti zavisni od uvoza iz Rusije

 

How Long Can the U.S. Rely on Russian Titanium?

Quote

 


With the U.S. ratcheting up Russian sanctions in response to Vladimir Putin's unrepentant assault on Ukraine, word comes that U.S. manufacturers Boeing and United Technologies are building up aerospace-grade titanium stocks from their key supplier in Russia. Given that Russia's VSMPO-Avisma is, as the Wall Street Journal reports, a subsidiary of Rostec, the government-owned defense conglomerate whose CEO Sergei Chemezov (in the 1980s, he and former KGB officer Vladimir Putin lived in the same apartment building in East Germany) is on the U.S. sanctions list -- stocking up on titanium parts isn't a bad idea.

After all, titanium is critical for jetliner fuselage skins like Boeing's 787 Dreamliner. Not noted in the news reports is that titanium is also must-have metal for advanced military aircraft like Boeing's F/A-18 Super Hornet. A RAND study notes that the F/A-18 -- which has just completed bombing missions against the ISIS terror group in northern Iraq -- contains "21 percent titanium in its airframe structure."

And that's just a fraction of the titanium needed for the U.S. defense industrial base, as it takes far more titanium to construct a modern fighter aircraft than is contained in the final product. Defense contractors call it the "buy-to-fly ratio": how much titanium must be bought versus how much is ultimately built into the aircraft. The titanium Material Buy Weight for a single F-35 Joint Strike Fighter is 30,000 pounds, or 15 tons.
 

 

 

https://www.realclearworld.com/articles/2014/08/12/how_long_can_the_us_rely_on_russian_titanium.html

 

Sto se tice ondnosa Rusa i Indijaca oni su prilicno pali u poslednjih 5 godina. Mada se u poslednje vreme popravljaju jer vidim da su Indijci kupili S-400, video sam da planiraju da kupe modernizovane MiG-29, prodana im je fregata klase Admiral Gorskov, napravili su dogovor oko nuklearnih centrala i rafinerija.

Ali od 2014 do 2018 bilo je dosta guravno.

Rusi su se priblizili Kinezima. Prodali su Kinezima Su-35, prodali su S-400 pre nego Indijcima. Cak su poceli neke prodaje vojne tehnike Pakistanu.

Nju Delhi kao odgovor prekinuo razvoj aviona Su-57 i sada taj projekat prilicno meditira jer Rusima nije u prvom planu. Cujem da su Indijci davali Amerima da ulaze na ruske podmornice u sastavu indijske mornarice sto je izazvalo prilican bes u Moskvi.

Takodje je pukao tender za MiG-35 pa je napravljen politicki dogovor oko Rafala.

 

 

Edited by pasha
Link to comment

Sto se tice aviona F-35, imao je tezak period razvoja, mnogo probusenih budzeta i probijanja rokova, dosta korupcije, i raznih uskladjivanja.

Ali danas cena tom avionu pada i kako se bude vise proizvodio bice niza cena njegove eksplatacije.

Avion koji nema neke posebne manevarske sposobnosti ali je sjajan sto se tice elektronike i integracije raznih sistema i senzora sto je glavni problem modernih aviona tzv. 5 generacije sa sve niskom radarskom vidljivoscu.

 

Trenutno u Evropi traje sukob oko nabavke aviona i buducnosti evropskog ratnog vazduhoplovstva. Belgija je pre nekih mese-dva kupila F-35 kao buducu osnovu svog vazduhoplovstva sto je izazvalo bes u Berlinu i Parizu.

Osovina Berlin-Pariz zeli da clianice EU kupuju evropsko naoruzanje, pre svega Eurofighter, a onda i novi avion niske radarske vidljovisti 5 generacije koji je poceo da se razvija.

Spanije je isto prisla osovini Berlin-Pariz dok su Belgija, Holandija i Italija u taboru F-35.

Realno je F-35 je trenutno bolja kupovina. Mislim da je vec sada cena F-35 sa eksplatacijom pala ispod cene Eurofghter-a a tek treba da se vidi sta ce biti sa novim evropskim avionom.

Onda imamo i taj moguci zajednicki projekat Svedjana i Britanaca gde Svedjani hoce da zamene svoje Gripene sa novim avionom 5-generacije.  A posto Svedska ima tradiciju kao neutralna zemlja da pravi svoje avione moguce da odbiti Berlin-Pariz u korist Londona sto se earlinu i Parizu nikako nece dopasti narocito u kontekstu Brexit-a.

 

Treba napomenuti da Japan i J. Koreja isto razvijaju svoje vazduhoplovstvo i imaju dobre projekte.

Cak i Iran nesto pokusava.

 

 

Link to comment
  • James Marshall locked this topic
  • Redoran unlocked this topic
×
×
  • Create New...