Jump to content
IGNORED

Jugosloveni, odnosno zapadnobalkanci...


namenski

Recommended Posts

On 2.8.2020. at 12:37, namenski said:

cazinska-buna-001.jpg

Quote

 

'Ne smemo vise da cekamo, eno ti ga Pavelic u Zagrebu, a kralj Petar u Beogradu...'

'Idem odma', samo da obujem kondure...'

 

 

Iz zapisnika UDB-e, 1950, vezanih za istragu povodom Bune...

Link to comment
On 4.8.2020. at 3:15, namenski said:

 

Iz zapisnika UDB-e, 1950, vezanih za istragu povodom Bune...

ko je tada bio nadlezan za to: OZNA, KNOJ, UDBA, neko treci, svi zajedno?

Edited by Peter Fan
ili su vec svi bili rasformirani tada?
Link to comment
34 minutes ago, Peter Fan said:

ko je tada bio nadlezan za to: OZNA, KNOJ, UDBA, neko treci, svi zajedno?

UDB-a iskljucivo, KNOJ i OZNA su ukinutitm par godina posle rata i porodili imenovanu firmu...

I Partija, naravno...

U gusenje Bune je bila pozvana i vojska...

 

Inace, sama Buna (u Makedoniji se dogodilo nesto slicno, ali podataka ni za lek) je neverovatna, fascinantna prica, tragicna u svakom slucaju, u neku ruku paradigma svega sto se dogadjalo za i posle rata, prica o Bosni, Krajini i steta sto se - u vezi sa pricom/nadgornjavanjem o Bosni na jednom drugom topiku - ni jednoj modernoj struji ne uklapa u narativtm...

Vodje, 3 prvoborca, seljaka, Srbin, Hrvat i Musliman, prica o dogovorima, pripremama, milicionerima koji prilaze pobunjenicima, odlascima u Beograd kod zemljaka, oficira, drugova iz rata...

Antikomunizam ali samo sto se tice otkupa - inace glavnog, ako ne i jedinog razloga za Bunu, ali jak dogovor da se na komuniste nikako ne puca.

Odbijanje da se u svoje redove prime - ibeovci :D kao (pre)tvrdi komunisti.

Neverovatna, danas nezamisliva lakoca prevazilazenja nacionalnih i verskih razlika i podvajanja...

Inacenje ucesnika, vodja narocito.

Briga da se spreci pljacka od strane ustanika.

I pljacka koja se nije mogla spreciti.

Potpuno iznenadjena UDB-a, od lokala do vrha, uprkos brojnim i dokumentovanim znacima da se nesto sprema...

Tragedija seljackog ustanka, poslednjeg u Evropi...

I, iza svega, tradicija buna, senka Huske Miljkovica, dilema seljastva uhvacenog u procep izmedju modernizacije, pobednickog rata, neispunjenih ocekivanja, 17 osuda na smrt...

Balkan... :) 

 

 

 

Edited by namenski
Link to comment
Quote

Demokratija je kada voz stane gde ti treba, valjda samo podignes ruku...

Odgovor jednog od optuzenih na jednom od nekoliko sudjenja povodom ucesca u Cazinskoj buni, a na pitanje sta je do demokratija...

 

Миле Деврња, prvoborac, rezervni porucnik, clan KPJ, Хрват, vodja hrvatskog, slunjskog ogranka Cazinske bune, osudjen na kaznu smrti streljanjem, odbio je da se zali na presudu kao i da trazi pomilovanje.

Link to comment
5 minutes ago, Dimitrije said:

Ne znam koja je vodeca ideologija u Albaniji.  Naslucujem koja je u Srbiji.  Medjutim, "proof of puding is in eating".  Moja iskustva sa Albancima iz Albanije, koje imam priliku da srecem u Bostonu, i koje sam imao priliku da srecem u Grckoj (gde sam radio jedan semestar pre nekih 10 godina) nisu negativna.  Ja sam bio vise zakopcan i susdrzan od njih jer sam ocekivao neprijateljski odnos sa njihove strane.  Svaki put sam se prevario i zbog toga osecao stid jer su bili ljubazni i iskreni.  Ne kazem da nam je Albanija prijateljska drzava i Albanci blizak i prijateljski narod, ali neprijateljstvo nisam osetio.  Mi na Albance cesto gledamo s visine, sa znacajnom dozom arogancije i nipodastavanja.  Oni nas mozda ne vole, ali nas postuju.  (Slicno kao nas odnos prema Bugarima u vreme Kraljevine i SFRJ.)

Ne znam kakva su, i odakle, tvoja iskustva sa SFRJ odnosom prema Bugarima, ali znam pouzdano da je odnos prema Bugarima posle WW2 u takozvanoj uzoj Srbiji bio izrazito negativan: uprosceno :) babe su nevaljalu decu plasile Bugarima.

Interesanto je da su u toj istoj Srbiji, sve do dogadjaja 90-ih, ustase bile tretirane kao pojava najblaze receno teorijska (ne znam precizniji izraz) dok su Bugari bili dobro pamceni i zapamceni.

 

Ali i tvoje i moje, a verujem i velika vecina individualnih iskustava dokazuju da se na nivou takozvanog obicnog sveta, malih ljudi, razlike koje su prdmet tolikih rasprava i mrznji, daleko lakse prevazilaze, ako se uopste i primecuju, sve dok se ne umesa prokleto kolektivno, manipulisano, zloupotrebljavano i usmeravano na sve moguce nacine....

U tom kolektivnom, onom stadu, krdu, misljenje je zadato, a napor pojedinca da iz njega izadje, izmakne se, ponajpre se karakterise kao izdaja, sa svim drustvenim posledicama koje iz toga (mogu da) slede.

  • +1 1
Link to comment
49 minutes ago, namenski said:

 

Interesanto je da su u toj istoj Srbiji, sve do dogadjaja 90-ih, ustase bile tretirane kao pojava najblaze receno teorijska (ne znam precizniji izraz) dok su Bugari bili dobro pamceni i zapamceni.

 

 

 

Samo da se nadovezem na ovo.  Ja sam u osnovnu krenuo '80, kad je ono copavo prdeknulo. Elem, FF 3-4 godine kasnije, Veliki skolski cas tvb, sumarice, gledam kako se odaje pocast nevinim zrtvama fasistickog terora. Kontrast, tvz prenosi pomen iz praznog Jasenovca, kisa neka, pojma nemas ko su dzelati a ko zrtve, niti cemu pomen. Bratstvo. Jedinstvo.

Link to comment
1 minute ago, Њујоркер said:

Samo da se nadovezem na ovo.  Ja sam u osnovnu krenuo '80, kad je ono copavo prdeknulo. Elem, FF 3-4 godine kasnije, Veliki skolski cas tvb, sumarice, gledam kako se odaje pocast nevinim zrtvama fasistickog terora. Kontrast, tvz prenosi pomen iz praznog Jasenovca, kisa neka, pojma nemas ko su dzelati a ko zrtve, niti cemu pomen. Bratstvo. Jedinstvo.

Ne znam, sumnjam da je iko ikoga sprecavao da ide na jasenovacku komemoraciju.

Ali znam - ako si u pravu glede broja prisutnih, a verujem da jesi - i ko je trebalo da bude tamo.

A nije, kisa na stranu.

Opet, cini mi se da je za skolske ekskurzije Jasenovac bio nezaobilazan.

 

Moja poenta :isuse: bila je da je, recimo, 3/4 takozvane uze Srbije do pocetka 90-ih mislilo da je tamo neki Pakrac - na moru.

A da se ljudi u takozvanom kolektivu, masi, krdu, ponasaju sasvim drugacije nego kao pojedinci, individue. 

Link to comment

Pazi, ja vadim iz secanja. Ovo  mora da bude neka 83/4. I to je bio jedan jedini put da sam video prenos iz jasenovca, a Veliki skolski cas je isao redovno svake godine. I da, za razliku od Kragujevca, gde je sve organzivano, venci, ljudi, program itd, ovo u jasnovcu nije licilo ni na sta, na stranu kisa koju sam tek tako upamtio. Drugo, ja sam imao 5 iz istorije, i ako ti kazem da ic nismo ucili o ustasama (da, jesu bili pomenuti u red dva), niti o Jadvonu, Pagu i ostalim logorima smrti, onda neko ko je odrastao u Srbiji ni ne moze da ima ikakav odnos prema ustasama osim da je nesto mozda nacuo o 10 travnju. Za ekskurzije ne znam, nama u Valjevu, sto se srh tice, Dubrovnik je bio glavna atrakcija (nisam isao, kaznjen od direktora, hvaljen bio disa!), mada cisto sumnjam, jer nas su ko ovce vodali po partizanskim spomenicima i spomen kucama kad god su mogli (Robaje, Kuca cveca, Tjentiste (na onom putu za Dubrovnik na kome nisam bio), samo neke da pomenem), mada smo pukim slucajem jednom, na putu za Novi Sad, stali na Tekerisu!!!

 

A slazem se za pakrac i tako to, za vecinu srbijanaca, pa i za mene, to je druga drzava. Koga boli tuki za pakrac. Daj Sabac da se igramo.

Link to comment
7 minutes ago, Њујоркер said:

 

Ма и сећања вреде, онолико.

Твоја искуства се мање-више поклапају са гомилом других које сам имао прилике да чујем, осим што си, чини ми се, занемарио Бугаре: биће да је у њиховом случају званично био у питању исти механизам као у случају НДХ, с тим што су ем споне попустиле, ем нису били братство јединство, ем су брате правили срања и пре и после Другог светског рата.

И то се памти: људи се сећају сахрана војника, регрута довезених са бугарске границе неке 1951, 52, а како се не би сећали Бугара окупатора.

Што се Текериша тиче: на такозване заклетве младих војника обавезно је био припуштан неки од оближњих Солунаца, док их је било живих, наравно.

Понегде су били припуштани да говоре, али то се контролисало не из идеолошких разлога :D...

И, да: екскурзије су у добром делу имале у програму манастире по Србији.

Link to comment

Pa da, zapadna srbija, bugarska, nidje veze... Ali zato se pamte zlodela austrougara (doduse, ne kaze se kojih i kakvih, sto je "zasluga" i KJ i SFRJ), s obzirom da je nas kraj bio popriste zestokih bitaka i zlocina nad civilima, te naposle i nemacka okupacija. Ima izreka u valjevu: kud si zapeo, uspori malo, nisu nemci u divcima.

 

kad pomenu solunce, isla onomad na tvb sjajna serija ljudi govore, koju sam takodje pratio.

  • +1 1
Link to comment
10 minutes ago, Њујоркер said:

Pa da, zapadna srbija, bugarska, nidje veze... Ali zato se pamte zlodela austrougara (doduse, ne kaze se kojih i kakvih, sto je "zasluga" i KJ i SFRJ), s obzirom da je nas kraj bio popriste zestokih bitaka i zlocina nad civilima, te naposle i nemacka okupacija. Ima izreka u valjevu: kud si zapeo, uspori malo, nisu nemci u divcima.

 

kad pomenu solunce, isla onomad na tvb sjajna serija ljudi govore, koju sam takodje pratio.

Дубоко у централну, све до Краљева и Смедерева, Копаоник...

Памти се и КуК, по ошишаним шумама и то у огромним количинама, тако да се неке голети ни до данас нису опоравиле, додуше плаћаних дукатима у прво време, и то оним францјозефовским које си могао да видиш на снашама по вашарима...

А памти се и да су најгори међу КуК окупаторима, били 'наши': шта год то значило, односило се на људе који су говорили српски да их свако разуме...

Link to comment
  • 2 months later...

feljton.jpg

Covek na fotografiji desno: Владета Милићевић, policajac, diplomata, spijun, jednom recju удбаш od glave do pete.

Predstavnik, izmedju ostalog, Kraljevine Jugoslavije u Interpolu, covek koji je namirisao Marsejski atentat, upozorio na atentat kao na sigurnu stvar i cije se upozorenje odbilo o zidove raznih Spalajkovica, protokola i raznoraznih mutnih radnji.

Ali, i covek koji se nije libio, ni malo, da postavi koru od banane na ulice evropskih gradova, obicno tamo gde su prolazili clanovi ondasnje ustaske emigracije.

I - kora od banane je obavljala posao.

Covek koji je tokom rata organizovao, prilicno uspesnu kazu, obavestajnu sluzbu izbeglicke vlade Kraljevine Jugoslavije, koji je nanjusio sta se u okupiranoj Jugoslaviji stvarno dogadja, i koji je posle rata nastavio da se brine o bezbednosti jednog nesrecnog kralja.

Sve dok mu, kao coveku od zanata i integriteta, nije doslo preko glave njujorsko kucevlasnistvo raznih Fotica, steceno tokom ambasadorovanja u Vasingtonu tokom teskih ratnih godina i drustvo Mici Lou i njoj slicnih likova i likusa...

Prepusten sam sebi, tesko bolestan, batrgao se 50-ih pokusavajuci da prezivi, omrazen od strane tadasnje srpske emigrantske elite i tesko zameren hrvatskoj

Izmedju ostalog i zbog toga sto je profesionalno zdusno odobravao nacin na koji se nova jugoslovenska drzava obracunavala sa ustaskom emigracijom.

U dugovima, bolestan, pristao je da se vrati u Jugoslaviju koja je, sa svoje strane, platila njegove dugove nastale uglavnom zbog troskova lecenja.

U Jugoslaviju je prispeo iz Pariza u pratnji jednog visokog oficira UDB-e: bilo bi izistinski interesantno saznati sta su razgovarala i kako se jedan prema drugom odnosila dva удбаш-a tokom putovanja.

Sta je mislio i o cemu je razmisljao sedeci u letnja prepodneva u basti hotela Moskva...

Lecen, stambeno i penziono obezbedjen, socijalno osiguran, sa priznatim stazom, umro je u Beogradu negde krajem 60-ih...

Tu negde, 2000. godine cini mi se, objavljena mu je i knjiga o Marsejskom atentatu.

  • +1 1
Link to comment
On 20.8.2020. at 16:21, namenski said:

Opet, cini mi se da je za skolske ekskurzije Jasenovac bio nezaobilazan.


Te skolske ekskurzije su se nesto razlikovale po opstinama u Srbiji. Kako u osnovnoj, tako i u srednjoj skoli. Jasenovac je mislim bio u programu skola sa teritorija grada Beograda (gradske i prigradske opstine). 

 

U VIII osnovne je nama bila ekskurzija koju su zvali «putevima revolucije» Zagreb, Krapina, Drvar, Plitvicka jezera, Bihac, Kozara, Petrova gora (cini mi se), Jasenovac, Banja Luka.

 

Nisam sigurna bas za redosled, davno je bilo. U svakom slucaju Jasenovac mi je ostao u zauvek u secanju. Prvi i jedini put sam dobila nagon za povracanjem na nervnoj bazi. Kasnije mi je taj neki chilli osecaj bio pri poseti Ausvicu ili u Berlinu, Memorijalni centar holokausta.

 

Buduci da je meni dobar deo familije iz 

sire okoline Valjeva za Nemce u Divcima znam i ja. U citavom tom delu od Valjeva ka Beogradu (sa usputnim naseljima i tokom Kolubare i Save) ucilo se dosta o lokalnoj istoriji kako onoj iz I svetskog rata tako i daljoj iz vremena I srpskog ustanka, sece knezova. 


Ukoliko nisam zaboravila dosta se istorije radilo uz jezik i knjizevnost. Secam se da je radjena «Jama» Ivana Gorana Kovacica, Sava Sumamovic takodje, u istoriji umetnosti. Tako da smo mi ucili i o ustasama, ali i cetnicima.
 

Veliki skolski cas se prikazivao redovno u Srbiji, nas su cak jedne godine i vodili tamo, mislim. Ali nisam sigurna da su ga prikazivali izvan Srbije.

 

Inace moja baka (tinejdzer tada) je pricala da su kod njih u kucu upadali Nemci i Italijani (ne znam od kuda oni, da li su bili na Kosovu, pa u nekom prolasku). Nemci su im ulivali strah, Italijani igrali sa decom.

 

Bugare nisu pominjali.

 

On 20.8.2020. at 17:51, namenski said:

А памти се и да су најгори међу КуК окупаторима, били 'наши': шта год то значило, односило се на људе који су говорили српски да их свако разуме...


«Kazi strina gde je Drina?»

 

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...