Jump to content
IGNORED

Liberté, égalité, fraternité


bigvlada

Recommended Posts

Širak je bio izuzetan državnik, Pogotovo gledajući šta je danas u ponudi. Istina je da nije uživao toliku popularnost kao neki francuski predsednici. Miteran je recimo bio dosta popularniji, par puta ga je i glatko dobio na izborima, ali bih rekao i da je propustio da uradi neke stvari koje je Širak kasnije napravio. U Francuskoj su se političari dosta dugo posmatrali kroz prizmu orleanističke i bonapartističke tradicije, ali je Širak prilično varirao. Uglavnom period njegovog predsednikovanja se procenjuje kao bliži orleanističkoj tradiciji.

 

Kao mlad je bio član komunističke partije. Kasnije i potpisnik stokholmskog apela, koji su Amerikanci proglasili za sovjetsku propagandu. U alžirskom ratu se prijavio kao dobrovoljac, ali je morao da potegne i neke lične veze da ga prime, s obzriom na njegovo članstvo u komunistima. Taj momenat u biografiji mu kasnije nije smetao da kao predsednik poseti Alžir i bude veličanstveno dočekan.

 

Kada sam pomenuo stvari koje Miteran nije uradio (i koje uporno odbijao da uradi) pre svega sam mislio na Širakovo priznanje da je Francuska odgovorna za deportacije Jevreja tokom Drugog svetskog rata i izvinjenje koje je zbog toga uputio. Miteran i njegovi pretnodnici su se držali teze da je treća republika okončana 1940. a da je četvrta republika otpočela 1946. te da Francuska ne može snositi odgovornost za ono što se dešavalo za vreme rata. Takođe Širak je priznao i status francuskih španskih boraca, ali i alžirskih harkisa. Sa druge strane je osporio obrazovni zakon koji je usvojila skupština, a koji je favorizovao francusku kolonijalnu politiku. Napravio je i izmene ustava kojim je predsednički mandat skraćen sa 7 na 5 godina. Tako je njegov drugi mandat trajao 5 godina.

 

Na međunarodnom planu najviše će ostati upamćen po suprotstavljanju anglo-američkoj intervenciji u Iraku. To je izazvalo veliki talas antifrancuskog raspoloženja u Americi. On je ipak iskreno verovao u savezništvo Amerike i Francuske i iako je ostao dosledan u svojoj odluci oko Iraka, kasnije se trudio da popravi odnose sa Amerikancima. Poznato je da je bio za intervenciju u Bosni i tadašnjoj SRJ, ali se oštro suprotstavio razmerama intervencije u SRJ. Prema svedočenjima Veslija Klarka, Širak je stalno imao primedbe oko toga da bi na kraju zapretio izlaskom Francuske iz ove operacije ukoliko se budu gađali civilni ciljevi u Beogradu (pre svega mostovi).  Ostaće upamćena i njegova poseta Jerusalimu kada je, mimo svakog protokola, lično ušao u raspravu sa izraelskim bezbednjacima, a kasnije odbio da uđe u crkvu dok ovi ne napuste objekat. Kasnije je kod Arafata i Palestinaca dočekan uz veliku zahvalnost.

Link to comment

Umeo je da izgladi stvari, ali i da zauzme stav.

 

Recimo, odakle Miteranu takva popularnost. On je predsednik sa najdužim stažom u petoj republici. Poznato je da je bio šarmantan (i švaler svakako). Ali se opet dosta kontroverzi pojavljuje u njegovoj biografiji, a i dok je vladao pravio je neke ne baš dobre zahvate. Ajde da ostavimo na stranu njegovo učešće u WW2, ali u posleratnim vladama je nekako uvek uspevao da nađe mesto za sebe, bilo da su one leve ili desne. Otprilike kao da mu je svejedno kakva se politika vodi. Negde se pominjalo da je kao ministar unutrašnjih poslova potpisivao naloge za egzekuciju u Alžiru. Posle je to De Gol sve počistio. A Miteran se vraća na velika vrata pobedivši Žiskara na predsedničkim izborima 1981. Žiskar je bio prava elita (kao i Pompidu), ali se čini da je bio prilično samouveren u pobedu nad Miteranom. A to ga je upravo i koštalo. Jer se zaista nije očekivalo da Miteran pobedi. Svašta je Miteran i najavio i obećao. Ono što je održao jeste da je pozvao komuniste u vladu (Žorž Marše je imao prilično uporište u glasačkom telu). Sproveli su nacionalizaciju banaka i nekih krupnijih industrijskih giganata. Sve je to vodilo u gubitke, uz naduvan balon i devalvaciju. Kasnije je Širak preuzeo mesto premijera, a Miteran je izmislio kohabitaciju. Naravno, u predsedničkom sistemu kakav je Francuski, vlada nikad neće ispasti dobro u odnosu na predsednika. Uz to ovaj može po potrebi da se istrese na njima kako mu volja i povremeno iskoristi izvršna ovlaštenja da "popravi" stvari i ispadne dobar u javnosti, dok vlada treba da radi svakodnevni težak posao. No, eto, Miteran je već posle nekoliko godina sprovođenja svog programa, krenuo stvari da vraća na staro (odnosno privatizuje ponovo). I posle svega, on, naravno glatko dobija Širaka na izborima 1988.

Link to comment

Evo malo drugačijih pogleda na Širaka:

 

Jacques Chirac, France’s lovable failure

 

Jacques Chirac: Mourn the man, not his politics

 

Ukratko: vrlo malo političkih principa, zanimala ga u suštini samo moć, sto puta zabo nož u leđa političkim saradnicima, voleo da spletkari. To ovako na ličnom nivou.

 

Na političkom nivou: slab i neefektivan predsednik, u trenutku kada je francuski društveni model počeo ozbiljno da štuca, odustao od nužnih reformi nakon prvih velikih demonstracija, posle samo branio status quo.

Link to comment

Miteran je bio popularan zato što je došao na vlast posle tvrde desnice (koja je bila dosta represivna, smrtna kazna još bila deo pravosudnog arsenala itd.), i u odnosu na njih je bio pravo osveženje i neka nova nada... Bio je biran samo dva puta, ali tad su mandati trajali 7 godina, Širak je to smanjio na 5, i to prvo samom sebi. 

Link to comment

Na stranu to što levica nije dugo imala vlast, ali Miteranov prethodnik Žiskar je bio daleko od tvrde desnice. Reklo bi se jedan liberal (orleanista), modernizator i Evropejac. On je recimo legalizovao abortus, što je važno pitanje svakodnevnog života. Kupovna moć penzionera i radnika je osetno porasla za vreme njegovog mandata. Pokrenuo je i vrlo značajne projekte kao recimo TGV.

Link to comment
18 hours ago, hazard said:

Evo malo drugačijih pogleda na Širaka:

 

Jacques Chirac, France’s lovable failure

 

Jacques Chirac: Mourn the man, not his politics

 

Ukratko: vrlo malo političkih principa, zanimala ga u suštini samo moć, sto puta zabo nož u leđa političkim saradnicima, voleo da spletkari. To ovako na ličnom nivou.

 

Na političkom nivou: slab i neefektivan predsednik, u trenutku kada je francuski društveni model počeo ozbiljno da štuca, odustao od nužnih reformi nakon prvih velikih demonstracija, posle samo branio status quo.

 

Ovaj prvi tekst je baš loš. Drugi bolji.

 

Pa stoji to sve da je menjao pozicije. Ali to da je drugima zabadao nož u leđa može da se gleda i na drugi način. Prvo kada se pogledaju svi navedeni slučajevi može se reći da je dosta toga uobičajeno u političkoj praksi. Drugo može da se posmatra i tako da se nije povinovao autoritetima.

 

Da krenem od ovog okretanja leđa Dalmasu. To što je sa grupom od 43 degolistička poslanika podržao kandidaturu Žiskara može se posmatrati kao progresivan iskorak. Dalmas je bio još jedan ratni veteran i heroj, dok je Žiskar bio dosta napredan i neko ko se više razume u ekonomska pitanja. Raskid sa Žiskarom jeste više vezan za njegova očekivanja sopstvene pozicije kao premijera. Ali on je Žiskara napustio u njegovom punom zamahu, još tokom prve polovine njegovog predsednikovanja. Napustio je premijersko mesto i osnovao novu stranku. Ponovo je konsolidovao degoliste, jer je Žiskar bio nešto levlje. Taj sukob je kulminirao nepodržavanjem Žiskara u drugom krugu izbora 1981. Žiskar je njega označio kao glavnog krivca. Međutim i to je preterano. Porazu su dosta doprinele i njegove greške u kampanji. Zapravo njegova prepotentnost i samouverenost.

 

Onda se dalje optužuje da je skrenuo u neki tačerizam. A šta je trebalo da zastupa kada je preuzeo premijersko mesto posle Miteranovog debakla sa nacionalizacijom? Miteran je napravio monstruozno glomazan javni sektor sa vrlo velikim i lošim uticajem na privredu. Sve je to zahtevalo mnogo novca. Pri tome je naravno i dalje držao privilegovan položaj u trgovini sa zemljama trećeg sveta. Jasno je bilo da je Širak od tog angažamana imao štetu, što se očitovalo u njegovom porazu na predsedničkim izborima 1988.

 

Tokom drugog Miteranovog mandata ponovo je dobio šansu da sedne za premijersko mesto, ali ovoga puta je to izbegao. Tu je postavio Baladura. Širak je tu sebi ovoga puta ostavio prostora da se pripremi za predsedničke izbore 1995. Međutim, Baladuru su ambicije porasle pa je i on rešio da se kandiduje. Širak je tu uspeo da pobedi i njega i Žospena.

 

E sad, što se tiče njegovog boravka u Jelisejskoj palati istina je da nije sproveo potrebne reforme. Ustupio je pred masovnim demonstracijama. I to je sada diskutabilno da li je dobar potez ili ne. Ali, kao što danas vidimo javno mnenje je itekako bitno, a njegov premijer Žipe nije uživao nimalo popularnosti. Širak je raspisao izbore i ušao u kohabitaciju sa socijalistom Žospenom. U drugom mandatu se više čini da mu je ponestalo snage. Na unutrašnjem planu su se stvari vrtele na liniji De Vilpen - Sarkozi, koji je jedva čekao da vidi leđa Širaku i zauzme njegovo mesto. Širak se fokusirao na spoljnu politiku i neke opšte stvari.

 

Zanimljiv mi je i onaj argument iz teksta da je njegovo protivljenje intervenciji u Iraku izazvalo toliko neraspoloženje u Americi da su tamo izraz french fries zamenili sa french freedom. Pa šta? Isto tako mi nije jasno kako mu se lepi etiketa političara provincijskog tipa, kada je toliko dugo bio gradonačelnik Pariza.

Link to comment
2 hours ago, Bojan said:

Na stranu to što levica nije dugo imala vlast, ali Miteranov prethodnik Žiskar je bio daleko od tvrde desnice. Reklo bi se jedan liberal (orleanista), modernizator i Evropejac. On je recimo legalizovao abortus, što je važno pitanje svakodnevnog života. Kupovna moć penzionera i radnika je osetno porasla za vreme njegovog mandata. Pokrenuo je i vrlo značajne projekte kao recimo TGV.

Ziskar nije bio tvrda desnica, ali zato njegovi ministri pravde i unutrasnjih poslova... Loi sécurité et liberté... 

 

Ima nesto i do tadasnje epohe, kad je otprilike bilo zabranjeno sve sto nije izricito dozvoljeno... Sa Miteranom su dosla neka druga vremena, nova sloboda se stvarno tad osecala u vaduhu (ili sam bar ja tako doziveo). Miteran je ukinuo smrtnu kaznu, legalizovao slobodne radio stanice (naravno i nova tehnologija je tu imala svoj ulog, za skromne pare si mogao da emitujes), pusten u rad Canal+  (prvi pornici na TV-u :D )...  homoseksualnost dekriminalizovana...  policiji zabranjeno da traze isprave bez valjanog razloga... seks nikad slobodniji... topless bio norma na plazama...  emisije i scene koje su tad emitovane ne bi danas imale prodju, primer (odjavna spica fitness emisije) :

 

 

itd itd... ne mogu svega ni da se setim ovako na brzaka...    zal za mlados  sto bi rekli  :D

 

Edited by braca
Link to comment

Za ovo si u pravu. Ljudi su osećali tu neku promenu. Ja sam često bio u Parizu u tom periodu. Canal plus je bio prilično osveženje, s obzirom da su do tada imali samo tri kanala (TF1, Antena 2 i FR3). Mislim da su recimo u Italiji imali na stotine privatnih televizija. Miteran je isto imao neku politiku "kultura narodu" pa je bilo dosta besplatnih sadržaja. Ne znam tačno kada su otvorili one Fnac robne kuće, ali tamo sam dosta vremena provodio u delu sa pločama. Da li se sećaš možda Minitela i da li si ga koristio? Mada je i taj Minitel isto Žiskarov projekat.

Link to comment

To je funkcionisalo deset godina pre ovog današnjeg interneta (www). Veliki poduhvat svakako. Ova usluga je ugašena tek 2012. iako je vrlo slabo korištena već duže godina unazad.

 

 

Link to comment
  • 3 months later...
  • James Marshall locked this topic
  • Redoran unlocked this topic
×
×
  • Create New...