BrExit?

[MancMellow]

1 pasus:

U konkretnoj diskusiji gde su objekt disusije pisanja i ponasanja Varufakisa i Zizeka, da, tretiram elita kao caetiris paribus ili date ili egzogene. 

To ne znaci da mislim da su te elite jedine moguce i da samo verujem u real-politiku. Naprotiv.

 

Pa znam, ali...u politici, a i u teoriji, stvari se odvijaju dinamički, da ne kažem dijalektički, ja od tebe ne čuh kritiku ni Merkel, ni onog Holanđanina zaboravio sam kako se zove, ni ni ničega što se tiče Evrogrupe recimo. Pa evo sad da pitam - šta su oni pogrešno radili, politički, moralno, bilo kako? Ili je sve bilo kako treba?

 

 

Marks nije dobar primer jer on, prosto, jeste predvideo revoluciju kao mehanizam za promenu. I to je logicno kada se zalazes za "radikalnu promenu svega postojeceg" sto nuzna izaziva otpor tog postojeceg. Nasuprot tome, Varufakis i Zizek predlazu ujedinjenje levice na nivou Evrope, jer, eto, Siriza nije uspela da se odupre mocnim silama mraka. Ti u tom duhu govoris o pobedi anti-stednje u nekoj od velikih evropskih drzava da bi odbranio/objasnio poziciju Sirize. No, to se i pre Sirize dogodilo! Na kojoj je platformi Oland u vodecoj evropskoj drzavi pobedio?

Drugim recima, Zizek i Varufakis sviraju kurcu jer je njihov mehanizam promene utopijski dok Marksov, na primer, to nije bio. Marks je sedeo u biblioteci i nekom londonskom stancicu dok Zizek i Varufakis imaju tezge sirom sveta. Marks nije bio deo sistema dok su Varufakis i Zizek potpuno deo sistema.

 

Ne sporim Zizeku pravo na dijagnozu stanja, sporim intelektualno postenje kada govori o mehanizmu kako do promene.

 

Ja govorimo o pobedi politike, a ne "platforme". Platforma sama za sebe ne znači ništa. Govorim o trenutku kad će neko u Francuskoj ili Italiji (najverovatnije) da otvoreno kaže - ESM mora da se menja, ovako ne može više. Što bi bila situaciju u kojoj bi se EU ili raspala ili promenila. 

 

Marksov mehanizam je izgledao veoma utopijski tada kada je pisao. Šta znači "deo sistema"? Ljudi nisu na vlasti. Ali pretpostavio sam da bi mogao tako nešto da napišeš pa sam zato stavio i Monteskijea, a mogu i Voltera. Sve ljudi "sistema", čak mnogo više nego Žižek i Varufakis, pa svejedno predstavljaju deo ideološke pripreme francuske revolucije. Plus nije baš tačno da "eto Syriza nije uspela pa ajmo svi zajedno", mislim, ne radi se u svemu o Syrizi. Opet "poštenje". Sve i da si u pravu (a mislim da nisi) - nebitno je.

 

 

 

 

Jebi ga, i Toma i Vucic su pobedili na paroli hleba za tri dinara, pa sad treba da kukamo da su ih zli kapitalisti u tome sprecili?

Ne, promena curka Sirize nije kriza demokratskih institucija Evrope kao takve vec se sasvim slobodno moze opisati i kao unutrasnja kriza grcke demokratije gde je Sirizin populizam pobedio nasuprot tada vladajuceg klijentelizma, zero-zero za Grcku.

Odustajanje Sirize od sopstvene politike je identicno odustajanju politike hleba od tri dinara.

U toj krizi nema nevinih. I Siriza snosi apsolutno jednaku odgovornost zato sto je:

1. davala mentolska obecanja i hleba za tri dinara i evro, "i Kosovo i Evropa"

2. a onda zato sto je ta obecanja brutalno sahranila izigravajuci Vulina.

Kriza demokratije postoji ali ona nije na severu vec na jugu gde je accountability potpuno iskljucen iz igre jer je nepoverenje u institucije potpuno. Otuda je Grcka slicnija Srbija, i kriza demokratije veca u Grckoj nego u Nemackoj.

Bottom line: Meni je potpuno (racionalno) nejasna tolika bolecivost prema "jadnoj" Sirizi. Pretpostavljam da je rec o vecim ocekivanjima i emocionalnoj investiciji dok se, recimo, za Olanda moglo pretpostaviti da ce da "izda".

 

 

problem je u tome sto bi ti držao odgovornim ne partije, nego narode. U domenu u kome pricamo o političkoj accountability partija - Syriza je sve uradila po PS-u. Izneverila je obećanja - raspisala je (više-manje odmah) izbore. To sa Vučićem i Tomom nema blage veze. 

 

Osim toga, uopšte nisam rekao da postoji kriza demokratskih institucija u Nemačkoj, nego u EU i u Evrozoni. Te dve grupacije, kao što znaš, nisu samo ekonomske, nego i politčke tvorevine. Sa sada sasvim jasnim nedostatkom demokratičnosti. Šta je sporno u predlaganju ujedinjenog nastupa evropskih partije levice u pokušaju da se to prevaziđe? Ne govorim o tome kolike su šanse za uspeh, pitam šta je sporno u zalaganju? Mislim, i čudnije stvari su se dešavale na ovom svetu.Nije kao du predložili neku panevropsku revoluciju.

 

Elem, nije to bolećivost prema Syrizi, nego je stvar u tome da je grčki narod većinski mišljenja da bi dug brže i efikasnije vratili na neki drugi način i bez izlaska iz evra. Njihov suverenitet je suzbijen, diminished. Ok, na šta se preneo taj deo za koliko je umanjen? Ni na šta. U tome je stvar - u Evrozoni, ako ne i u celoj EU, dakle u jednoj političkoj tvorevini, količina i nivo suvereniteta je određen ne samo veličinom duga nego i interesima i idejama neke druge članice kako bi taj dug trebalo vraćati. Tebi je to možda normalno, ali to se zove krnji suverenitet. I to se naravno ne odnosi samo na Grčku. Ili da preformulišem. Sve članice EU/EZ su deo suvereniteta preneli na te tvorevine. Narodi tih država, dakle nosioci tih suvereniteta, nemaju, sad je očigledno, načina da ga, tako podeljenog, upražnjavaju u punoj meri. To jeste kriza deokratskog kapaciteta. 

 

 

 

 

 

I bas zbog te nespremnosti da se ide radikalnije i bas zbog utopijskog mehanizma "evro-levice", lokalni radnici kazu, ok, ovo za migrante i zidove mi deluje privlacnije i logicnije.

 

 

kako radikalnije na nivou Evrope, da li imaš neku ideju? Pošto ako podrazumevaš izlazak iz EU, onda je to u stvari isto što predlaže i desnica. Ono, politika koja sama poražava svoju svrhu.

 

 

 

 

Sa druge strane, holding Syriza constant kao deo sistema, jasno je da je sistem truo ali ne jos uvek toliko truo. Prosperova politicka analiza je odlicna.

 

Šta tačno u analizi? Pošt se i ja slažem sa njom pa me zanima šta je tebi odlično u tome

[Prospero]

France’s plan for a bloody Brexit

Paris wants to cut cord quickly if Britain votes to leave the EU.

 

By Nicholas Vinocur and Tara Palmeri 

6/8/16, 5:10 PM CET

 

 

PARIS — France is not ready to let Britain get away from the European Union scot-free.

 

If the U.K. votes to leave on June 23, Paris will push to ensure that consequences are felt swiftly and severely to avoid emboldening anti-EU forces elsewhere in the bloc, senior EU diplomatic sources said.

 

France’s tough stance foreshadows major difficulties for London in the event of Brexit, as a core EU member tries to assert its influence in a reconfigured bloc and sway other countries against adopting an easygoing attitude toward Britain. Some of those countries, such as Germany, are more inclined to favor a softer approach.

 

The French push is focused on convincing the remaining EU countries to unwind all treaties and agreements binding the U.K. to the bloc quickly, so the divorce is sealed by withdrawing subsidies, re-evaluating trade relationships sector by sector, denying British supervisory bodies EU recognition in areas like financial services, and establishing new immigration rules, to name just a few levers, the sources said.

 

“If we say you are outside the EU but can keep all of the advantages, access to the single market without any solidarity, it’s a terrible message for the rest of the EU,” said a senior EU diplomat who asked not to be named due to the non-public nature of discussions. “[A painless Brexit] is impossible if we want to keep the rest of the EU present.”

 

The need to send a message is all the more pressing for the French political elite with the anti-EU National Front positioned to make a strong showing in the country’s 2017 presidential election. France would not be acting out of spite, officials said, and has no interest in setting off a tit-for-tat war of punitive measures.

 

But as a core EU member, sources said it had a responsibility to strengthen the bloc and deprive anti-EU parties — not just the FN but also the likes of Geert Wilders’ Party for Freedom in the Netherlands — of a chance to use Britain as a shining example of what life can be after the European Union.

 

“We should avoid a punitive logic,” said Elisabeth Guigou, Socialist head of the foreign affairs committee in France’s lower house National Assembly. “But our president was right when he said that Brexit will have serious consequences… We will need to fight the centrifugal [political] forces, to show that we can draw conclusions from Britain’s decision.”

 

She added: “Britain will have to exit from all treaties with the EU. I think that process should go as quickly as possible, and it must not dominate the European Union’s whole agenda.”

 

Europe’s basic treaty foresees a maximum of two years of negotiations — led by the Commission, but on terms decided by the remaining 27 EU countries — before Brexit becomes a fact. Britain would retain full membership rights in the European Union until those negotiations are concluded.

 

But that process can be extended if all 27 other EU countries agree to it — or potentially accelerated, if they can rapidly reach common positions on the terms of a new relationship with Britain. France, though it carries a lot of weight in discussions affecting the EU treaties, won’t be the only country with strong views on how Britain should be dealt with during the divorce proceedings; Germany, the bloc’s most powerful member, has an interest in keeping a strong relationship with the U.K., and other regional blocs of countries will also have a say.

 

But diplomats said there will be clear push to get the Brexit process done quickly if Britain votes to leave.

 

Stumbling blocks

 

There are some areas in which France is unlikely to press for tough terms. For example, imposing restrictions on visa or travel rights for some 200,000 Brits who live in France (of which 69,000 are pensioners) could backfire. France has some 160,000 citizens living in Britain, who could be targeted in turn by visa restrictions on foreign travelers and workers.

 

“[The French] don’t want to create an EU economic cold war,” said Petros Fassoulas, secretary general of European Movement International, a leading pro-EU group in Brussels.

 

However, there are other ways of demonstrating that withdrawal from the EU can lead to painful payback. One is to restrict the “passporting” of financial services, which allows foreign-owned companies to do business with the EU via offices located in Britain. The principle works because the EU recognizes the authority of British supervisory bodies.

 

But in the event of Brexit, the EU may no longer recognize that authority, which could push firms to leave Britain and establish bases inside the European Union.

“I would be very tough [on this point],” said Sylvie Goulard, a French MEP who sits on the committee for economic and monetary affairs. “I see no reason to give passporting to a country that decides in a sovereign way to leave the EU… The day the U.K. leaves … you cannot consider the British supervising authority as an authority of the EU.”

 

A similar logic would apply for British clearing houses, or financial institutions that act as intermediaries between buyers and sellers. Currently, Britain-based clearinghouses are supervised by the Bank of England, but comply with EU regulations. If Britain left the EU, member countries would re-evaluate whether they recognize clearing houses such as LCH.Clearnet, and may push to force all clearing houses to be based inside the EU — as the European Central Bank has already suggested should be the case.

On trade, EU countries would have to hammer out the terms of a new relationship with Britain — a process that would involve negotiations via the European Commission, and difficult debates in the Parliament and Council. Each country would seek an advantage for its own commercial interests against British competition, with France ready to lobby hard for agriculture.

 

Paris and other EU capitals hope that Britain would adopt Norway’s model of trade with the Union, under which it accepts all EU regulations including the free movement of workers in exchange for access to the single market.

 

But Michael Gove, the U.K.’s Euroskeptic secretary of state for justice, has said that Britain would no longer seek access to the single market as such. Instead, it would try to renegotiate the terms of its relationship along the lines of existing deals between the EU and outsider states like Switzerland, Bosnia, Serbia, Albania — all of which have varying levels of closeness with the bloc.

 

If Britain opts for restrictive terms, such as denying free movement of workers, Paris and other capitals will push for a narrower relationship, possibly including customs checks for all British products entering the bloc.

 

Cooling effect

 

As for British workers employed in the European Union, they could face much less favorable conditions if Britain rejects free movement of workers.

For example, a U.K. citizen living in France, or any other EU state, would not have automatic access to social services like public health care and public pensions, because those rights are not extended to citizens of non-EU nations.

 

There are also ways of affecting the quality of life for U.K. citizens living in EU countries, where many choose to retire, such as Spain or the south of France.

Unless laws on civil rights are grandfathered in to the future relationship with the U.K., British citizens would lack consumer protections, access to justice and redress when they are traveling or living abroad. Non-EU citizens would not be entitled to such rights, and would find it more difficult to sue in EU courts, sources said.

“People underestimate the rights of the EU citizen,” said the senior EU diplomat. “You may have to go through diplomatic channels to defend your rights [if the U.K. leaves the EU].”

 

Brexit could also complicate judicial cooperation between Britain and EU nations. After a withdrawal, British citizens would no longer enjoy the right to automatic extradition back to their home country, as they do now.

 

When it comes to investment, Brexit could also have a major cooling effect. Currently, France is the second biggest investor in the U.K. behind the United States with 124 projects in 2015, accounting for the creation of 8,198 jobs, according to the British government. But French investors could quickly re-evaluate future involvement in the event of Brexit.

 

“Our major investors are very involved in Britain,” said Guigou. “I hope that Hinkley Point [a nuclear power plant project being led by France’s EDF in Britain] gets completed. But when it comes to other projects, French investors will look twice.”

 

Guigou also said a Britain-less EU would even try to take business away from the City of London financial district. “I can tell you there is already intense thinking about creating a financial hub on the Continent,” she said.

 

Regardless of how Britain votes, Paris sees an interest in consolidating the European Union and ensuring that the bloc becomes more attractive for investors, and for its own citizens.

 

“We will need to make sure that at the political level, at the Commission and Council, we make proposals for the future of the European Union,” said Guigou. “Europe cannot continue as it’s going at the moment. Things need to change so that citizens recognize themselves in the project once again.”

 

[Anduril]

Ima jos jedan dodatak - kazu da ako dodje do Brexita, Francuska ne vidi razlog za zadrzavanje izbeglica koje bi na ostrvo.

Mogao bi se ponoviti tursko-grcki/EU scenario gde bi Francuska odigrala ulogu Turske...

[Dr Arslanagić]

Zanima me hoće li biti rekonstrukcije vlade posle referenduma.

[borris_]

Ko to kaze?

 

Francuska ce da pusta izbjeglice da prelaze La Manche na krhkim camcima samo da bi naudila Englezima?

 

Ako je to jos jedan cunning plan da bi se pridobili glasovi za opstanak, onda je jako, jako glup. 

[Anduril]

Ko to kaze?

 

Francuska ce da pusta izbjeglice da prelaze La Manche na krhkim camcima samo da bi naudila Englezima?

 

Ako je to jos jedan cunning plan da bi se pridobili glasovi za opstanak, onda je jako, jako glup. 

 

http://www.theguardian.com/politics/blog/live/2016/mar/03/eu-referendum-french-calais-warning-dismissed-as-propaganda-by-brexit-campaign-politics-live

[borris_]

sjetih se sada (hvala na podsjecanju). Cini mi se da vise niko o tome ne prica.

 

Ipak ovo sto si napisao "Mogao bi se ponoviti tursko-grcki/EU scenario gde bi Francuska odigrala ulogu Turske.." mi djeluje kao SF scenario.

 

Nema sanse da se dogodi.

[Dr Arslanagić]

Čak ni Francuzi ne zaslužuju predsednika kakav je Oland.

[jms_uk]

Zanima me hoće li biti rekonstrukcije vlade posle referenduma.

 

Moralo bi -_-

[Kampokei]

Sudeci po kladionicama, sanse za Brexit znacajno manje nego pre samo 3-4 dana.

[Marvin (Paranoid Android)]

Sudeci po kladionicama, sanse za Brexit znacajno manje nego pre samo 3-4 dana.

 

Znam da se i na to gleda kao deo vesti u širem kontekstu, ali vredi podsetiti se da kladionice nemaju svoje analitičare koji su bolji ili lošiji ili rade dojajne pollove, kladionice jednostavno usklađuju kvote i šanse isključivo prema tome koliko obični ljudi uplaćuju u opkladama za koju opciju.

[MancMellow]

Guardian kad bira sliku Leave aktivista 

 

 

 

 

 

 

 

[Budja]

Pa znam, ali...u politici, a i u teoriji, stvari se odvijaju dinamički, da ne kažem dijalektički, ja od tebe ne čuh kritiku ni Merkel, ni onog Holanđanina zaboravio sam kako se zove, ni ni ničega što se tiče Evrogrupe recimo. Pa evo sad da pitam - šta su oni pogrešno radili, politički, moralno, bilo kako? Ili je sve bilo kako treba?

 

 

Ja govorimo o pobedi politike, a ne "platforme". Platforma sama za sebe ne znači ništa. Govorim o trenutku kad će neko u Francuskoj ili Italiji (najverovatnije) da otvoreno kaže - ESM mora da se menja, ovako ne može više. Što bi bila situaciju u kojoj bi se EU ili raspala ili promenila. 

 

Marksov mehanizam je izgledao veoma utopijski tada kada je pisao. Šta znači "deo sistema"? Ljudi nisu na vlasti. Ali pretpostavio sam da bi mogao tako nešto da napišeš pa sam zato stavio i Monteskijea, a mogu i Voltera. Sve ljudi "sistema", čak mnogo više nego Žižek i Varufakis, pa svejedno predstavljaju deo ideološke pripreme francuske revolucije. Plus nije baš tačno da "eto Syriza nije uspela pa ajmo svi zajedno", mislim, ne radi se u svemu o Syrizi. Opet "poštenje". Sve i da si u pravu (a mislim da nisi) - nebitno je.

 

 

 

 

problem je u tome sto bi ti držao odgovornim ne partije, nego narode. U domenu u kome pricamo o političkoj accountability partija - Syriza je sve uradila po PS-u. Izneverila je obećanja - raspisala je (više-manje odmah) izbore. To sa Vučićem i Tomom nema blage veze. 

 

Osim toga, uopšte nisam rekao da postoji kriza demokratskih institucija u Nemačkoj, nego u EU i u Evrozoni. Te dve grupacije, kao što znaš, nisu samo ekonomske, nego i politčke tvorevine. Sa sada sasvim jasnim nedostatkom demokratičnosti. Šta je sporno u predlaganju ujedinjenog nastupa evropskih partije levice u pokušaju da se to prevaziđe? Ne govorim o tome kolike su šanse za uspeh, pitam šta je sporno u zalaganju? Mislim, i čudnije stvari su se dešavale na ovom svetu.Nije kao du predložili neku panevropsku revoluciju.

 

Elem, nije to bolećivost prema Syrizi, nego je stvar u tome da je grčki narod većinski mišljenja da bi dug brže i efikasnije vratili na neki drugi način i bez izlaska iz evra. Njihov suverenitet je suzbijen, diminished. Ok, na šta se preneo taj deo za koliko je umanjen? Ni na šta. U tome je stvar - u Evrozoni, ako ne i u celoj EU, dakle u jednoj političkoj tvorevini, količina i nivo suvereniteta je određen ne samo veličinom duga nego i interesima i idejama neke druge članice kako bi taj dug trebalo vraćati. Tebi je to možda normalno, ali to se zove krnji suverenitet. I to se naravno ne odnosi samo na Grčku. Ili da preformulišem. Sve članice EU/EZ su deo suvereniteta preneli na te tvorevine. Narodi tih država, dakle nosioci tih suvereniteta, nemaju, sad je očigledno, načina da ga, tako podeljenog, upražnjavaju u punoj meri. To jeste kriza deokratskog kapaciteta. 

 

 

 

 

 

 

 

kako radikalnije na nivou Evrope, da li imaš neku ideju? Pošto ako podrazumevaš izlazak iz EU, onda je to u stvari isto što predlaže i desnica. Ono, politika koja sama poražava svoju svrhu.

 

 

 

 

 

Šta tačno u analizi? Pošt se i ja slažem sa njom pa me zanima šta je tebi odlično u tome

 

(Tupav sam pa ne znam kako da podelim quote i odgovor.)

 

Pasus 1

Kritikovao sam ja to dosta prosle godine.

Arogancija, nespremnost da se moralni hazard resi na drugi nacin, hipokrizija (odrapi Grcku i Portugal, zastiti Francusku i Nemacku kada prekrse stabilizacioni pakt), urusavanje institucija i poverenja u EU, odsustvo strategije i zapusavanje kriza.

(Proslo godinu dana i nista se nije poradilo sustinski na reformievra osim stampanja para.)

 

Pasus 2

Pitanje je zasto to Oland nije uradio?

Pa nije uradio jer politicki nije moguce i jer postoje samo dve mogucnosti: fiskalna unija ili razlaz. A fiskalna unija u EU nece da politicki moze. Otuda i parcijalna resenja. 

 

Pasus 4

Monteskje i Volter nisu bas bili zagovornici revolucije, ali, eto, revolucija se dogodila a ne promena voljom benevolentnog apsolutiste kralja. Ova dvojica tacno znaju gde analiza vodi i onda nude hipi pokret kao resenje.

 

Pasus 5

Pa i Vucic je raspisao izbore. Naravno da je kriza accountabilitija ako se nagradjuje percepcija napora a ne ucinak. "Vucic je posten, trudi se, ali ne moze i protiv ruskog/americkog lobija" (ruskog ili americkog precrtati po zelji), "SYRIZA se trudi ali, eto, jadni ne mogu". (Na grskoj temi sam kacio politikolosku studiju koja objasnjava najsveziciji Sirizin izborni uspeh upravo takvom percepcijom.)

 

Pasus 6

Svako moze da se zalaze za sta zeli, nije u tome stvar. Stvar je u intelektualnom postenju. To zalaganje za panevropsku levicu je jednako kao zalaganje za hleb od tri dinara i mir u svetu. Znas da ne fercera ali nista ne kosta.

Panevropska revolucija je, pak, mozda jednako nerealna ali bi obojica bili promptno izopsteni iz Gardijana.

 

Pasus 7

To sta grcki narod zeli je opet vezano za ustanove, populizam, i slicno. Zelje, mogucnosti, raskorak.

Sto se krnjeg suvereniteta tice, tu si u pravu, i to nikada nisam sporio. 

I to jeste kriza demokratskog kapaciteta koja nije bila ocigledna kada su clanice manje-vise bile na istoj liniji vodjene istim interesima.

 

Pasus 8

Samo kredibilna pretnja raspadu EU daje mogucnost reforme iste. Izlazak Britanije iz EU bi to mogao biti. Pledge "ostajemo u EU da bi je menjali" sto ponavlja evropska levica to nije jer nema mehanizma pritiska. Kako bese, kriza kao sansa.

[Tribun_Populi]

Samo kredibilna pretnja raspadu EU daje mogucnost reforme iste. Izlazak Britanije iz EU bi to mogao biti. Pledge "ostajemo u EU da bi je menjali" sto ponavlja evropska levica to nije jer nema mehanizma pritiska. Kako bese, kriza kao sansa.

Ja to pišem od najave Brexita kao opcije. Britanci bi Uniji, do koje im nikad preterano nije bilo stalo, time učinili istorijsku uslugu.

[Prospero]

Kao filmski poster :D