Jump to content
IGNORED

PODELJENO: Obrazovanje dece imigranata


Leia

Recommended Posts

Usput, uvedoshe onomad da deca moraju takodje na neki test iz nemackog jezika pre upisau skolu. Do sada je bio Eldorado. U skoli 50% nemacke dece , a 50% inostranske, takoda su ova nemacka blejala kao ovce cekajuci da inostranska nauce nemacki. Na opshtu radosti odusevljenje nemackih roditelja.
da su ovo uradili mnogo ranije, ne bi ni bilo problema sa uklapanjem pridoslica u nemacko drustvo, getoizacije itd.nego su valjda cekali da se gastarbajterska deca vrate u domovinu zajedno sa svojim gastarbajter roditeljima. a oni baksuzi, nece pa nece.
Link to comment
koliko je meni poznato deca brzo progovore jezik bas zato sto ih strpaju sa vrsnjacima plus minus godina u razred. tako je bilo do koliko juce po holandskim skolama narocito u nizim razredima gde se jos uvek igraju kroz nesto nastave. za vise razrede ipak mora da postoji neki ispit da bi dete uopste moglo da prati nastavu, logicno.
Mrzi me da citiram i prethodne postove o školskoj deci i jeziku, pa citiram samo poslednji. Sa decom koja ne govore jezik škole se mogu uraditi dve stvari: ili ih pustiš u razred sa ostalom decom, ili čekaš da nauče jezik, a dotle ih držiš u nekom geto-razredu. Podvrsta ovog drugog je da ih (kao decu Roma u Srbiji) proglasiš mentalno zaostalima i staviš u specijalno obrazovanje, iz koga se nikada neće ni izvući. U praksi, u zemljama sa prosvećenom politikom obrazovanja, radi se ovo prvo. Deca bilo kog uzrasta koja ne znaju jezik škole se stavljaju u iste razrede sa decom koja ga znaju. Naravno da je boravak u istom razredu sa decom koja znaju jezik škole način da se taj jezik brže usvoji (mada, kako neka istraživanja u Kanadi pokazuju, tinejdžeri uglavnom -- jer su kao kuvane noge <_< -- odbijaju da se druže s ESL učenicima). Ovde je bitno naglasiti jednu stvar: deca, posebno mlađa, jako brzo nauče da govore jezik na nivou koji je potreban za svakodnevnu komunikaciju i "zezanje" s vršnjacima. Ovakva deca često na površini izgledaju kao da savršeno govore jezik sredine: nemaju akcenat, ne prave greške, naizgled sasvim normalno funkcionišu, a ipak imaju ozbiljnih problema sa školom. To je otuda što postoji jako velika razlika između jezika koji nam je potreban za svakodnevnu komunikaciju i akademskog jezika. Da bi se ovaj drugi razvio, potrebno je najmanje pet godina rada. Dakle, deca imigranata koja ne znaju jezik tek negde posle pet godina (ili više) stignu vršnjake u veličini akademskog vokabulara kojim raspolažu, recimo. Najteže se uklapaju deca koja su po uzrastu negde "u sredini", dakle 9, 10, 11 godina. Mlađima je nešto lakše. Stariji (recimo 15 god.) su već potpuno pismeni na jeziku na kome su se školovali u zemlji gde su rođeni i često mogu mnogo tog znanja da primene na novi jezik (prvenstveno se tu radi o principima apstraktnog razmišljanja, poznavanju "akademskog procesa" i metalingvističko znanje o jeziku i pismenosti). Uglavnom, nije samo dovoljno manjinsku decu staviti u iste razrede s većinskom, već im se mora pružiti ogromna podrška u školskom sistemu: 1. Potrebno je da se svi nastavnici obuče za rad sa decom koja još uče jezik. 2. Potrebno je da deca pohađaju intenzivne dodatne časove jezika. 3. Potrebno je da im se obezbedi da razviju pismenost do visokog nivoa i na maternjem jeziku.4. Potrebno je da im se eksplicitno objasni akademska kultura škole, do banalnosti tipa da ako nastavnica kaže "Could you give us the answer?" to nije nikakvo pitanje ili molba, nego naređenje. (Inače, na ovom kontinentu ne samo deca imigranata, već i deca koja nisu iz "srednje klase" često imaju ogromnih poteškoća u školi zato što su škole napravljene po meri dece pripadnika srednje klase i što školski sistem podrazumeva poznavanje određenog skupa implicitnih kulturnih normi koje mnoga deca jednostavno ne poznaju).
Link to comment
3. Potrebno je da im se obezbedi da razviju pismenost do visokog nivoa i na maternjem jeziku.
U čemu tačno vidiš potrebu i svrhu ovladavanja maternjeg jezika do akademskog nivoa? Ako tinejdžer potpuno preuzme drugi jezik i ne osjeća motivaciju ni potrebu za korištenjem maternjeg jezika na ovaj način?
Link to comment
U praksi, u zemljama sa prosvećenom politikom obrazovanja, radi se ovo prvo. Deca bilo kog uzrasta koja ne znaju jezik škole se stavljaju u iste razrede sa decom koja ga znaju. Naravno da je boravak u istom razredu sa decom koja znaju jezik škole način da se taj jezik brže usvoji (mada, kako neka istraživanja u Kanadi pokazuju, tinejdžeri uglavnom -- jer su kao kuvane noge <_< -- odbijaju da se druže s ESL učenicima).
Наша најмлађа је знала отприлике шест речи енглеског кад смо дошли (имала је 7 година), али је ту много помогло што је била писмена код куће - знала је кад и где дође велико слово, тачка, зарез... не баш савршено, али далеко испред вршњака овде. И ту су се брзо сустигли и престигли. За пар месеци је већ чантрала ко матора, а после смо измунтали да прескочи трећи разред и тако надокнади изгубљену годину.Средња је била тинејџерка тада, 10. разред, и јесте, баш су ко куване ноге.
Stariji (recimo 15 god.) su već potpuno pismeni na jeziku na kome su se školovali u zemlji gde su rođeni i često mogu mnogo tog znanja da primene na novi jezik (prvenstveno se tu radi o principima apstraktnog razmišljanja, poznavanju "akademskog procesa" i metalingvističko znanje o jeziku i pismenosti).
То познавање процеса је... хм, проблематично. Разлике у школском систему су поприличне и појављују се на толико неочекиваних места... рецимо, настава у блоковима од 90 минута. Нико нормалан не може да веже пажњу ђака тако дуго баш сваког дана, па зато скоро сви измишљају којекакве разоноде; дају им 15 минута за неки петоминутни посао, да би имали форе да мало чаврљају. Што им онда не дају одмор? Па, дају им унутар учионице, али нема напоље... тј може до вецеа, ако је близу, па предавач може да каже да је било под његовим надзором, стоји на вратима и као пази. Секјурити бре - не сме ђак да се затекне у ходнику за време наставе ако нема цедуљу од предавача, секретара, директора или већ неког ко га је послао некуд - у толико и толико сати, да иде тамо и тамо, и ако скрене биће белаја.И гомила других параноичних ствари - једном смо повезли ћеркину другарицу до куће, и јавила се кеви мобилним док смо још излазили са паркинга. Свеједно, фрка и паника (што сам сазнао накнадно), што није јавила унапред.И ствар која ми још увек не иде под капу - нема попуста за паметне ленштине. Не можеш се извући на то да ефектно покажеш да си градиво савладао, има да напишеш толико и толико страна, има да пишеш скраћене изводе који треба да ти помогну да схватиш оно што већ разумеш - нема лабаво.
4. Potrebno je da im se eksplicitno objasni akademska kultura škole, do banalnosti tipa da ako nastavnica kaže "Could you give us the answer?" to nije nikakvo pitanje ili molba, nego naređenje. (Inače, na ovom kontinentu ne samo deca imigranata, već i deca koja nisu iz "srednje klase" često imaju ogromnih poteškoća u školi zato što su škole napravljene po meri dece pripadnika srednje klase i što školski sistem podrazumeva poznavanje određenog skupa implicitnih kulturnih normi koje mnoga deca jednostavno ne poznaju).
Ово важи и за предаваче на матерњем језику, који су често толико дубоко у сопственом домену, жаргону, фазону, да не схватају колико су нејасни. Свако је имао пред собом задатак где није било јасно шта је песник хтео, јер је задатак имао смисла само у контексту часа на коме је задат, или у контексту интерног жаргона самог предмета (док струка на коју се предмет односи те исте ствари зове другачије - на шта ни моје колеге нису имуне, баш је из математике било највише израза за које нисам знао шта данас значе). Културне норме су ту онако приде. И дан данас ми је чудно да сам предавао у тзв. "Тексас-школи", где су се уписивали најгори ђаци из целе општине, а опет су ти ђаци редовно устајали кад уђем. То је та културна норма која се научи.Кад се ту умеша страни језик, свакако да није лако, ни деци ни предавачима.
Link to comment
Uglavnom, nije samo dovoljno manjinsku decu staviti u iste razrede s većinskom, već im se mora pružiti ogromna podrška u školskom sistemu: 1. Potrebno je da se svi nastavnici obuče za rad sa decom koja još uče jezik. 2. Potrebno je da deca pohađaju intenzivne dodatne časove jezika. 3. Potrebno je da im se obezbedi da razviju pismenost do visokog nivoa i na maternjem jeziku.4. Potrebno je da im se eksplicitno objasni akademska kultura škole, do banalnosti tipa da ako nastavnica kaže "Could you give us the answer?" to nije nikakvo pitanje ili molba, nego naređenje. (Inače, na ovom kontinentu ne samo deca imigranata, već i deca koja nisu iz "srednje klase" često imaju ogromnih poteškoća u školi zato što su škole napravljene po meri dece pripadnika srednje klase i što školski sistem podrazumeva poznavanje određenog skupa implicitnih kulturnih normi koje mnoga deca jednostavno ne poznaju).
Svedska prednjaci u pedagoskom pristupu ovoj deci. 1. Svi nastavnici nazalost nisu obuceni za ovaj rad ali svaki tim (skole su podeljene na timove nastavnika) ima svog tzv specijalnog pedagoga i nastavnika tzv dodatnog svedskog (za strance) koji instruisu ostale nastavnike. Na fakultetu postoji i predmet dodatni svedski koji studiraju buduci nastavnici ili oni koji to vec jesu a potrebno im je u radu. Dakle, postoje obuceni nastavnici svedskog za strance u svakoj skoli. 2. Deca pohadjaju intenzivne dodatne casove jezika. Kao sto rekoh postoji predmet koji se zove tillval svenska (izborni svedski) i oni koji ga predaju obuceni su za taj rad. Broj tih casova se individualno prilagodjava svakom detetu ponaosob. 3. Maternji jezik prema zakonu svaka skola mora da ponudi ukoliko postoji interesovanje. 4. Specijalni pedagozi a i ostali ukljuceni u rad sa ovom decom "crtaju i pisu" kako se tumace razni kodeksi u svakodnevici. Sto se roditelja tice, nije nista neobicno da jedva natucaju svedski a ipak dobijaju svedsko drzavljanstvo. Liberalniju zemlju jos nisam videla :)
Link to comment

Evo odličnog online teksta Jima Cumminsa, jednog od vodećih istraživača koji se danas bave pitanjem bilingvalnog obrazovanja. Negde pri dnu strane on taksativno navodi zašto je neophodno da se bilingvalna deca obrazuju i na metarnjem jeziku.

Link to comment
То познавање процеса је... хм, проблематично. Разлике у школском систему су поприличне и појављују се на толико неочекиваних места... рецимо, настава у блоковима од 90 минута. Нико нормалан не може да веже пажњу ђака тако дуго баш сваког дана, па зато скоро сви измишљају којекакве разоноде...
Da, naravno da ima jako mnogo razlika na tom formalnom nivou organizacije nastave. Trebalo je da preciziram da mislim na osnovne principe analitičkog, kritičkog i apstraktnog pristupa gradivu i na vokabular i formalne kognitivne procedure koji su neophodni da bi se funkcionisalo u učionici. Iako se radi velikim delom o metajezičkim veštinama, ovo "školsko mišljenje" je u jako velikom delu zavisno od jezika i dobro razvijen jezik je glavni preduslov za dobro razvijeno apstraktno razmišljanje.
Link to comment
1. Svi nastavnici nazalost nisu obuceni za ovaj rad ali svaki tim (skole su podeljene na timove nastavnika) ima svog tzv specijalnog pedagoga i nastavnika tzv dodatnog svedskog (za strance) koji instruisu ostale nastavnike. Na fakultetu postoji i predmet dodatni svedski koji studiraju buduci nastavnici ili oni koji to vec jesu a potrebno im je u radu. Dakle, postoje obuceni nastavnici svedskog za strance u svakoj skoli.
Jedan veliki problem koji mi u kanadskom obrazovnom sistemu imamo je sinhronizacija i ostvarivanje tešnje saradnje između ESL nastavnika i drugih predmetnih nastavnika. Moja prijateljica vodi akademski ESL program u jednom velikom koledžu i paralelno se bavi istraživanjem komunikacije između predmetnih profesora i i profesora koji predaju engleski i nalazi da postoji potpuni prekid protoka informacija. Predmetni profesori smatraju da nije njihov posao da menjaju način na koji predaju (iako im je često većina studenata rođena van Kanade) i da ljudi treba da dostignu hipergalaktičku superkontrolu nad engleskim van njihove učionice, pa tek onda da im se priključe u nastavi. Takođe, smatraju da je posao ESL osoblja da nekim magičnim putem saspe tim ljudima akademski engleski u glave (kao što pomenuh, potrebno je više godina da bi se to desilo; i to više godina akademske prakse). Sličan problem postoji i u osnovnom i srednjem obrazovanju, mada ipak postoji malo tešnja saradnja između dve vrste nastavnika nego u visokom obrazovanju. Ovo je možda delom zato što najčešće predmetni nastavnici predaju ESL (nakon dodatnog treninga). Ipak, u mnogim školama (da, čak i u Torontu) je ESL poslednja rupa na svirali i jako često se finansijska sredstva namenjena za nastavu engleskog preusmeravaju za druge potrebe u okviru škole, jer, very conveniently, jedino ova sredstva nisu earmarked (posebno namenjena), dok sredstva za ostale predmete jesu. Iako Toronto po pitanju bilingvalnog obrazovanja spada u najnaprednije sredine na svetu, i dalje je naprosto začuđujuće koliko nerazumevanja u velikom delu establišmenta postoji za probleme koje imigranti, odrasli i deca, imaju u obrazovanju.
Link to comment

U Češkoj je praxa s dodatnom nastavom češkog još gora nego u Kanadi s engleskim. Po školskom zakonu samo djeca s državljanstvom zemalja članica EU i djeca azilanata imaju pravo na dodatnu nastavu jezika. Pri čemu se naravno radi o malom dijelu imigrantske populacije. Djeca ekonomskih useljenika (Ukrajinci, Kinezi, Vijetnamci...) nemaju nikakvu sistematsku potporu. Ono što sam pitao za značaj maternjeg jezika je bilo motivirano ovdašnjim dilemama oko jezičkog odgoja malih Roma. Njihov jezički razvoj je uslovljen relativnom izolacijom od većinske populacije i korištenjem etnolekta, izgrađenog na elementima slovačkog, nekog od dijalekata romskog i češkog jezika. Punu jezičku kompetenciju najčešće nemaju niti u jednom od ovih jezika. Taj njihov semilingvizam mi izgleda kao međufaza subtraktivne bilingvizacije u ravni cijele etničke grupe. Otpor učitelja i ministarstva obrazovanja prema uvođenju dodatne nastave romskog je ogroman. Argument je da znanje romskog ni na koji način ne poboljšava uspjeh u češkoj školi. Pitanje za experta: kakva je uloga razvoja maternjeg jezika u ovakvoj situaciji, tj. kad je već i taj maternji jezik kompromitiran u vidu nestabilnog, efemernog etnolekta? Tamo je otvoren topic o povišenoj dispoziciji imigrantske djece za psihička oboljenja. Pogledajte.

Link to comment
kakva je uloga razvoja maternjeg jezika u ovakvoj situaciji, tj. kad je već i taj maternji jezik kompromitiran u vidu nestabilnog, efemernog etnolekta?
Mislim da bi najširi konsenzus u polju bio da deca treba prvo da se opismene na metarnjem jeziku, a da onda paralelno uče i maternji i većinski jezik. Validacijom jezika i kulture porodice se detetu šalje poruka da je bitno i da ga se ceni kao osobu. Mislim da je ova validacija posebno važna u ovako drastično suptraktivnim situacijama kao što je situacija Roma u Češkoj, Srbiji, ili Rumuniji. Naravno, najbitniji razlog je ipak da je deci neuporedivo teže da uče na jeziku koji ne znaju (naravno), jer je učenje školskog gradiva izazov samo po sebi i deci koja jezikom škole savršeno vladaju.
Link to comment
  • 1 month later...

Po ovim gastarbajterskim zemljama postoji jedan problem kada je u pitanju nastava maternjeg jezika. Evo recimo Svedska ima zakon po kome svaka opstina mora da omoguci nastavu maternjeg jezika u skoli onima koji to zele. Ispravno razmisljaju i shvataju znacaj maternjeg jezika. No ne lezi vraze. U praksi je na nekim mestima prosto nemoguce naci kompetentnog predavaca. Sta ciniti? Neki problem resavaju tako sto regrutuju prvog zgodnog kandidata po sistemu "aha, ti govoris taj jezik pa ?ajd sad". Tako lepo operu ruke i skinu problem s vrata. Tako neki nekompetentni odradjuju fond casova a nastava se odvija pro forme. Pitam se koliko je stete a koliko koristi od toga sto se svodi na prepricavanje pricica iz domovine. Ja sam sretala decu koja nit?pricaju ljudski srpski nit? pricaju ljudski svedski. Negde izmedju. Jezicki mutanti. Terminologija kojom vladaju na maternjem je otprilike i ona kojom vladaju na svedskom. Nije cudno. Ono sto poznajs na svom jeziku prepoznajes i ?vatas i na stranom. Sve ostalo je apstraktno.

Link to comment
Po ovim gastarbajterskim zemljama postoji jedan problem kada je u pitanju nastava maternjeg jezika. Evo recimo Svedska ima zakon po kome svaka opstina mora da omoguci nastavu maternjeg jezika u skoli onima koji to zele. Ispravno razmisljaju i shvataju znacaj maternjeg jezika. No ne lezi vraze. U praksi je na nekim mestima prosto nemoguce naci kompetentnog predavaca. Sta ciniti? Neki problem resavaju tako sto regrutuju prvog zgodnog kandidata po sistemu "aha, ti govoris taj jezik pa ?ajd sad". Tako lepo operu ruke i skinu problem s vrata. Tako neki nekompetentni odradjuju fond casova a nastava se odvija pro forme
Zasto drzava ne finansira neke internet ucionice sa kvalitetnim predavacima? To ne bi trebalo da bude skup projekat, brzi internet je (valjda) dostupan + web-cam + mikrofon.
Link to comment
Zasto drzava ne finansira neke internet ucionice sa kvalitetnim predavacima? To ne bi trebalo da bude skup projekat, brzi internet je (valjda) dostupan + web-cam + mikrofon.
Ne znam zasto ali ne finansira. Takav vid nastave postoji samo na fakultetu.
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...