Jump to content
IGNORED

Night Sounds


maheem

Recommended Posts

zicer album

 

 

Skocha wrote:

 

 

 

Volim smenu na poslu od 15 do 23h. Mogu da idem u krevet kad sviće i mogu da ustajem u podne. Bez griže savesti. Mogu da imam noć. K’o nekad.

 

Vraćajući se sa posla kući, sinoć sam posle dužeg vremena ponovo slušao “Kind of Blue”. Nema potrebe da pričam koliko volim taj album. Naročito temu “Blue in Green” koja je verovatno najlepša džez balada svih vremena.

 

Kad je Bil Evans počeo da svira klavir, bio sam na trotoaru, na raskrsnici, čekajući autobus u 23:15. Jedan automobil je bio parkiran uz ivičnjak, sva četiri žmigavca su svetlela. Tramvaj je sporo savijao u raskrsnici, a njegova škripa se čula i kada se Bilu priključila Majlsova truba. Pored mene su bus čekale dve devojke. Jedna je bila plava, nežna, imala je srebrnu ogrlicu oko vrata, neko srebrno prstenje i prirodne, duge nokte. Druga je bila crna, niska i imala je nekakvu nezgrapnu tetovažu na ramenu. Kikotale su se. Na nebu je bio mesec. Falilo mu je parčence. Ali bio je tu i žuteo se.

 

 

Ušao sam u autobus. Čim se “Blue in Green” završila, vratio sam je na početak. Autobus je bio poluprazan. Stajao sam pored otvorenog prozora. Prelazeći Gazelu, gledao sam grad koji se sprema za spavanje. U zgradi iza bombardovanog MUP-a koji nikad neće biti obnovljen, video sam prozor iza kog se ugasilo svetlo. On/ona sutra verovatno ne radi od 15h. Bilo je pola 12. Pravo vreme da čujem “Blue in Green” treći put.

 

Kada sam izašao iz autobusa, zapalio sam cigaru. Video sam psa lutalicu kako drema ispred zatvorene trafike. Gledao me je i lenjo mahao repom. Na ćošku mi je prišao čovek u odelu. Kravata, košulja i one nesrećne “pačji kljun” crne cipele. Nije bilo nijedne banke u blizini. Još manje banke koja je radila u pola 12. Otvarao je usta i gledao u mene. Imao sam iskrene sumnje da mu glas zvuči kao Majlsova truba. Skinuo sam slušalice i rekao “molim?”. Hteo je cigaretu. Dao sam mu. Glas mu je zvučao hrapavo kao Tom Vejtsov sa albuma “The Black Rider”. Potapšao me po ramenu i rekao “hvala, živ bio”. Razmišljao sam da li bih mu dao cigaru da sam znao da radi u banci. Vratio sam slušalice na glavu i pustio pesmu po četvrti put.

 

Kada sam došao ispred svoje zgrade, seo sam na jedan zidić. Pažljivo sam slušao muziku. Iako sam je čuo milijardu puta u životu, ta kompozicija je u stanju da me smiri više nego bilo koja druga. Kao i mnogo puta do sad i sinoć sam osetio u nozdrvama miris noći. Taj miris nije isti kada slušam neku drugu muziku. To je poseban “blue in green” miris. Vanzemaljcu bih opisao noć tako što bih mu pustio tu pesmu. Moju noć, koju opet imam.

 

Toliko je sranja u svakom od naših života. Nekad su veća, neka manja, neka su popravljiva, neka zacementirana. Sve to su savršeno znali Majls, Bil i drugari pre više od pola veka. Pomislio sam kako sve ono što je teško i crno, bude malo lakše i malo svetlije kada znaš da “Blue in Green” možeš uvek vratiti na početak.

 

To sam i uradio. Pustio sam je peti put i zapalio drugu cigaru.

Link to comment
  • Replies 342
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • Lancia

    41

  • palfoot

    40

  • Klara

    34

  • roksi

    32

  • 3 weeks later...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...