Jump to content
IGNORED

Hoću da budem programerka


Recommended Posts

 

 

 

Kad se sa strane gleda čini se još uvek nema egzaktnog matematičkog aparata i postupka koji bi podržao ceo proces razvoja softvera, od modelovanja do realizacije. Sve je u vidu heuristike, tačnije mali milion heuristika. Izgleda da to vi programeri instinktivno osećate, sami najviše cenite elegantnost i efikasnost koda, i ništa ne može da zameni tu stvar, sam kod. Nikakav model, nikakav dizajn na tabli, nikakav koncept, samo suv kod. Linus Torvalds: ''Talk is cheap. Show me the code''. Zato Razz i ne voli ovo naše baljezganje o programiranju. :D

Programiranje mu izgleda više dođe kao filigranski zanat na granici umetnosti nego kao egzaktna inženjerska disciplina.

Ono što me zanima je da li će se ikad pronaći neka dovoljno efikasna vizuelna supstitucija za sam kod u dizajnerskom smislu, nešto što je bila početna ideja npr UML-a? Kad spomenem UML programerima osetim da imaju instinktivno gađenje prema toj ideji. Ne znam odakle tolika odbojnost prema njemu? Pogrešna ideja ili pogrešna realizacija ideje? Da li je univerzalni vizuelni ''metajezik'' uopšte moguć? Mislim da bi to bilo od velike pomoći početnicima koji usvajaju nove ideje, da spomenem kad se već nalazimo na ovom topicu.

Ne, ne, ne, nismo se razumeli. Nemam ja ništa protiv baljezganja o programiranju, dapače. Nego mi je problem bio u tome što ovaj IT podforum stoji godinama tu i najveća "podrhtavanja" na njemu su izazvali topići Football Manager i "koji usb stik da kupim". A onda se pojavi jedna tema "kako da počnem" i onda kreće sasipanje svega i svačega u tu početničku temu, pošto je programiranje jelte jedna mala simpatična temica. I sutra, kad se neko ponovo bude interesovao oko početka i naleti na ovaj topić, ima da digne ruke i pošalje cv u bus plus, a nas u majčinu. Jozo bi eto da splituje, ali ni on više ne zna odakle da počne pa se eno danima već opija na terasi svog privatnog (final static) smeštaja.

 

Mislim da moj pristup svemu tome jeste upravo inženjerski. Smatram da zadatak (proizvod/usluga) diktira metodu odnosno alat. Kao što i doktor ima pred sobom bolesnog pacijenta i jedini pravi cilj mu je da dobije zdravog pacijenta, a ne da iskoristi ovaj ili onaj lek ili metodu lečenja čisto zbog svojih preferencija. Nemoj pogrešno da me razumeš, prešao sam ceo put od C64 i mašinca za 6502/6510, preko mašinca za MC68K i C-a na Amigi do evo današnjih tehnologija. Promenio i primenio sam sve i svašta tokom toga od "ARexx je cool, daj da radimo u ARexxu" do "AOP ili EJB is the next big thing, let's use that". I skoro svaki put se potvrdilo da praksa i teorija ne idu uvek ruku pod ruku, da ne može svuda svaki koncept da se ugura samo zato što je trendi (programerski hipsteraj!) i da napravljeni sistem vrlo lako može da ispadne velik, trom, suviše komplikovan za održavanje ili razumevanje. Koncept bi možda bolje prošao da je predstavljao onaj deo mozaika gde je 1:1 primenjiv, nego da se forsira i gde mu nije mesto. Zato se i dešava da stvari evolviraju - uzme se onaj subset koji se pokazao u praksi i dalje se gradi na tome.

 

Sa tog stanovišta taj "talk is cheap, show me the code" jeste pravi test. Ako se vratimo na lekciju broj jedan iz programiranja, koja nam govori da računari govore mašinski jezik, a mi se trudimo da mu zadatak saopštimo na "ljudskom", onda je to to. Ako mi nova tehnologija, novi jezik ili štagod omogućuju da se bolje "izrazim" i ideje konciznije, efektivnije i efikasnije pretočim u kod, onda je to super. Ali ako me tera da pišem 140% više koda nego do sada za isti task, ako je to nečitko, nerazumljivo, whatever, onda se to neće tek tako primiti ukoliko nema nekog primetnog praktičnog profita od toga (plus što je inercija vrlo zajebana stvar). To je poenta onog "show me the code", ne eliminacija vizuelizacije apstraktnog modela. Na nekom nivou stvari su postale odavno suviše kompleksne da bi se mogle opisati samo kodom.

 

Vizuelni jezik za modeliranje je u tom smislu neophodan. Moraš nekako prikazati ideju, strukturu ili arhitekturu, plan, proces itd. Mislim da je UML malo podbacio zbog onog U u UML. Kao što pomenuh gore, super ideja u teoriji ne prođe uvek dobro i u praksi. UML je sa jedne strane postao vremenom sve više kompleksan. Ljudi su, sa druge strane, trpali sve u dijagrame. To je trebalo da služi da objasni osnovnu ideju, a UML alati su počeli da se prave takvi da su obećavali da će kreirati ne samo DDL, nego i osnovni kod biznis logike. I to je otišlo onda dođavola. Kao što se za pojedine oblasti sve više kreiraju DSL-ovi, tako imaš i specijalizovane jezike za modelovanje za određene oblasti, kao što je npr. BPMN za biznis procese. Ne prolazi tu uvek one tool to solve it all princip; ideja treba suštinski da bude jednostavna (u vizuelnoj prezentaciji), a implementacija neretko vrlo kompleksna. Ljudi su videli takođe da u praksi mnogo lakše i brže prenesu ideju nekim opštim skicama. Ako nas dvojica ili trojica planiramo arhitekturu na tabli i nacrtamo par pravougaonika koji su servis1..servisN i ispred njih elipsu u kojoj napišeš load balancer, dodaš data storiđ i bazu, nama troma je sasvim jasno o čemu pričamo, bez da smo vodili računa o striktnoj sintaksi. Za takav manji projekat, to je inicijalno sasvim dovoljno da prosto podelimo ideju i dogovorimo se o pravcima uz par mind mapova (eto ga još jedan primer vizuelne jednostavnosti). Za dokumentaciju je, naravno, dobro da se ima jasna i koncizna šema predstavljena nekim standardom, ali to ne znači da će masan deo developera na svakodnevnoj bazi da pali Relational SW Architect.

 

 

P.S.

Drago mi je što sam i ja sad ufitiljio ovim na "hoću da budem programerka" temi.

 

P.P.S.

Jebo me Marvin (no homo)

Link to comment

 

 I sutra, kad se neko ponovo bude interesovao oko početka i naleti na ovaj topić, ima da digne ruke i pošalje cv u bus plus,

 

 

Eto razloga da ne splitujem. ^_^

Link to comment

@bata

 

Nemoj da brineš zbog fitiljenja. Po broju postova ovde, najviše ja hoću da budem programerka, pa Kudravi, pa tek ti.

 

U medjuvremenu, kaži nam šta ti želiš od posla. Ja želim da imam para da ne razmišljam o računima i da eventualno kupim nekretninu u Parizu ili Londonu. U gorem slučaju u Amsterdamu. Posao bih volela da je u gradu koji je edgy enough. Živela sam dve godine u Fontainebleau i malo, mekano mesto u sred ničega više za mene nije opcija. Takodje, pošto sam posve ekstrovertna želim da uključuje komunikaciju sa živim svetom. Kad pridodamo mesijanski kompleks, valjalo bi da uključuje i mogućnost za preaching u javnom prostoru. :lol: I da, zbog izvesne karakterne disfunkcionalnosti, preferiram posao koji je rewarding u kratkom roku.

Link to comment

 

 

@bata

 

Nemoj da brineš zbog fitiljenja. Po broju postova ovde, najviše ja hoću da budem programerka, pa Kudravi, pa tek ti.

 

Kao da je broj postova dobra indikacija bilo čega sem... broja postova. :)

 

 

U medjuvremenu, kaži nam šta ti želiš od posla. Ja želim da imam para da ne razmišljam o računima i da eventualno kupim nekretninu u Parizu ili Londonu. U gorem slučaju u Amsterdamu. Posao bih volela da je u gradu koji je edgy enough. Živela sam dve godine u Fontainebleau i malo, mekano mesto u sred ničega više za mene nije opcija. Takodje, pošto sam posve ekstrovertna želim da uključuje komunikaciju sa živim svetom. Kad pridodamo mesijanski kompleks, valjalo bi da uključuje i mogućnost za preaching u javnom prostoru. [emoji38] I da, zbog izvesne karakterne disfunkcionalnosti, preferiram posao koji je rewarding u kratkom roku.

 

Pa sad, tako kako si formulisala, više si napisala šta očekuješ od života, nego od posla.

 

Prema ovome, tebi bi dobro leglo da budeš nešto od sledećeg:

- stand up comedian

- portparol / prezenzator / front(wo)man neke high tech firme

- religiozni funkcioner

- vojno lice

- motivacioni trener

- UN / EU / whatever funkcioner ili ataše

 

 

Ili, ako bi sve ovo (sem poslednjeg) spojili u jedan profil, to bi bio pop SPC-a pri vojsci Srbije, ali to eliminiše Šanzelize, barem u početku.

 

;)

Link to comment

Ma ima bre jedino to da hoćeš da ljudima govoriš šta da rade :lol:  a ostalo je "šta plata od tog posla treba da mi obezbedi".

 

Mada, nismo precizirali kod tog "posao" da li se misli na vrstu zanimanja ili konkretnu poziciju, radno mesto. Pošto je kad zađeš tu na kraj tridesetih, početak četrdesetih relativno zajebano da kažeš "ne želim više da radim zubar, hoću da budem astrofizičar". Dobro, može da ti padne na pamet neko zanimanje gde talent može da prevagne nad formalnim školovanjem (poput kuvanja recimo) ili da ti neki dugogodišnji hobi ispadne stabilna unosna alternativa. No, kod mene nije bilo nekih velikih zagonetki, znao sam još u osnovnoj školi da ću ovim da se bavim, nakon početnog dečačkog sna o astronautima i jedne kraće epizode o speleologiji, koja je istina bila tu više da bih impresionirao jednu Kristinu iz 4b.

 

Meni je u vezi posla važno da sam zadovoljan sobom. Da ne mrzim sebe ujutru kad treba da odem na posao i da već do pola deset ujutru maštam kako ću da zbrišem kući. Da ne budem puki "izvršilac", nego da mogu da se "izrazim kreativno", da implementiram svoje ideje. U ovom poslu jeste to malo konfliktna situacija, jer sa jedne strane se očekuje da imaš super ideje thinking out of the box, a sa druge strane se za razne delove posla uočavaju patterni koje branša obeleži kao best practice i onda ima ljudi (nadređenih) koji umeju da šize ako ne postupaš po tom "utabanom putu". No, viđao sam raznih polusposobnih idiota na rukovodećim mestima, koji su pokušavali da mere produktivnost time što vode računa koliko ko piše linija koda na dan.

 

Ima doduše jedan aspekt posla koji mene lično nervira, a to je što te vremenom gura na gore u hijerarhiji. Na prvi pogled, to jeste uvek dobro - budeš nekakav vođa tima, menađer, trt-mrt, više para, vizitka izgleda super za komšije. Ali sa druge strane u ovoj branši sa penjanjem kao da eksponencijalno raste količina stresa. Poznajem već više kolega koji su doživeli burnout do 45. godine života, razvili irritable bowel sindrom, napakovali gastritise & čireve ili nešto slično. Sa druge strane se i sve više udaljavaš od onoga suštinskog šta voliš da radiš. Brineš više o stavkama u projekt menadžeru, statistici u excelu, sastancima, dedlajnovima. Nigde i nikad nemaš mira i svojih 5 minuta, uvek si dostupan, uvek si oran da rešavaš neke probleme. Da se razumemo, kad je reč o programiranju, situacija je bila takva da radim to na poslu, a onda dođem kući i zajebavam se sa time i kod kuće u slobodno vreme, jer to volim. Plus što tako uvek učiš i isprobavaš nešto novo. Ali kad pakuješ 12-14 sati stresa dnevno, onda se slika menja, pogotovo kako vreme prolazi. U početku napakuješ ti motivaciju i ostalo, ali...  Što bi rekao Harison Ford u Indijani Džonsu "it's not the years, it's the mileage". Plus, što je lično moja crta - nikada nisam bio veliki preduzetnik, moram da priznam. Da sam i osnovao svoju tech firmu sa nekim partnerom, u dvojcu Džobs-Vozniak, ja bi uvek bio Vozniak.

 

Taj deo "treba da mi obezbedi da ne lupam glavu oko računa od prvog do prvog", da imaš svoja četiri zida i pošalješ podmladak na neki dobar univerzitet se podrazumeva - niko nema želju da radi posao koji mu obezbeđuje kartonsku kutiju ispod Gazele.

Link to comment

@bata

 

Nemoj da brineš zbog fitiljenja. Po broju postova ovde, najviše ja hoću da budem programerka, pa Kudravi, pa tek ti.

 

U medjuvremenu, kaži nam šta ti želiš od posla. Ja želim da imam para da ne razmišljam o računima i da eventualno kupim nekretninu u Parizu ili Londonu. U gorem slučaju u Amsterdamu. Posao bih volela da je u gradu koji je edgy enough. Živela sam dve godine u Fontainebleau i malo, mekano mesto u sred ničega više za mene nije opcija. Takodje, pošto sam posve ekstrovertna želim da uključuje komunikaciju sa živim svetom. Kad pridodamo mesijanski kompleks, valjalo bi da uključuje i mogućnost za preaching u javnom prostoru. :lol: I da, zbog izvesne karakterne disfunkcionalnosti, preferiram posao koji je rewarding u kratkom roku.

 

80375d1429626540t-apple-watch-still-proc

 

 

 

 

 

bogoljub-karic-foto-fonet-zoran-zestic-1

 

 

Link to comment

Programiranje mu izgleda više dođe kao filigranski zanat na granici umetnosti nego kao egzaktna inženjerska disciplina.

 

A koja to inženjerska disciplina nema taj element zanata? Ako praviš vrhunske proizvode kao inženjer u bilo kojoj branši, na kraju dođeš u domen tog ,,filigranskog zanata na granici umetnosti".

 

Upravo je taj zanatski deo, ta bitnost prakse, prakse, prakse, činjenica da se, kao što je Razz rekao, ,,pravi nešto što radi", ono što teoretske, čisto naučne discpline razdvaja od tehničkih, inženjerskih.

 

To što naizgled postoji daleko razrađeniji teorijski aparat za nauke (fizika, hemija) koje su ,,potpora" mašinstvu, elektrotehnici, i tehnologiji npr., u odnosu na teorijske osnovu informatike, ne znači da je po ,,zanatskom" pristupu programiranje suštinski drugačije od projektovanja mašina ili električnih kola. Skoro celo mašinstvo i dalje koristi njutnovsku mehaniku, a to što su fizičari pronašli higsov bozon ne znači da su rešili sve tajne karakteristika materijala i da znamo kako da smanjimo tranzistore na 5 nm.

 

Da nema tog zanatskog elementa, uticaja prakse, i sitnih naučenih trikova, itd., svaki proizvođač kola bi umeo da napravi BMW...ali ne ume svako da napravi BMW.

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...