Jump to content
IGNORED

Sjetimo se djetinstva (moji prvi igrački koraci)


Singer

Recommended Posts

Aztec Challenge.

Kakva trauma. Jedna od tezih igara koju sam igrao na C64. Bila je neka fora da aktiviras "besmrtnost" i onda protrcis kroz sve nivoe, jedino tako ssm i uspeo da saznam kako citava igra izgleda :(

 

 

Ja sam video sve nivoe, jer je moj brat od tetke umeo lako da je predje do kraja (posle zadnjeg nivoa kreće novi loop). Kod njega sam se i sreo prvi put sa igrom, mnogo pre nego što sam i sam kupio kompjuter.

 

 

Drugo je onda bilo vreme, težina mnogo veća nego danas, pozicije nisu mogle da se snimaju, ali je to i teralo ljude da ih završe. Ja, na primer, nisam bio neki igrač, ali sam uspeo bez pokeova i trainera da završim Green Beret (mislim da bih ovo i dan danas mogao), Commando, i Nemesis, igre koje su važile za poprilično teške.

Link to comment

Ja sam video sve nivoe, jer je moj brat od tetke umeo lako da je predje do kraja (posle zadnjeg nivoa kreće novi loop). Kod njega sam se i sreo prvi put sa igrom, mnogo pre nego što sam i sam kupio kompjuter.

 

 

Drugo je onda bilo vreme, težina mnogo veća nego danas, pozicije nisu mogle da se snimaju, ali je to i teralo ljude da ih završe. Ja, na primer, nisam bio neki igrač, ali sam uspeo bez pokeova i trainera da završim Green Beret (mislim da bih ovo i dan danas mogao), Commando, i Nemesis, igre koje su važile za poprilično teške.

Commando nije bio problam, a Green Beret je stvrano bio težak, ali se mogao završiti posle sati i sati klanja...

Link to comment

Commando nije bio problam, a Green Beret je stvrano bio težak, ali se mogao završiti posle sati i sati klanja...

 

 

Kod Green Bereta je vrlo bitno šta kad i kako treba da se uradi, na primer nije svejedno kad i gde uzeti bazuku, kada je istrošiti, ili, u odredjenim situacijama, uopšte ne uzeti. Isto tako, ponekad je bolje bežati od neprijatelja, nego čekati da se nagomilaju, ali ne uvek, tako da svaki deo nivoa mora da se memoriše. Još jedan problem je u tome što se SPACE koristi za korišćenje dodatnog oružja, pa sam ja uvek morao da imam nekog ko će to obavljati dok ja igram, i to uvek u potrebnom momentu.

 

 

 

 

Aztec Challenge je bio pravi challenge na crno-belom televizoru. Pomera se nešto sivo na sivom, a ti skačeš tamo ko da su te ose napale.

 

 

Ako je za utehu, ni na kolor televizoru taj deo (Gauntlet mislim da se zvao) nije bilo lako završiti. Kasniji nivoi su malo lakši, sećam se pretrčavanja kroz reku punu pirana, i pentranja po hramu dok kamenje pada.

 

 

Inače Paul Norman je autor i još par zanimljivih C64 igara koje nisam pomenuo, Forbidden Forest i Caverns of Khafka, vrlo prepoznatljivog zvučnog i vizuelnog stila.

 

 

 

 

 

 

 

Edited by Jeremija
Link to comment

Drugo je onda bilo vreme, težina mnogo veća nego danas, pozicije nisu mogle da se snimaju, ali je to i teralo ljude da ih završe. Ja, na primer, nisam bio neki igrač, ali sam uspeo bez pokeova i trainera da završim Green Beret (mislim da bih ovo i dan danas mogao), Commando, i Nemesis, igre koje su važile za poprilično teške.

fora je bila u tome sto smo bili klinci sa dosta slobodnog vremena i upornosti, a nije bilo toliko mnogo igara. oni koji su imali kasetu- dve bi igrali jedne te iste igre po nekoliko sati dnevno i u nekom momentu naucili sve napamet. sve se svodilo na reflekse, dok su danas igre slicnije filmovima.

Link to comment

Ako je za utehu, ni na kolor televizoru taj deo (Gauntlet mislim da se zvao) nije bilo lako završiti. Kasniji nivoi su malo lakši, sećam se pretrčavanja kroz reku punu pirana, i pentranja po hramu dok kamenje pada.

 

 

 

Pirane se nisu videle. Kad te ujedu voda samo prokljuca.

Edited by jimi
Link to comment

fora je bila u tome sto smo bili klinci sa dosta slobodnog vremena i upornosti, a nije bilo toliko mnogo igara. oni koji su imali kasetu- dve bi igrali jedne te iste igre po nekoliko sati dnevno i u nekom momentu naucili sve napamet. sve se svodilo na reflekse, dok su danas igre slicnije filmovima.

 

 

A, pa to sigurno, mada je i memorizacija itekako imala udela. Ono što je isto činilo razliku je to što je većina igara imala neki off-beat (ponekad čak i ingeniozan) momenat, jer su onda budzeti za igrice bili mnogo niži, i programeri su preuzimali mnogo više rizika. Danas je to sve mnogo više uniformno i dosadno jer se mora zadovoljiti namanji zajednički sadržilac. Igre sa QTE bosovima ne bih ni da pomenem. :fantom:

Edited by Jeremija
Link to comment

Upravo igram taj deo posle sto godina (WinVice), i dalje je brutalan kao što ga pamtim.

 

 

 

Uspeo sam!  Čeka me sledeći nivo... 

 

 

 

wvicensumr.png

 

 

 

I popeo se...

 

 

 

wvice2kbu3z.png

 

 

 

:Hail:

 

 

 

Bmmš, koji sam car...

Edited by Jeremija
Link to comment

ja sam mladost upucao na sportskim igrama na C64 :D

 

par favorita:

 

 

 

 

 

 

 

 

Footballer of the Year! Jedna od prvih menadzerskih simulacija koje sam igrao, sećam se pucanja penala, koje je u mnogom odlučivalo rezultate utakmica, iako je trebala biti u pitanju simulacija. Sećam se i Peter Shiltona, ali on je više bio novelty. samo si branio protivničke šuteve, još se sećam onog digitalizovanog glasa koji uzvikuje: "Peter Shilton's Handball Maradona"!

 

 

Inače je većina ovih igara iz '87-e, osim Microprose Soccera koji je ili osma ili deveta. :)

Edited by Jeremija
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...