Jump to content
IGNORED

Inkluzija


kud u maglu Simoviću

Recommended Posts

Srbija je uložila  prilično novca iz fondova Svetske banke za organizaciju inkluzivnog sistema, ali je efekat nesrazmeran ulaganju zbog poslovičnog nam nadgornjavanja oko nadležnosti, površnosti, politizacije, forsiranja (u međuvremenu donekle korigovanog) modela neprimerenog realnosti, odsustva šire društvene akcije (ne treba da čudi što se roditelji dece tipičnog razvoja bune ako imamo u vidu koliko malo znaju i kakve predrasude imaju o teškoćama u razvoju*), zanemarivanja podataka sa terena i niza pojavnih oblika lova u mutnom. 

*o čemu svedoči i svakodnevno gađanje izrazima koji se odnose na ometenost na ovom forumu

Link to comment

Ne znam, ali jedno je reći da država u ovom trenutku ne može da obezbedi programe na nivou pominjanih skandinavskih zemalja, a nešto sasvim drugo da je "bolest odgovornost pojedinca i njegove porodice".

 

 

Simo, ja mislim da on ne pokusava da oslobodi drzavu obaveze da se brine o osobama sa specijalnim potrebama, vec brani pravo takvih osoba da slobodno odlucuju o svojoj sudbini, bez nasilnog uplitanja drzave.

Link to comment

Simo, ja mislim da on ne pokusava da oslobodi drzavu obaveze da se brine o osobama sa specijalnim potrebama, vec brani pravo takvih osoba da slobodno odlucuju o svojoj sudbini, bez nasilnog uplitanja drzave.

tako sam i ja shvatila da on kaze.  znaci, neko iz sistema moze da da preporuku gde dete da se upise, ali je na roditelju (koji nabolje zna svoje dete) odgovornost da poslusa ili odbije.

Link to comment

Srbija je uložila  prilično novca iz fondova Svetske banke za organizaciju inkluzivnog sistema, ali je efekat nesrazmeran ulaganju zbog poslovičnog nam nadgornjavanja oko nadležnosti, površnosti, politizacije, forsiranja (u međuvremenu donekle korigovanog) modela neprimerenog realnosti, odsustva šire društvene akcije (ne treba da čudi što se roditelji dece tipičnog razvoja bune ako imamo u vidu koliko malo znaju i kakve predrasude imaju o teškoćama u razvoju*), zanemarivanja podataka sa terena i niza pojavnih oblika lova u mutnom. 

*o čemu svedoči i svakodnevno gađanje izrazima koji se odnose na ometenost na ovom forumu

 

pa slab institucionalni kapacitet je koreliran sa siromastvom. opet, koja drzava koja je jednako siromasna kao srbija ima jak (bolji) kapacitet?

Link to comment

Simo, ja mislim da on ne pokusava da oslobodi drzavu obaveze da se brine o osobama sa specijalnim potrebama, vec brani pravo takvih osoba da slobodno odlucuju o svojoj sudbini, bez nasilnog uplitanja drzave.

 

To nije u neskladu sa ovim što sam napisao - radi se prosto o povlačenju iz razvaljenog javnog sektora u privatni i/ili retke oaze unutar onog javnog (za koje opet možemo nagađati da nisu dostupne svima).

Link to comment

pa slab institucionalni kapacitet je koreliran sa siromastvom. opet, koja drzava koja je jednako siromasna kao srbija ima jak (bolji) kapacitet?

 

Korelacija ne ukazuje na smer. 

Ne znam koja država, po siromaštvu jednaka Srbiji, ima isti ili značajniji kapacitet, na netu možeš pronaći sisteme zaštite i ekonomske parametre različitih zemalja pa uporedi ako te zanima. 

Link to comment

Pisao sam već da radim sa jednim takvim detetom. Problem u školama je što ljudi jednostavno nisu obučeni za rad sa takvim decom, niko ne daje smernice, niko ne održava seminare. Sve je spalo na leđa i dobru volju pojedinaca tj. nastavnika (profesora). A to realno nije lako, jer sa tom decom treba raditi, moraju se sećati sigurno, moraju osetiti da su tu dobrodošli, i još milion drugih stvari...

Link to comment

Korelacija ne ukazuje na smer. 

Ne znam koja država, po siromaštvu jednaka Srbiji, ima isti ili značajniji kapacitet, na netu možeš pronaći sisteme zaštite i ekonomske parametre različitih zemalja pa uporedi ako te zanima. 

 

srbija nije samo siromašna već i nesvesna potrebe roditelja, ponekad i ljuta na iste jer ne drže svoju decu po podrumima kako je to nekad bilo, već žele da im deca budu srećna i da napreduju u skladu sa svojim mogućnostima. rana intervencija u srbiji se odvija od 3 godine, kad je prilično kasno za mnoge stvari. znakovni jezik se ne uči dok dete koje nije gluvonemo ne napuni 5 godina i ne dokaže da još nije spremno da govori, što je nenormalno, jer deca koja imaju poteškoće sa govorom, znakovnim jezikom dobijaju na samopouzdanju i lakše se uključuju u društvo. i još mnogo mnogo toga što nema veze sa finansijama. finansije su najmanji problem.  

Link to comment

Pisao sam već da radim sa jednim takvim detetom. Problem u školama je što ljudi jednostavno nisu obučeni za rad sa takvim decom, niko ne daje smernice, niko ne održava seminare. Sve je spalo na leđa i dobru volju pojedinaca tj. nastavnika (profesora). A to realno nije lako, jer sa tom decom treba raditi, moraju se sećati sigurno, moraju osetiti da su tu dobrodošli, i još milion drugih stvari...

 

u mojoj školi postoje 3 gluve ili nagluve dece i samo nas troje znamo znakovni jezik, od kojih nijedno od nas ne predaje toj deci. seminari su dobrovoljni i situacija eventualno može da se promeni od škole do škole zavisno od kvaliteta pp službe. 

dok ne bude po 1 PA po učeniku IOP-a, nema leba.

Link to comment

citam upravo kako se to resava u danskoj. nije svedska, ali blizu je. po politicaramia, iknluzija je vazna jer poslije skolovanja priblizava autisticnu djecu drustvu. ministarstvno obrazovanja je odredilo da do najkasnije 2015 treba da se ukljuci 10.000 djece sa "posebnim potrebama" u redovno obrazovanje. izgleda da su krenuli su sa tim programom ali pokazalo se mnogo komplikovano. razna udruzenja koja okupljaju autisticnu djecu i njihove roditelje su skepticna oko cijelog procesa jer smatraju da  trenutno ne postoje mehanizmi u drzavi koji mogu da iznesu taj projekat. radjena su istrazivanja i pokazalo se da autisticna djeca koja ulaze u obicne skole lako podlezu stresu koji vodi u depresiju i drugim koplikacijama. roditelji i ucitelji se suocavaju sa problemima koji su im bili strani dok su djeca pohadjala specijalne skole.

doslo se do zakljucka da dva faktora odredjuju uspjeh programa, a to su resursi (tj. novac) i strucni kadar, odnosno dokvalifikacija jednog broja ucitelja i nastavnika u obicnim skolama. sto bi naravno bilo logicno. cak sam negdje procitao da mora da se mjenja pedagoski pristup toj djeci iz "to su djeca sa problemima" u "to su djeca u problemima", onda novo znacenje rijeci "normalizacija", ontezivnije ukljucenje roditelja u program, itd.

 

da skratim pricu. koliko vidim tesko ide i dosta se mijenja sa promjenom vlasti. nekim partijama to nije prioritet pa proces pocne da kasni. mnogo kompleksna tema i tesko izvodljiva i u drzavama koje su uredjenije i bogatije nego srbija.

Link to comment

srbija nije samo siromašna već i nesvesna potrebe roditelja, ponekad i ljuta na iste jer ne drže svoju decu po podrumima kako je to nekad bilo, već žele da im deca budu srećna i da napreduju u skladu sa svojim mogućnostima. rana intervencija u srbiji se odvija od 3 godine, kad je prilično kasno za mnoge stvari. znakovni jezik se ne uči dok dete koje nije gluvonemo ne napuni 5 godina i ne dokaže da još nije spremno da govori, što je nenormalno, jer deca koja imaju poteškoće sa govorom, znakovnim jezikom dobijaju na samopouzdanju i lakše se uključuju u društvo. i još mnogo mnogo toga što nema veze sa finansijama. finansije su najmanji problem.  

 

Potpuno se slažem, u prethodnom postu sam ukazala na neke od nefinansijskih razloga problema u inkluzivnom sistemu. 

Nažalost, iako se rana intervencija odnosi na tretman tokom prve tri godine života, kod nas se razvlači sa početkom i do posle pete godine. 

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...