Jump to content
IGNORED

Notari i muke sa istima


nautilus

Recommended Posts

Ni notar sa 26 godina iskustva, polozenim pravosudnim i javnobeleznickim ispitom i doktoratom na temu "sposobnost za zakljucenje ugovora" nije ovlascen da ceni sposobnost za zakljucenje ugovora nekog lica.

Ni notar nema mogucnost da proveri da li je neko pretnjom primorao prodavca da zakljuci ugovor.

 

U pogledu psihičke stabilnosti i mentalnog zdravlja može tražiti veštačenje psihijatra, ako posumnja da stranka nije duševno zdrava ili iz nekog drugog razloga nesposobna za rasuđivanje, kao što je i sudija radio kod overa do sada.

 

U pogledu prinude na zaključenje ugovora naravno da nema, a to je i teško dokazivo za bilo koga. U pogledu zablude (stvarne, pravne, kakve god) bio dobar primer nedavno - došli ugovarači kod notara, ovaj objasnio jednom sve, objasnio drugom sve - kupac kad je čuo odustao od kupovine.

 

 

Ne razumem, cega nema? Nezadovoljnih bivsih zena?

Kako notari sprecavaju to nesto sto si hteo da kazes ovim primerom?

 

Neće da sastave ugovor ako se radi o bračnoj tekovini bez saglasnosti drugog supružnika, makar bio i bivši, zbog prezumpcije iz Porodičnog zakona da iako je svojina u katastru upisana na jednog supružnika, ukoliko se radi o nepokretnosti stečenoj u braku, postoji zajednička svojina sa neopredeljenim udelima.

 

 

Sto je u praksi u 99% slucajeva daleko povoljnije nego notarska tarifa.

 

Taksa za tužbu, taksa za odgovor na tužbu i taksa za presudu jeftinije od notarske tarife?

 

 

 

Da vidimo, na primeru stana od 5.000.000,00 dinara:

 

1. taksa za tužbu za utvrđenje prava svojine za vrednost preko 1.000,000 dinara - 48.800,00 dinara + 0,5% vrednosti nepokretnosti, ali ne više od 97.500,00 dinara

2. taksa za presudu na osnovu priznanja za istu vrednost 24.400,00 + 0,25% vrednosti, ne više od 48.750,00

3. sastav tužbe od strane advokata po tarifi ubi bože, ispod tarife ne manje od 100 eura.

 

Sastav i overa ugovora od strane notara na tu vrednost 21.000,00 dinara+PDV 4.200,00 pa čak i založna izjava 8.400,00+PDV 1.680,00, sve ukupno 36.000,00 dinara.

 

 

Link to comment

U pogledu psihičke stabilnosti i mentalnog zdravlja može tražiti veštačenje psihijatra, ako posumnja da stranka nije duševno zdrava ili iz nekog drugog razloga nesposobna za rasuđivanje, kao što je i sudija radio kod overa do sada.

 

U pogledu prinude na zaključenje ugovora naravno da nema, a to je i teško dokazivo za bilo koga. U pogledu zablude (stvarne, pravne, kakve god) bio dobar primer nedavno - došli ugovarači kod notara, ovaj objasnio jednom sve, objasnio drugom sve - kupac kad je čuo odustao od kupovine.

Znaci u ovom delu nema razlike izmedju notara i suda.

 

Neće da sastave ugovor ako se radi o bračnoj tekovini bez saglasnosti drugog supružnika, makar bio i bivši, zbog prezumpcije iz Porodičnog zakona da iako je svojina u katastru upisana na jednog supružnika, ukoliko se radi o nepokretnosti stečenoj u braku, postoji zajednička svojina sa neopredeljenim udelima.

Valjda se presudom o razvodu braka regulisu imovinski odnosi supruznika?

Ali hajde da razmotrimo ovaj tvoj primer. Dodjes kod notara da prodas stan koji si za vreme prvog braka kupio od novca koji ti je pokojni deda ostavio testamentom. Notar ce te poslati da pribavis saglasnost od bivse zene sa kojom si u losim odnosima? Jbg, onda se nadam da ce advokati izdrzati u strajku.

 

 

Taksa za tužbu, taksa za odgovor na tužbu i taksa za presudu jeftinije od notarske tarife?

 

Sto je u praksi u 99% slucajeva daleko povoljnije nego notarska tarifa.

Edited by Uskebasi
Link to comment

Znaci u ovom delu nema razlike izmedju notara i suda.

 

Ugovor o prometu nepokretnosti do sada nije sastavljao sudija, nego potpis na već sastavljenom ugovoru overavao referent na šalteru.

Tako da itekako ima razlike.

 

 

Valjda se presudom o razvodu braka regulisu imovinski odnosi supruznika?

 

U kom to paralelnom univerzumu? U 90% slučajeva koje znam, presudom o razvodu braka se je razvodio brak, deca poveravala na čuvanje i vaspitanje jednom od supružnika i uređivala visina i dinamika isplate doprinosa u izdržavanju te dece od strane onog drugog (alimentacija), da se zbog dugog parničenja ako se tužbom obuhvati i deoba ne bi sam razvod odugovlačio.

 

Raspravljanje imovinskih odnosa se ostavljalo za kasnije, za debelu parnicu, koja je uobičajeno trajala 7-8 godina.

 

 

li hajde da razmotrimo ovaj tvoj primer. Dodjes kod notara da prodas stan koji si za vreme prvog braka kupio od novca koji ti je pokojni deda ostavio testamentom. Notar ce te poslati da pribavis saglasnost od bivse zene sa kojom si u losim odnosima? Jbg, onda se nadam da ce advokati izdrzati u strajku.

 

Doneseš rešenje o nasleđivanju iz koga se vidi da si pare nasledio od pokojnog dede, notar utvrdi da je to tvoja posebna imovina, priključi kopiju tog rešenja izvorniku ugovora u predmetu, i sastavi i overi ugovor.

 

 

Sto je u praksi u 99% slucajeva daleko povoljnije nego notarska tarifa.

 

U praksi u kojoj sud oštećuje državu jer nepravilno naplaćuje sudsku taksu, ili je ne naplaćuje uopšte?

Računaj na sledeće činjenice:

 

1. Sud je ostao bez taksi koje je naplaćivao za overe potpisa na ugovorima, a koje nisu bile male.

2. 60% naplaćenih sudskih taksi su namenski javni prihod pravosuđa, po čl.51. ZST

 

Kod mene već počeli da naplaćuju takse i na ono što do sad nikada nisu.

Link to comment

Ugovor o prometu nepokretnosti do sada nije sastavljao sudija, nego potpis na već sastavljenom ugovoru overavao referent na šalteru.

Tako da itekako ima razlike.

Ne razumem sta hoces da kazes. Referent overe ima iste mogucnosti i jednako je (ne)strucan kao sudija, ili notar da utvrdi/uoci da li neko ima, ili nema poslovnu sposobnost i da li je neko usled prinude dosao da overi ugovor. Ima li razlike da li covek pod prinudom dodje u sud, ili kod notara da overi ugovor?

 

Doneseš rešenje o nasleđivanju iz koga se vidi da si pare nasledio od pokojnog dede, notar utvrdi da je to tvoja posebna imovina, priključi kopiju tog rešenja izvorniku ugovora u predmetu, i sastavi i overi ugovor.

Ne overava se ugovor o prodaji novca koji je dobijen od dede, nego ugovor o prodaji stana za koji je jednako verovatno da ga je muz kupio od dedinog novca, da je kupljen zajednickim novcem, ili da ga je zena kupila novcem koji je dobila od svog dede. Mozda je od tog novca kupljena neka druga nepokretnost, auto, a mozda je novac jos uvek na racunu. Nece notar sprovoditi dokazni postupak. Kako ce onda notar da overi ugovor?

 

U praksi u kojoj sud oštećuje državu jer nepravilno naplaćuje sudsku taksu, ili je ne naplaćuje uopšte?

Prodavac/tuzilac oznaci 100k dinara kao vrednost spora. U 99% slucajeva sud nece utvrdjivati pravu vrednost, narocito ako postoji saglasnost stranaka.

 

Edited by Uskebasi
Link to comment

Ne razumem sta hoces da kazes. Referent overe ima iste mogucnosti i jednako je (ne)strucan kao sudija, ili notar da utvrdi/uoci da li neko ima, ili nema poslovnu sposobnost i da li je neko usled prinude dosao da overi ugovor. Ima li razlike da li covek pod prinudom dodje u sud, ili kod notara da overi ugovor?

 

Ne razumem šta ne razumeš? Ili nikad nisi radio taj posao, o čemu se radi?

 

Do sada je npr. kao obavezna forma za punovažnost ugovora o doživotnom izdržavanju bila propisana solemnizacija tj. potvrđivanje sadržine privatne isprave od strane sudije. Da bi sudija prihvatio da potvrdi sadržinu sastavljenog ugovora, ukoliko je primalac izdržavanja lice u dubljoj starosti ili je bolesno ili tako nešto, tražio je pregled tog lica od strane sudsko-medicinskog veštaka neuropsihijatra.

 

To isto može notar sada kod ugovora o npr. poklonu nepokretnosti, ako posumnja da jedan od ugovarača nije sposoban za rasuđivanje. To ne može niti je mogao referent overe na šalteru, to mu nije bio posao. Njegov posao je bio da utvrdi da li je ugovarač Petar Petrović čiji je JMBG koji već, svojeručno potpisao ugovor. Ništa više.

 

 

Ne overava se ugovor o prodaji novca koji je dobijen od dede, nego ugovor o prodaji stana za koji je jednako verovatno da ga je muz kupio od dedinog novca, da je kupljen zajednickim novcem, ili da ga je zena kupila novcem koji je dobila od svog dede. Mozda je od tog novca kupljena neka druga nepokretnost, auto, a mozda je novac jos uvek na racunu. Nece notar sprovoditi dokazni postupak. Kako ce onda notar da overi ugovor?

 

Aha, hipoteza je da su ex supružnici u lošim odnosima, da bivša žena ne želi da da saglasnot za prodaju stana kod notara upravo zbog tih narušenih odnosa (terajući inat), a muž hoće pošto-poto da stan proda pri čemu mu taj trag o poreklu novca nije dovoljan dokaz, ako te dobro razumem?

 

Onda je rešenje prosto - nema prodaje dok se ne izvrši deoba. Pošto stan nije fizički deljiv, ide civilna deoba kod suda u vanparničnom postupku. Pa će stan sud prodati na javnoj aukciji, poprilično ispod realne cene, podjednako na štetu te žene. U najboljem slučaju, kupiće će ga onaj kupac što ga je muž već našao i hteo da mu proda stan, ako je pošten. Ili će ići parnica za deobu bračne tekovine, pa će sud utvrditi čiji je stan, i od čijih je para kupljen.

 

Tu ni notar ni bog sveti ne mogu ništa, a to ti je ono klasično ex-supružničko ucenjivanje i namirivanje računa, bilo preko zajedničke imovine bilo preko zajedničke dece (nedavanjem saglasnosti da dete putuje na more u inostranstvo s majkom obično). U praksi verovatno 1%.

 

 

Prodavac/tuzilac oznaci 100k dinara kao vrednost spora. U 99% slucajeva sud nece utvrdjivati pravu vrednost, narocito ako postoji saglasnost stranaka.

 

Zabole sud za saglasnost stranaka, to je javni prihod čija je visina definisana zakonom, nije nešto što se dogovara autonomijom volje. Od toga platu primaju.

Edited by Tribun_Populi
Link to comment

To isto može notar sada kod ugovora o npr. poklonu nepokretnosti, ako posumnja da jedan od ugovarača nije sposoban za rasuđivanje. To ne može niti je mogao referent overe na šalteru, to mu nije bio posao. Njegov posao je bio da utvrdi da li je ugovarač Petar Petrović čiji je JMBG koji već, svojeručno potpisao ugovor. Ništa više.

Da, ali po trenutno vazecim propisima notar "utvrdjuje poslovnu sposobnost" stranaka, sto je besmisleno, jer isti nije nista strucniji za to od sudije, ili referenta overe. Nema pretpostavke da je lice poslovno sposobno, nego se uvek utvrdjuje poslovna sposobnost.

 

Onda je rešenje prosto - nema prodaje dok se ne izvrši deoba. Pošto stan nije fizički deljiv, ide civilna deoba kod suda u vanparničnom postupku.

Koja deoba? Deoba zajednickih, neopredeljenih udela? A konkretno, bivsa zena nije vlasnik stana, nije upisana, nije ucestvovala u kupovini, cak nije ni zainteresovana za bilo koji deo te nepokretnosti.  Samo nece da potpise saglasnost (a i sto bi, kad taj stan nije njen, a ti si sam naveo u primeru da su u losim odnosima). Sta ce notar da radi?

 

Zabole sud za saglasnost stranaka, to je javni prihod čija je visina definisana zakonom

Kolika je zakonom definisana vrednost spora?

Link to comment

Da, ali po trenutno vazecim propisima notar "utvrdjuje poslovnu sposobnost" stranaka, sto je besmisleno, jer isti nije nista strucniji za to od sudije, ili referenta overe. Nema pretpostavke da je lice poslovno sposobno, nego se uvek utvrdjuje poslovna sposobnost.

 

Čisto sumnjam da je notar do sad nekog sredovečnog čoveka slao na pregled kod psihijatra. Uostalom, ima ovde onih koji su s njima imali posla, pa će nam reći.

 

 

Koja deoba? Deoba zajednickih, neopredeljenih udela? A konkretno, bivsa zena nije vlasnik stana, nije upisana, nije ucestvovala u kupovini, cak nije ni zainteresovana za bilo koji deo te nepokretnosti.  Samo nece da potpise saglasnost (a i sto bi, kad taj stan nije njen, a ti si sam naveo u primeru da su u losim odnosima). Sta ce notar da radi?

 

Pa rekoh već šta će notar da radi - uputi muža da sa ex-ženom reši nerešene imovinske odnose.

 

Ako žena neće da da saglasnost ispada da mu osporava svojinu, pri čemu je svesna da taj stan nije njen, da ga je muž kupio od svojih para nasleđenih od pokojnog dede i da to radi iz čistog inata. Onda će dobiti ex-muževljevu tužbu za utvrđenje prava svojine, pa će lepo da izgubi spor i plati masne parnične troškove, i da proklinje dan kad se udala.

 

 

Kolika je zakonom definisana vrednost spora?

 

Vrednošću nepokretnosti koja je predmet utvrđenja prava svojine.

Link to comment

 

 

Ako žena neće da da saglasnost ispada da mu osporava svojinu, pri čemu je svesna da taj stan nije njen, da ga je muž kupio od svojih para nasleđenih od pokojnog dede i da to radi iz čistog inata. Onda će dobiti ex-muževljevu tužbu za utvrđenje prava svojine, pa će lepo da izgubi spor i plati masne parnične troškove, i da proklinje dan kad se udala.

 

 

ovaj, u tom primjeru on je vec vlasnik. uknjizen je, ima prevni osnov na svoje ime. tuzba za utvrdjenje prava svojine ce biti odbijena zbog nedostatka pasivne legitimacije.

Link to comment

ovaj, u tom primjeru on je vec vlasnik. uknjizen je, ima prevni osnov na svoje ime. tuzba za utvrdjenje prava svojine ce biti odbijena zbog nedostatka pasivne legitimacije.

 

Si siguran? Jeste specifična situacija, ali ujedno je i specifična ona odredba PZ gde postoji pravno oboriva pretpostavka da postoji zajednička svojina supružnika i da su im udeli jednaki. A imaš situaciju gde drugi supružnik faktički ističe upravo to - da ima susvojinu.

 

Za mene tu evidentan pravni interes.

Link to comment

Ona nista ne istice. Samo ne zeli nesto da uradi. Nigde ne tvrdi da je vlasnik. Nije uknjizena. Pretpostavka je da je ono sto pise u zemljisnim registrima tacno. Ona bi, kada bi imala pretenziju na nepokretnost, morala da tuzi za utvrdjenje jer je on uknjizen. Ovako, gdje je on tuzilac prosto nema koga da tuzi.

 

Apsurdna je situacija.

Link to comment

Ako bi mu notar odbio overu sa nekim obrazloženjem, možda bi mogao da dokaže pravni interes? Doduše koliko sam čuo notari ne odbijaju bilo šta, nego jednostavno kažu da neće nešto da urade?!

Edited by Hamlet Strašni
Link to comment

Ona nista ne istice. Samo ne zeli nesto da uradi. Nigde ne tvrdi da je vlasnik. Nije uknjizena. Pretpostavka je da je ono sto pise u zemljisnim registrima tacno. Ona bi, kada bi imala pretenziju na nepokretnost, morala da tuzi za utvrdjenje jer je on uknjizen. Ovako, gdje je on tuzilac prosto nema koga da tuzi.

 

Apsurdna je situacija.

 

Možeš ti i negativnim radnjama da izjavljuješ volju, zašto?

 

Apsurdna situacija jeste, ali je ta odredba po kojoj, bez obzira na činjenicu da je jedan od supružnika upisan u zemljišnim knjigama/katastru kao vlasnik važi oboriva pretpostavka da postoji zajednička svojina supružnika i da su im udeli jednaki, ušla u zakon upravo kao sredstvo za zaštitu žene u braku; pošto je običaj kod nas u prometu da nepokretnosti kupljene zajedničkim sredstvima budu upisane na muževljevo ime.

 

I onda dođeš u situaciju da žena tu odredbu zloupotrebljava, odbijajući da da saglasnost mužu da realizuje jedno od svojinskih ovlašćenja - raspolaganje nepokretnošću tj. njenu prodaju, iako je svesna da ona tu nikakva prava nema i da je stan samo njegov. To je zloupotreba prava, i shodno tome on ima itekakav pravni interes da podnese protiv nje tužbu za utvrđenje.

 

@Hamlet

 

Notar, koliko ja vidim, i mora da odbije overu sa obrazloženjem, jer on na tu odluku ima pravo žalbe notarskoj komori.

Edited by Tribun_Populi
Link to comment

Možeš ti i negativnim radnjama da izjavljuješ volju, zašto?

 

Aman. Zena nije vlasnik stana, ne smatra sebe vlasnikom, ne osporava muzu da je on iskljucivi vlasnik nepokretnosti i onda joj neki notar trazi da potpise saglasnost za prodaju "zajednicke imovine stecene u braku".

Kakva je ta pravna sigurnost koja se propagira, ako se za prodaju trazi saglasnost nekoga ko nije vlasnik? Ili mislis da kad potpise saglasnost ima pravo da trazi svoj deo novca?

Edited by Uskebasi
Link to comment

Kakva je ta pravna sigurnost koja se propagira, ako se za prodaju trazi saglasnost nekoga ko nije vlasnik? Ili mislis da kad potpise saglasnost ima pravo da trazi svoj deo novca?

 

 

ali je ta odredba po kojoj, bez obzira na činjenicu da je jedan od supružnika upisan u zemljišnim knjigama/katastru kao vlasnik važi oboriva pretpostavka da postoji zajednička svojina supružnika i da su im udeli jednaki, ušla u zakon upravo kao sredstvo za zaštitu žene u braku; pošto je običaj kod nas u prometu da nepokretnosti kupljene zajedničkim sredstvima budu upisane na muževljevo ime.

 

Kako rekosmo, notar ne zna niti može da zna da li je ta nepokretnost kupljena zajedničkim sredstvima, jel tako? Žena neće da da saglasnost, jednostavno neće, svesno zloupotrebljava prava ustanovljena u njenu korist da bi terala inat. E pa to vrzino kolo samo sud može da razmrsi, jer takvu pravnu nesigurnost pravi zakon (pomenuo sam ti i slučajeve gde se deca zloupotrebljavaju za teranje inata).

 

Vidiš, pretpostavka je moja da sada, kad se ugovori sastavljaju kod notara, ako se kupuje stan od strane lica koja su u braku notar njih poduči da će taj stan biti zajednička svojina, pa ih ili stavi u ugovoru oboje u svojstvu kupca sa zajedničkom svojinom sa neopredeljenim udelima ili odmah upišu po polovinu. To je i poenta.

 

Inače, da naglasim, obrađujemo ovde hipotetičku situaciju koja će se mooooožda desiti jednom u hiljadu slučajeva, možda ni tada.

Link to comment

 

 

Vidiš, pretpostavka je moja da sada, kad se ugovori sastavljaju kod notara, ako se kupuje stan od strane lica koja su u braku notar njih poduči da će taj stan biti zajednička svojina, pa ih ili stavi u ugovoru oboje u svojstvu kupca sa zajedničkom svojinom sa neopredeljenim udelima ili odmah upišu po polovinu. To je i poenta.

Ili kažu u ugovoru da je iz posebnih sredstava jednog od supružnika, a oba supružnika potpišu ugovor.

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...