Jump to content
IGNORED

Hate music


Turnbull

Recommended Posts

Ovde pričamo o raznim naci frikovima u muzici, ali pre svega u ekstremnim žanrovima  poput black metala, industriala, itsl.

 

Hteo sam ovaj topik da započnem nekim Vikernesovim video uratkom (sad ima i blog i vlog!), ali sam u međuvremenu otkrio ovaj fenomenalan blog, pa ću onda početi jednim uvodnim tekstom o NSBM.

 

Međutim, ne mogu da izdržim da ne okačim još jedan tekst sa istog bloga, o Bojdu Rajsu.

 

Just Say Non: Nazism, Narcissism and Boyd Rice

 

Tekst je iznenađujuće dobar, zaista, i super hvata ono što se meni čini kao Bojdova defining karakteristika, a to je infantilni kontrarijanizam.
 

 

One reason that Rice's ideology is difficult to get to grips with is that he is patently stupid, meaning that people are loath to take him seriously in case it reflects poorly on their sense of humour or proportion. But that is to miss the fact that condescending to Rice's idiocy by not taking him seriously also makes it easier for him to sell his ideas. While Fascist ideology is by its very nature irrational and essentially incoherent - it doesn't seek to understand the social world in order to place it under collective human control but rather to justify post hoc the Fascist's pre-existing drive to annihilate large parts of society in the name of racial and spiritual 'purity' - this is made worse in Rice's case due to his inability to grapple in even the slightest way with history, politics or anything else requiring a modicum of intellectual focus. His arguments are confused and contradictory, and on top of this he shares the Fascist-occult regard for portents and symbols, for 'mysterious forces', innate biological imperatives, occult machinations and Chthonic powers as the determinants of history, which means that his thought necessarily has the chaotic, cobbled-together quality of childhood obsessions and superstitions.

 

 

Na temu je svako dobrodošao, ali očekujem Darkecovo i Vasino aktivno učešće.

Link to comment
  • Replies 152
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • Turnbull

    56

  • DarkAttraktor

    30

  • Ryan Franco

    20

  • MancMellow

    15

Ovaj deo mi je najbolji:

 

This was brought home to me earlier this year when a photographer friend attended Rice's gig in New York to record it for a local paper. Despite the fact that this person has a background as an anti-Fascist, having watched an entire evening of Rice dressed in Fascist military gear, surrounded on stage by Sieg Heil'ing Nazi goons while projecting images of the Swastika and Wolfsangel (the SS symbol Rice used for years as his logo) and reading selections from racist, Social Darwinist tracts, and with the support groups being open White Suprematists, the best he could come up with at the end was that Boyd might perhaps be "a little dodgy". I mean, what does a Fascist have to do these days to get the recognition they deserve?

 

:D

Edited by McCabe
Link to comment

odlican topik ! ali u startu imam jedan amandman: ovako konfigurisanim topikom teras nas da razdvajamo naciste od mizoginika, homofobe i hriscanskih fundamentalista. zasto da umesto od prostog NSBM topika - nemamo zapravo jedan objedinjeni hate music topik ? tako cemo potencijalno privuci zenski, lgbt i ini auditorij na topik. mislim, ne moze se razdvajati Boydov fasizam od mizoginije, i protest !

 

e sad on topic - znam za taj blog jedno 100 godina. nego pssst - jel znas da cuvas tajnu ? jel znas ciji je to blog ? Alexei Monroe-a :D

 

taj mali snippet koji si okacio je otprilike najbolje sumiranje Boyd Rice-ove ideologije koje sam procitao u zivotu. attention whoredome, kontriranje radi kontriranja, fasizam u reprezentaciji; originalno on je bio fasista taman koliko je i Church of Satan bio satanisticka crkva, ali potpuno razumem da je ljudima vise dozlokurcilo da ga gledaju posle 30 godina koketiranja sa desnicarskim ideologijama i fasistickog poziranja kako radi same old thing over and over again. koliko sam skapirao toliko ga maltretiraju Antifa organizacije da on mukica vise i ne moze da odrzi negde koncert. uzgred budi receno, takav posturing uopste nije raritet u industrial i punk music krugovima, ali bila bi fora da makar okrene plocu s vremena na vreme (sto on ne cini). za njega (Boyd-a) vazi ono sto je mudri Izvorinko Popara rekao davno nekom drugom prilikom: "There's nothing more irritating than somebody whose got nothing to say pretending they're hiding something important."

 

ovo je odlican red:

 

 

The first thing to note about this is that it skirts the fact that Rice not only uses Fascist 'aesthetics and symbolism' but promotes Fascism itself (in the very book Clark is introducing, for example): Clark presumably hopes that the reader is as stupid as his author and won't notice his equivocation. More importantly, this line of argument exemplifies one of the defining characteristics of the book as a whole since it remains trapped entirely within the framework of a bourgeois thought. To put it bluntly, Rice and his friends repeatedly accept a liberal perception of the world and then simply reverse its particular judgements (Fascism is taboo <-> Fascism is grand). This does not allow the individual to escape bourgeois thought in the way that is promised to the consumer, but rather keeps them entirely within its clutches, albeit perhaps looking a little racier now they sport Totenkopf patches and worship Satan. :lolol:

uglavnom ga odlicno rastavlja Monro,  pogotovu u gorecitiranom i delu gde opisuje Boyd-ov odnos sa Mansonom koji sluzi maltene kao Rorschach-ov test za egomanijakalne psihopate, ali negde pomalo preteruje kao npr u delu gde naziva Rice-ov interesovanje za triviju i Tiki kulturu - moronskom zafrkancijom (i cak poseze za Terry-jem Eagletonom da ga bash-uje ). meni je to najzanimljiviji deo Boyda Rice-a. i ovo mu je odlicno

 

In 'Sin in the Suburbs' (1994) Rice details his early sexual experiences, including an unintentionally hilarious story about how he was told as a youngster that every time he masturbated he was destroying the millions of potential souls contained in his sperm. This naturally led him to embark on a prolonged course of intense wanking. The image of the red-faced Rice furiously pulling on his cock while fantasising impotently about annihilating non-existent Christian souls seems somehow a fitting tribute to the man and his career. :lol:

 

ozbiljna zamerka na tekst je sto se uopste ne bavi cinjenicom kako smo poceli da se bavimo Boyd Riceom i odkud on uopste i zasto je relevantan ? meni NON nikad nije bio nesto preterano mio srcu iako su procedure koje je on upotrebljavao na Black Album-u, u najmanju ruku revolucionarne za vreme kada je taj album pravljen (jebene 1975 - to je bilo vreme kada je Lou Reed-ov Metal Machine Music bio jedini industrial u opticaju). Boyd Rice je tako na neki nacin (nekreditovani) praotac plunderphonicsa kao zanra, a potencijalno i celokupnog kasetnog eksperimentalizma (mada to je vec tougher contest). uzevsi znacaj tih radova kao i vrlo konfrontativnih scenskih nastupa,  Bojd Rajs je na neki nacin dugo vremena bio nas decko koji obecava, ali koji, nazalost, nikad nije u potpunosti opravdao ocekivanja. i sad sluzi samo za sprdnju

 

Link to comment

Amandman se prihvata i upućuje se zvanićan zahtev modraciji da topić preimenuje u "Hate music"!

 

E, a ja sam hteo tebe da pitam ako možeš nešto više da mi ispričaš o onom "igranju" koje je neko skoro kačio, sa neko strait edge koncerta, za koje si ti rekao da je zapravo vežvanje za prebijanje. Šta znaš o tome? Gde to ima da se pročita? Bio sam na nekoj HC svirci u Nišu pre nekih nedelju dana i video klinčadiju kako izvodi istu stvar. Kad se proširila ta moda?

Link to comment

 

uglavnom ga odlicno rastavlja Monro,  pogotovu u gorecitiranom i delu gde opisuje Boyd-ov odnos sa Mansonom koji sluzi maltene kao Rorschach-ov test za egomanijakalne psihopate, ali negde pomalo preteruje kao npr u delu gde naziva Rice-ov interesovanje za triviju i Tiki kulturu - moronskom zafrkancijom (i cak poseze za Terry-jem Eagletonom da ga bash-uje ). meni je to najzanimljiviji deo Boyda Rice-a. i ovo mu je odlicno

 

 

E, al meni je to super deo (mada su moronske zafrkancije možda prejak izraz) - meni se čini jako znakovitim ta veza između fašizma i potpunog zaranjanja u najefemernije oblike konzumerizma. To sam prvi put jasno uočio kod Bokana - fascinacija najfrivolnijim mogućim zvrčkama, stilom, modom, its. Nije ovo Bojdovo baš ista stvar, ali mislim da je samo malo drugačiji varijete iste bazične pojave. On kao prezire modernu kulturu, ali zapravo ne prezire ono što je čini takvom kakva jeste - kapitalizam i konzumerizam. Naprotiv, time je potpuno opčinjen. u tom smislu je navođenje Igltona potpuno na mestu - nihilisti stvarno ne umeju da prpoznaju anything of significance.

 

Ima tu još jedna stvar zbog koje mi je ovo bitno. U onoj standardnoj libertarijanskoj dihotomiji između individualizma i kolektivizma, fašizam naravno ide na stranu kolektivizma. E, sad, ja pre svega mislim da je ta dihotomija po sebi non-starter, ali čak i ako ostavimo to po strani, primeri tipa Rajsa su jako znakoviti jer ukazuju koliko fašizam uopšte nije nikakav kolektivizam, naprotiv, tu se fašizam rađa iz duha apsolutnog individnualizma i subjektivizma, pa što da ne i libertarijanizma (na američkom primeru to je najuočljivije). Insistiranje na svojim predrasudama i klinačkim fascinacijama kao oznaka individualizma.

Edited by Turnbull
Link to comment

To da, ako kazemo da je Rajs nekakav etalon za fasistu. Posto nije, onda ima smisla pricati o individualizmu u fasizmu samo kroz zakonjaceg-jasamposeban-svidamislekaoja stav koji je na kraju ipak kolektivisticki.

Link to comment

ALi kako je na kraju kolektivistički? Zato što svi misle kao on? Ali to je prosto podređivanje svega svetom egoizmu i apsolutnom Ja.

 

Naravno, drugi za njega nisu individue, samo je on individua, ali to opet nije kolektivizam.

 

Edit: Postoji razlog zašto je Musolini svoju doktrinu nazvao "sacro egoismo".

Edited by Turnbull
Link to comment

Okej, ali samo da dodam još nešto. Ne mislim da postoji jedan etalon za fašistu, ali mislim da neki primeri jesu reprezentativni za to kak se ulazi u fašizam, i kava vrta psihičke ekonomije na kraju vodi fašizmu. Mislim da Rajs tu jeste reprezentativan - mnogi fašisti ili proto-fašisti koje sam upoznao sebe vide kao apsolutne individualce, usamljene vukove, samostalne mislioce, itd.

 

Imaš tu još jedan reprezentativan primer, a to je Rajsov frend Džim Goud, koji je isto iz nekakvog navodno ideološki neutralnog kontrarijanizma i libertarijanizma završio u totalnom fašizmu (ano ga piše Taki's magazine), mada bi, siguran sam, za sebe i dalje govorio that he just tells it like it is, da je hrabri individualac bez dlake na jeziku.

Edited by Turnbull
Link to comment

E, a ja sam hteo tebe da pitam ako možeš nešto više da mi ispričaš o onom "igranju" koje je neko skoro kačio, sa neko strait edge koncerta, za koje si ti rekao da je zapravo vežvanje za prebijanje. Šta znaš o tome? Gde to ima da se pročita? Bio sam na nekoj HC svirci u Nišu pre nekih nedelju dana i video klinčadiju kako izvodi istu stvar. Kad se proširila ta moda?

Ne bih rekao da je ovome mjestu na ovom topicu, ali ajde da odgovorim...

 

Sve su to varijacije na "klasicno HC igranje"

 

(

)

 

"osvjezeni" pokretima borilackih vjestina.

 

Mislim da sam prvi put vidio ovako nesto u Belgiji 90-ih, na nekom GoodLife festivalu, svirao neki toughguy NY band (ne mogu da sjetim ko je bio).

U svakom slucaju se u ovom stilu da vidjeti od druge polovine 90-ih na svakom HC Metal ili tough guyHC koncertu.

Edited by B_B
Link to comment

To sve ima smisla i ja bih se složio da je dihotomija individualizam/kolektivizam neadekvatna u ovom pitanju. 

 

Mislim i da paralele libertarijanstva i fašizma stoje jer vode ka nekom revaspostvljanju feudalizma ili kastinsog sistema. Kada je u pitanju primanje na organicitička društva gde ima da se zna ko je glava, a ko dupe obično se svi lože da su glave. Ono sa čim se ne slažem je što mislim da praviš veliku ekstrapolaciju ka individualizmu i deluje mi da stvaraš uzročno-posledičnu vezu. Mislim, deluje mi da ćemo na kraju doći do stare dobre je li kapitalizam ili socijalizam iznedrio fašizam, a kapiram da ovaj topik nisi tako zamislio. Ili ga bar ja nisam tako shvatio. 

 

Ja bih rekao da da, neka vrsta doživljaja sebe kao posebnog i jako značajnog vodi ka tom zakon jačeg ekstremu i prihvatanju takvih pogleda na svet koji su zajednički i za socijaldarvinizam i za teistički satanizam i za neopaganizam, verovatno i za loše razumevanje ničea. ali takođe i za navijanje za klubove, pripadnost ekipama, pa na kraju i nacijama, rasama itd... Stoga, jako je pipavo reći, e ovo je proisteklo iz individualizma, a ovo iz kolektivizma. pre bih rekao da imamo gradijent između ta dva. Ili da ćemo bar raspravljati je li starija kokoška ili jaje. Mislim i da je za puku narcisoidnost neophodno da dobije neke nadindividualne okvire da bi krenula da se kanališe u smeru f pojava.

 

Da sumiram. Evo Varga Vikernesa koji je spojio Gospodara prstenova, nacionalsocijalizam i neopaganizam. Jel to njegov lični trip? U neku ruku jeste ali niti je njegovo kombinovanje nastajalo u nekom vakuumu (barem za druge dve promenljive*, još neko ih je povezivao) niti je reakcija i stvaranje novih fanova usledilo samo zbog Varga. Postoje odrđene analogije i afiniteti o kojima možemo vrlo racionalno da polemišemo koji čitav trip čine veoma grupnim.

 

Možda jedino Lord of the Rings iskače iz šablona... :D

Link to comment

To sve ima smisla i ja bih se složio da je dihotomija individualizam/kolektivizam neadekvatna u ovom pitanju. 

 

Mislim i da paralele libertarijanstva i fašizma stoje jer vode ka nekom revaspostvljanju feudalizma ili kastinsog sistema. Kada je u pitanju primanje na organicitička društva gde ima da se zna ko je glava, a ko dupe obično se svi lože da su glave. Ono sa čim se ne slažem je što mislim da praviš veliku ekstrapolaciju ka individualizmu i deluje mi da stvaraš uzročno-posledičnu vezu. Mislim, deluje mi da ćemo na kraju doći do stare dobre je li kapitalizam ili socijalizam iznedrio fašizam, a kapiram da ovaj topik nisi tako zamislio. Ili ga bar ja nisam tako shvatio. 

 

Ja bih rekao da da, neka vrsta doživljaja sebe kao posebnog i jako značajnog vodi ka tom zakon jačeg ekstremu i prihvatanju takvih pogleda na svet koji su zajednički i za socijaldarvinizam i za teistički satanizam i za neopaganizam, verovatno i za loše razumevanje ničea. ali takođe i za navijanje za klubove, pripadnost ekipama, pa na kraju i nacijama, rasama itd... Stoga, jako je pipavo reći, e ovo je proisteklo iz individualizma, a ovo iz kolektivizma. pre bih rekao da imamo gradijent između ta dva. Ili da ćemo bar raspravljati je li starija kokoška ili jaje. Mislim i da je za puku narcisoidnost neophodno da dobije neke nadindividualne okvire da bi krenula da se kanališe u smeru f pojava.

 

Da sumiram. Evo Varga Vikernesa koji je spojio Gospodara prstenova, nacionalsocijalizam i neopaganizam. Jel to njegov lični trip? U neku ruku jeste ali niti je njegovo kombinovanje nastajalo u nekom vakuumu (barem za druge dve promenljive*, još neko ih je povezivao) niti je reakcija i stvaranje novih fanova usledilo samo zbog Varga. Postoje odrđene analogije i afiniteti o kojima možemo vrlo racionalno da polemišemo koji čitav trip čine veoma grupnim.

 

Možda jedino Lord of the Rings iskače iz šablona... :D

 

Da, da, pa zato i mislim da je okvir loš. Oprilike sam hteo da kažem isto što i ti u boldovanom pasusu.

 

A inače, okvir je loš jer svaka ideologija ima i individualističke i kolektivističke komponente (ako se ova dva uopšte mogu uvek jasno razdvojiti), pitanje je šta sa njima radi i kako ih uklapa.

 

A upravo sam mislio na ovo socijaldardvinističko prožimanje indidvidualizma i fašizma, la Vej je dobar primer, ali ni AJn Rand nije daleko.

 

Nije mi bio cilj da ulazim u polemiku, samo onako usputni komentar na tekst.

Edited by Turnbull
Link to comment

A u vezi Vikernesa, ali i Rajsa - naravno da njihove lične mitologije nisu nastale u vakuumu, u tome je i stvar. Mislim da bi svako ko pod individualnošću podrazumeva nešto poput Kantovske autonomije, odmah video šta tu nije u redu, to što oni smatraju najviše svojim - svoje klinačke fascinacije i predrasude - zapravo je najmanje njihovo - to je onaj aspekt njih samih koji je zapravo nekakav slučajan proizvod sredinskih uticaja, tu prosto nema nikakve autorefleksije niti ičeg sličnog. U tom smisu si sasvi u pravu, naravno.

 

I autor teksta to odlično primećuje u onom pasusu koji je neko već pomenuo:

 

His arguments are confused and contradictory, and on top of this he shares the Fascist-occult regard for portents and symbols, for 'mysterious forces', innate biological imperatives, occult machinations and Chthonic powers as the determinants of history, which means that his thought necessarily has the chaotic, cobbled-together quality of childhood obsessions and superstitions.

 

 

To možda još i više važi za Vikernesa nego za Rajsa.

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...