Jump to content
IGNORED

Westerni


Verterdegete

Recommended Posts

High Noon (1952), ali on uveliko prevazilazi granice žanra... Tipičan Zinnemannov pojedinac pronašao je možda i najviše domete u susretu ovog reditelja i westerna, klasični film u punom smislu te reči...Eastwoodova četiri vesterna: High Plains Drifter (1973), The Outlaw Josey Wales (1976), Pale Rider (1985), Unforgiven (1992), koja nosi u njegovom opusu specifičan glavni junak. U sva četiri westerna, koja je Eastwood sam režirao, glavni junak je mrtav čovek. On samo delimično vaskrsava kroz radnju problematizujući odnos svoje neizvesne smrti, koja se uglavnom dogodila pre vremena priče, i sopstvene moralne superiornosti, koja se sve više svodi na obeživotvorenu moć u krugu sukobljavanja i umiranja obezvaženih protagonista u mrtvom mestu Divljeg zapada. Ta pozicija ostalih junaka nasleđe je Leonea, ali pozicija glavnog junaka pre je Siegeloska (Charley Varrick (1973) je u ovom pogledu vrlo značajan film, snimljen iste godine kada i Eastwood režira svoj prvi western). Eastwood spaja nasleđe obojice i, čini mi se, ako je najrazvijeniji u TOJW i Unforgivenu, da je upravo najupečatljiviji i najviše svoj u druga dva westerna.Ovo je uvod u paradoks westerna kao žanra uopšte. On se gleda u naletu i kroz masu jednako kao i kroz pojedinačna ostvarenja. Paradoksalno, kako je vreme odmicalo, pojedinačna ostvarenja počela su dobijati na mnogo većem značaju u odnosu na sam žanr. I, paradoks je u tome što pozivati se na žanr znači upravo prevazilaziti ga kroz razvoj westerna. Ali, publika afirmiše velike filmove i uhodani diskursi o westernu podrazumevaju apostrofiranje pojedinačnih vrhova - tako vrhunski žanrovski film i vrhunsko afirmisani film dolaze u međusobni sukob, pa očekivanja publike zahtevaju da izvanredni western sve manje bude western.Tako i navedeni Eastwoodi filmovi preispituju sam paradoks revizionističkog westerna kao pokušaja novouspostvaljenog žanra. Od Eastwoodovog junaka, pre radnje umrlog, očekuje se da vaskrsne više od okvira koje mu sam žanr dopušta. Od Eastwoodovog sveta obezvaženih protagonista u mrtvom mestu Divljeg zapada očekuje se da pronađu važnost u osavremenjoj istoriji koja ih je davno prevazišla. Tako se rve junak, oživeli u radnju još jedino kroz moral čist onoliko koliko je snažno stanje njegove duše, tražeći etiku svojih postupaka kroz odnose sa mrtvim svetom vaskrslim samo da parodira sopstvenu nekadašnjost i naivno travestira socijalu sadašnjosti.Otuda i ono pominjanje klasičnog Zinnemannovog filma snimljenog u vreme kada je sam klasični western još harao. Izgleda da priča o žanru nije nimalo jednostavna, čak i kada je svojim opusom možda usvajaju reditelji poput Forda ili Eastwooda...
Link to comment
Ovo je uvod u paradoks westerna kao žanra uopšte. On se gleda u naletu i kroz masu jednako kao i kroz pojedinačna ostvarenja. Paradoksalno, kako je vreme odmicalo, pojedinačna ostvarenja počela su dobijati na mnogo većem značaju u odnosu na sam žanr. I, paradoks je u tome što pozivati se na žanr znači upravo prevazilaziti ga kroz razvoj westerna. Ali, publika afirmiše velike filmove i uhodani diskursi o westernu podrazumevaju apostrofiranje pojedinačnih vrhova - tako vrhunski žanrovski film i vrhunsko afirmisani film dolaze u međusobni sukob, pa očekivanja publike zahtevaju da izvanredni western sve manje bude western.
Bravo !Ne misliš da je toj tranziciji iz vesterna u 'antivestern' doprinelo i političko 'otopljavanje' 60ih u odnosu na prethodne dve decenije tvrdjeg konzervativizma ?
Link to comment

Otprilike da je Peckinpah taj koji je pokrenuo talas revizionističkog vesterna. The Wild Bunch je svakako najznačajniji, a tu se mogu svrstati i Ride the High Country i Pat Garret and Billy the Kid. The Deadly Companions, Major Dundee pa i The Ballad of Cable Hogue već teže.Značajan doprinos svakako daje i Eastwood kao reditelj sa filmovima koje je Ajant već pomenuo (High Plains Drifter, The Outlaw Josey Wales, i nešto kasniji Pale Rider i Unforgiven), ali i filmovima u kojima se pojavljuje samo kao glavni glumac - Postov Hang 'em High, Sturgessov Joe Kidd, i Siegelovi Two Mules for Sister Sara i veoma zanimljivi The Beguiled. Saradnju sa Leoneom namjerno ne pominjem jer ćemo špageti vesterne ostaviti za neku drugu priliku.Najzanimljiviji period je sami početak 70-tih, kada su se u roku od otprilike godinu dana pojavili Little Big Man (Penn), Blue Soldier (Nelson), Mccabe and Mrs Miller (Altman) i potcijenjeni There Was a Crooked Man (Mankiewicz). Penn i Altman se vraćaju sredinom 70-tih sa Missouri Breaks, odnosno Buffalo Bill and the Indians.Na samom prelazu u 80-te pojavljuju se još dva značajna filma - The Long Riders (Hill) i Heavens Gate (Cimino) čiji finansijski neuspjeh na duže vrijeme zaustavlja ovaj talas

Link to comment

@ SymeDa znas..Koliko mi je drago sto radi filmove u nase doba, toliko mi je zao sto nije snimao sa svim ovim glumcima 60-ih i 70-ih godina..

Edited by Jimmy Kowalski
Link to comment

2 ColoneloThe Beguiled je stvarno odličan film, ali samo uslovno vestern. Osim što je smešten u doba građanskog rata, praktično nema nikakve druge odlike žanra. Vrlo atipičan film za Zigela, čini mi se, po mnogo toga, ali pre svega po broju ženskih likova. Međutim, film je izrazito, što rek'o jedan drug - šovi. U stvari, muška paranoja na delu. Što reče Sledž Hamer: Women, you can't live with 'em, you can't live... with 'em. :)

Link to comment

A Chato's Land je meni revizionistički vestern u najboljem značenju te reči - Indijanac koji se sveti kaubojima rasistima.Tu je negde i Hombre. Samo što je pomirljiviji.hombre_poster.jpg

Edited by Syme
Link to comment
A Chato's Land je meni revizionistički vestern u najboljem značenju te reči - Indijanac koji se sveti kaubojima rasistima.
Tacno.Ima i onih koji su ga u ono vreme gledali kao metaforu za Vijetnam. Mozda to i nije bila originalna namera, ali ima slicnosti..
Link to comment
EDIT: da dodam jos i Little big man sa Dastinom Hofmanom.
možda bi se moglo reći da western ume, baš kao i sci-fi, da bude samo milje u kome gledamo zapravo neki drugi žanr, najčešće dramu, ili melodramu. to je slučaj recimo, po meni, sa filmom little big man. ili dances with wolves npr.
Link to comment
Bravo !Ne misliš da je toj tranziciji iz vesterna u 'antivestern' doprinelo i političko 'otopljavanje' 60ih u odnosu na prethodne dve decenije tvrdjeg konzervativizma ?
Pretpostavljam da ćeš mi sada liti vodu na, recimo, vodenicu priče o Karpenteru i, otkud znam, možda cambellovski SF...Dakle, pojma nemam...
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...