Jump to content
IGNORED

istorija srednjeg veka


MayDay

Recommended Posts

Kada govorimo o doseljenju Srba, da li govorimo o doseljenju velikih masa naroda, ili o dolasku malobrojne ratničke elite koja je uspostavila političku vlast i kulturni uticaj nad starosedelačkim stanovništvom? Takođe, koliko pouzdano se zna odakle su došli?Naseljavanje Srba, ali i Hrvata, predstavlja jednu od najlepših misterija našeg ranog srednjeg veka. Dva naroda, o kojima jednu, prilično koherentnu priču, donosi vizantijski car Konstantin VII Porfirogenit, pojavljuju se u ambijentu daleke Bele Srbije i Bele Hrvatske u doba cara Iraklija (610 – 641), odakle se, uz Iraklijev pristanak, naseljavaju u zemlje nekadašnje rimske provincije Dalmacije. Mnogo mastila je za poslednjih, gotovo 400 godina, potrošeno na srpsko-hrvatsko naseljavanje, ali bez pravog rešenja. Tek nedavno, pokazao sam da je to što Porfirogenit govori o seobi Srba i Hrvata, zapravo znatno osakaćeni prepis iz jednog drugog spisa, nastalog nesumnjivo u Rimu, oko 878. godine, najverovatnije ispod pera Anastasija bibliotekara, gotovo stoleće pre no što je učeni car živeo. Ovo otkriće otvorilo je čitav niz pitanja i mogućnosti tumačenja srpsko-hrvatske seobe. O tom izvoru govorim u posebnoj monografiji koja bi trebalo da se pojavi iz štampe tokom marta. Što se tiče same seobe Srba, to bih za sada prećutao, upravo do izlaska pomenute knjige iz štampe. Čitalac će, u toj knjizi, saznati o nekim novim pogledima na „seobu“ Srba.
http://www.nspm.rs/kulturna-politika/sami-smo-odsekli-deo-nase-istorije.html?alphabet=l
Link to comment
u martu
Какав бедак. Баш добар историчар, почели и ови овдашњи да обраћају пажњу на то што пише.Бог да му душу прости.
Link to comment
  • 2 months later...

Posle 3 meseca nesto vremena. <_<

...Uopste nije problem dugovecnost. To cak i moze da se uzme kao argument, ajde da napravim faul zarad ugodnog caskanja, u slucajevima gde se to nije ni dogodilo. Problem je u tome sto se previdja sustinski tok, koji je jednostavno deo istorijskog procesa. Da, mozda bi stvari krenule drugacije, ali, jbg, nisu. I kada malo pazljivije pogledamo razvoj nemackog srednjevekovlja, mi vidimo da su krupni magnati (uglavnom) konstanta, a francuski - nisu.
1. Dugovecnost jeste veliki ako ne i glavni problem. Argumenata ima mnogo: srednjovekovna politika se vrtela oko porodica/dinastija a ne oko pojedinaca; porodicne dinastije su zapravo bile najvaznije politicke institucije - poput partija danas; kraj dinastija je cesto rezultirao ratom i destabilizacijom; jedan od glavnih zadataka svakog kralja i uopste plemica je bio da prvo obezbedi muskog naslednika - otonski i salijski vladari su itekako insistirali da se njihovi sinovi jos za zivota prikazu kao cezari; stabilnost dinastije je do recimo Filipa Augusta bila odlucujuca za Kapetijance i transformaciju francuske monarhije jer se i dalje verovalo da ce se sveta karolinska linija vratiti (Valarich) - predskazanje koje su Kapetijanci tek u 13. veku i konacno ostvarili kroz zensku liniju.2. Ovo je suvise pojednostavljeno. Nemacki kraljevi i carevi su sa veoma razlicitim uspehom uspevali da kontrolisu magnate. Moc kakvu su recimo Otonci imali u odnosu na plemstvo su rani kapetijanski kraljevi mogli samo da sanjaju bez obzira na zajednicku imperijalnu karolinsku proslost. Dakle, tu su postojale ogromne varijacije (u zavisnosti od vladara) a konstanta je uvek bila vaznost dinastije. Anzevinska imperija, normanske vojvode, ceo jug itd. su takodje bili ozbiljni izazovi za francusku monarhiju i mogli su se itekako porediti sa nemackim magnatima. Glavna razlika je bila, medjutim, sto se otonska ili salijska linija nije uspela uspostaviti kao dinasitija iz gotovo ciste slucajnosti, tj. bioloskih razloga. Oto III nije imao dece, Hajnrich V opet nije imao dece i svaki put je doslo do promene/krize dinastije. Slicno je bilo recimo i u Engleskoj sa kraljem Stevenom u to vreme.
Period stabilnosti tzv. Stogodisnjeg rata Francuska duguje jednoj sasvim drugoj stvari. Spretnim dogovoranjem sa nizim plemstvom i gradovima oko neposrednih poreza, francuski kraljevi prave osnovu za kasniju apsolutisticku vlast. Da bi teske odluke sprovodili u delo, a oporezivanje je jedna od njih, obicno bi sazivali skupstine staleza (inace, prvu je sazvao Filip 4 bas kad je imao frku sa papom ;) ). Uz sve to, raste ozbiljan administrativni aparat koji je ozbiljno zainteresovan za snaznog vladara i cesto ga cini snaznijim nego sto to konkretni kralj zapravo jeste.
Ozbiljan administrativni aparat su vec mnogo ranije uspostavili otonski i salijski vladari gde su takodje nize plemstvo i kler uspesno konkurisali sa magnatima.Medjutim, posle investiture Hajnrich a posebno Barbarosa nisu uspeli da reformisu imperijalni sistem/institucije u smislu u kojem to cini Filip-Augustus i naslednici recimo.
Zakljucci da se nesto nauci iz istorije? Istorija kao uciteljica zivota? Hmm..pa, dobro, ako tako hoces, onda bismo mogli i da naucimo da je Clio vrlo cudljiva i nepredvidljiva. Pokazalo se da su na duzi rok (ma sta to znacilo) svi sistemi kvarljivi i promenljivi, a da balansi moci unutar drzava i medju njima zavise od razlicitih i cesto medjusobno uslovljenih dinamika. To sto odredjena dinamika istorijski gledano nije pobedila, ne znaci da je treba osudjivati, vec razumeti zasto se to desilo
Naravno, tu se slazemo a kljuc obicno lezi u reformi sistema i izgradnji institucija. Oba elementa su bila problematicna u kasnijem svetom rimskom carstvu:- odbijanje careva da se sprovede reforma sistema u smislu da on ne zavisi apsolutno od njihove dominacije crkvom (interesantno je upravo da su sveti prerogativi uvedeni tek posle Barbarose za vreme interegnuma)- nemogucnost da se uspostavi stabilna instistucija nasledne dinastije
Nema, dakle, ovde istoricizma, vec refleksa koji se suprostavlja necemo sto nije ili nije dovoljno utemeljeno u sustinsko razumevanje toka istorijskog trajanja. U stvari, sve vreme pisem o tome da su vrednosti za koje se zalazes takodje rezultat istorijske dinamike, kao i one za koje se ne zalazes. Ne mozemo ih samo izdvajati i na njih nadovezivati nove vrednosti iz nove epohe kao logican sled, jer smo onda progutali proces koji je te nove vrednosti i doneo na svetlo dana. Ne kazem, to je danas vrlo popularna i zavodljiva stvar, ali u sustini uglavnom sluzi da se proslost ideoloski ili interesno rekonstruise. A ja jednostavno nisam iz te price.
Moj stav nije da se zalazem za neke vrednosti nego tvrdim da te vrednosti postoje u okviru nase vrste od kada postoji.Ono sto je rezultat istorijske dinamike je mozda artikulacija ili bolje razumevanje tih vrednosti ali kako covek funkcionise u okviru kompleksnog socioloskog okruzenja je vec odavno deo odlika nase vrste i varijacija u okviru nje.Ukratko, moja perspektiva nije ideoloska nego antropoloska.
Link to comment
  • 4 months later...

Pre neki dan pročitah De Conversione Croatorum et Serborum - a lost source Tibora Živkovića :Hail: i onda se opet smorih što je umro :(

 

Knjiga se relativno lako čita (OK ja sam donekle bio upoznat sa materijom zanimajući za rani srpski srednji vek, ali knjiga nije nedostupna čitaocu laiku tj. istoričaru hobisti), argumenti nekako idu skroz logično k´o od šale, a onda staneš i shvatiš koliko je znanja, rada, i genijalnosti bilo potrebno za sve to.

 

Elem, za one koje nemaju vremena da čitaju i da se udubljuju, glavna teza je sledeća - autorsko delo vizantijskog cara Konstantina Porfirogenita O narodima poznatije pod svojim latinskim prevodom kao De Administrando Imperio (DAI), jedan od malobrojnih a za neke stvari jedini pisani izvor (i ja bi rekao svakako jedini pouzdani opširan pisani izvor) za ranu istoriju Srba i Hrvata, nedovršeno je delo. Živković smatra da je ono što je došlo do nas neka druga revizija, i da su različita poglavlja u različitim stadijumima pisanja. Leksičkom analizom Živković dolazi do zaključka da je npr. poglavlje o Dalmaciji manje-više finalna verzija, dok je poglavlje o Hrvatima (kao i poglavlja o Zahumljanima, Travunjanima, Neretljanima i Dukljanima) manje-više samo skup beleški, prepiski iz Porfirogenitovih izvora, dok je npr. poglavlje o Srbima negde između. Dakle negde imamo potpuno koherentan uokviren Porfirogenitov narativ (Dalmacija), negde taj narativ u nastanju od skupa beleški (Srbi), a negde samo ,,fasciklu" sa zapisanim relevantnim informacijama tj. beleškama (Hrvati).

 

Živković tvrdi da je uspeo da identifikuje delove prepisane manje-više reč po reč iz jednog izgubljenog izvora, i tvrdi da se jasno može videti kada Porfirogenit koristi taj izvor (jer se pojavljuju neki stavovi i perspektive koje se od njega samog kao vizantijskog cara ne bi očekivale) a kada koristi recimo diplomatske prepiske iz carske arhive ili informacije od nekih svojih ljudi ,,na terenu". U tom delu koji je Porfirogenit koristio kao izvor - a koje nama preživelo samo u grčkom prevodu u fragmentima u DAI - vidi se, kaže Živković, ,,praćenje šablona" (da se tako izrazim) jednog drugog, istoričarima dobro poznatog dela - De conversione Bagoariourum et Carantanorum (DCBC - O pokrštavanju Bavaraca i Karantanaca), za koje Živković kaže da je nastalo pre Porfirogenitovog izvora, i koje je autor tog dela koristio kao uzor - i zbog nekih drugih stvari koje ukazuju da je to delo pisano u originalu na latinskom, Živković pretpostavlja da se zvalo De conversione Croatorum et Serborum (DCCS - O pokrštavanju Srba i Hrvata). Kao pretpostavljenog autora navodi Anastasija bibliotekara. Živković tvrdi da se može reći da je ovaj spis nastao između 876. i 878. godine (DAI je pisan skoro 100 godina kasnije).

 

Par interesantnih stvari iz knjige:

 

- Za Porfirogenita i tadašnju Vizantiju uopšte, važniji su bili odnosi sa Srbima (naročito kroz prizm bugarsko-srpskih i bugarsko-vizantijskih odnosa), dok je su za autora DCCS Hrvati bili važniji. Možda shodno tome, skoro sve što imamo o Hrvatima dolazi i DCCS, te se priča o Hrvatima u DAI uglavnom zaustavlja sredinom 9. veka. Kada su Srbi u DAI u pitanju, iz DCCS su informacije do sredine 9. veka, a od te tačke Porfirogenit je pisao sam, dopunjavao, na osnovu informacija iz carskih arhiva (verovatno diplomatske prepiske i beleške).

 

- Svrha DCCS je politička, i na neki način je ,,odgovor" na DCBC (ail ne samo to), zato i prati šablon ovog drugog (ali sa mnogo siromašnijim fondom informacija) - DCBC je pisan između ostalog da bi se utemeljio legitimitet franačke (salcburške) crkve u i prevlast nad centralnom Evropom. Rim u to vreme podržava Metodija, kojeg koliko shvatam po Živkoviću Franci nisu mirisali; DCCS je bio znak prijateljstva Rima prema Vizantiji, i nonstop naglašava jednu stvar - političku prevlast Carigrada, a versku Rima na teritoriji Dalmacije, tj. nad Srbima i Hrvatima. I za pokrštavanje Srba i Hrvata DCCS daje istu priču - car Iraklije ih je primio, dozvolio da se nasele, a onda je tražio od Rima da pošalje sveštenike da ih pokrste.

 

- DCCS potencira pakt Pape i Hrvata (gde Hrvati obećavaju da će živeti u miru i neće nikog napadati, i gde im Papa zauzvrat daje pravo da se pravednički brane od agresora uz njegov blagoslov), gde se navodi impresivno brojčano stanje hrvatske vojske i mornarice, i gde se šalje poruka da Rim ima kontrolu pitanjima rata i mira kada su Hrvati u pitanju - Hrvati koji su tek nedavno (kada je pisan DCCS) oslobodili franačke prevlasti. Živković smatra da je sve ovo konstrukt radi političke koristi, i da je pakt fikcija. U suštini to je poruka Vizantiji - dajte nama verski primat nad Srbima i Hrvatima, a mi ćemo se postarati da oni priznaju vaš politički primat - vešta igra, jer Rim u suštini nije bio u stanju da garantuje ovo drugo.

 

- Mit o nastanku Hrvata koji nalazimo u DAI putem DCCS o 7 braći i sestara (Tuga, Buga, i ekipa) Živković smatra autentičnim - u smislu da ga nije izmislio autor DCCS (jer zašto onda ne bi izmislio nešto slično i o Srbima) niti su ga izmislili Hrvati u 9. veku (jer zašto bi tada, sudeći po imenima vladara, potpuno slavizirani Hrvati izmišljali mit sa potpuno neslovenskim imenima). Živković smatra da je Anastasije čuo tadašnju autentičnu narodnu tradiciju Hrvata, od nekog ko je sam bio Hrvat ili nekoga ko je putovao po Dalmaciji i čuo te priče od Hrvata.

 

- S druge strane, Živković smatra da je priča o doseljavanju Srba iz DCCS skoro u potpunosti konstrukcija autora. Prvo ide naseljavanje u okolini Soluna (gde postoje srpski toponimi), pa onda se Srbi predomišljavaju i napuštaju taj predeo, pa onda kada pređu Dunav opet menjaju mišljenje pa traže od komandanta Beograda da ih pusti nazad na rimsku teritoriju, pa tako onda dobijaju zemlju u Dalmaciji. Tu neke narodne tradicije nema, jer izgleda ona nije bila dostupna autoru. S druge strane, autor je ,,morao" da ispriča priču o doseljenju Srba, da bi održao princip ,,blizanačkih nacija" koji je našao u DCBC-u; pa je tako iskoristio svoje znanje geografije (srpski toponimi oko Soluna, strateški značaj Singidunuma), da iskonstruiše uverljivu priču. Ispada onda, da o procesu doseljavanja Srba, pouzdano ne znamo ništa. Isto ovako, autor verovatno izmišlja rat Hrvata i Bugara da bi imao pandan ratu Srba i Bugara (koji je detaljno opisan, za razliku od hrvatskog).

 

- Živković smatra da je namerno izostavljeno ime prvog hrvatskog vladara (pa su tako dobili ,,nepoznatog arhonta"), jer nije bio hrišćanin, a autor DCCS je hteo da afirmiše privrženost Hrvata Rimu i Crkvi. Kada su Srbi u pitanju, Živković opet smatra da je Srbima ,,ubačen" nepoznati arhont kako bi se održala simetrija priče sa Hrvatima - dok je hrvatski nepoznati arhont paganin koga treba izbrisati iz istorije, srpski ,,nepoznati arhont" je po DCCSu primio hrišćanstvo. Iz ovoga takođe Živković zaključuje da je opis doseljevanja Srba u DCCS i samim tim u DAI izmišljen.

 

- Interesantno je onda reći (mada se Živković ne osvrće na to u knjizi), da za Hrvate imamo onda tradiciju koja ukazuje na neslovensko poreklo (bar vladajuće dinastije), dok kod Srba imamo samo sačuvana ,,čista" slovenska imena vladara.

 

- Živković takođe smatra da je priča o Panonskoj Hrvatskoj (deo Hrvata koji je došao u Dalmaciju odvojio se i osnovao odvojenu kneževinu u Panoniji) izmišljena od strane autora DCCS. Namera je bila da se tako legitimiše, putem hrvatsko-papskog pakta i slično, prevlast rimske crkve nad Slovenima u Panoniji (i Panoniji uopšte). Za slovenske kneževine u Panoniji ne postoje nikakvi drugi dokazi da su bile hrvatske.

 

- Deo o srpsko-bugarskom ratu je verovatno prilično verodostojan jer nivo detalja i logička koherentnost priče ukazuje na to da je taj deo došao od neposrednog svedoka tih događaja.

 

- Za Travunjane i Humljane je prilično jasno da ih autor DCCS smatra Srbima, tj. potomcima onih Srba koji su došli u vreme Cara Iraklija. S druge strane, Živković smatra da je srpsko poreklo Neretljana (Pagana) Porfirogenitov konstrukt (koliko sam ja dobro shvatio, to je bukvalno jedna rečenica), na osnovu ,,šablona" za Travunjane i Neretljane, i činjenice da je u jednom trenutku krajem 9. veka Paganija bila pod srpskom vlašću. Mada tu mi baš nije jasan zaključak, je su li onda Pagani nepokršteni Srbi, ili pak nisu...

 

- Za Dukljane je interesantno da im se ne spominje ni srpsko ni hrvatsko poreklo, niti ima priče o njihovom pokrštavanju, ali ima prilično verodostojno prepričavanje njihove narodne tradicije (da su došli iz današnje Poljske). Ovde Živković kaže da se ne spominju kao Srbi ,,jer ne žive u provinciji Dalmaciji, već Prevelisu" i ostavlja ga na tome i nije mi baš jasno šta time hoće da kaže.

 

- Na kraju, ko je izvor Anastastija, autora DCCS? Živković kaže - upravo Metodije, tj. njegovi učenici, a naročito bi od Metodija, koji je putovao u Moravsku, mogle doći informacije o Beloj Hrvatskoj i Beloj Srbiji, prapostojbini Hrvata i Srba, i njihovoj geografskoj lokaciji.

 

Sve u svemu, :ziga:

Link to comment

1- Interesantno je onda reći (mada se Živković ne osvrće na to u knjizi), da za Hrvate imamo onda tradiciju koja ukazuje na neslovensko poreklo (bar vladajuće dinastije), dok kod Srba imamo samo sačuvana ,,čista" slovenska imena vladara.

 

 

 

2 - Za Travunjane i Humljane je prilično jasno da ih autor DCCS smatra Srbima, tj. potomcima onih Srba koji su došli u vreme Cara Iraklija. S druge strane, Živković smatra da je srpsko poreklo Neretljana (Pagana) Porfirogenitov konstrukt (koliko sam ja dobro shvatio, to je bukvalno jedna rečenica), na osnovu ,,šablona" za Travunjane i Neretljane, i činjenice da je u jednom trenutku krajem 9. veka Paganija bila pod srpskom vlašću. Mada tu mi baš nije jasan zaključak, je su li onda Pagani nepokršteni Srbi, ili pak nisu...

 

3 - Za Dukljane je interesantno da im se ne spominje ni srpsko ni hrvatsko poreklo, niti ima priče o njihovom pokrštavanju, ali ima prilično verodostojno prepričavanje njihove narodne tradicije (da su došli iz današnje Poljske). Ovde Živković kaže da se ne spominju kao Srbi ,,jer ne žive u provinciji Dalmaciji, već Prevelisu" i ostavlja ga na tome i nije mi baš jasno šta time hoće da kaže.

 

4 - Na kraju, ko je izvor Anastastija, autora DCCS? Živković kaže - upravo Metodije, tj. njegovi učenici, a naročito bi od Metodija, koji je putovao u Moravsku, mogle doći informacije o Beloj Hrvatskoj i Beloj Srbiji, prapostojbini Hrvata i Srba, i njihovoj geografskoj lokaciji.

 

Sve u svemu, :ziga:

 

1 - Nemamo :D Nemanja :) Dopisivah se o tome sa Vasom pre koju godinu...

 

2 - οτε και παντεσ οι Σερβλλοι εβαπθιστεσαν  - ova rečenica (zbog και) je teško u punom smislu prevodiva na engleski, ali jeste na srpski/hrvatski: "kad i svi Srbi (pokršteni su)". Obzirom na to da je taj deo, po Živkoviću, Konstantin preuzeo iz DCCS, i obzirom na to da je "informant" pisca tog spisa bio sa zapada Balkana postavlja se pitanje - zašto bi, a u neposrednom prisustvu drugog plemena (Hrvata), uopšte pominjao Srbe da ovi sa njima nisu veze imali? Ponizno/skromno mislim da je bilo srećnije da je umesto could not have belonged napisao da je inconclusive ili tako nešto. Pošte suštinski jeste inconclusive, ne znam... Pazi, i tekst kaže da Pagani "potiču" od nekrštenih Srba iz vremena kad su ovi zatražili zaštitu Iraklija. Ni tekst ne kaže da su to ti Srbi koji su zatražili zaštitu, nego prosto da sa ovima imaju neke veze. 

 

3. Normalno da DCCS/DAI za Dukljane ne pominje pokrštavanje kad u njoj ima toliko crkvenih sedišta, bilo bi kontradiktorno. 

 

4 - Moje (opet skromno) mišljenje je da se termin "Bojka/Boika" mistifikuje bez razloga. Istočna opcija je lingvistički neodrživa. 

 

A da je  :ziga:, apsolutno jeste. Tragedija...

Edited by MancMellow
Link to comment

1 - Nemamo :D Nemanja :) Dopisivah se o tome sa Vasom pre koju godinu...

 

2 - οτε και παντεσ οι Σερβλλοι εβαπθιστεσαν  - ova rečenica (zbog και) je teško u punom smislu prevodiva na engleski, ali jeste na srpski/hrvatski: "kad i svi Srbi (pokršteni su)". Obzirom na to da je taj deo, po Živkoviću, Konstantin preuzeo iz DCCS, i obzirom na to da je "informant" pisca tog spisa bio sa zapada Balkana postavlja se pitanje - zašto bi, a u neposrednom prisustvu drugog plemena (Hrvata), uopšte pominjao Srbe da ovi sa njima nisu veze imali? Ponizno/skromno mislim da je bilo srećnije da je umesto could not have belonged napisao da je inconclusive ili tako nešto. Pošte suštinski jeste inconclusive, ne znam... Pazi, i tekst kaže da Pagani "potiču" od nekrštenih Srba iz vremena kad su ovi zatražili zaštitu Iraklija. Ni tekst ne kaže da su to ti Srbi koji su zatražili zaštitu, nego prosto da sa ovima imaju neke veze. 

 

3. Normalno da DCCS/DAI za Dukljane ne pominje pokrštavanje kad u njoj ima toliko crkvenih sedišta, bilo bi kontradiktorno. 

 

4 - Moje (opet skromno) mišljenje je da se termin "Bojka/Boika" mistifikuje bez razloga. Istočna opcija je lingvistički neodrživa. 

 

A da je  :ziga:, apsolutno jeste. Tragedija...

 

1 - Mislio sam samo na rani srednji vek tj. DAI/DCCS :) mozda je Nemanja neki kasniji ubaceni element :D

 

2 - Mrzi me sad opet da otvaram knjigu, ali ja sam dobio utisak da Zivkovic misli da je taj deo o Neretljanima i Srbima dodao sam Porfirogenit, a ne da je to iz DCCS, no mozda samo pogresno razumeo. To je jedino sto mi nije dobro u knjizi, tonu stvari rasclani u sitna crevca, a onda tako neke stvari ostavi nedokucenim u 2-3 nekad malo kripticne recenice...

 

3 - To kaze i Zivkovic, nego mene ne buni to za pokrstavanje nego za plemensko poreklo - tj. ne buni me sto autor DCCS ne bi naveo da li su Dukljani Srbi ili Hrvati (mozda nisu bili ni jedno ni drugo), nego kakve veze ima to sto zive u provinciji Prevelis (a ne Dalmaciji) s tim sto ih autor DCCS ne naziva Srbima?

 

4 - Na sta tacno mislis s boldovanim? Istocna opcija kakva?

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...