Jump to content
IGNORED

Istorijat F1


alpiner

Recommended Posts

4488837342_cbed343444_b.jpg

 

Bolid konstruktora 'Smokija' Janika, Herst Spesl, spreman za Indi 500 1964. godine, nije uspeo da se kvalifikuje. Imao je brzinu ali je vozac Bobi Dzons pogresio u svom kvalifikacionom pokusaju.

 

Originalno napravljen bez vetrobrana, voznja je bila izuzetno neprijatna zbog velikih turbulencija izazvanih prednjim tockom koje su udarale pravo u vozaca. Dzons je imao velikih problema zbog toga i propustio je prvi dan kvalifikacija. Dzons je bio Naskarovac, i ovo mu je bio debi na Indiju pa u pocetku njegovi protesti nisu uzimani za ozbiljno, no na kraju je uspeo da namoli da mu montiraju vetrobran. Izasao je da se kvalifikuje poslednjeg dana, i u cetvrtom krugu je ocesao zid.

 

To je bilo zadnje sto smo videli od ovog bolida. Dzons je ipak ostavio dovoljno dobar utisak da ga naredne godine regrutuje niko drugi do Kolin Cepmen za timskog kolegu Dzima Klarka. Klark je te 1965. godine pobedio i usao u istoriju, a Dzons je trku zavrsio kao sedmi.

 

Smoki Janik je nastavio da proizvodi trkacke automobile za razne serije, uvek nekonvencionalne na neki nacin, uvek na samoj granici dozvoljenog pravilima, ali nikad vise nije konstruisao nesto bas ovoliko ludacko.

Link to comment

3241977557_48bb27d262_b.jpg

 

Godina 1981, Pokono, Van Skoj 500 Indikar trka pod sankcijom USAC.

 

Prvi rascep u Indikar svetu desio se 1979. kada su timovi nezadovoljni promenama pravila formirali svoju sankciju CART i organizovali paralelni sampionat. USAC sampionat se nastavio, uz nekoliko timova i vozaca koji su uzeli ucesce u oba, ali vrlo brzo je sva paznja javnosti, sponzora i medija otisla novom CART sampionatu. USAC sampionat je po traroj tradiciji nastavio da kombinuje trke na podlozi od sljake i na asfaltu, ali osim na Indi 500 gde su se redovno prijavljivali svi CART timovi postajao je veliki problem skupiti dovoljan broj startera za trke na asfaltu. 1981. u Pokonu, da bi se kako-tako skrpio dovoljan broj startera, USAC dozvoljava ucesce vozacima svog Sprintkar sampionata. Tako smo dobili jednu od najbizarnijih Indikar trka u istoriji, na kojoj je svoju finalnu pobedu u karijeri zabelezio EjDzej Fojt ispred Dzefa Brabama inace vozaca CART i Toma Bigeloua - njih trojica jedini u vodecem krugu, u trci koja je bila prekinuta nakon 122 od predvidjenih 200 krugova zbog kise...

 

3241977881_3fd752216c_b.jpg

 

3241977193_72a0c42037_b.jpg

 

3876166731_f0b7e36d69_b.jpg

 

3876955738_465f67f44b_b.jpg

 

Pocono81-2b.jpg

Link to comment

Meklaren-Sevrolet Dzerija Karla sa Indi 500 1980.

 

1980-car-38.jpg

 

Iako svojim konceptom ne preterano egzotican za svoje vreme, u pitanju je jedinstven i unikatan bolid. Svoj zivot je zapoceo pocetkom 70-tih kao standardni Meklaren M16 Indi bolid sa Ofenhauzerovim rednim cetvorocilindricnim turbo motorom, da bi 1980. dosao u ruke Dzerija Karla, vozaca-inzenjera u sam svoj majstor fazonu, i koji je do tada vec prevazidjenu Meklarenovu sasiju ocerupao, ubacio u nju Sevroletov V8 motor, i zatim oko svega toga napravio nov bolid sa sve kompletnim efektima tla, zavesice, venturiji i ostali bakraci, sve sam u svojoj radionici.

 

Karl se sa ovim bolidom kvalifikovao kao 28. a trku je zavrsio 21. nakon odustajanja u 64. krugu zbog kvara. Vozio ga je cele Indikar sezone 1980. i delom 1981. (ukljucujuci i Indi 500, zavrsio trku na 15. mestu).

 

Inace standardni M16 je izgledao ovako:

 

mclaren-m16.jpg

 

 

***

 

 

avy7lvf4ggrdeytqcv2n.jpg

 

Rodzer Rejdzer, Sprintkar veteran na 1980. Indiju 500. Jos jedan sam svoj majstor, Rejdzer je nakon sto je osvojio sve sto se dalo osvojiti u Sprintkar kategoriji poceo da se petlja u Indikar tokom druge polovine 1970-tih godina. Konstantno na ivici bankrota, prvi put je pokusao da se kvalifikuje na Indi 1979, kada mu to nije uspelo (bio je prvi iza crte). Za sezonu 1980. imao je sasiju ali ne i motor, i posto nije mogao da priusti nov odlucio je da ga sam napravi. Na lokalnom otpadu je pronasao stari skolski autobus iz kojeg je izvadio Sevroletov motor, uradio mu "generalku" u svojoj garazi i ubacio ga u bolid.

 

520918663_414f03de49.jpg

 

Sa ovakvim motorom kvalifikovao se za Indi na 10. mestu, ispred takvih legendi kao sto su Fojt, Dzonkok i Sniva, i do 16. kruga trke uspeo cak nakratko da izbije na vodecu poziciju! Nazalost, u 56. krugu, u trenutku kad je sustizao Dzima Mekelrata za citav krug, ovaj se iznenada okrenuo ispred njega i ne mogavsi da ga izbegne Rejdzer se slupao.

 

To je bio i njegov poslednji pokusaj na Indiju, Rejdzer se vratio Sprintkar trkama gde je oborio sve moguce rekorde i gde se takmicio do 2009. godine kada je najzad, navrsivsi 60 godina, odlucio da je vreme za penziju...

Link to comment

BRM P230, poslednji BRM-ov F1 bolid, kome jednostavno nije bilo sudjeno:

 

Pic-P230-3.jpg

 

Pic-P230-2.jpg

 

Pic-P230-1.jpg

 

Poslednja sezona BRM u svetskom sampionatu bila je 1977, kada su se takmicili sa modelom 207. Ovaj bolid se naredne sezone takmicio u britanskom Aurora nacionalnom F1 sampionatu (bez veceg uspeha) a za sezonu 1979. Aurora sampionata BRM je spremao model 230, koji je poput tada revolucionarnih Lotusa 78 i 79 koristio efekte tla. No, za to se nikada nije ukazala prilika, jer je tim bankrotirao jos tokom testiranja, pa model 230 nikada nije dobio priliku da startuje na nekoj F1 trci.

 

Bolid je tada otkupio Dejvid Hepvort i modifikovao je u Hepvort GB1 sportski prototip sa potpuno novim aeropaketom ukljucujuci zatvorene tockove i sve sto vec ide uz tu kategoriju:

 

631.jpg

 

630.jpg

 

Planirali su da sa ovakvim bolidom ucestvuju u Kan-Am sampionatu, no i tu su se planovi izjalovili. Tokom testiranja, vozac Deni Saliven (vozac Benetona u F1 1983, pobednik Indija 500 1985. i Indikar sampion 1988.) je doziveo udes u kome je sasija ostecena u dovoljnoj meri da se popravka ne isplati. Tako je poslednji BRM-ov bolid otisao u rashod...

Link to comment

Pescara_1950_Fsm_zpsswmod5pr.png

 

Sa krugom duzine 25579 m (Nirburgring je u ono vreme bio 22810), Peskara je najduza staza na kojoj je vozena zvanicna F1 trka za svetski sampionat, 1957. godine, kao pretposlednja trka te sezone.

 

VN Peskare je pre rata bila poznata pod imenom Acerbo Kup, nazvana po ratnom heroju Prvog rata Titu Acerbu a pokrovitelj trke je bio njegov brat Djakomo, jedna od perjanica Musolinijevog fasistickog rezima. Acerbo Kup je vozen od 1924. godine (prvi pobednik je bio Enco Ferari!) bez prestanka do pocetka Drugog rata, i za to vreme je prerastao u jednu od najprestiznijih trka Granpri sezone van onih koje su se bodovale za evropski sampionat (u godinama kada se ovaj vozio, sto nije svake godine bio slucaj). Posle rata trka je vaskrsnuta pod nazivom VN Peskare i vozena je sa prekidima do 1960. godine a takodje su vozene i trke sportskih prototipova 12 sati Peskare. Staza je 1961. godine definitivno otisla u penziju, nakon sto su organizatori shvatili da vise ne mogu da garantuju bezbednost ni publike ni ucesnika.

 

1924-coppa-acerbo-pescara--_med.jpeg

 

Staza je bila trasirana po javnim putevima u i oko grada Peskare na obali Jadrana i sastojala se od dva monstruozno duga pravca povezana vijugavom sekcijom kroz planine, sa visinskom razlikom od prakticno 0 m na startu u samom naselju i 185 m na najvisoj tacki kod gradica Spoltore (na tom mestu je podignut ovaj spomenik sa slike gore). Oko staze se znalo skupiti i preko 200 hiljada gledalaca. 

 

tumblr_le1awoMe9H1qdcd2wo1_1280.jpg

 

Te 1957. godine pobednik je bio Sterling Mos ispred Fandja, a inace rekorder po broju pobeda na Peskari je predratni as Djuzepe Kampari sa tri pobede. Mnoga velika imena su pobedjivala dvaput - Varzi, Fadjoli, Rozemajer, a poslednji pobednici su bili Lorenco Bandini i Djordjo Skarlati 1961. godine u trci za svetsko prvenstvo sportskih prototipova.

Edited by Radoye
Link to comment

Klermon-Feran, staza koju su vozaci mrzeli vise i od Nordslajfa. Dok je Nirburgring bio ogroman, ovo je bilo isto to samo kondenzovano na nekih 8 km, jos brze i jos zajebanije. Vozaci bi cesto dobijali mucninu i povracali tokom trke.

 

http://www.youtube.com/watch?v=pvIDfqP8pIU

 

Na ovoj stazi su odrzane cetiri trke za VN Francuske, poslednja 1972.

 

http://www.youtube.com/watch?v=ykm-j6y0cLI

 

Staza je bila ludilo, delom jos uvek postoji (u jako skracenom obliku i bez ove ludacke jurnjave kroz planine) i na njoj se sada voze nize serije do nivoa F3.

 

clermontcharadefranciaa.jpg

 

FRA%20Charade.gif

 

Originalno 8055 m dugacka sa cak 48 krivina, na koje je nagurano sve ono najzajebanije sto je imao i veliki Nirburgring a preskoceni su "dosadni" delovi (uslovno receno "dosadni", po standardima Nirburgringa), gde vozaci nisu nijednog momenta imali odmora, gde su krivine bile jos zahtevnije i jos brze i gde je okruzenje bilo jos negostoljubivije. Mnogi vozaci su ovde insistirali da voze sa otvorenim kacigama, za slucaj da moraju da povrate, sto im se ovde cesto desavalo na vrludavim serpentinama po obroncima davno ugasenog vulkana.

 

Najduzi pravac na stazi je bio jedva 600 m dugacak, a ostatak staze je cinio niz uspona i padova i neprekidno vrludanje levo-desno-levo-desno. Se jedne strane se nalazila gola litica, sa druge provalija. Instalirani metalni odbojnici oko staze nisu mogli puno da poprave situaciju.

 

Svetski sampionat F1 je ovde gostovao cetiri puta u formi trke za VN Francuske - 1965, 1969, 1970, 1972. Dva puta je pobedjivao Dzeki Stjuart, po jednom Dzim Klark i Johen Rint.

 

Patrik Depaje je rodjen u Klermon-Feranu, odrastao na ovoj stazi i tu je imao i svoj F1 debi u trecem bolidu Tirela 1972.

 

Na ovoj poslednjoj je Helmut Marko izgubio oko vozeci iza Emersona Fitipaldija kada je ovaj zadnjim tockom pokupio kamen kraj sraze i bacio ga Marku u lice.

 

http://www.youtube.com/watch?v=Wi2jG9k1kC8

 

Ejmon je ovde postavio i rekord staze u ovoj originalnoj dugackoj varijanti koji i danas stoji - 2:53.4. To jr bio pocetak kraja ove staze.

 

Moto GP se ovde vozio 1959, 1967, 1972, 1973. i 1974.

 

1980. na jednoj turing trci dolazi do udesa kada smrtno stradaju tri redara pored staze. Postaje ocigledno da mora nesto da se ucini po pitanju bezbednosti, problem je sta - lokacija i okruzenje staze su takvi da jednostavno nema mesta za zine za izletanje a negde cak ni za najobicniju ogradu.

 

1984. vozaci bojkotuju stazu i odbijaju da voze.

 

1988. se na originalnoj konfiguraciji poslednji put vozi neka zvanicna trka. Staza je skracena ubacivanjem sekcije koja odseca deo kroz brda po koristio javnim putevima, i tako postaje pravi autodrom. Nova konfiguracija je duga 3860 m.

Link to comment
  • 3 weeks later...

Fudji spidvej u Japanu, originalna konfiguracija sa nagnutom prvom krivinom kako je vozen do 1974, sto je iseceno pred prvu F1 trku 1976:

http://www.youtube.com/watch?v=qy9Gsni54D8

http://www.youtube.com/watch?v=t6Ght6HojiM

Obratite paznju na ulazak u nagnuti deo staze, za razliku od drugih ovala gde se vozaci penju uz nagib ovde se staza zapravo spusta u njega, prakticno se upada u rupu.

Fudji je originalno zamisljena kao superoval od 2,5 milje za Naskar (Japanci su zeleli da pokrenu svoje takmicenje na isti fazon) ali im je usput nestalo novaca, pa je sagradjena samo polovina staze - pravac start-cilj i nesudjene krivine 3 i 4. Staza je onda dovrsena kao redovna staza gde se ovaj poluovalni deo vozio u suprotnom pravcu od predvidjenog, otud i ova anomalija. Mnogi iskusni vozaci iz Evrope i Amerike koji su imali iskustva na klasicnim ovalima smatrali su da je zbog ovoga Fudji najopasnija staza na kojoj su ikada vozili. To je posebno pogadjalo vozace iz Japana, koji su se oduvek odlikovali izuzetnom hrabroscu na granici ludosti ali ne i sa previse vozackog iskustva, pa se prvih godina postojanja staze ovde masovno ginulo. 1974. nakon jednog udesa u kategoriji sportskih prototipova gde su poginula dva vozaca (Seici Suzuki i Hirosi Kazato) odluceno je da se staza preradi tako da se ova sekcija kompletno isece (crveno na mapi dole), tako smo dobili klasicnu konfiguraciju staze na kojoj je vozena legendarna VN Japana 1976. gde je Hant uzeo titulu ispred Laude i koja je postojala (uz male promene, ubacivanje sikana - zeleno) sve do tilkovanja 2005.

FujiSpeedway.gif

Link to comment

Danas (barem jos uvek ovde kod mene danas), 10. septembra, navrsava se 55 godina od smrti Volfganga fon Tripsa.

A37.jpg

Volfgang Aleksander Albert Eduard Maksimilijan grof carski Berge fon Trips, nemacki plemic iz porodice sa istorijom duzom i od njegovog imena, jedna od najstarijih plemickih porodica u Evropi, starija i od samih nemackih careva. Mozda to objasnjava kako su preziveli drugi rat bez da su ih Nacisti puno cackali, iako se njegov otac vrlo javno i glasno bunio protiv Hitlerovog rezima - fon Tripsovi su bili toliko postovani i popularni u narodu da bi udarac na njih zestoko okrnjio podrsku onome ko se usudi da ih dira.

Volfgang je rodjen u Kelnu 1928. godine i u najranijem detinjstvu prelezao meningitis, koji ga je ostavio gluvog na jedno uvo i sa delimicno paralisanim licem. Zahvaljujuci ovome, njegovi su izradili da ne bude primljen u Hitlerjugende, a izbegao je i mobilizaciju na samom kraju rata kad su Nacisti kupili i kljakavo i sakato.

Od malena je pokazivao bistar i ostar um, prosto je gutao knjige koje bi mu dosle pod ruku, i tecno je govorio francuski, italijanski i klasicni latinski. Na kraju rata, americke okupacione trupe smestaju svoj stab u porodicnom zamku fon Tripsovih, i Volfgang u druzenju sa vojnicima ubrzo progovara i engleski.

Interesovanje za automobile i auto-trke nasledio je od oca, koji ga je kao malog vodio na Nirburgring da gledaju njihovog idola Bernda Rozemajera. Kad je posao na univerzitet (studirao je agronomiju, u nameri da preuzme vodjenje ogromnog porodicnog imanja), Volfgang je vise vremena provodio u garazi nego na predavanjima, cackajuci oko svoje VW 'bube'. 1953. godine pocinje da se takmici pod pseudonimom Aleks Linter. Ispostavilo se da je mladi 'Linter' prilicno talentovan za auto-sport, pa je Volfgang ubrzo batalio studije, kupio Porse i od naredne godine, pod sopstvenim imenom, potpuno se posvetio trkanju.

1.jpg

Drugo mesto u klasi na 'Mile Milja' 1954. godine skrenulo je paznju Alfredu Nojbaueru, glavnokomandujucem Mercedesovog trkackog programa, na mladog i talentovanog zemljaka. Nojbauer na licu mesta nudi ugovor fon Tripsu za sezonu 1955. u klasi sportskih prototipova, kao prvi korak ka buducem angazmanu u Mercedesovom tada neprikosnovenom F1 timu.

I sve je islo po planu, do trke za 24h Lemana, gde u najtragicnijem udesu u istoriji auto-sporta strada Mercedesov vozac Pjer Leveg i preko 80 gledalaca (jos uvek nije utvrdjen tacan broj, takva je bila nesreca). Ovo je imalo kataklizmicne posledice po auto-sport, Mercedes se momentalno povlaci iz svih takmicenja, ozbiljno se razmatralo donosenje globalne zabrane trkanja, a Svajcarska je zaista i zabranila trkanje na svojoj teritoriji, i ta zabrana je jos i dandanas na snazi.

Nekako u ovo vreme, fon Tripsa pocinje da muci i dijabetes, tako da je uvek kada vozi sa sobom nosio nesto za jelo, za slucaj da mu naglo padne secer. Ipak se nije dao obeshrabriti, vraca se svom Porseu i 1956. uzima peto mesto na 24h Lemana. Dobija ponudu od Enca Ferarija za probu na VN Italije u Monci, finalu sezone svetskog sampionata, i odmah pokazuje zavidnu brzinu. No, tokom kvalifikacija dolazi do loma letve volana i fon Trips dozivljava tezak udes u Kurvagrande, na srecu ispao je iz bolida koji je potpuno unisten, pa se tako izvukao "samo" sa slomljenom rukom. Uprkos svemu, Il Komendatore je bio impresioniran, i fon Trips jos u bolnici potpisuje ugovor sa Ferarijem.

Za sezonu 1957. bilo je planirano da se takmici paralelno u F1 i u klasi sportskih prototipova. Na debiju sezone u Argentini prvo odustaje u trci 1000 km Buenos Airesa (prototipovi), a zatim uzima osmo mesto na VN Buenos Airesa (Formula Libre) i sesto mesto na VN Argentine (F1). Odustaje na 12h Sebringa (prototipovi), zatim na Mile Milja (koja se te godine vozila poslednji put) uzima drugo mesto. U Monaku (F1) odustaje. Sledeca je na redu bila trka sportskih prototipova za 1000km Nirburgringa gde ponovo dozivljava tezak udes, dobija potres mozga i propusta veci deo sezone. Vraca se tek za finale F1 sezone u Monci gde uzima trece mesto, a zatim i na VN Venecuele (prototipovi) uzima jos jedno trece mesto.

Iz ovog perioda potice i njegov nadimak 'Tafi' (stereotipicno ime za stanovnike ruralnog Velsa), koji mu je nadenuo Majk Hotorn, jer ga je fon Trips svojom pojavom i svojim ponasanjem podsecao na sve samo ne na nemackog plemica. Sezonu 1958. zapocinje drugim mestom na 1000km Buenos Airesa, zatim odustaje na Sebringu zbog kvara, uzima trece mesto na Targa Florio, odustaje zbog kvara u Monaku (F1), na 1000km Nirburgringa je treci, ispada sa 24h Lemana zbog udesa, na VN Francuske u Remsu (F1) je opet treci, na Silverstonu (F1) odustaje zbog kvara, na Nirburgringu (F1) je cetvrti, na VN Portugala (F1) peti, na Monci ponovo dozivljava udes i opet propusta ostatak sezone.

571709fd41fff8bb14c2dd41f00ea55b.jpg

Uprkos cestim udesima, fon Trips je svojom voznjom i hrabroscu sada vec definitivno osigurao svoj status u eliti auto-sporta svog vremena. Prihvata ponudu Ferdinanda Porsea da vozi u novorofmiranoj fabrickoj ekipi i na Sebringu (prototipovi) uzima trece mesto. Sledi Monako (F1), i udes u prvom krugu, odustajanje na Targa Florio, sedmo mesto na 1000km Nirburgringa i odustajanje na 24h Lemana. Na VN Nemacke koja se vozila na AVUSu u Berlinu tokom treninga gine Zan Bera, fon Tripsov timski kolega u Porseu, i ekipa se povlaci sa trke. Do kraja godine fon Trips za Porse vozi jos na Gudvudu gde uzima drugo mesto (prototipovi) a onda za Moncu ponovo prelazi u Skuderiju. Novi pocetak saradnje obelezava jos jednim trecim mestom.

Za sezonu 1960. biva unapredjen u prvi tim Ferarija, sto znaci da ce veci fokus biti stavljen na nastupe u F1. Sezonu pocinje drugim mestom na 1000km Buenos Airesa i petim na VN Argentine, na Targa Florio je drugi, na 1000km Nirburgringa odustaje zbog kvara, u Monaku je klasifikovan kao osmi nakon sto mu je otkazalo kvacilo, na Zandvortu je peti, na Spa crkava menjac, na 24h Lemana ostaje bez goriva, na VN Francuske opet problemi sa menjacem, na Silverstonu je sesti, na VN Portugala cetvrti, u Monci peti. Te godine Ferari nije putovao na VN SAD koja se vozila na Riversajdu, pa je fon Trips tamo nastupio u privatnom Kuperu i uzeo deveto mesto.

Ferari je uprkos svojoj reputaciji najslavnije F1 ekipe oduvek bio prilicno konzervativna sredina, nespremna na prihvatanje tehnoloskih novotarija, ali kad bi jednom usvojili nove tehnologije oni bi ih doveli do apsolutnog savrsenstva. Tako bilo nekada, tako je i danas. U vreme kada su svi prelazili na koncept bolida sa centralno postavljenim motorom iza vozaca, Enco Ferari je i dalje istrajavao sa idejom motora napred. Govorio je: "Konji se prezu u kola da ih vuku, ne da ih guraju!" No, 1960. je postalo i njemu jasno da buducnost lezi u bolidima sa motorom pozadi. S obzirom na promenu pravila u F1 od 1961. kojom se dotadasnji F2 bolidi "unapredjuju" u F1 (prakticno dotadasnja F2 pravila postaju F1), Ferari za 1960. F2 sezonu sprema model 156, cuvenu 'Ajkulu', jedan od najlepsih trkackih automobila koji je ikada ugledao sunce dana, sa motorom dakako pozadi. Fon Trips je ukljucen od pocetka u razvoj ovog bolida, i tokom 1960. sa njim uzima pobede u Sirakuzi i na Zolitudu, i trece mesto u Modeni. Takodje te godine vozi F2 na Nirburgringu za Porse i osvaja drugo mesto i trece u Insbruku u privatnom Kuperu.

Ferarijeva 'Ajkula' ulaskom u F1 1961. postaje nezaustavljiva sila.

Von_Trips_and_P._Hill_at_1961_Dutch_Gran

Fon Trips pocinje sezonu drugim mestom na 12h Sebringa i pobedom na Targa Florio. U Monaku u samom finisu trke dozivljava udes i klasifikovan je kao cetvrti (pobedjuje Mos u Lotusu). Na Zandvortu pobedjuje, i tako postaje prvi Nemac pobednik Granpri trke jos od 1939. i Hermana Langa. Tokom cele trke vodi veliku borbu sa timskim kolegom Filom Hilom i na kraju pobedjuje sa manje od 1s razlike. Na 24h Lemana odustaje zbog kvara, da bi na VN Belgije na Spa ponovo on i Hil napravili sou u reprizi Zandvorta, ali ovaj put je Hil bio pobednik ispred fon Tripsa. U Francuskoj odustaje zbog kvara, pobedjuje timski kolega Bageti. Sledi VN Britanije na Ejntriju i totalna dominacija fon Tripsa koji pobedjuje Hila sa 46 sekundi razlike. U Nemackoj ponovo pobedjuje Mos u Lotusu, fon Trips je drugi, Hil treci.

VN Italije na Monci je uvek nesto posebno, a narocito kad je Ferari u borbi za titulu. Interesovanje za trku je bilo ogromno, i organizatori u zelji da stvore nezapamcen spektakl odlucuju da ce se trka voziti na dugackoj kombinovanoj konfiguraciji staze koja ukljucuje i 'redovnu' stazu i oval u ukupnoj duzini od 10 km. Fon Trips je na Moncu stigao sa 8 poena prednosti nad Hilom koji mu je bio jedini takmac i jedini sa makar i matematickom mogucnoscu da osvoji titulu. Mediji sirom sveta, a narocito u Nemackoj, podgrevaju atmosferu prizeljkujuci prvog posleratnog Nemca sampiona. Pobeda u Monci bi mu osigurala titulu. Na dan trke, 10. septembar, ogromna masa gledalaca je navalila na stazu, u broju koji je bilo nemoguce kontrolisati. Ljudi su se tiskali svuda oko staze.

Prva cetiri mesta na startu zauzimali su vozaci Ferarija - fon Trips na polu, Hil cetvrti. Ferariji su bili setapovani za maksimalnu brzinu na dugim pravcima tako da su brzine u menjacu bile prilicno "dugacke", sto je znacilo da su ih na startu konkurenti progutali. Fon Trips je pao na peto mesto, iza Dzima Klarka u Lotusu koji je startovao sedmi. Fon Trips je Klarka pretekao na pocetku drugog kruga u Lesmu, no Klark nije odustajao. Prosli su kroz ultrabrzu Vialone (na mestu danasnje Askari sikane) tocak uz tocak, da bi na pravcu prema Parabolici fon Tripsova 'Ajkula' pocela da ostavlja Klarkov Lotus. Pomislivsi da je vec bezbedno pretekao Klarka, fon Trips je poceo da koci za krivinu i da se vraca na idealnu putanju zeleci da bude oprezan jer je na stazi ostalo ulje od prethodnih trka. Klark to nije shvatio, nego je u punoj brzini pokusao kasnim kocenjem da ponovo pretekne fon Tripsa.

Da je u bolidu Ferarija bio neko drugi, verovatno bi cuo Klarka kako mu dolazi s leve strane, ali fon Trips, od detinjstva gluv na jedno uvo, nije ga cuo. Nastavio je da namotava ulevo i doslo je do kontakta tocak na tocak.

Klarkov bolid se izvrteo na stazi i zaustavio se polomljenog ogibljenja. Fon Tripsov Ferari je zaokrenuo prema ivici staze i probio zicanu ogradu koja je odvajala publiku. Udarivsi u jedan od stubova ograde fon Trips biva izbacen iz bolida i na mestu strada zajedno sa 11 gledalaca. Jos cetvoro kasnije umiru u bolnici zbog zadobijenih povreda.

Trka se nastavila bez zaustavljanja, navodno u zelji organizatora da izbegnu guzvu na putevima u slucaju otkazivanja trke kada bi gledaoci pohrlili kucama, da bi na taj nacin pomogli sluzbama hitne pomoci u zbrinjavanju velikog broja povredjenih. Pobedio je Hil, i na taj nacin postao svetski sampion - za jedan poen.

Hil je rekao - "Zeleo sam pobedu i osvajanje titule najvise na svetu, ali ne po ovakvu cenu!" Nije proslavljao pobedu.

Enca Ferarija je ova tragedija posebno pogodila. Povukao je tim sa finalne trke sezone (VN SAD), titule su svakako vec bile obezbedjene. Nekoliko dana nije izlazio iz kancelarije i obijao je da razgovara sa bilo kim. Kada se konacno pojavio u fabrici, naredio je da se ostatci fon Tripsove 'Ajkule' uniste tako da nista ne bude upotrebljeno na drugim Ferarijevim automobilima. Sasija, motor, menjac - sve je iseceno na male delove, utuceno presama, i onda zaliveno betonom u patos fabrike.

Fon Trips je sahranjen u porodicnoj grobnici. Njegov epitaf kaze - In Morte Vita.

Edited by Radoye
Link to comment

Tri coveka su pobedila na svom debiju na nekoj trci za svetski sampionat: Nino Farina, pobednik prve trke za sverski sampionat na Silverstonu 1950, Dzoni Parsons, pobednik Indi 500 za 1950, i junak nase price.

Naravno, Farina je bio predratni Granpri as sa dugom i zavidnom karijerom pre uspostavljanja svetskog sampionata, i vec do tada visestruki pobednik u kategoriji F1 trka (kao sto znamo, prva prava F1 trka je bila VN Torina 1946.), a Parsons, iako zvanicno pobednik na trci za svetski sampionat nikada u zivotu nije seo u F1 bolid. No to su anomalije preko kojih Berni i njegovi satrapi sa lakocom prelaze u svom revidiranju istorije u kojoj F1 = svetski sampionat i svetski sampionat = F1, i nista drugo van toga ne postoji niti je ikada moglo da postoji. Tako je prema zvanicnoj istoriji i Askari dvostruki svetski sampion F1, iako je obe svoje titule osvojio u F2.

A cak je i na onoj prvoj F1 trci 1946. u Torinu pobedio predratni as Ahile Varzi, tako da ni njega ne bih racunao u debitante.

Dakle, jedini pravi istinski debitant koji je pobedio na svojoj prvoj F1 trci zove se Djankarlo Bageti. A njegova prva pobeda na trci za sampionat sveta bila je zapravo njegova treca pobeda - iz treceg starta u F1!

Da sve bude jos bizarnije, nakon ovakvog starta on se do kraja karijere vise nikada nije popeo na podijum na nekoj zvanicnoj trci za sampionat sveta!

giancarlo-baghetti-1.jpg

Bagetijeva karijera pocinje 1955. u turing klasi, da bi 1958. presao u bolide-jednosede takmiceci se u nacionalnom Formula Junior sampionatu. Bagetijevi rezultati su bili solidni ali ne i spektakularni, tako da je bio ne malo iznenadjen kada mu je za sezonu 1961. ponudjen sponzorski ugovor sa FISA - italijanskom federacijom nezavisnik trkackih timova, za ucesce u F1 trkama van sampionata sveta (kao sto znamo, ovo je godina kada su dotadasnja F2 pravila prihvacena kao nova F1, fon Trips, Fil Hil, apsolutna dominacija Ferarija i tako to), kada su svi ocekivali da ce priliku da dobiju tada mnogo uspesniji Albino Butici ili Lusijen de Sanktis. Bageti i FISA su od Enca Ferarija iznajmili jedan polovni Ferari 156 'Ajkulu' koji je prethodne sezone vozen u F2 sampionatu, i prijavili se za VN Sirakuze, prvu trku pod novim F1 pravilima.

Iako se ova trka nije bodovala za sampionat sveta, ipak je vazila za jednu od prestiznijih stanica tokom trkacke sezone i tu bi cesto nastupali mnogi medju najvecim asovima svog vremena. I ovaj put tu su bili Dzim Klark, Dzek Brabam, Sterling Mos, Grem Hil, Dzon Sartis, Den Gerni, Lorenco Bandini, dakle konkurencija koja nimalo nije za potcenjivanje. No, Bageti je bio jedini u Ferarijevoj 'Ajkuli'. Nakon sto se kvalifikovao na drugo mesto, Bageti je brzo izbio na celo i kontrolisao trku na kaju pobedivsi sa 5 sekundi razlike ispred drugoplasiranog Gernija koji je startovao sa pola vozeci Porse. Njih dvojica su jedini zavrsili trku u istom krugu. Bageti je tako neocekivano postao pobednik na svom F1 debiju.

Tri nedelje kasnije vozila se VN Napulja, istog dana kada i trka za svetski sampionat u Monaku, i dok se krem de la krem svetskog autosporta sjatio u malu Knezevinu, oni koji su jos uvek gradili svoju reputaciju ili koji jednostavno nisu bili dovojno dobri za Monako skupili su se pod padinama Vezuva. Bageti je ponovo bio jedini u Ferariju, i nakon starta sa treceg mesta u cetvrtom krugu pretice vodeceg Bandinija i do kraja trke ostavlja sve konkurente za citav krug. Dva starta - dve pobede!

Ovo vec nije moglo da prodje neprimeceno, i FISA i Bageti dobijaju ponudu od Enca Ferarija da nastupe na trci za VN Francuske u Remsu, dakako zvanicnoj za sampionat sveta, u ganc novoj 'Ajkuli' sa nezvanicnom fabrickom podrskom. Oni to naravno prihvataju (a ko ne bi), i novi vunderkind F1 sveta dobija svoju prvu priliku da nastupi na najvecoj sceni. Ferarijeva A-ekipa je zauzela prva tri mesta na startu - Fil Hil na polu, fon Trips drugi, Rici Ginter treci. Bageti se, sto zbog treme sto zbog neiskustva, kvalifikovao tek dvanaesti. Ipak, kako je dat znak za start i sto je trka vise odmicala tako je i Bagetijevo samopouzdanje raslo i ubrzo je poceo da se penje kroz poredak zahvaljujuci svom superiornom bolidu.

Volfgang fon Trips odustaje u 18. krugu zbog kvara motora. Rici Ginter u 40. krugu ostaje bez ulja u motoru. Hil se okrece na stazi, gasi mu se motor, i dok je uspeo da restartuje izgubio je dva kruga. Za to vreme, Bageti se prikljucio borbi za cetvrto mesto izmedju njega, Klarka i Gernija, koja je odustajanjem fabrickih Ferarija odjednom postala borba za pobedu. Sada je sva cast Ferarija lezala na njegovim plecima, i Bageti u vodjstvo po prvi put izbija bukvalno na manje od 100m do linije cilja i u foto-finisu uzima pobedu ispred Gernija za samo 0,1 s uz Klarka sa jos 1s zaostatka! Tri za tri, i prva pobeda na trci za sampionat sveta!

Bageti izlazi i na sledecu trku za VN Britanije, gde u 19. krugu po velikoj kisi odustaje zbog udesa u kome je nova 'Ajkula' totalirana. Preskace Nirburgring, i u onoj staroj 'Ajkuli' izlazi na Moncu.

Monca je bila popriste velike tragedije koja je odnela fon Tripsa i 15 gledalaca. Bageti je tu, nakon starta sa 6. mesta, upisao najbrzi krug - i odustao zbog kvara motora. No, bilo je to dovoljno da za sezonu 1962. dobije poudu da postane clan Skuderije.

U medjuvremenu, izlazi na jos jednu nezvanicnu F1 trku za Kup Italije na Valelungi, ovaj put u Porseu, i u realno treceligaskoj konkurenciji odnosi jos jednu pobedu - ispostavice se svoju poslednju...

1962. zapocinje cetvrtim mestom na nezvanicnoj F1 trci na Ejntriju iza Klarka, Meklarena i timskog kolege Hila, i drugim mestom na Targa Floriju sa Bandinijem kao suvozacem, a na debiju zvanicne F1 sezone u Zandvortu uzima cetvrto mesto. 'Ajkule' vise nisu bile dominantne, trku osvaja Grem Hil u BRM (buduci sampioni u obe konkurencije) a najbolji Ferari je bio Fil Hil na trecem mestu. Na 1000 km Nirburgringa odustaje zbog curenja ulja, za Monako nije bio prijavljen, na VN Belgije odustaje zbog problema sa paljenjem a na 24h Lemana zbog kvacila. Na VN Nemacke na Nirburgringu u promenljivim uslovima zavrsava trku kao deseti u Ferariju starije specifikacije (on i Rodrigez su vozili lanjske sasije, Hil i Bandini nove - Rodrigez je uzeo poen za sesto mesto, ova druga dvojica su odustali). Sledeci nastup mu je na VN Mediterana na Perguzi gde uzima drugo mesto iza kolege Bandinija, a zatim sledi Monca, za razliku od prosle sezone ovaj put na "redovnoj" stazi kao i svake godine od tada do danas, i ovde Bageti uzima peto mesto, iza timskog kolege Vilija Mejresa ali ispred Bandinija, Hila i Rodrigeza. Bio je ovo i njegov poslednji start za Skuderiju.

Te godine je u Ferariju doslo do velikih lomova izazvanih nezadovoljstvom odredjenog broja ljudi na uplitanje Encove suproge Laure u injihov posao, i jedan deo ekipe predvodjen glavnim konstuktorima Citijem i Bizarinijem nezadovoljni Encovim manjkom volje da resi situaciju napustaju ekipu i formiraju novi tim ATS. Zajedno sa njima odlaze i nacrti za Ferari 156 F1 bolid, veci deo mehanicara, Ferarijeve najvece musterije Skuderija Serenisima - i vozaci Fil Hil i Djankarlo Bageti.

No, posto je Ferari 156 vec dobrano bio zastareo, ni ATS-ova verzija ATS 100 nije mogla biti nista bolja. Hil i Bageti beleze seriju odustajanja zbog kvarova uz samo po jedan plasman - obojica stizu na cilj VN Italije u Monci, Hil na 11. a Bageti na 15. mestu. Nakon ovako mizerne sezone ekipa ATS zatvara radnju i vise se nisu pojavljivali u F1 (kasnija ekipa istog imena nema veze sa njima). U medjuvremenu, Bageti je u privatnom Lotusu pokusao da nastupi i na VN Imole (prva F1 trka na ovoj stazi, van sampionata) ali nije uspeo da se kvalifikuje, na Targa Florio u Porseu uzima sedmo mesto a na FISA Kupu na Monci u Alfa Romeo Djuliji cetvrto.

Nakon sto se ocigledno upucao u nogu napustivsi Ferari i nakon propasti ATS, Bagetijeva karijera je pocela da posustaje. Za sezone 1964. i 1965. dobija ugovor sa privatnom ekipom Skuderija Centro-Sud koja je vozila bolide BRM, i belezi seriju mediokritetskih rezultata kako na zvanicnim tako i na nezvanicnim F1 trkama. Ni na drugim poljima mu ne ide puno bolje, mada 1964. uzima pobedu na 4h Monce u Djuliji. Jedini start na zvanicnoj F1 trci 1965. mu je na Monci, za ekipu Brabama, gde odustaje zbog kvara. Nakon ovoga sveukupno startuje jos samo tri puta u F1, dva puta na VN Italije u Monci i jednom na VN Sirakuze, popristu njegovog velicanstvenog debija u F1, i sva tri puta odustaje, i tako se njegova F1 karijera neslavno zavrsana 1967. godine.

Nastavlja jos par godina da se takmici u kategorijama turing i sportskih automobila (drugo mesto na Targa Floriju 1966, titula prvaka ETCC iste godine). Nekoliko teskih udesa u narednim sezonama u kojima se srecno izvukao bez tezih posledica ubedjuju ga da je vreme da prestane da vuce djavola za rep i 1969. godine ostavlja volan i postaje fotoreporter i izvestac sa auto-trka.

Bagetijeva karijera je olicenje one saljive izreke Orsona Velsa - "Zapoceo sam na samom vrhu i onda upornim i vrednim radom stigao do dna!" Ostace zanavek zabelezen u istoriji F1 kao prvi pravi debitant-pobednik, ali ne mogu da se otmem utisku da mu je to mozda vise skodilo stvarajuci veliki pritisak i ocekivanja nego sto mu je donelo dobrog. Ipak, cini mi se da je njegova F1 karijera jedna velika propustena sansa, i da je to moglo i mnogo bolje da se zavrsi od (zvanicno) jedne pobede, jednog najbrzeg kruga, i 14 bodova za svetski sampionat.

Umro je 1995. godine od posledica raka.

baghetti_giancarlo_001_jpg_acfx.jpg

Edited by Radoye
Link to comment

Svaka cast Radoje, milina te je citati.

 

Koliko samo zanimljivih prica ima, dusu dalo za filmske ekranizacije. CItajuci ovo oko poslednje trke fon Tripsa i tragicnog kraja, siguran sam da je njegova sudbina barem delimicno bila inspiracija za lik koga Yves Montand igra u Grand Prixu..

Link to comment
  • 3 weeks later...

Nije F1, ali 'ajde:

1865s10w2r36djpg.jpg

Bobi Ajzak, Naskar legenda, sampion za sezonu 1970, 308 startova u premijernoj diviziji Naskara (ono sto se danas zove Sprint Kup), 37 pobeda, 49 pol pozicija, poznat po prgavom karakteru, za njega su govorili da ce ili pobediti u trci ili u tuci posle trke.

Poceo je profesionalno da se takmici jos 1956. godine u nizim divizijama Naskara da bi svoj prvi "big tajm" start imao 1961, prvu pobedu uzeo 1964, ali je prvu kompletnu sezonu izvezao tek 1968. godine i odmah te sezone osvojio zvanje vicesampiona, iza Dejvida Pirsona. Dve godine kasnije, uzeo je i titulu. Te 1970. godine je po prvi put vozena i trka na Taladega spidveju, najvecem i najbrzem superspidveju na svetu, tada tek izgradjenom, gde je Ajzak zavrsio kao drugoplasirani, postavivsi rekord staze koji je ostao neoboren do 1983. godine.

Najvece uspehe u svojoj karijeri Ajzak je ostvario vozeci crveni K&K Dodz sa brojem 71. Za sezonu 1973. potpisao je ugovor sa ekipom Bada Mura da vozi plavo-beli Ford #15.

MPC-1710-2.jpg

Sezona je krenula solidno, bez pobede ali sa nekoliko top 5 rezultata, da bi negde nakon trecine sreca okrenula ledja i usledila je serija ranih odustajanja sto zbog kvarova sto zbog udesa. 12. avgusta zakazana je trka na Taladegi, gde je Ajzak uvek dobro vozio, uzimao pol pozicije, nekoliko puta bio drugi, ali mu je pobeda izmicala.

Ajzak se kvalifikovao kao cetvrti, i od samog starta trke konstantno je bio u vrhu.

U 13. krugu desava se udes u kojem strada Lari Smit, ruki sezone 1972. - prva fatalna nesreca na Taladegi. U prvi mah delovalo je da udes nije ozbiljan, ipak Smitu je trebala pomoc da napusti vozilo, na nosilima je odvezen u ambulantu da bi u 51. krugu trke javili da je preminuo usled posledica povreda glave.

U 174. krugu motor Badija Bejkera baca ulje na stazu i istice se zuta zastava koja traje do 180. kruga - osam krugova pre kraja trke. U tom momentu Ajzak je bio jedan od cetvorice vozaca u vodecem krugu.

Dva kruga kasnije, samo 6 krugova pre kraja trke, Ajzak nenajavljeno odlazi u boks, i na iznenadjenje svih prisutnih a najvise njegovih mehanicara i gazde Bada Mura - izlazi iz potpuno ispravnog automobila i objavljuje svima da je zavrsio trkacku karijeru!

"Zacuo sam glas koji mi je naredio da se odmah zaustavim", rekao je kasnije. "Nije to bio strah da cu da se slupam, imao sam ja vec udesa, nemam ja nista da dokazujem sebi ni drugima. Ja znam kakav je osecaj pobedjivati, znam kakav je osecaj gubiti. Ja znam kako je biti sampion, a evo sada znam kakav je osecaj odustajanje!" Dodao je i da udes Smita nije bio faktor u njegovoj odluci jer do tog momenta nije ni znao da je Smit fatalno stradao, niti da je sa Murom ili bilo kim drugim ranije diskutovao povlacenje i penziju.

Ajzak se vise nije pojavljivao na trkama do kraja sezone 1973, ali su ga finansijski problemi naterali da se vrati vec naredne 1974. vozeci nekih 10-tak trka za nekoliko manjih timova (hajlajt - drugo mesto na Bristolu). Slicno se nastavilo i naredne 1975, da bi 1976. startovao samo dvaput.

Ipak, Ajzak nije pobegao sudbini - vozeci u jednoj trci na Hikori Spidveju u nizim Naskar divizijama, 13. avgusta 1977, po velikoj vrucini, Ajzak se na pola trke zaustavlja u boksu zaleci se na zdravstvene tegobe. Izasao je iz automobila i srusio se. Prevezen je u bolnicu gde je konstatovan srcani udar, povratio je svest i komunicirao sa lekarima i rodbinom, ali se negde iza ponoci njegovo stanje naglo pogorsalo i preminuo je.

Bilo je to tacno dve nedelje nakon njegovog 45. rodjendana.

Njegov crveni Dodz #71 je danas izlozen u muzeju Naskar dvorane slavnih.

Bobby_Isaac_71_Dodge_NASCAR_Hall_of_Fame

 

 

Inace, sledece planiram da obradim princa Biru, ali mi se nikako ne da s vremenom...

Edited by Radoye
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...