Jump to content
IGNORED

Sergej Trifunović i VB, licimur(tm) ili ne?


dillinger

Recommended Posts

Blic piše da ima razlike između potrošenog novca i ugovorenog iznosa.

Ali, to Blic piše.

pa neka objave fakture u kojima pise da nema razlike. mislim koji djavo vise kruzimo kao maca oko vruce kase.

Link to comment
  • 5 months later...

 

 

"Ja bih prosto želo da zamolim ljude koji sede u Upravnom odboru te fondacije da jednostavno kazu u kom iznosu se oni osećaju obavezni prema Nađi, ako se uopšte osećaju obaveznim, ako se ne osećaju obaveznim neka to javno kažu", navodi Nađin otac. 

 

Sergej Trifunovic, jedan od osnivaca Fondacije, nikako ne želi da se ikada više ponovi slučaj, kao što je bilo sa porodicom Ognjanović. 

 

"Mene je Aleksandar Novaković zvao pre tačno godinu dana. Sećam se da smo upravo bili dobili broj 5757 i ja sam mu rekao: uzmi ga, koristi se njime. Onda su me iz Fondacije pitali - kako ti daješ broj Fondacije njima“, rekao je Trifunović. 

 

 

link

Link to comment

Kako ne moze kad vidis da moze

 

Boze koliko je sve komplikovano. Biti u kozi ovih ljudi samo na minut pa jbte, to je pakao. Koliko takvih roditelja po Srbiji, kako odrediti prioritete, napraviti hijerarhiju, kako svoj deci pomoci. 

 

Dodje Sergej i onako, prelomi preko kolena, pun gneva. Posle ga zovu nesrecni roditelji on mamuran odgovara "jebi ga..." 

 

Mi smo bre narod za odstrel, nemamo gram drzavotvornog u sebi.

Edited by Caligula
Link to comment

ma ok, slazem se, ali na osnovu clanka vidimo da neko masno laze.

ili roditelji, u sta nekako neverujem, buduci da se to jako lako moze proveriti, kad kazu da ni dinara do sada nisu dobili, ili sergej i udruzenje, kad pricaju kako je ovo sad nova akcija, buduci da se radi o drugoj operaciji.

sergijina izjava je sranje, ne znaci i ne govori bukvalno nista.

Link to comment

Na žalost i jedni i drugi su u pravu i jedni i drugi greše.

Sergej se izglupirao sa davanjem broja za SMS gde je spominjao SAMO Nađu , a i ovaj otac odugovlači sa davanjem papira.

Glupo je ali on MORA stvarno da im pošalje te papire i tu molbu jbga takvi su zakoni.

 

Poslato sa WC šolje by BVK

Edited by Frank Pembleton
Link to comment

glupo je shto se oko jezivo ozbiljnih stvari neprekidno motaju neki duduci, koji ne mogu da nadju svoju guzicu u budnom stanju, a ne da nekom organizuju i finansiraju lechenje. nego lako cemo.

 

i to u drzavi gde ekipa maznjava zumance dok je jaje josh u kokoshki. da citiram svoju babu.

Edited by gospa buba
Link to comment

Ljudi, ocekujete nemoguce. 

Suludo je ocekivati da (drzava?) Srbija resi problem oko slanja dece na lecenje u inostranstvo. Ocekivati isto to od Sergeja je jos ludje. Hvala mu za sve sto je uradio i za ono sto jos uvek radi. To je puno vise nego sto radi bilo ko drugi. Medjutim, on je na svoja ledja natovario teret koji nece moci da nosi dugo. Normalno je da ga roditelji tesko bolesne dece zovu za pomoc. Zato sto su sve vec probali. Zato sto drzava nece/ne moze/ne ume da im pomogne. Zato sto vise nema ko da ih cuje.

Zato sto se hvataju za svaku slamku, ma kako ona tanka bila.

 

Da se odmah razumemo - u Srbiji nije problem samo u nedostatku novca. Evo, na primeru Tijaninih roditelja smo videli da smo govna cak i kada novca ima. Cela Srbija je skupila milione i, na odredjeno vreme, oprala svoju savest (vec sledeca akcija prikupljanja para nije uspela, istrosili smo se kod Tijane). Posle pocinju igre ima novca/nema novca, govna su roditelji sto nece da daju pare drugoj bolesnoj deci i sto nece da pokazu gde su pare otisle, govna su policajci sto nece da se umesaju i pohapse eventualne lopove, govna su novinari sto nece posteno da istraze sta se dogodilo, govna su bolnice koje nece da objave kakve su donacije navodno dobili od Tijaninih roditelja, govna su trgovci koji su se debelo ugradili kod navodne nabavke nekih aparata kupljenih od tog novca. Nekog sam zaboravio? Princezu? Mafiju koja je htela lovu? Politicare?

 

Ovo su stvari koje se nece nikada promeniti u Srbiji.

Nikada. Takvi smo i gotovo. Da ima nekoga (zakonodavstvo/policija/sudstvo) ko ce svaki put da nas doobro kazni svaki put kad nesto zaseremo - onda bi mozda i bilo neke nade. Ovako, mrka kapa.

 
Srbija je jedna septicka jama, puna govana, koja se samo puni a nikada ne prazni.
Ne govorim samo o zdravstvu, to je mozda i najmanji problem. Pogledajte sudstvo, skolstvo, pogledaj saobracaj, ekonomiju, vidi policiju, vojsku, vidi nesposobnu drzavnu upravu, pogledajte muzeje, kulturu, visoko obrazovanje - you name it.
Ovaj problem oko lecenja tesko bolesne dece nam uvek tesko pada zato sto su emocije jake. Strasno je, tuzno je ali budimo realni - nije to najveci problem srpskog drustva. Problem je u tome sto mi nista nismo u stanju da resimo sistemski. Da napravimo dobar plan, da postavimo stvari na svoje mesto, uskladimo pravila i da se kasnije prema tome ponasamo. Jednostavno nismo u stanju.
 
Nas sin je umro od leukemije. Lezao je nedeljama u bolnici a lekari pojma nisu imali sta mu je. Mi smo uneli njegove (lose) rezultate krvi u google i odmah prvih 10 hitova je pokazalo da je verovatno leukemija. A u bolnici sve profesor do profesora, listaju neke udzbenike, kao traze sta bi moglo da mu bude. "Malo mu je oslabio imunitet, to je sve."
Banda nesposobna. Mi im kazemo da smo pogledali na netu i da se bojimo. Pitamo ih: "Da nije leukemija?" Oni nam se smeju i sprdaju se. Kaze doktor: "Neka vam dr.google onda leci vase dete." 
 
Izgubili smo dragoceno vreme zbog njihovog neznanja i nesposobnosti. 
Dete prebacismo u institut za majku i dete. Cim su ga poslali na hematologiju, bilo nam je jasno da je i njima (konacno) jasno.
Hladna jesen je bila, u bolnici jos nema grejanja a majke i ocevi spavaju kao one sirotice u Zemunu onomad. Niko se ne buni, svi znaju da moze i gore. Kazu da donesemo grejalicu. Izadjem napolje i udjem u prvi taxi ispred bolnice. Kako nisam u svojem gradu, kazem mu da me odveze do neke kineske prodavnice ili do neke prodavnice tehnicke robe, gde ima da se kupi grejalica. Vozi me 20 minuta u krug, izbaci ispred radnje koja je 200m od bolnice i uzme mi 50 evra.
Donesem grejalicu a sestra mi kaze da ne sme da se ukljuci zato sto ce izbaciti osigurac pa celo odeljenje nece imati struje. Mi je svejedno ukljucimo, jako nam je hladno. Sestra je stvarno bila u pravu - nestane struje, vika, cika po hodniku.
 
Ni roditelji ni deca nisu imali gde da se otusiraju, nema tople vode. Kazu da se otusiramo kod kuce. A mi u bolnici koja je 200km od nase kuce. Kazu da to nije njihov problem. 
 
Pridje profesordoktor i sapne da bi bilo dobro kupiti neki koktel vitamina, da se malom ojaca organizam za nastavak lecenja. Kaze "odlicna stvar, nemacka, nije skupa", 200 evra za kutiju sa 20 ampula. Pitam ga gde ima, da mi broj telefona. Pozovem rodjake da mi pozajme pare, odem i kupim.
 
Deca ko deca: jurcaju po bolnici, onako mali i celavi, igraju zmurke, a sestre se deru na njih da idu u sobe i tamo gledaju TV. (Da, ima televizor! Na televizoru je zalepljena plocica sa imenom nekog deteta, sa godinom rodjenja i godinom smrti. Pretpostavljam da su roditelji nesretnog decaka poklonili odeljenju televizor.)
 
Srecom, ne ubi naseg andjela ni srpsko zdravstvo ni srpska administracija vec strasna bolest: brzo i efikasno. Jedne noci smo ga jedva spasili, dva puta reanimirali, nekako oziveli. Medjutim sledece noci, negde iza ponoci, ponovo borba, jurnjava, reanimacija i onda smo stali. 
Pustili smo ga da ode, da se vise ne muci nas mali suncokret.
Stojimo tako u hodniku LjubavMojaNajvecaNaSvetu i ja, zagrljeni placemo za sinom jedinim a drugi roditelji, nasi saborci i sapatnici sa odeljenja, prilaze nam, grle nas, placu sa nama i sapucu:
"Blago vama."

 

2 sata je iza ponoci. Sve sto smo u bolnicu doneli, ostavili smo tamo i podelili roditeljima na odeljenju: Milanovom tati grejalicu, Sonjinoj mami zeninu zimsku jaknu (trazila je a mi joj dali, da se ne smrzava) a preostale "vitaminske ampule" smo hteli da podelimo svim roditeljima na ravne casti. S obzirom da smo potrosili dve a ostalo ih je jos 18, racunali smo da ce svakom detetu dospeti 3 ampule. Ali gde je kutija? Sestro! Da niste videli mozda onu kutiju sa ampulama? Ne, kaze, nije tu nikada ni bila. Kako nije, pa Vi ste mu dali poslednju injekciju sad, pre tri sata!

Onako neuracunljiv, kako vec roditelj zna da bude posle smrti deteta, pozvao sam je na stranu i rekao da cu odmah sad da je ubijem, ako se kutija ne stvori ovde za 2 minuta. Uvredila se, otisla po profesordoktora koji je poveo i gorilu sa porte. Doktoru sam ponovio isto: da cu ga ubiti golim rukama, sad, ako ne vrate nemacke vitaminske koktele koje mi je on preporucio/prodao. Dok sam stajao pored gorile koji me je smirivao, doktor je sa sestrom usao u lekarsku sobu. Izasli su zajedno i doneli kutiju u kojoj je bilo 11 ampula. Kazu da to nije nasa kutija vec njihova ali da, eto, oni to nama daju zato sto vide da nismo normalni. 

 

Dve nedelje kasnije dolazi policija po mene, da dam iskaz "u vezi sa krvicnom prijavom". Pretnja ubistvom, kazu. Srecom, do sudskog postupka nikada nije doslo.

Konacno i neka korist od neefikasnog srpskog sudstva.

Edited by Djuro
  • Hvala 1
  • Tužno 8
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...