Jump to content
IGNORED

Fudizam - preterivanje s kulturom hrane


Indy

Recommended Posts

Zanimljivo je koliko ljudi danas besni na moderne fenomene i pisu radove tekstove i knjige razotkrivajuci nasu malogradjanstimu ko toplu vodu. Sada bi trebao da naidje talas ljudi koji razotkrivaju ove razotkrivace modernih fenomena.Industrija bato.Inace ja bi pristao da pijem pilule umesto hrane :fantom:

Link to comment
  • Replies 169
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • Indy

    25

  • henrik larsson

    16

  • morgana

    15

  • yolo

    13

Top Posters In This Topic

izvini ali veljko barbijeri je niče lično za ovoga.
ma naravski, nemam nista protiv, ja barbierija ne volim zbog morbidnog intelektualiziranja. da malo oladi s time, rado bih ga gledala. Edited by morgana
Link to comment
Pročitah ovo o Najdželi, i izvini, ali bezveze je skroz. Poptuno je nejasno šta mu u stvari smeta - seksualizacija uživanja u hrani? Pa reklame seksualizuju sve, od parfema, preko piva, do automobila. Glavni argument:
sto izvini, pa nisam ja pisala :) krenula sam da se bunim jer je vecina reagovala na prvu loptu, da je napao nove gurue lajfstajla i njihovo umece, a ne sam fenomen.ko sto rekoh, zanimljivo mi je da se makar pokusa razotkrivanje fetisizacije hrane i na taj nacin, a ne samo gmo-majkl polan stajl, supersize me i slicno. znam bar tri muskarca koji su zbog najdzele naucili da naprave puding, sto je za svaku pohvalu, bez obzira sto je primalni spin.rado cu ga kritikovati ako je tacno sto ovaj dasa pise:
In this book the starving poor are dying because rich middle class liberal ‘foodists’ won’t let them enjoy the abundance and benefits of GM crops that will resist drought, insects and grow like billy-o. There is a several page paean to Monsanto and the wonders of genetic engineering that could have been written in 1996, so naïve and credulous does it read. The Soil Association care more about a ‘hunk of rock’ in space than they do about the people on it. If vegetarians care so much about living things, why do they chop up innocent carrots? Don’t look for logic or rationality here, this is a fogeyish rant.
Link to comment
Zanimljivo je koliko ljudi danas besni na moderne fenomene i pisu radove tekstove i knjige razotkrivajuci nasu malogradjanstimu ko toplu vodu
Pazi, u pitanju je knjiga, dakle ne članak koji u afektu napišeš za 15 minuta i okačiš na svoj blog, ili na tabloidski portal. Knjiga je relativno ozbiljan projekat, čak i danas, i meni je fascinantno kakav zapravo opsesivni bolesnik treba da budeš da bi se kontinuirano bavio najbenignijim delom masovnih pomama.
Link to comment

e, problem sa pooleovom knjigom tj clankom je i u tome sto vise fenomena tretira u istom kosu. spiritualizam moze da se poveze sa organik ludilom, ali nikako sa popularnom gastronomijom u nacelu.

Link to comment

nisu ljudi besni, nego su posustali kriterijumi za akademske titule i prestiz uopste i onda je potrebno da svaka zaludna budala koja hoce phd ili barem prepoznavanje i reference mora da lomi mozak i navlaci teze, pa da onda te teze po svaku cenu dokazuje. ovaj tekst govori o tome na prvom mestu, a u svemu sto se tice fudizma se samo koprca i nista ne kapira. likovi kao opetovani hipster i arancini i panini su samo kolateralna steta i minorni pratilac fenomena, a upravo su svi ti selebritiji koji nose scenu, od remzija do olivera u sustini odlicni tipovi na prvom mestu, autenticni i cak zanemarljivo isfolirani - ne racunajuci rejting hant pakovanja - sa kojim bi se bez problema moglo zajebavati u klubu, kafani ili na livadi. ne poznajem nijednog hipstera medju njima.

Link to comment
In an experiment, two psychologists gave different groups of peopleHeston Blumenthal's "Crab Ice-Cream" while describing it differently: one group was told it was about to eat a "savoury mousse", the other was expecting "ice-cream". The people given savoury mousse liked it, but the people thinking they were eating ice-cream found it "digusting" and even "the most unpleasant food they had ever tasted". The psychologists add that most food tastes "blander" without the "expectation of flavour caused by the visual appearance or verbal description of what is going to be eaten". One is reminded of Terry Gilliam's film Brazil, in which the plates of homogeneous brown muck at the restaurant are differentiated by the colour photos stuck in them and the savouring announcement of their names: "Numero deux, duck à l'orange", "Numero une, crevettes à la mayonnaise". (Slavoj Žižek calls this comic disjunction the "split between the food's image and the real of its formless excremental remainder".) The "exercise of vocabulary" in a menu, then, is never merely "abstract", as Robbe-Grillet thought. You eat their words.
koliko tacno, toliko i irelevantno, kao i pepsi celendztakodje, zakljucci zasnovani na koriscenju pojma 'biblija' u naslovu knjiga(atrick Holford's Optimum Nutrition Bible and Gillian McKeith's Food Bible, and there also exist a Baby Food Bible, aWhole Food Bible, a Gluten-Free Bible, a Party Food Bible, a Spicy Food Lover's Bible)su pretjeranitrend biblioiziranja svega, da bi se naglasila iscrpnost i relevantnost knjige, uopste nije krenuo u okviru gastronomije. meni poznate knjige tog tipa naslova su iz oblasti programiranja i dizajna, a ne sumnjam da ih ima i u drugim oblastima, mozda i starijih. Edited by morgana
Link to comment
nisu ljudi besni, nego su posustali kriterijumi za akademske titule i prestiz uopste i onda je potrebno da svaka zaludna budala koja hoce phd ili barem prepoznavanje i reference mora da lomi mozak i navlaci teze, pa da onda te teze po svaku cenu dokazuje. ovaj tekst govori o tome na prvom mestu, a u svemu sto se tice fudizma se samo koprca i nista ne kapira. likovi kao opetovani hipster i arancini i panini su samo kolateralna steta i minorni pratilac fenomena, a upravo su svi ti selebritiji koji nose scenu, od remzija do olivera u sustini odlicni tipovi na prvom mestu, autenticni i cak zanemarljivo isfolirani - ne racunajuci rejting hant pakovanja - sa kojim bi se bez problema moglo zajebavati u klubu, kafani ili na livadi. ne poznajem nijednog hipstera medju njima.
Ne vidim ništa akademsko u ovom tekstu, zapravo je cela knjiga ono što se zove publicistika. Samo prividno paradoksalno, kritikovanje konzumerizma je samo jedna od omiljenih zabava konzumerističkog društva. Autor se zapravo hvata na foodie trendove, i zahvaljujući njima će prodati svoju knjigu. Od sada, svaki put kad neko napravi večeru za svoje prijatelje po receptu Džejmi Olivera, ili Najdžele Loson, naći će se neko među prijateljima da tom prilikom održi kraći ekspoze o tome kako je foodie culture ovakva i onakva, biće žive rasprave uz vino i škampe, i sve će biti mnogo veselije.
Antikonzumerizam jedna od najvažnijih kulturoloških sila

AUTOR: DŽOZEF HIT I ENDRJU POTER

Da li mrzite potrošačku kulturu? Mrzite sva ta pakovanja, sve te reklame? Brinete o kvalitetu „mentalnog okruženja“? Niste jedini.

Džozef Hit i Endrju Poter: Prodaja pobunjenika (11)

Knjiga Prodaja pobunjenika, autora Džozefa Hita i Endrjua Potera izašla je u izdanju beogradske izdavačke kuće „Hedone“, uz pomoć Saveta umetnosti Kanade, u prevodu Natalije Mićunović. Stručna saradnica na prevodu je Natalija Ostojić. Šezdesetih godina bejbi bumeri su najavili nepokolebljivu opoziciju sistemu, odrekli su se materijalizma i pohlepe, odbili su disciplinu i uniformnost Mekartijeve ere i započeli su izgradnju novog sveta baziranog na individualnim slobodama. Šta se desilo sa ovim projektom? Četrdeset godina kasnije, sistem se izgleda nije puno promenio. Štaviše, potrošački kapitalizam je izašao iz decenije dugog kontrakulturnog buntovništva jači nego što je bio pre.

Antikonzumerizam je postao jedna od najvažnijih kulturoloških sila u milenijumskom životu Severne Amerike, u svim slojevima društvene klase i demografije. Svakako da kao društvo možda trošimo prevelike sume novca na luksuzne stvari, odmore, markiranu garderobu i udobnosti za dom, ali obratite pažnju na listu bestseler dokumentovanih knjiga. Već duži niz godina najpopularnije knjige su one koje duboko kritikuju konzumerizam: Bez logotipa, Kulturno ometanje, Groznica luksuza, Nacija brze hrane. Sada možete da kupite časopis Reklamožder u obližnjoj radnji odeće i muzičkom klubu. Među najpopularnijim filmovima u prošlim decenijama su Američka lepota i Borbeni klub, koji nude skoro identične optužbe na račun potrošačkog društva.

Šta možemo da zaključimo iz svega ovoga? Za početak, tržište očigledno odlično odgovara na potražnju za antipotrošačkim proizvodima i literaturom. Ali kako možemo svi istovremeno da se odreknemo potrošačkog društva i živimo u njemu?

Odgovor je jednostavan. Ono što vidimo u filmovima kao što je Američka lepota i knjigama kao što je Bez logotipa, nije nikakva kritika potrošačkog društva; to je prosto način kritike masovnog društva. To nisu identični pojmovi, zapravo, kritika masovnog društva pomaže razvoju potrošačkog društva poslednjih četrdeset godina.

Pročitajte ponovo poslednju rečenicu. Ideja nam je tako strana, tako suprotna svemu što smo navikli da čujemo, da za većinu ljudi prosto nema smisla. Dakle, da jednostavno ponovimo tvrdnju: knjige kao što je Bez logotipa (No logo), časopisi kao što je Reklamožder i filmovi kao što je Američka lepota ne podrivaju potrošačko društvo, naprotiv, oni podstiču potrošnju. To nije zato što su pisci, urednici i režiseri licemeri. To je prosto zbog toga što nisu uspeli da razumeju pravu prirodu potrošačkog društva. Oni identifikuju potrošnju sa uniformnošću, i tako ne primećuju da je pobunjeništvo, a ne uniformnost, decenijama razvijalo tržište.

U toku poslednjih pola veka videli smo potpuni trijumf potrošačke ekonomije istovremeno sa apsolutnom dominacijom kontrakulturnog mišljenja na „tržištu ideja“. Da li je to koincidencija? Teoretičari kontrakulture voleli bi da misle da je njihova pobuna prosto reakcija na zla potrošačkog društva. Ali šta ako je kontrakulturna pobuna, umesto da bude posledica intenzivirane potrošnje, doprinoseći faktor? Zar to ne bi bilo ironično?

Kažu da novac ne može da kupi sreću. Možda je i tako, ali to svakako ne može da učini siromaštvo podnošljivijim. Većina ljudi oseća, sasvim tačno, da postoji veza između materijalnog prosperiteta i sreće, makar i nestalna, a mnoga istraživanja potvrđuju to uverenje. Ljudi u bogatim industrijskim društvima su, u proseku, mnogo srećniji od ljudi u siromašnim društvima. Nije teško zamisliti zašto. Sa većim bogatstvom dolazi veća sposobnost da zadovoljimo svoje potrebe i želje, da ublažimo patnju i bolest, i da ostvarimo svoje životne planove.

Edited by Syme
Link to comment

Zaprvo, sad se nešto mislim, ovaj Pulov kontrarijanizam, zajedno sa pohvalama GMO-u i Monsantu, zvuči kao nešto izašlo iz spiked! kuhinje blentavog post-trockističkog libertarijanizma.

The Soil Association care more about a ‘hunk of rock’ in space than they do about the people on it. If vegetarians care so much about living things, why do they chop up innocent carrots? Don’t look for logic or rationality here, this is a fogeyish rant.
Ovo je na primer, tipičan spiked!-ovski anti-ekološki rant.
Link to comment
nisu ljudi besni, nego su posustali kriterijumi za akademske titule i prestiz uopste i onda je potrebno da svaka zaludna budala koja hoce phd ili barem prepoznavanje i reference mora da lomi mozak i navlaci teze, pa da onda te teze po svaku cenu dokazuje. ovaj tekst govori o tome na prvom mestu, a u svemu sto se tice fudizma se samo koprca i nista ne kapira. likovi kao opetovani hipster i arancini i panini su samo kolateralna steta i minorni pratilac fenomena, a upravo su svi ti selebritiji koji nose scenu, od remzija do olivera u sustini odlicni tipovi na prvom mestu, autenticni i cak zanemarljivo isfolirani - ne racunajuci rejting hant pakovanja - sa kojim bi se bez problema moglo zajebavati u klubu, kafani ili na livadi. ne poznajem nijednog hipstera medju njima.
ok. ne slazem se, mada ne mogu da kazem sto posto jer nisam procitala knjigu, pa mozda i budalim na osnovu prethodnih iskustava, tj knjiga koje su odlicne.ali zar zaista mislis da pored demokratizacije kulinarstva/hrane, nije doslo i do, meni izgleda primetnije, fetisizacije hrane? da ostanemo samo na knjigama, ne moramo na televiziju: imam "kuvar" koji se zove nesto tipa last supper of famous, i do skora je to bilo za gikove, a sad je ladno na policama svuda. ne govorim o elitizmu, nego prosto o tome da je paznja, medijska, marketinska i ljudska, porasla za milion miliona posto i zanima me zasto je to tako.
Link to comment
koliko tacno, toliko i irelevantno, kao i pepsi celendztakodje, zakljucci zasnovani na koriscenju pojma 'biblija' u naslovu knjiga(atrick Holford's Optimum Nutrition Bible and Gillian McKeith's Food Bible, and there also exist a Baby Food Bible, aWhole Food Bible, a Gluten-Free Bible, a Party Food Bible, a Spicy Food Lover's Bible)su pretjeranitrend biblioiziranja svega, da bi se naglasila iscrpnost i relevantnost knjige, uopste nije krenuo u okviru gastronomije. meni poznate knjige tog tipa naslova su iz oblasti programiranja i dizajna, a ne sumnjam da ih ima i u drugim oblastima, mozda i starijih.
upravo, skoro svaka oblast ima svoje Bible
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...