makaronee Posted September 19 Жена керосинщика / Александр Кайдановский, 1988. pa jos u (pravom) bioskopu, sa nagorelih i obilato israfiranih 35 mm. film je slikan, izmedju ostalog, u Gvardejsku; do 1946 - Tapiau, istocna Prusija; rodno mesto Lovisa Korinta. (unakrsnosti vrcaju od nestrpljivosti) Quote Share this post Link to post
Tsai Posted September 20 Ad Astra Majko bozija, pa Dzejms Grej je pravio remek dela ranije, sta je ovo? Uzas, veliko razocarenje Quote Share this post Link to post
FPLS Posted September 21 Ad Astra je fakat izvrsno audio-vizuelno iskustvo, Pit se trudi i ubedljiv je, ali prica je pretanka i presporo se odmotava da bi zadrzala paznju. Steta, pocetak obecava, bas sam se bio primio. Na kraju me film udavio kao retko koji, bas sam se obradovao kraju, pojedinci su i napustali bioskop. Quote Share this post Link to post
Ras Posted September 22 (edited) Zama (Lucrecia Martel, 2017. ARG) Zama je službenik Španske krune u jožnoameričkim kolonijama, koji godinama živi odvojen od žene i deteta čekajući da stigne pismo od kralja o premeštaju. Pismo, naravno, nikako ne stiže i on je uhvaćen u mrežu pohlepe i ambicija iz koje pokušava da se iskobelja. Trejler, naglašene dinamike ne ilustruje na dobar način atmosferu filma koja je kafkijanska i mistična, zapravo Hercogovska, iako Zamu ne pokreću ni izbliza slični motivi koji vode Aquirrea. Uživao sm u ova dva sata! Edited September 22 by Ras Quote Share this post Link to post
Host Posted September 22 ^+1 Pustio Ferrarinog Pasolinija i sad ide neki rucak, pricaju na gajbi i u jednom trenutku stavljaju Jugotonovu plocu na gramofon i krece Dal da pijam mila majko da zaboravaaaammm. Quote Share this post Link to post
steins Posted September 22 Ja sa klincem odgledah Pikačua i Šazama. Super zabava. Quote Share this post Link to post
Bujodrag Posted September 24 A šta fali filmu, ja b'ga pogledao jer me privlači i tema i glumica. Quote Share this post Link to post
Dankan Ajdaho Posted September 24 Ad astra Da je ovo Malik režirao, bilo bi remek delo, ima taj neki njegov šmek. Ovako... fali mu ono "nešto" da bude dobar. BTW, čitao sam Srce tame pre jedno tridesetak godina ili više, ne sećam se detalja, ali nekako mi se javlja da je pola knjige citirano unutra. Quote Share this post Link to post
Host Posted September 26 Daklem, Midsommar. Retko gledam horor filmove jer sam po prirodi strasljiv. Lazem, ne gledam ih jer su uglavnom stupidni, predvidljivi filmovi koji se prave po formuli zanrovske konvencije. Zazalim svaki put kad mi kazu evo gledaj ovaj bas taj je drugaciji, pa tako i ovog puta. Skoro. Midsommar nije ono sto ce vam recenzije ispricati da jeste. Strasan moze da bude samo ako zmurite na milion hintova o ishodu koji se redjaju mltn od pocetka filma. U stvari ne dobacuje dalje od neprijatnog u nekoliko scena, ali je svet koji film gradi toliko oneobicen da je bilo kakva identifikacija teska, pa samim tim i nelagoda. Nema ni neke dubine. Dogadjaji i likovi idu odvojenim kolosekom. Preciznije, dogadjaji se krecu a likovi stoje. Uprkos svemu, ko ne gleda magarac zbog retko vidjene fotografije. Kompozicija je takva da prakticno svaki kadar zivi u nekoliko planova. Uvek se nesto desava i u prvom planu i bar jednom pozadinskom i stvarno se povremeno stice utisak kao da ste tamo. Nerado moram da pohvalim i Florence Pugh koja mi ide na pimpek od Male bubnjarke naovamo, ali je jbg odlicna glumica. Quote Share this post Link to post
Host Posted September 26 Na vrata zaboravljenih asova: Year of the Dragon. Kinezi, trijade, Chinatown, Njuca, pa jos i malo Tajlanda na poklon. Snimljeno u noirovskom fazonu, pa jos i stripovski prenaglaseno. Mickey Rourke i ekipa smiraju za sve pare, film zivi u neskladu pomalo ambiciozne kritike sistema™ i tog stripovskog vajba, a opet nudi preko dva sata super zabave. Riba nema. Mosa. Ima Kineskinja od dva metra. Quote Share this post Link to post