Jump to content
IGNORED

Scijentizam u politici, moralu i filozofiji


Turnbull

Recommended Posts

Evri uans in a uajl, pojavi se nekakav psiholog, neuropsihijatar, et al, sa svojom grend tiori ov evriting. Ne pročitavši (ili ne razumevši) klasike, sa par eksperimenata i još više anegdota, objašnjava nam da niko dosad ništa nije shvatio, sve dok se on nije dohvatio tastature. Kant, Lok, Rols, Marksa da ne pominjem - naivni sanjari i idealisti. Evo, on je sad napravio laboratorijski ekperiment koji dokazuje da je Kant bio u krivu! Pwn!O ovakvim likovima u nas ne vredi trošiti reči, ali u inostranstvu grupa je ne manje brojna, mada svakako sofisticiranija. Uzmimo samo nesrećnog Pinkera u Blank Slate - napraviš stromena, i onda ga rušiš na 500 strana. Moj novi favorit je Džonatan Hajt. On ima neke zanimljive uvide, nije tu baš sve bez veze, ali nepogrešivo ponavlja sve greške okojima sam govorio - nije dovoljno čitao, još je manje razumeo, filozofe koje kritikuje svodi na apstrakte iz lošeg srednjoškolskog udžbenika, itd. Tipično, ovo otkriće ide paralelno sa skretanjem udesno - levičari su sanjari, konzervativci poznaju ljudsku prirodu, and so does he, the empirical scientist. To je ih ujedinjuje u front ozbiljnih ljudi protiv naivnih sanjara i idealista. Ipak, glasa za Obamu, nije nenormalan.

Razum je iluzijaProfil | 25/10/2012DNA.jpgRazgovor sa Johnathanom Haidtom vodio Hubertus BreuerJohnathan Haidt, 48, renomirani socijalni psiholog sa Univerziteta New York, u svojoj novoj knjizi The Righteous Mind tvrdi da moralni kompas čoveka poznaje šest osnovnih intuicija (ubeđenja). Konzervativni i levičarski nastrojeni birači (i u Evropi) su usled toga različito „nabaždareni“ te čine dva nepomirljiva, protivstojeća tabora.Po vašem mišljenju, u osnovi ekstremno polarizovanih mišljenja na američkoj političkoj sceni leži moral. Kako to?Nekada su partije bile koalicije različitih interesnih grupa, na primer fabričkih radnika sa Severa ili farmera sa Juga. Ono što ih je ujedinjavalo bili su materijalni, ekonomski i politički interesi. Zato je u svakoj partiji, kao i među njenim glasačima, postojala izvesna moralna raznovrsnost, od konzervativnih hrišćana do progresivnih političara.Od šezdesetih godina prošlog veka, nacionalne debate u SAD „vrte“ se pre svega oko vrednosti: oko prava Afroamerikanaca, oko pomoći za socijalno ugrožene ili prava na istopolni brak, kao i uloge koju u tome igra država. Toga ranije nije bilo. Zbog toga u naše vreme moralni pogled na svet nekog pojedinca određuje kojoj partiji će se on osećati blizak.Kako onda po vašem mišljenju izgleda moral jednog demokrate danas?U moralnom središtu onih ljudi u SAD koji politički stoje levo nalazi se briga za ugrožene i slabe. Osim toga oni se zalažu za socijalnu pravdu, dakle socijalnu ravnopravnost, naročito između etničkih grupa, kao i za slobodu neprivilegovanih koje treba da zaštiti država.To zvuči razumno.Naravno, i veliki broj psihologa i akademskih filozofa, od kojih velika većina zastupa leve stavove, smatra ovu poziciju za sâmo jezgro morala. Ali ove tri vrednosti su samo polovina istine. Moralni spektar čoveka je mnogo širi.Iz ispitivanja koja smo radili otkrili smo da konzervativni ljudi slobodu razumeju drugačije. Za njih je sloboda pre svega sloboda od mešanja države. Ali pored toga, za njih su važne i sledeće tri stvari: lojalnost prema grupi, poštovanje autoriteta i tradicije, i pored toga verovanje u čistotu i nedodirivost određenih koncepata, npr. predstava o seksualnosti ili nekih simbola, kao što je državna zastava. Zbog toga konzervativci imaju realističniju i potpuniju sliku o čoveku. I zato mnogi američki birači koji potiču iz srednje klase osećaju da republikanci bolje reprezentuju njihove vrednosti, čak i onda kada ta partija zastupa privrednu politiku koja uglavnom ide na ruku bogatima.Ali čak i ako postoje razlike u mišljenju, nije neophodno da postoje takva neprijateljstva kakva danas vidimo u SAD?Problem je u tome da ljudi ne prepoznaju prave razloge ovih razlika. Oni uglavnom žive u zajednicama koje dele njihove moralne stavove. U takvim okolnostima moralna intuicija smatra sopstvene stavove podjednako istinitim kao matematičke propozicije. To vam je isto kao u poznatom naučno-fantastičnom filmu Matrix: u pitanju je konsenzualna, sporazumna halucinacija.O tome bi se moglo diskutovati.Da, ali stvari nisu tako jednostavne. Moralna intuicija nije racionalna. Ona se oslanja na „emocije iz stomaka“. A teško je nekog drugog ubediti u svoje emocije. Evolucija nas nije opremila razumom kako bismo otkrili istinu, već da bismo uspešno delovali. Kada je korisno otkriti istinu, mi to brzo činimo, kao npr. kada hoćemo da pronađemo najbrži put do železničke stanice. U jednoj debati, međutim, najčešće se radi o tome da ispadnemo u pravu. Zbog toga ljudi u moralnim debatama ne pokušavaju da otkriju istinu, već se staraju da odbrane i opravdaju svoju intuiciju.Neki moralni filozofi vide to drugačije. U njihovim očima razum odlučuje šta je dobro, a šta je zlo.U pitanju je klasična razmirica između idealiste Immanuela Kanta i empiričara Davida Humea. Ipak, ko veruje samo u razum, bez sumnje se predaje vlasti jedne iluzije. Naše osnovne moralne intuicije nikako nisu uvek razumne.Kada republikaci žele da objasne zašto su protiv istopolnih brakova, ne uspevaju da smisle bilo kakave argumente koji bi mogli da ubede ljude koji politički „stoje“ levo. Pre svega ne umeju da objasne kako bi to istopolni brakovi naneli štetu drugim ljudima. Neka istraživanja pokazuju da ovo odbacivanje od strane konzervativaca ima veze sa jakim osećajem gađenja koje oni doživljavaju kada pomisle na homoseksualnost.Da li je onda uopšte ikako moguće ubediti nekoga da promeni svoje moralne stavove?Jeste, ali to nije tako jednostavno. Brojne studije rađene na blizancima kao i genetske analize u međuvremenu su pokazale da ličnost i nasledne osobine snažno koreliraju sa našom političkom slikom sveta. To znači da je način na koji mi politički i moralno doživljavamo svet u jednom visokom stepenu urođen.Naša genetska predodređenost samo povećava verovatnoću da ćemo prihvatiti određene moralne vrednosti. Mi nismo biološki predeterminirani da usvojimo neko mišljenje. Konkretni moralni stavovi mogu doživeti korenitu promenu.Zamislite da je racionalno „Ja“ patuljasti jahač koji sedi na ogromnom slonu. Taj slon, to je naše nesvesno i u njemu leže koreni naših moralnih intuicija. Tog slona jahač može, da se tako izrazim, da masira. Tako su mnogi ljudi s godinama promenili svoje mišljenje o homoseksualnom braku, pod uticajem npr. serija u kojima se pojavljuju homo-parovi ili zato što se puno poznatih ličnosti autovalo.Ali kako onda dolazi do dubinskih promena vrednosti u jednom društvu?Politički identitet jedne osobe se najozbiljnije formira, kako pokazuju studije, između petnaeste i tridesete godine života. Ona generacija koja je u ovoj fazi doživela svetsku ekonomsku krizu s kraja dvadesetih godina prošlog veka bila je nedvosmisleno formirana ovim iskustvom. Zbog svog iskustva, pripadnici ove generacije cenili su saradnju i socijalni angažman. Zbog toga tu generaciju u SAD zovemo „Najvećom generacijom“ („The Greatest Generation“). Takvu pohvalu ne možemo, međutim, izreći njihovoj deci, koja u međuvremenu upravljaju zemljom. Na njih je uticala ideološka rovovska borba. A pored svega toga oni su propustili priliku da 11. septembar 2001. ili finansijsku krizu iskoriste za jačanje solidarnosti.To otprilike zvuči kao da vi smatrate da je bolje kada svi članovi jednog društva dele iste poglede na moral?To je teško postići, a ne bi bilo ni poželjno. Mislim da je dobro kada članovi jedne nacije dele zajednički sistem vrednosti i kulturni indentitet, što omogućava postojanje međusobnog poverenja. Ali u svakom društvu ima ljudi koji imaju preovlađujuće konzervativan stav i koji rade na tome da sačuvaju institucije i tradicije i one druge, koji stoje „levlje“ i koji teže da promene stvari. Ova konkurencija je zdrava sve dotle dok se ove grupe međusobno ne satanizuju.Ali u različitim zemljama vladaju potpuno drugačije vrednosne predstave.Naravno. Pri tome nas evolucija uči da nije svaki moralni sistem sposoban da preživi. On mora u svakom slučaju da podstiče kooperaciju. Već je Darwin spoznao da grupe koje deluju zajednički pobeđuju grupe u kojima preovlađuje egoizam. To znači da nas razvoj ljudske vrste primorava da ne zastupamo samo svoje lične interese, već da se ponekad založimo i za interese zajednice. To takođe objašnjava altruizam koji je najčešće uperen ka članovima sopstvene grupe.Zar religija ne ispunjava sličnu funkciju?Religija može dati potporni skelet moralnom sistemu, i to dosta uspešno. Božije zapovesti su obavezujuće i ne mogu se tek tako stavljati na ispit. Zbog toga religiozni ljudi kritikuju pokušaje sekularnog zasnivanja morala s obrazloženjem da su temelji slabi. Ali jedan sekularni pogled na svet može iskoristiti kvazireligiozne simbole oko kojih se okupljaju određene grupe, kao što je recimo državna zastava, ustav ili osnivački mit.Moralno razmišljanje u stereotipima međutim često vodi tome da se unizi sopstveni neprijatelj. To je očito i u američkoj izbornoj borbi.Levica se često oseća neprijatno pri pomisli na konkurenciju među grupama, desnica ne. Eksperimenti pokazuju da čovek više ceni članove neke grupe ukoliko joj se i sâm priključi. Istovremeno, zbog toga ne dolazi do rasta mržnje prema drugim grupama. Ovo se vidi na primeru timskih sportova. Pojedinac navija za svoj tim, ali ne želi uništenje svog protivnika. Zato posle utakmice svi mogu zajedno da odu na pivo. Poneki zaboravljaju da se mora živeti zajedno: huligani ili političari. I ponekad se zaista želi uništenje protivnika: to se dešava u slučaju rata ili genocida.Neka naivna duša mogla bi da primeti da bi ipak bilo lepo kada bi, za promenu, bilo malo više tolerancije.Sigurno. Pomislite samo na pesmu Johna Lennona „Imagine“ – ona bi mogla biti himna mnogih levičara. Ali svet koji dočarava ta pesma vodio bi pre u anarhiju, nego u sreću. Ko ima decu, pre naginje konzervativnijem mišljenju. Red i jasne posledice za učinjene postupke na iznenađujuće pozitivan način utiču na ponašanje adolescenata. „Slepa mrlja“ levice je da ona ne razume ovaj moralni kapital. Ne može se organizovati jedno društvo samo na temeljima ljubavi, poverenja i saosećanja. Potrebne su institucije, zakoni, norme, autoriteti i granice.Mnogi konzervativni Amerikanci s nipodaštavanjem označavaju zapadnoevropske države kao „socijalističke“.Američka levica se divi Evropi i već dugo pokušava da sopstvenu zemlju učini što sličnijom Evropi. Ne bez razloga: činilo se da evropska država blagostanja iz perioda nakon II svetskog rata funkcioniše. Pa ipak, desnica od sedamdesetih godina objašnjava da se država blagostanja prema evropskom modelu ne dâ isfinansirati. Sada vidimo da su imali pravo.Mnogi to sigurno vide drugačije. Nevezano za to, vrednost socijalne solidarnosti u Evropi je mnogo naglašenija nego u SAD.Homogena društva izgledaju kao porodice. Postoji spremnost da se pomogne. Pripadnost grupi jeste i ostaje jedan od najjačih motiva naših postupaka. Ali mnoge partije u Evropi žele da podrže kulturnu raznolikost i istovremeno umanjuju značaj nacionalnih mainstream kultura. Ovo je mešavina koja će možda dugoročno dovesti do toga da poreski obveznici više neće biti spremni da finansiraju velikodušne socijalne države.Ali upravo su Sjedinjene Države obeležene ovom raznolikošću.Tačno. Utoliko je važnije da stvarima koje stvaraju jedinstvo, kao što su npr. Očevi nacije ili jezik, pridajemo visoki značaj.Zvučite kao pravi konzervativac.Kada sam započeo sa pisanjem knjige, bio sam ono što u Americi zovu liberal, glasač Demokratske partije. Sada bih rekao da stojim u sredini. To nikako ne znači da sam postao republikanac. Ta partija se danas nalazi u jednom haotičnom stanju, kako moralnom, tako i intelektualnom. Zato nameravam da u novembru svoj glas dam Obami.Hubertus Breuer, Profil, oktobar 2012.Prevod Uroš MiloradovićPeščanik.net, 25.10.2012.
Edit: Da ne shvati struka kao napad. Nemam ništa protiv psihologa i neuropsihijatara, naprotiv, samo protiv scijentističkog trijumfalizma i naivnog filozofiranja. Edited by Syme
Link to comment

syme, imam 1 zadatak za tebe. moj churchgoing drugar mi poslao linak ka textu koji preko gedelove hipoteze dokazuje da moraš verovati u boga da ne bi bio moralni nihilsta. sad, znam načelne argumente u pro et contra priči, ali bih da vidim neki jači rebuttal ovog texta jer sve ovo nikako nije moj cup of tea (verske teme me generalno slabo interesuju).malo je duži text, take your time, a možeš da baciš i linak ka nekom drugom ozbiljnom textu koji ovo opovrgava ako te mrzi da čitaš & kuckaš.

Link to comment
moj churchgoing drugar mi poslao linak ka textu
off topic: sajt ka kome vodi link je sluzio kao inspiracija Brejviku, deo tekstova je i prepisao u svoj manifest, a na njemu se, izmedju ostalog razglaba o najprakticnijem nacinu da se Evropa etnicki ocisti od muslimana. Viskomoralan zivalj, nema sta. Bitno je da nisu nihilisti.
Link to comment

Mislim da nije tacno, tj. ja se nikako ne slazem, da je Pinker u Blank Slateu rusio nekakvog strawmana. Takodje je veoma netacno da su on (ili Haidt) nepoduceni u klasicima. Na ivy league univerzitetima ne samo da se u programima regularno poducava npr. Marx, vec nije nikakva retkost imati profesora koji je "openly" marksista. Sad reci da oni "nisu razumeli" te klasike je vrlo lako nekom anonimnom da napise na forumu. Mislim da ipak stvari treba staviti u perspektivu.Protivim se ovakvim blanko kritikama u sirokim potezima iz vise razloga, a ne najmanje na osnovu iskustva. Neretko se omrazene individue kritikuju na osnovu procitanih kritika, a ne njihovih sopstvenih knjiga.Mislim da je korisnije, da ne kazem konstruktivnije, kritiku usmeriti na pojedinacne knjige. Recimo, mogao bih ovde da iznesem svoje ne bas povoljne utiske o The Happiness Hypothesis. Knjiga koja pocinje dovoljno dobro da bi se nedugo zatim bilo tesko oteti utisku da je u pitanju apologetika generalne religioznosti i neka vrsta politickog sravnjivanja poena (nekome) izmedju redova.Takodje se politicki angazman nekoga kao sto je npr. Sam Harris moze kritikovati (konkretni napisi ispunjeni nekim gotovo histericnim strahom od muslimana). U krajnjoj liniji, mislim da nije nebitno da postoji i (neka polovicna) veza sa Izraelom tj. jevrejstvom, kod njega. (Moram da ubacim disclaimer naravno da ne mislim da su svi Jevreji cionisti, dapace).A sad moram ici da nesto majstorisem, ja znate radim rukama.

I have known people who are working class or craftsmen who happen to be more intellectual than professors. If you are working 50 hours a week in a factory, you don't have time to read 10 newspapers a day and go back to declassified government archives. But such people may have far-reaching insights into the way the world works. (N.Chomsky)
Link to comment

Ma naravno, nisam hteo da razblažujem gnev disclaimerima :) I ja sam protiv blanko kritika i širokih poteza, ali zapravo sam se vrlo brzo usresredio vrlo konkretno na Hajta, a još konkretnije intervju koji sam okačio. Ukratko - filozofija, to ti je neka teorija tamo bez veze, u praksi ti je sve drugačije! Drugim rečima, kafanska mudrost, izražena scijentističkim jezikom. Ono što mene fascinira jeste kako tako s vremena na vreme, iznikne neko kome se čini da je to jedno mnogo veliko otkriće da se kaže kako se ljudi u stvari ne ponašaju savršeno racionalno, a bogami - ni savršeno moralno! Ma ne zajebavaj. Kao da je to iko tvrdio. Pa se još taj karikirani stav prilepi velikim filozofskim imenima. Na kraju, šta ustvari kritikuje? Lenonov Imagine. Stvarno kolosalan intelektualni poduhvat. Na stranu ovo amatersko bavljenje ekonomijom:

Američka levica se divi Evropi i već dugo pokušava da sopstvenu zemlju učini što sličnijom Evropi. Ne bez razloga: činilo se da evropska država blagostanja iz perioda nakon II svetskog rata funkcioniše. Pa ipak, desnica od sedamdesetih godina objašnjava da se država blagostanja prema evropskom modelu ne dâ isfinansirati. Sada vidimo da su imali pravo.
Imam svoju sopstvenu pet-theory: neki akademci se zbog specifične sredine u kojoj se kreću tek sa popriličnim zakašnjenjem susreću sa činjenicom da ljudi nisu baš idealno racionalni i reason-responsive. Onda im se čini da to veliko otkriće valja podeliti sa svetom u kome je do sada dominirala racionalistička zabluda o svemoći razuma. Naravno, u svetu to uopšte nije tako, a posebno ne u SAD o kojima je ovde pre svega reč - tamo vladaju anti-intelektualizam i anti-racionalizam u različitim vidovima. Istraživač se zapravo obračunava sa ličnim predrasudama, a ne vidi da služi kao laka intelektualna pešadija za sile reakcije.
Link to comment

Nemam sad vremena za detalje, ali apropo ovog u poslednjem pasusu, cuo sam davno neciju mudrost: "A conservative is a liberal who got mugged the night before.". To se uklapa u to sto ti kazes, a mislim da dosta objasnjava apropo Harrisa i slicnih.----Google mi kaze da je autor gornje izreke Frank Rizzo, whoever that is.

Link to comment

Inače, Indi, pa ti najubedljivije i najdoslednije kritikuješ činjenicu da je US politička scena otišla udesno, i da republikanci titraju Tea Party-ju, a dmeorkate republikancima. Ali evo tu je Hajt da kaže kako živimo u vreme racionalističkog dogmatizma. Mnogo su naivni levičari, treba da se ugledaju na desničare itd. Izvini, jako mi se riga od takvih idiotizama.

Edited by Syme
Link to comment
off topic: sajt ka kome vodi link je sluzio kao inspiracija Brejviku, deo tekstova je i prepisao u svoj manifest, a na njemu se, izmedju ostalog razglaba o najprakticnijem nacinu da se Evropa etnicki ocisti od muslimana. Viskomoralan zivalj, nema sta. Bitno je da nisu nihilisti.
Ma znam, BJ i Gates of Vienna kao bratske perjanice materijalizacije politike straha.Apstrahujem sajt, zanima me samo taj text koji mi kaze da sam nihilista jer nisam ubedjen u divajn order. Послато са HTC ChaCha A810e користећи Тапаток 2
Link to comment
off topic: sajt ka kome vodi link je sluzio kao inspiracija Brejviku, deo tekstova je i prepisao u svoj manifest, a na njemu se, izmedju ostalog razglaba o najprakticnijem nacinu da se Evropa etnicki ocisti od muslimana. Viskomoralan zivalj, nema sta. Bitno je da nisu nihilisti.
http://www.youtube.com/watch?v=J41iFYO0NQA@BBTekst je budalaština, a Gedel se naravno priziva samo nejmdropinga radi. Nemam vremena za detaljnu disekciju, ali ukratko - lik tvrdi da bez boba nemamo garancije da je moral istinit. Mislim da je tu ona ekipa Indijevih ateista s kojima se inače često ne slažem, poptuno u pravu (ako uopšte ta misao pripada njima) - ako je sve što te sprečava da ubijaš bebe komplikovan logički dokaz postojanja boba, onda i treba da budeš zabrinut za svoj moralni karakter. Ne vidim da moralnosti uopšte trebaju garancije kakve se u tekstu zahtevaju (transcendentne).Posebno pitanje za bobo-moraliste je: da li bi bob mogao da proglasi nošenje ružičastih čarapa vrhunskim moralnim principom, koji trampuje sve ostale. Ako bi mogao, onda "istinitost" morala zavisi od njegove volje i suštinski je arbitrarna. Ako ne bi mogao, onda je istinitost moralnih principa nezavisna od njega, dakle principi stand or fall on their own.Edit; proguglah sad na brzinu - Viki na ovu temu je zapravo sasvim dobar i sasvim dovoljan za raspravu sa church-going drugarom: Edited by Syme
Link to comment

meni to stoji u glavi sve vreme, praktični upit - "a šta ako je za boga i ovo* moralno?".odgovor je bio uglavnom - "a, ne, bog tako ne radi", što otvara whole new can of worms, i iskače van prvobitne konstrukcije.* - bilo kakva svakodnevna glupost ili trivijalija.

Link to comment

Ne tako davno pitao sam jednog čoveka koji je stručnjak za eksperske sisteme i AI (usput i za matematičku logiku), da mi rastumači Gedelov ontološki dokaz za postojanje Boga:eb1eceac51e04fae793efefc8755dba6.pngDobio sam sledeći odgovor:

Za pocetak da kazhem da bi mi bilo daleko drazhe da se Gedel u kasnijem dobu i dalje bavio matematikom i logikom, nego filozofijom duha, religijom etc, ne zato shto je bio losh u potonjima (it's Godel, he cannot be bad), nego zato shto je ovamo ipak bio revolucionaran uvek.No, ovaj dokaz je iz njegovog srednjeg/kasnog perioda zhivota, i nije bio objavljen, mislim do posle smrti, kada se objavilo svashta od njegovih spisa, a devedesetih i ranih dvehiljaditih je bilo dosta tekstova (Hazen, "On Godel's ontological proof", i Oppy, Godelian Ontological Arguments" jesu verovatno najreprezantitvniji) koji su se njime bavili, dok je u poslednjih 5,6 godina ta diskusija malo zamrla, izashla iz mode, shtali. Pretpostavljam da niko nema nishta preterano novo tu da kazhe.No, objasnicu terminologiju, pa cu malo preurediti ovaj dokaz (bice ekvivalentan, samo cu da poredjam drugachije ovo, da bude jasnije), pa ce biti jasnije shta je on hteo tu da radi. Malo je problem shto ovde ne mogu da koristim sve simbole, pa cu opisno da ih objashnjavam, ali nadam se da nece biti problem.Poshto se u dokazu koristi modalna logika, mora se pozivati na (koliko god ludo zvuchalo, ali najlakshu za modelne logike) semantiku mogucih svetova.operator koji je tu oznachen kao kockica oznachava nuzhnost. Recimo da je 'Q' svojstvo "biti crne boje", a 's' termin za "moja kosa". U klasichnoj/nemodalnoj logici, Q (s) znachi da se mojoj kosi pripisuje svojstvo crne boje, iliti, da je moja kosa crna. To je istinito, ukoliko je zaista u aktualnom svetu moja kosa crne boje.U modalnoj logici - kockica Q (s), znachi da je nuzhno da moja kosa ima svojstvo crne boje. Za to kazhemo da je istinito ukoliko ne postoji moguci svet u kom moja kosa ne bi bila crne boje. (grubo recheno, prvi kriterijum za to da je neshto moguci svet, jeste da ne sadrzhi protivrechnosti) Najcheshce se uzima da je neshto nuzhno istinito ukoliko njegova negacija implicira protivrechnost, tako da je nemoguce da postoji moguci svet u kom je njegova negacija istinita.Operator koji je oznachen kao dijamant oznachava kontigentnost, iliti mogucnost. Tako da, dijamant Q (s), znachi: moguce je da je moja kosa crne boje; iliti postoji moguci svet na kom je moja kosa crne boje. (sve shto postoji aktualno jeste istovremeno i moguce, jer je aktualan svet jedan od mogucih). Implicitno iz definicije nuzhnosti, moguce jeste ono iz chijeg psotojanja ne mozhemo izvesti protivrechnost.Sad, bito za Gedelov dokaz jeste da on tu uvodi operator P, koji oznachava 'pozitivno svojstvo' (to je ono shto se u Anselmovom dokazu naziva savrshensttvo, ili kako vec, svojstvo koju stvar koje ima to svojstvo chini vecom)P (Q) - znachi da je svojstvo 'imati crnu kosu' pozitivno svojstvo.Kriterijum za to da je neshto poztivno svojstvo je malo neodredjen, mislim da Gedel sam kazhe da je to u smislu moral aestethics, moralno pozitivno svojstvo, vrlina. Svakako je taj deo neodredjen u svakoj od verzija ontoloshkog dokaza (izuzev, mozhda, one navodno postojece hegelijanske, koja glasi samo "Postoji" ).(ovo sad je jedan jako grub prevod Gedelovih rechenica u rechenice svakodnevnog jezika)Aksiom jedan znachi: Ako je fi pozitivno svojstvo, i nuzhno je da za svako X vazhi da ako X ima svojstvo fi, onda ima i svojstvo psi, iz toga sledi da je i samo psi pozitivno svojstvo.(ukoliko je 'biti vredan' pozitivno, i nuzhno je da svaka osoba ukoliko je vredna onda je i marljiva, onda je i "biti marljiv" pozitivno svojstvo. (ovo oslikava ideju da ukoliko neko svojstvo pozitivno, onda i svojstva koje to svojstvo implicira jesu pozitivnaAksiom dva: Ukoliko je negacija nekog svojstva pozitvna, onda samo to svojstvo nije pozitivno, i obratno. (Ako je "ne biti serijski ubica" pozitivno svojstvo, onda "biti serijski ubica" nije pozitivno svojstvo)Aksiom tri: Svojstvo "biti poput Boga (engleski God-like)" jeste pozitivno svojstvo.Aksiom chetiri: Ukoliko je neko svojstvo poizitivno svojstvo, onda je ono nuzhno pozitivno svojstvo. (ovo kupi intuitivnu ideju da ono shto su vrline, nisu sluchajno vrline nego je nuzhno da to budu. Npr, ukoliko je svojstvo "ne biti serijski ubica" pozitivno svojstvo, onda ne postoji moguci svet na kome "ne biti serijski ubica" jeste pozitivno svojstvo)Aksiom pet: Gedel je sa E, oznachio svojstvo "nuzhne egzistencije", odnosno, svojstvo koje ima bice za koga je nemoguce reci da ne postoji. Ovaj aksiom onda govori da je "nuzhna egzistencija" pozitivno svojstvo.Definicija 1 (df 1) : Bog je bice koje ima sva i samo pozitivna svojstva. (x tako da x ima svojstvo fi samo ukoliko je svojstvo fi pozitivno)Definicija 2 (ovde se potezhe stara aristotelovska ideja o sushtinskim svojstvima, uopshte ne toliko chudno u filozofiji): fi je sushtinsko svojstvo X ako i samo ako za svako svojstvo psi, vazhi da X ima svojstvo psi samo ako posedovanje svojstva fi nuzhno implicira i posedovanje svojstva psi.(praktichno znachi da je "imati crnu kosu" moje sushtinski svojstov ako i samo ako svako drugo svojstvo koje imam (recimo "imati veliku glavu" ) jeste implicirano svojstvom fi. To praktichno formalno kupi aristotelovsku ideju o tome da nam je sushtinsko svojstvo ono bez koga bi mi prestali da budemo mi, jer nam ode sushtina nasheg bica) )Definicija tri: X nuzhno postoji ako i samo ako za svako svojstvo fi vazhi da ako je fi sushtinsko svojstvo X-a, onda nuzhno postoji X koje poseduje svojstvo fi. (X nuzhno postoji iskljuchivo ako mu sushtina implicira da nuzhno psotoji)_____________________________________________________Teoreme:Teorema 1: Ukoliko je neko svojstvo fi pozitivno, onda je ono moguce (konzistentno), odnosno, postoji moguci svet u kome postoji X koje ima to svojstvo.Dokaz ove teoreme je reductio. Pretpostavimo da je antecedens istinit, a konsekvens neistinit. Fi je pozitivno svojstvo je istinito, a nije moguce da postoji X koje ima svojstvo fi. Ukoliko to nije moguce, znachi da je nuzhno da nijedno X nema svojstvo fi. Znachi da je samo svojstvo fi nekonzistentno. Ukoliko je f nekonzistentno, mozhemo iz njega izvesti svojstvo "ne fi" (jer je negacija nemoguce stvari/ svojstva moguca).Iz ovoga i aksioma 1 se mozhe izvesti da je P (ne fi) istinito, odnosno, da je 'ne fi' pozitivno svojstvo.Ali, iz antecedensa i aksioma 2 se mozhe izvesti Ne P (ne fi), shto je kontradiktorno sa prethodnim. QED.Teorema 2 (mada, ovo se kasnije obichno navodilo kao koroloar 1) : Moguce je da postoji Bog. (Bog nije nemoguce bice, iliti, ideja Boga ne implicira protivrechnost)Aksiom tri i Teorema 1. QEDTeorema 3: Ako neshto ima svojstvo "biti God-like", onda je to svojstvo njegovo sushtinsko svojstvo.[dokaz ove teoreme je malo poduzhi, i nemoguce ga je netehnichki predstaviti, pa bih ga izbegao ovde, ali se izvodi iz sve tri definicije, 1, 2 4, 5 aksioma i prve teoreme)Teorema 4, iliti veliki zakljuchak: Nuzhno postoji Bog.Dokaz: Ukoliko postoji Bog, onda (Definicija 1) on nuzhno ima sva pozitivna svojstva. Prema Aksiomu 5, nuzhno postojanje je jedno od pozitivnih svojstava, tako da Bog ima svojstvo nuzhnog postojanja. Dakle, ako postoji Bog onda on nuzhno postoji.Prema aksiomu iz modalne logike, iz toga se izvodi :Nuzhno je (Ako postoji Bog onda on nuzhno postoji).Teorema modalne logike jeste, Ako je nuzhno da P implicira Q, onda mogucnost P implicira mogucnost Q. Primenjeno na ovo gore, izvodi seUkoliko je moguce da postoji Bog, onda je moguce da on nuzhno postoji.Poshto Teorema 2, kazhe da je moguce da postoji Bog, to znachi da je moguce da on nuzhno postoji.Dakle, imamo da je moguce da Bog nuzhno postoji, i onda se upotrebljava aksiom modalne logike S5, da ako je moguce da neshto nuzhno postoji, onda to neshto nuzhno postoji.Dakle, Bog nuzhno postoji. QED.To je bila neka analiza ovog Gedelovog dokaza, a moje mishljenje o istome jeste da (poshto je logichki validan, svaka teorema i zakljuchak slede iz definicija i aksioma) slaba mesta dokaza jesu odsustvo fomalne definicje 'pozitivnog svojstva', aksiomi 4 i 5, kao i cela underlying pretpostavka o postojanju 'sushtinskih svojstava', koja nije neupitna.

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...