Jump to content
IGNORED

Ravnogorski pokret


Recommended Posts

Krcunov oznaški photoshop, priceless :s_p:
20758m.jpgZanimljivo šta kažu Nemci na ovaj Krcunov rad:20759m.jpgto je ova "vor S. 225", kaže:"Fürst Wrede mit zwei Cetnikführern und Nesko Nedic (Privatarchiv Generalmajor von Geitner)"iliti po rvacki:Knez Vrede sa dva četnička vođe i Neškom Nedićem (Privatna arhiva generalmajora fon Gajtnera*)* Generalmajor Curt Ritter von Geitner, načelnik štaba komandanta Srbije Felbera
Link to comment
  • Replies 748
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • pere urban x

    145

  • Topola

    71

  • Filipenko

    57

  • kim_philby

    57

Top Posters In This Topic

Posted Images

A evo i dokumenata o tome:0734.jpghttp://znaci.net/000...195/358_734.htmNAW, T311, roll 195, frames 000725-6: Izveštaj generala Felbera sa sastanka sa Neškom Nedićem u Kruševcu dana 14. jula 1944. (15. juli 1944.).0988.jpghttp://znaci.net/000...195/358_988.htmNAW, T-311, Roll 195, 000978-81: Zabeleška sa sastanka načelnika štaba vojnoupravnog zapovednika jugoistoka v. Geitnera, Wredea i Weyela sa Neškom Nedićem održanog 20. avgusta 1944.

Edited by gorran
Link to comment

A sad da nastavim :PQuality time with SS20861.jpgOvaj gospodin je sturmbannführer Bernhard Dietsche, komandant 2. bataljona 14. SS puka. Inače, prvi je u celoj 7. SS dobio ritterkreuz za zauzimanje Šavnika 18-29. V 1943.

Link to comment
Види овако, од целе те наводне сарадње партизана са немцима и усташама, у претходних 20 година је испливало:- неколико слика које кад се извуку ван контекста у ком су објављене могу да се тумаче како их ти тумачиш- немачки документ који наводи да партизани и усташе заједно нападају четнике. При чему немци који командује усташама не знају за некакав споразум.- мартовски преговори (који су остали на преговорима) су објављени ранијеОстали ”докази” о сарадњи партизана са немцима и усташама су плод нечије фикције...------Са друге стране, имаш обиље докумената о сарадњи четника са немцима, па и са НДХ.- заједничке слике- преговоре и потписане споразуме- документе о испорученој муницији, храни итд- документе о заједничком учествовању у акцијама под истом командом- похвале о сарадњиитд. итд.Ако су ти ставке 1 и 2 исте, онда нема о чему даље да расправљамо.
Vidis kako imas privilegiju da pises o martovskim pregovorima po forumima 2012. godine.A kada je prvi put pocelo da se govori o martovskim pregovorima u posleratnoj istoriografiji i kako se doslo do tih podataka?Hajde, reci nam ti kao veliki istrazivac i objektivni istoriograf otkud podaci o martovskim pregovorima u Zagrebu i zasto su bili tabu?Ove tvoje stavke pune ostrascenih komentara su na nivou Maratoncevih "dokaza".Set 1 zavrsavas podatkom da je sve ostalo proizvod fikcije a set 2 predstavljas kao "obilje dokumenata".Jel' ti stvarno ne verujes u unistavanje gradje i falsifikate posleratnih vlasti?“A German memorandum states that the German-Partisan conversation took place in Gornji Vakuf (west of Sarajevo) on March 11, 1943, from 9:30 to 11 A.M. . . . During the March discussions, the Partisan delegation stressed that the Partisans saw no reason for fighting the German Army – they added that they fought against German troops only in self-defense – but wished solely to fight the Chetniks; that they were oriented toward the propaganda of the Soviet Union only because they rejected any connection with the British; that they would fight the British should the latter land in Yugoslavia; that they did not intend to capitulate, but inasmuch as they wanted to concentrate on fighting the Chetniks, they wished to suggest respective territories of interest.“The content of this German memorandum of conversation is confirmed by a document which the Partisan delegation left behind and which bears the signatures of the three Partisan emissaries. In it Djilas, Velebit and Popovic proposed not only further prisoner exchanges and German recognition of the right of the Partisans as combatants but, what was more important, the cessation of hostilities between German forces and the Partisans. The three delegates confirmed in writing that the Partisans ‘regard the Chetniks as their main enemy.’“. . . . A few days later, on March 17, the German Minister in Zagreb, Kasche, sent a telegram to Berlin in which, clearly referring to the German-Partisan talks, he reported the possibility ‘that Tito and supporters will cease to fight against Germany, Italy and Croatia and retire to the Sandzak in order to settle matters with Mihailovic’s Chetniks.’Tito’s objective was thus to negotiate an end to hostilities and combat between Communist Partisans and German occupation forces. The goal was to allow Tito to concentrate on destroying the Chetnik forces under Draza Mihailovich before a possible Allied landing that would allow a link up of Allied and Chetnik forces that would ensure Mihailovich’s victory in the civil war conflict in Yugoslavia. Mihailovich had not yet been completely abandoned and betrayed by the British and the U.S. Because Britain and the U.S. supported Mihailovich over the Communist Partisans, Tito and the Partisan leaders were willing to collaborate with the Nazis occupation forces and to engage in combat against British and U.S. forces if doing so would allow them to prevent the Chetnik guerrillas from linking up with Allied forces and emerging victorious on the battlefield." Tito, Mihailovic and the Allies, 1941-1945. Publisher: Rutgers University Press, New Brunswick, NJ, 1973. By Walter R. Roberts Edited by pere urban x
Link to comment
Vidis kako imas privilegiju da pises o martovskim pregovorima po forumima 2012. godine.A kada je prvi put pocelo da se govori o martovskim pregovorima u posleratnoj istoriografiji i kako se doslo do tih podataka?Hajde, reci nam ti kao veliki istrazivac i objektivni istoriograf otkud podaci o martovskim pregovorima u Zagrebu i zasto su bili tabu?Ove tvoje stavke pune ostrascenih komentara su na nivou Maratoncevih "dokaza".Set 1 zavrsavas podatkom da je sve ostalo proizvod fikcije a set 2 predstavljas kao "obilje dokumenata".Jel' ti stvarno ne verujes u unistavanje gradje i falsifikate posleratnih vlasti?
Не мораш ми вртети даље причу о мартовским преговорима, то је добро познато и обрађено.Пронађи ми неки документ где немци наређују да се партизанима да муниција. Или где су партизанске групе у склопу немачке војске. Или још неки документ о преговорима.У уништавање грађе и фалсификовање бих и могао да поверујем, али кад иста слика долази из NAW, или из британске архиве, долазимо до два могућа закључка:а) грађа у АВИИ и није толико фалсификована и цензурисана као што се представља,б) постоји глобална завера да се оцрне четници а обеле партизани, те су документи у архивама сходно томе уклоњени или фалсификовани.Онако одока бих рекао да верујеш у верзију Б...
Link to comment
Не мораш ми вртети даље причу о мартовским преговорима, то је добро познато и обрађено.
Zanimljivi su ti Weiss ™ dogadjaji i pregovori. Cetnici sa potpunim fokusom na partizane, a bice da je bilo i obrnuto. Taj Titov pokusaj za time-outom nije nimalo nezno docekan u Moskvi. Koca koji misli da su Drazu pujdali i Britanci da se p-zani konacno uniste i vrlo anglofilni Vlatko Velebit koji to pobija. No, njih dvojica, sa Djilasom inace glavni operativci za te pregovore, su kao opareni skocili na prozivke druga Tita 70-tih kako su prekoracili ovlascenja vrhovnog komandanta, te mu napravili glavobolju.Ako moram da biram, bez konkurencije su cetnicke glavesine na terenu koji napadaju partizane u tradiciji najprestiznijeg basibozluka, pa onda bezanija retko vidjena u tom ratu. A djeneral nece da kazni, nikog - ni one koji su sami stavili glavu na panj...Koca Popovic o rusenju mosta na Neretvi:
Da, ima i krupnih nesklada, pa i ozvaničenih legendi koje ne odgovaraju istini. Takav jedan slučaj, dužan sam da kažem, vezan je i za prikaže dela glavne bitke u četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi, dakle u razdoblju koje je prethodilo Sutjesci. Reč je o rušenju mosta na Neretvi što se veliča kao »genijalna varka« po zamisli vrhovnog komandanta.Uveren sam da Tito nije mogao ni pomišljati da tada krene na drugu obalu Neretve. On je, u stvari, nameravao da se probija napred, prema Gornjem Vakufu. Na kraju krajeva, cela ta stvar logički je apsurdna: ko je tada, u tadašnjim ratnim uslovima, uz tako oskudne tehničko-inženjerske snage mogao izvesti operaciju takve delikatnosti: da miniranjem sruši most a da njegov kostur ostane u položaju pogodnom za prebacivanje ljudi i opreme preko plahovite reke takoreći usred zime?Stručnjaka koji bi mogli da pripreme i izvedu takvu pirotehničku operaciju sigurno nismo imali u to vreme. Jedina namera je, nema sumnje, bila da se most potpuno onesposobi. Siguran sam, u svakom slučaju, da nije bila u pitanju neka promišljena »varka«. Ali tu, izgleda, deluje logika nekontrolisane nesamokritičnosti. Jer, kad su takva tumačenja uzela maha kao omamljiva legenda, ona više nisu mogla biti obuzdana, pa nije isključeno da su i oni koji su legendu lansirali i doterivali počeli iskreno verovati da ona odgovara istorijskoj istini.Uzgred rečeno, vrhovni komandant pre donošenja odluke o rušenju mosta nije mogao znati raspored i namere četničkih jedinica niti je, što je najvažnije, raspolagao informacijom koja je bila bitna: nemačka ofanziva se tu, na obali Neretve u stvari završavala, što je za nas, naravno, bilo povoljno. Posleratnim uvidima u nemačka ratna dokumenta utvrđeno je, naime, da Nemci nisu planirali prelazak Neretve. Bili su smislili da nas potisnu do nje, valjda računajući da će ostali deo posla obaviti jake četničke grupacije.
Edited by Yoda
Link to comment
Zavisi ko su zarobljenici...ako ideš okolo pališ i ubijaš sve živo ne možeš očekivati milost kad te uhvate...
Osim ako ne pobedis na kraju.Naređenje koje je Tito je 10. marta 1942. poslao Glavnom štabu za Crnu Goru i Boku, a ono glasi:"Likvidaciji četničkih bandi i pete kolone morate posvetiti svu pažnju. Protiv četničkih bandi u Vasojevićima morate mobilisati što više ljudstva. Kada to četničko uporište likvidirate, sve će ostalo ići lakše... Vi morate pribjeći represalijama protiv četnika. Morate paliti izvjesne kuće okorelih zlikovaca i razbojnika, a obavezno sve kuće četničkih vođa i kolovođa. Sva njihova imanja treba konfiskovati.""Zbornik dokumenata" (tom 2, knjiga 3, dokument br. 34).U istom duhu naređivao je i zastupnik Titovog Vrhovnog štaba, Velimir Terzić, 21. decembra 1942:"Protivu četničkih sela, kao što su Šahovići i druga koja ste spomenuli u svom izveštaju, koja služe kao četnička skloništa, gnezda i otporne tačke - treba da preduzmete oštre i nemilosrdne mere... (Sve četnike) ili u borbi ili van borbe, kao i njihove pomagače i zaštitnike, treba likvidirati na licu mesta."(Zbornik, tom 2, knjiga 7, 151.)
Link to comment
procitaj sta sam napisao ponovo pa sam vidi sta sam rekao.inace, jako je glupo pricati na holdomoru na temi koja je vec istrolovana preko svake mere i gde papa x cinicno stavlja +1 ispod nacelnih zalopojki o nepravdi sveta, i gde je sve tema osim kako je srpski heroj dangic klao ljude druge vere i prezimena po istocnoj bosni. ex-woodo se suvise lozi dok je papa urban cinicni revizionista i ti mu sada ides uz dlaku. zasto, pojma nemam.
Nije bilo ni trunke cinizma kada sam stavio +1 na djeneralchetov post.Ovo za Dangica bi mogao da bude dobar uvod u upadanje u spiralu zlocina izazvanih reciprocitetom ali ne znam da li cu to razvijati bas sada.Samo cu izneti par cinjenica:Dangiceve jedinice su upale u borbu sa nekoliko formacija istovremeno (Nemci, ustase, partizani) braneci srpska sela od pomahnitalih ustasa koji su ostavljali pustos gazeci ka svojoj povijesnoj granicnoj reci Drini.Dangic je nakon hapsenja od strane Nemaca odveden u Poljsku, pobegao iz zatvora i ucestvovao u Varsavskom ustanku nakon cega je zarobljen od Sovjeta i isporucen FNRJ pa streljan.Iako zakasneo, Kongres u selu Ba je nedvosmisleno stao iza jugoslovenskog karaktera pokreta sa ucesnicima koji su predstavljali Srbe, Hrvate, Slovence i Muslimane.Ponavljam, da bih bio revizionista, trebalo bi da preispitujem i negiram postavke iole objektivnih istorijskih dogadjaja a ne ideoloski obojene predstave dogadjaja koji se baziraju na carobnom miksu istine, mitova, falsifikata i unistenih dokumenata.Oni koji negiraju holokaust su revizionisti, ovde se jos uvek traga za objektivnijim poimanjem drugog svetskog rata.Naravno, svakojako djubre se tu kotrlja ali je to cena da nakon prosejavanja dobijemo nesto sto mozemo nazvati istorijom.Proces je mucan i spor ali kao sto se o martovskim pregovorima izmedju Nemaca i partizana u Zagrebu nije smelo govoriti decenijama, sada na forumu imamo tezu levicara da su to tehnicki pregovori i sasvim legitimni tokom ratovanja.Takve stvari me raduju, dogadjaji objasnjeni bez ideoloske ostrascenosti i razularenosti.
Link to comment
oslobodilačka vojska mu je u startu radila o glavi. Revolucija je ono kad komunisti dođu i streljaju carsku porodicu, najmoćnije buržje iz tog vremena a one sitne samo opljačkaju. To nije sistem gde komunisti diđi i kažu, evo ruke, da oteramo mi Nemce, pa ćemo se posle dogovoriti. U tom smislu on je u startu imao drugačiji ratni cilj od komunista (ili ovi od njega). U samom startu rata, on nikako nije odlučio da bude bliži Nemcima, dokaz tome je to da su Nemci pokušavali da ga likvidiraju isto kao i Tita. Ali posle engleskog puštanja niz vodu njegova jedina šansa da preživi je bila eliminacija partizana. Oni su mu u tom smislu bili veći neprijatelji od Nemaca, jer je bilo jasno da Nemci biju bitku u kojoj je sve više velikih igrača protiv njih. Nemci gube i povlače se, ali partizani su tu da ostanu. I da ga ubiju. Kao što i on njih hoće, jasno.
ovo su opšta mesta, i posledice nečeg drugoga.ono što dm nikad nije uspeo da shvati, i gde se prelomila sudbina celog njegovog pokreta je u tome što nije uvideo da su prvi i osnovni neprijatelj nemci. ako su britanci i ameri mogli staljinu da šalju desetine hiljada vozila, aviona, tenkova, da kuliraju poljake i lažu ih oko katina i drugih nkvd-ovskih nepodopština, sve zarad otklanjanja nacističke opasnosti, dm-ove dileme su u suštini lažne.to što je on imao oštriju konkurenciju, u vidu kpj, znači samo i jedino to da nije bio dorastao situaciji. ne samo što je u potpunosti promašio temu, nego je i na planu deklarativne politike - zaštite srpskog naroda u biološkom smislu - potpuno zakazao. od jeseni '41. on je konzervirao čitavu priču, odbio od sebe praktično sve nesrpske elemente, i znatan deo srpskog.ne može se dm žaliti što nije imao situaciju kao npr u holandiji, gde sem crvenog orkestra praktično nije postojao nikakav komunistički pokret sa revolucionarnim tendencijama. kpj je digla lestvicu ustanka, i tačno, digla cenu rata, u mrtvima i uništenoj imovini, dominantno zbog svojih političkih i posleratnih ciljeva. no, niko nije sprečavao dm-a da anticipira događaje, ponudi rešenja adekvatna trenutku i izađe na zelenu granu.u tom smislu, dm nije bio žrtva okolnosti nego osoba nedorasla situaciji u kojoj se našla. Edited by buffalo bill
Link to comment

Ratko Dražević, oznas i filmadzija prica svasta..."Najjaču komunističku ćeliju imali smo u četničkom korpusu. Naime,Krcun Radulović otišao je u Javorski četnički korpus i postao glavna ličnost. Zato smo kod njega mogli da ubacimo grupu partizana koji su se bili razasuli po terenu, tako da smo 1943. imali partijsku organizaciju od dvadeset ljudi u tom četničkom korpusu.Četnike smo mrzeli više od Nemaca. Računali smo - Nemci će kad tad otići ali šta da radimo sa četnicima, nedićevcima, ljotićevcima kada se rat završi?Zato smo žurili da ih što pre i što više pobijemo da se ne bismo morali sa njima natezati. Sa Nemcima smo vrlo malo vodili borbe.Četnici su ušli u istoriju po svojim klanjima, mada treba priznati da smo i mi partizani klali.Prvo smo to radili iz nužde,kad recimo zarobiš neprijatelja a ne smeš da pucaš da ne privučeš na sebe pažnju.Četnike smo najviše klali iz osvete: kao da smo se takmičili ko će biti veće zveri.Posle su neki partizanski borci u tome ogrezli i jedva su cekali da ima nekog da ubiju ali ne da bi skinuli čizme ili kaput sa ubijenog,toga je manje bilo, već iz cistog zadovoljstva.Takvi ljudi su i pre dolaska u partizane bili primitivci, zločinci i delinkventi......Drugi su to činili samo radi odmazde. Jednom kad su nas posle četnici opkolili, ubili su mog brata od strica. Posle smo mi na Kopaoniku 1944. uhvatili baš tog što je ubio mog brata.Crnogorci su na mene navalili da ja treba lično da ga ubijem. Nisam mogao i verovatno bih bio prisiljen da to učinim samo da sam bio sam i da nije bilo nikoga drugog ko bi to uradio . . .Mi srbijanski partizani patili smo od nekog možda naivnog, suludog i divljeg asketizma. U celoj četvorogodišnjoj borbi ili partizanskoj karijeri, kao sekretar Komiteta...ne znam ni za jedan slučaj naše pljačke.Sloboda me je zatekla u Vrnjačkoj Banji gde smo formirali novi Okružni komitet KPJ za Kraljevo. Bilo je jako interesantno: Milinko Đurović, komesar druge proleterske divizije i Sredoje Urošević, goste se i svađaju oko nekih žena u kući Teokarevića u Vrnjačkoj Banji...Ne bi se moglo reći da smo pravili neke spiskove ali zatvarani su odmah oni što ih je neko prijavio za koje se znalo da su sarađivali sa okupatorom ili sa četnicima ali na žalost stradali su i oni koji su se držali potpuno po strani i nisu nam pomagali."

Link to comment

Ovo je samo za strip-komunistu Filbija"Šesnaestogodišnjeg Živomira - Živu Kovanovića streljali su marta 1945. pripadnici Ozne zbog navodne saradnje sa nacistima, a njegova porodica dobila je jedno od najvećih odlikovanja Izraela - „Pravednik među nacijama” za pomoć ukazanu Jevrejima tokom Holokausta.Kosti jednog od najboljih učenika Kragujevačke gimnazije možda su pronađene u masovnoj grobnici u krugu fabrike „Fijat” u Kragujevcu, što treba da potvrdi uporedna DNK analiza sa njegovim rođacima.U obrazloženju presude Živi Kovanoviću, koju je doneo Vojni komunistički sud navodi se da je on bio blizak sa nemačkim komandantom, izvesnim Mendelom. Činjenice su potpuno drugačije, jer je kuću porodice Kovanović u Batočini privremeno konfiskovala nacistička vojska i u nju se uselio lokalni komandant Mendel. Porodica je prebačena u pomoćnu kuću gde su krili dve Jevrejke, Klarisu Gamlijel Levi i Ružu Lehtner. Za skrivanje Jevreja nacisti su streljali čitave porodice, a Živu Kovanovića su pripadnici Ozne iz gimnazijske klupe odveli na suđenje. On je osuđen 30. marta 1945, kada je i streljan, iako rok za žalbu nije istekao."

Link to comment

Polemika o rehabilitaciji Draze Mihailovica Omer Karabeg: Kakvo gledate na zahteve za zvaničnu rehabilitaciju Draže Mihailovića?Branka Prpa: Pre svega - kao na političku odluku. Možemo da kažemo da je ceo taj proces rehabilitacije, zapravo, rezultat sadašnje državne politike. Mislim da nema istorijske osnove za njegovu rehabilitaciju, a ovo što se danas dešava rezultat je jedne nove ideologizacije. Ako smo imali problem sa istorijskom naukom u drugoj polovini 20. veka, ako smo se kao istoričari opravdano bunili da je ona ideologizovana s pozicije komunističke ideologije, sada možemo da kažemo da je nova recepcija ili revizija istorije druge polovine 20. veka rezultat jedne druge ideološke matrice, ovog puta one desne. To je rehabilitacija desničarske ideologije. Svi argumenti su ideološki. Radi se o ideološkoj, odnosno političkoj volji. Čedomir Antić: Pre nekoliko godina, u vreme kada je na vlasti bila jedna demokratska vlada, donesen je taj zakon o rehabilitaciji. Po tom zakonu je već 2.000 ljudi rehabilitovano. Uostalom, u vreme kada je gospođa Prpa, kao funkcionerka Demokratske stranke, bila na čelu jedne ustanove grada Beograda, donesen je zakon o izjednačavanju Jugoslovenske vojske u otadžbini i Narodno oslobodilačkog pokreta, za koji je glasala i Demokratska stranka. A što se tiče revizije istorije, Desimir Tošić, koji nije bio ni desničar, niti je bio zagovornik neke Mihailovićeve Srbije, napisao je 2006. godine u časopisu Republika sledeće: “Treba li da kažemo da nijedna naučna analiza stranih autora ne tretira Mihailovića i njegov pokret kao fašistički i okupatorski, bez obzira što niko ne poriče značaj partizanske borbe protiv okupatora“.Biću slobodan da citiram i Miliovana Đilasa, koji je 1994. godine, neposredno pred svoju smrt, napisao: “Draža je po analizama naših političkih službi - govori, dakle o 1945, 46 godini - važio za jednog od boljih četnika, u smislu da je bio blaži po gledanju i postupanju od većine njegovih komandanata. Za njega se ne može reći da je bio fašista, daleko od toga“. Mi danas ne dajemo presudu Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini i četničkom pokretu, mi danas ne govorimo o istorijskoj ulozi i značaju generala Dragoljuba Mihailovića, mi danas govorimo pre svega o presudi, koja je doneta na staljinističkom procesu, presudi kojoj danas treba da presudi slobodno i reformisano pravosuđe. Čak i neko ko je kriv, čak i neko ko treba da bude osuđen, ima pravo na fer suđenje. Suđenje Dragoslavu Mihaliloviću nije bilo ni fer, ni pošteno. On nije imao pravo na dobru odbranu, nije imao pravo na žalbu, nije imao pravo da izvede svedoke u svoju odbranu. Njegove advokate su progonili. Njegovom advokatu je pretio sam Josip Broz, a jedan od njegovih advokata, kome se pretilo, kasnije je zatvoren i umro je u zatvoru. O tome mi danas govorimo.

Link to comment

Omer Karabeg: Gospodine Antiću, vi tvrdite da Draža Mihailović nije ratovao na strani Nemaca?Čedomir Antić: Ne tvrdim to samo ja. To tvrde svi ozbiljni istoričari.Branka Prpa: Ne znam onda šta je bila Neretva. Možete vi sada da citirate razna mišljenja, ovog i onoga, ali mi istoričari prevashodno baratamo činjenicama. Mišljenja i opservacije o događajima mogu biti nešto što nam može pomoći da objasnimo duh vremena, ali oni ne mogu biti izvori prvog reda. Izvori prvog reda su čista fakta, što bi rekao poznati istoričar Leopold fon Ranke - treba jednostavno pokazati šta se zaista dogodilo. A zločini su se događali. Četnici su klali i muslimane i Srbe antifašiste i Hrvate. Dakle, postoje činjenice. Možemo mi njima da se bavimo na način španske serije, pa da u to uvodimo sve i svašta. Sve je to u redu za ono što nije istorija, ali istorija je polje činjenica. Ona se dogodila i ne može se promeniti nikakvim naknadnim interpretacijama. Zanimljiva je ova cela konfuzija koja je nastala oko procesa. U javnosti se najpre govori o rehabilitaciji, a onda se kaže da je to revizija sudkog procesa, jer on nije održan po pravilima koje podrazumeva regularni pravni proces. O čemu se tu radi? Da li je u pitanju pravni proces koji ne znači rehabilitaciju Draže Mihailovića ili je u pitanju rehabilitacija Draže Mihailovića? Šta je tu zapravo na delu? Očigledno se namerno ušlo u konfuziju. Naravno da se na samom početku govorilo da je namera sudova, odnosno Ministarstva pravde, da post festum preispitaju sudske postupke. Međutim, to se pretvorilo u rehabilitaciju ljudi. Da biste izvršili pravu rehabilitaciju, morate da ponovite kompletan sudski proces koji, kada je u pitanju Drugi svetski rat, pre svega podrazumeva viktimološko pitanje - pitanje žrtve. E, ovde nema žrtve, jer ona je ta zbog koje je neko kriv. I to je nedopustivo.

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...