Jump to content
IGNORED

Ravnogorski pokret


Recommended Posts

Nije. Mihailović je bio službenik vojne hunte koja je svrgla demokratsku vladu, izabranu posredno od strane naroda putem legitimnih izbora, odnosno neposredno u parlamentu.
Formalno nisi u pravu, ta vlada je imenovana Ukazom Kraljevskog Namjesništva™ (viš Yoda kako lijepo tituliram, starinski & pun poštovanja), mada bi imala većinu u NŠ da se o njoj ikada glasalo. Ali nije.
Slovenci i Hrvati ulaze u pucisticku vladu. Dan pred bombardovanje Beograda, slovenacki politicari i clanovi vlade Krek i Kulovec nude Rajhu izlazak Slovenije iz KJ, pod uslovom njenog punog suvereniteta. Macek, koji jedva ulazi u vladu Simovica, napusta je po pocetku napada Osovine.
Maček odlazi kao persona, ali je ostavio Krnjevića u njoj kao glavnog zamjenika, otišli su i Šutej i Šubašić. HSS se nikad nije odrekao Svetlog Doma Karađorđevića. :s_c:
Link to comment
  • Replies 748
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • pere urban x

    145

  • Topola

    71

  • Filipenko

    57

  • kim_philby

    57

Top Posters In This Topic

Posted Images

Ovo sto je Gorran okacio najvaznije je zbog sledeceg: Velika Srbija u Velikoj Jugoslaviji je parola proistekla iz kongresa u selu Ba, gde je zamisljeno da prosirena Jugoslavija ima tri federalne jedinice - Srbiju, Hrvatsku i Sloveniju. Naravno, to je bio uzaludan posao jer je jos u Teheranu drug Tito medjunarodno ozakonjen sa starateljima Cercilom i Staljinom.

Formalno nisi u pravu, ta vlada je imenovana Ukazom Kraljevskog Namjesništva™ (viš Yoda kako lijepo tituliram, starinski & pun poštovanja), mada bi imala većinu u NŠ da se o njoj ikada glasalo. Ali nije.Maček odlazi kao persona, ali je ostavio Krnjevića u njoj kao glavnog zamjenika, otišli su i Šutej i Šubašić. HSS se nikad nije odrekao Svetlog Doma Karađorđevića. :s_c:
Tacno, Rodoljube. Nego, obrati paznju na konvertita Crven Bana Subasica (copyright by V. Karadzic):
Већ је историографски позната информација о постојању неформалних односа између СССР-а и будућег краљевог председника владе који је потписаоВишки споразум, одрекао се као краљевски премијер Д.Михаиловића ипружио је могућност да се потпуно легализује самовлашће КПЈ. Ови односи су установљени још почетком 1943, о чему сведочи и телеграм ИК КИ упућен вођи југословенских партизана, у којем је Коминтерна постављалапитање Титу да ли он сматра пригодним да Шубашић да званични проглас о партизанима и који би садржај тај проглас могао да има. Титов одговор на тај телеграм у јануару 1943. налази се и у његовим сабраним делима.918Као што је 21. јануара 1943. изнео Димитров: „југословенски другови се позитивно односе према Шубашићу и сматрају корисним његов проглас хрватским сељацима. Што се тиче садржаја прогласа Шубашића пожељно јепре свега: а) јасно и категорички подржати Врховни штаб НОВ и АВНОЈ…б) позвати на јединство све народе Југославије у борби против окупатора;в) осудити југословенске помагаче окупатора и све који наступају противНОВ и ломе једини фронт борбе народа Југославије;г) критиковати Мачек и његове присталице у Хрватској.…“Тек 1994. на видело је изашла и та спона преко које су Титове речи излазиле из уста Шубашића. Шубашић је за време свог боравка у САД-у успоставио у току 1942. чврсте контакте са совјетском обавештајном службом. Димитров је резимирао погледе Тита на Шубашића, као и његове предлоге о томе шта би морао да изјави будући краљевски премијер, уизвештају упућеном начелнику 1. управе НКВД СССР-а Павелу Фитину. Из писма Димитрова постаје јасно да је претходно питање упућено Титу из ИК КИ било иницирано из 1. управе НКВД-а (односно совјетске обавештајне службе) која је отворила неку „тајну стазу“ према срцу некадашњег бана Хрватске, који је и ставио тачку на постојање краљевске владе. Трудом САД-а и Енглеске 1951, у оквиру заједничких напора на дешифровању, успели су да прочитају извештаје совјетске амбасаде у Вашингтону. Између осталог испоставило се да је НКВД успео да за време Другог светског рата врбује у редовима југословенске емиграције у САД-у два битна агента. Будућег југословенског амбасадора у САД-у Саву Косановића (кодно име„Коло“) и будућег последњег премијера југословенске избегличке владе Ивана Шубашића (кодно име „Сереc“). Шеф совјетске резидентуре је био Василиј Зарубин, а непосредни агенти из југословенске емиграције су били на вези код Владимира Правдина (кодно име „Сергеј“). Уопштено ове догађаје помиње у приказу историјских збивања и званични сајт саврмене обавештајне службе Русије, који тврди да је НКВД за време рата имао изузетно вредне агенте у избегличким владама па и у југословенској.Касније су И. Шубашић и С. Косановић као заступници краља Петра II Карађорћевића учествовали у преговорима са руководиоцима КПЈ на Вису. На овом хрватском острву они су се договарали о будућности Југославијеса члановима ЦК СКЈ М. Ђиласом и Е. Кардељем. За време ових преговора, према сећањима Ђиласа, Шубашић је успео да се издвоји на страну са њим и шапнуо му је да о свему „обавештава Совјете“. Ђилас је схватио ово каококетирање са победником и са згражавањем је препричао овај догађај друговима. Када је о томе сазнао Тито, он је са осмехом климнуо главом, а Ранковић се задовољно насмејао
Link to comment

Ne ser'foke Yodo s tim citatima Zboristoričara, Šubašiću je bilo dovoljno vidjeti neskrivenu neutaživu ljubav tvog idola Jovanović dr Slobodana prema ĐenČiči da mu (i HSSovom vodstvu u izbjeglištvu) budu bliže čak i komunjare. Kakav NKVD i bakrači, imaš li i kakvih dosad neviđenih apokrifa svetog pisma? To bi mi bilo zanimljivo pročitati..

Link to comment

Dajmo se sabrati, zbilja. Jel moj idol Stojadinovic ili Jovanovic?Nova bespuca povijesnih zbiljnosti ruskih arhiva bas te zdrmala, ne?edit: Pogledaj BB-ov link.

Edited by Yoda
Link to comment

Stojadinović ti imponira kao praktičar, Jovanović kao teoretičar.Ovdje ne vidim nikakvu rusku arhivu, samo neko citirano i nadasve nedokumentirano Yodašenje. Još taj tvoj cotiranec ističe kodna imena, veeerlo konspirativno, jerbo neuki čitatelj ne zna da su ih u telegramima davali svima. FDR je isto bio špija, kodno ime Kepten.

Link to comment

Pa to. Pritom, cim mlad i pametan svet nesto pronadje novo i stavi stvari u malo siri kontekst odmah pocne da pisti - pomenu li se negde Rvati.Zato ga vooolim.

Edited by Yoda
Link to comment
Stojadinović ti imponira kao praktičar, Jovanović kao teoretičar.Ovdje ne vidim nikakvu rusku arhivu, samo neko citirano i nadasve nedokumentirano Yodašenje. Još taj tvoj cotiranec ističe kodna imena, veeerlo konspirativno, jerbo neuki čitatelj ne zna da su ih u telegramima davali svima. FDR je isto bio špija, kodno ime Kepten.
Rodoljube, efektna ti je ovo svirka ali fundamentalno tanka. Dva su to sveta, razlicita.Evo citaj, knjiga je vrlo zanimljiva.http://www.inisbgd.co.rs/celo/Rusi_i_WII_rat_u_Jugoslaviji.pdf
Link to comment
Ovo sto je Gorran okacio najvaznije je zbog sledeceg: Velika Srbija u Velikoj Jugoslaviji je parola proistekla iz kongresa u selu Ba, gde je zamisljeno da prosirena Jugoslavija ima tri federalne jedinice - Srbiju, Hrvatsku i Sloveniju.
Meni je, na primer, bilo najzanimljiviji opis ravnogorske "akcije" u martu 1944:Narod nemo ćuti, čuvo svoga čiču, i - čeka na "vreme" :PS tim bih, na primer, doveo u vezu jedan zanimljiv dokument obaveštajnog odeljenja štaba Armijske grupe F od 19. oktobra 1944:Kaže, Račić proglasio borbu protiv "okupatora" - i to uprkos odvraćanju od strane Kalabića, koji je ocenio da je taj potez - preuranjen!(da podsetim, 19. 10. 1944)0565.jpghttp://znaci.net/NARA/AgF/301_565.htmT311 roll 194, frame 559
Link to comment

A može i ovo da se dovede u vezu:D.M. hat bisher nie deutsche Soldaten ermordet, hat auch nie zu Kommunisten freundschaftliche Beziehungen unterhalten.Izvesni D.M. do sada nije ubio nemačkog vojnika, niti se prijateljski ponašao prema komunistima.A to kaže nemački borbeni komandant Đerdapa (Kampfkommandant Eisernes Tor) 20. januara 1944.00994.jpghttp://znaci.net/00002/317_994.htmT501, roll 255, frame 990

Edited by gorran
Link to comment
DM i zahtevi za savezničkim bombardovanjem:
Ciljevi čije je bombardovanje tražio Mihailović, kako bi se destabililizovao neprijatelj, bili su uopšteno vojni ciljevi: Maribor, Celje, Kranj, Metković (glavni italijanski saobraćajni čvor), Omiš (električna centrala), Zagreb, Mostar (ustaški severni logor), Ljubuški, neprijateljske kolone od Bihaća ka Kninu, Gračacu, Benkovcu, [ibeniku i Zadru, Perković, Sinj, Drniš, Bor, Beograd (Savski most, most na Dunavu prema Pančevu, put Zemun–Beograd, fabrike Ikarus, Zmaj, Teokarević, Rogožarski i Rakovica, kao i Topčider i Tašmajdan), Trepča, Sipski kanal, put Pančevo–Vršac, Sićevačka klisura, Paraćin (fabrika Teokarević), Jagodina (fabrika Klefis), Niš (železnička stanica), naselja prečanskih Nemaca, itd. Najviše je bilo zahteva za bombardovanje ciljeva u Beogradu (13 zahteva), Borski rudnik (11 zahteva) i Metković (4 zahteva). U jednom zahtevu za Beograd (depeša br. 2221) traženo je da se vodi računa i ne bombarduje logor na Banjici zbog velikog broja zatvorenika i da se prilikom bombardovanja gradova ne vrši „mitraljiranje” jer strada civilno stanovništvo.*Od ciljeva u inostranstvu to su u vojni ciljevi u Albaniji (Tirana, Drač i Skadar), Budimpešta (Mađarska), Sofija (Bugarska) i Nemačka (fabrika oružja između Bremena i Hanovera i gradovi zbog zverstava u Jugoslaviji). Za glavne gradove Mađarske i Bugarske bombardovanje je traženo kao opomena zbog zločina Mađara i Bugara u Jugoslaviji, kao i za Zagreb zbog zločina ustaša. Kada je reč o Zagrebu, od 29. juna 1942. zahtev jugoslovensko diplomatskog predstavnika Višackog iz Madrida upućen MIP-u, da ako bi se ukazala prilika da se ustaški režim jednom prilikom opomene bombardovanjem za zločine koje čini, za što su predloženi sledeći delovi Zagreba: Trg kralja Petra i Zvonimirova ulica sa okolinom gde su glavne ustaške ustanove i vojska.** Slobodan Jovanović je 28. jula 1942. ambasadoru Šumenkoviću u Ankari dostavio prepis izveštaja o stanju u zemlji na osnovu vesti Antina Novčana koji je izbegao u Carigrad i koji je tražio da se zapreti Italijanima i Nemcima za zvertva koja čine i da se zbog represalija izvrši bombardovanje Graca i Trsta.***Potom je Slobodan Jovanović 4. i 17. novembra 1942. dostavio diplomatskim predstavništvima zahteve, koje je prosleđivao saveznicima, za bombardovanje gradova zemalja koje su okupirale Jugoslaviju i izvršile zločine nad stanovništvom.**** O Mihailovićevom zahtevu o potrebi bombardovanja Zagreba, Slobodan Jovanović je 31. decembra 1942. pisao podpredsedniku vlade Juraju Krnjeviću.9 Maja 1943. jugoslovenski MIP je dostavio vladi (Vojnom kabinetu) elaborat o zahtevima Saveznicima po Mihailovićevom traženju za bombardovanje ciljeva zbog zločina u Jugoslaviji. Na Mihailovićeve zahteve za bombardovanjem Slobodan Jovanović je odgovorio dva puta. Depešom br. 62 od 20. jula 1942. upućenom generalu Mihailoviću, kao odgovor na njegovu depešu br. 275 dostavio je: „Traženo od Engleza, Rusa i Amerikanaca da se osude pokolji Srba i izvrši bombardovanje Sofije i Pešte u znak represalija da bi se sprečilo dalje uništavanje srpskog naroda. I pored želje Engleza da izađu u susret našem traženju zbog vojnih razloga nije mogućno sada preduzeti uspešni napad protiv ovih objekata”. Potom je od 5. oktobra 1942. depeša br. 121 koju je Slobodan Jovanović uputio generalu Mihailoviću, kao odgovor na njegovu depešu br. 481 da nije dobijen nikakav odgovor i odgovor na depešu br. 629: „Bombardovanje bi izazvalo zamračenje varoši a to se sada ne želi”. Major Živan Knežević je 23. oktobra 1942. uradio Referat Slobodanu Jovanoviću o susretu sa Piterom Bojom 22. oktobra 1942, kada je na traženje generala Mihailovića za bombardovanje vojnih ciljeva u Jugoslaviji, odgovoreno da to trenutno nije moguće izvesti. General Mihailović je kasnije, sem zahteva za bombardovanjem, depešom od 9. novembra 1943. br. 2170 izvestio o nemačkom bombardovanju Cetinja, a depešom br. 2318 od 21. aprila 1944. o posledicama bombardovanja Beograda.__________* Iz štaba komande jugoslovenske vojske u Kairu su dostavljane informacije inspektoru vazduhoplovstva, dobijene od generala Mihailovića, da se na železničkim stanicama Perković i Slivno nalaze veliki nemački magacini ratnog materijala zbog čega ih treba bombardovati, da u slučaju da dođe do bombardovanja Beograda, da se ne bombarduje logor na Banjici gde je veliki broj zatvorenika i da se ne mitraljiraju naseljena mesta jer stradaju nevini ljudi, kao što je to slučaj u Nišu, Podgorici, Kninu i Šibeniku, na kraju se traži da se o ovom izveste nadležni saveznički organi i jugoslovenski oficir za vezu kod 15 Air Forca; A VII, EV, k. 70, reg. br. 5/2.** AJ, 103-28-181, Pov. Br. 299. U MIP-u 6. jula 1942. Pov. Br. 3677. Isto: AVII, EV, k. 174, reg. br. 33/1. U vladi V.K. Pov. Br. 1027 od 11. jula 1942. Isto: Hrvatska u diplomatskim izveštajima izbjegličke vlade 1941–1943, priredio Ljubo Boban, knj. I, Zagreb 1988, str. 183.*** AVII, EV, k. 279B, reg. br. 41/5, Str. Pov.V.K.Br. 684. U MIP-u POV. Br. 5097 od 14. septembra 1942.**** Vojni kabinet Predsednika vlade je 4. novembra 1942. prosledio MIP-u (za Vašington, Ankaru i Moskvu) i za Antoni Idna, dobijeni izveštaj generala Mihailovića o zverstvima nad Srbima u Kraljevu, Hrvatskoj, Bačkoj i Kopaoniku. Pojedinosti izveštaja su da se u NDH progone Srbi i Mihailović traži da saveznici bombarduju Zagreb, da su Mađari u Bačkoj pozvali Srbe u vojsku, da Nemci i Bugari čisteći Kopaonik vrše zločine nad stanovništvom zbog čega se traži: „Neophodno potrebno da se bombarduju gradovi u Bugarskoj i Hrvatskoj i sva naselja prečanskih Švaba i da se objavi da su to represalije zbog pokolja Srba”; A VII, EV, k. 173, reg. br. 8/4, Str. Pov.V.K.Br. 932. Isto: AVII, EV, k. 174, reg. br. 34/1, Strogo poverljivi delovodni protokol vojnog kabineta Predsedništva vlade, br. 932. Na ovo je 21. novembra 1942. MIP-u dostavio odgovor Forin Ofisa, koji je 24. novembra 1942. vlada prosledila Ministru dvora, komandantu trupa u Kairu i ambasadi u Vašingtonu; A VII, EV, k. 174, reg. br. 34/1, Str. Pov.V.K.Br. 978. U MIP-u Str. Pov.Br. 568. Od 17. novembra 1942. je dopis Slobodana Jovanovića MIP-u da se od Rusa, Engleza i Amerikanaca zatraži bombardovanje gradova u Nemačkoj, Bugarskoj i Mađarskoj i da se objavi da su ova bombardovanja vršena u znak represalija i pokolja nad Srbima i da saveznici javno zaprete bombardovanjem ustaških centara Zagreba, Varaždina i Karlovca ako se ne prestane sa ubijanjem Srba, te da general Mihailović smatra u vezi sa bombardovanjem da je to najmanje što treba učiniti; AVII, EV, k. 173, reg. br. 10/5, Str. Pov.V.K.br. 957. Isto: A VII, EV, k. 163, reg. br. 15/1, Str. Pov. V.K. Br. 957.
Link to comment
GŠ NOVJ i jeste davao spiskove, kao što ih je davala i komanda JVUO, preko izbegličke vlade. RAF i USAAF su povremeno bombardovali ciljeve per demand, ali uglavnom po svom slobodnom sudijskom uverenju (Ploešti, saobraćajni čvorovi).
Циљеви који су бомбардовани по захтеву су и посебно обрађени у Дејвисовој хронологији - "R - Friendly ground forces or partisans". Такви летови су почели од 25. маја 1944, када је требало помоћи евакуацији партизана, укљ. Тита и младог Черчила.Обзиром да је контакт са четницима, изузев евакуације ваздухопловаца, прекинут, они очигледно нису имали прилике да директно бирају шта ће да се гађа.Опширније о овим нападима се налази овдеhttp://www.mycity-military.com/Drugi-svetski-rat/Vazdusna-bombardovanja-na-teritoriji-Jugoslavije-u-WWII_13.htmlУглавном се ради о нападима тактичке авијације на непријатељске трупе.Што се тиче спискова који су партизани и четници слали савезницима, искрено мислим да су савезници знали боље и од једних и од других ситуацију на терену.
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...