Jump to content
IGNORED

Ravnogorski pokret


Recommended Posts

Nastavljamo u Tarantino-style maniru (Nadahnuti esej Dušana Radovića Kondora):

"RASPIS KOMANDANTA ZLATIBORSKOG KORPUSA OD 20. AVGUSTA 1944. POTČINJENIM OFICIRIMA O MORALNOM STANJU OFICIRA I VOJNIKA U ČETNIČKIM JEDINICAMA1

GORSKI ŠTAB BR. 182 Str. Pov.

Lično poverljivo 20. VIII. 1944 god.

Od nas se zahteva da stvorimo Vojsku i ništa drugo. Mi smo stvorili rulju ili gomile čeljadi koje vodimo sa sobom planinskim bespućima. Naš korpus broji preko 2.000 ljudi, ali vojnika vrlo malo. Ako potražimo uzrok tome, ne treba daleko da idemo. Mi starešine krivci smo i niko drugi. Evo dokaza:1) Naređeno je da se stvore stalne jedinice ili stalni šumski kadar. Komandanti brigade i ostalih formacija vrše smenu ljudstva posle nekoliko dana provedenih u jedinici i to bez ičijeg odobrenja — samovoljno krijući to od potpisatog.2) Naređeno je da se sa celokupnim ljudstvom izvodi danonoćno obuka u vojničkim veštinama naročito i neprestano borbena obuka po planu tako da se svaki pojedinac usposobi za gerilsku borbu međutim obuka se izvodi, i to ne uvek, samo u pevanju ponekad i nakaradnih pesama kao što je ona »Zaklah joj sina Jovana«. :s_c:3) Naređeno je da se sve starešine, a naročito intelektualci po brigadama, zaposle i da budu u stalnom i korisnom kontaktu sa boračkim ljudstvom, međutim komandanti brigada i više starešine puštaju intelektualce na osustvo ili neki »odmor« po desetinu dana.4) Naređeno je da se celokupno boračko ljudstvo drži čvrsto u ruci i pod stalnim nadzorom raspoređeno po sistemu vojničke hijerarhije čak do pojedinih trojki, međutim, naišao sam na slučajeve da vojnik ne zna ni ko mu je šef trojke, a za komandira čete i dalje i da ne govorimo.5) Naređeno je da se po svaku cenu spreči bekstvo ljudi iz jedinica i da se u cilju kontrole razvije najjača stega a prema krivcima primeni mera po kratkom postupku, međutim kolone dezertera prolaze putevima i selima. Komandant brigade nema tri čiste da strelja kolovođu. Pištolj mu i onako služi za ukras spoljašnjosti, a ne kao oružje za viteška pregnuća ili simbol starešinstva.6) Naređeno je da se kod jedinica u borbi razvije najveće moguće požrtvovanje i poštovanje komande na vatrenoj liniji, međutim dešava se da ljudstvo, posle prvog neprijateljskog rafala, ostavi samog komandanta brigade da se sam bori a ono traži najkraći put za debelu pozadinu. Posle boja, komandant brigade plače kao žena, mesto da istupi kao vitez i pokaže pesnicu i svoj starešinski autoritet.7) Naređeno je da se po cenu života ranjenici izvlače iz borbe, međutim dešava se da naše ranjenike (čak i komandante) hvata i strelja neprijatelj.8) Naređeno je da se ne pljačka i ne zlostavlja, međutim naši vojnici idu toliko daleko da opustoše kuće baš onih najboljih naših prijatelja, jataka i saradnika.9) Naređeno je da se u borbu ne uvode balavci i oni regruti — čobani koji drhte kad uzmu praznu pušku u nuke, međutim naše brigade iz dana u dan popunjuju se čobanima, a đidije drmaju kola po vašarima, ispijaju ljutu i okreću crnu berzu po vozovima i čaršijama. Ako se desi da nesrećnim slučajem neki od takvih đidija bude mobilisan onda ga najobičnije komandant sreza uzme za svoju pratnju da bi ga reda radi sačuvao od kuršuma, pošto mu taj čovek može docnije valjati.10) Naređeno je da se mobilišu za stalni šumski kadar imućniji i zdraviji obveznici, međutim kad čovek prođe pored stroja naših brigada, vidi skup odrpane sirotinje i zakržljalih, dok se gazdinski sinovi tove uz dobru sofru i nose gizdave fermene i anterije sa inicijalima DM koji, kao spoljna forma svedoče da su i oni nacionalni mučenici i borci Ravne Gore.11) Naređeno je da se jednom za uvek iskoreni protekcija kao uzrok zla i propadanja, međutim naše starešine mnogo puta ne mogu »srcu da odole« i ostave nekog svog »zemljaka« iz gornjih seljačkih slojeva da pričeka za »docnije«.12) Naređeno je da se iznad svega čuva čistota naših redova i da se ne odlazi iz šume u varoš dok ne dođe čas Ustanka i obračuna, međutim — naši intelektualci i oficiri (Marko Ninković) — silaze u Užice i spuštaju se na nivo roba, gledajući se snishodljivo oči u oči sa krvoločnim okupatorskim vojnicima.13) Naređeno je da svaka puška mora biti u brigadi i streljačkom stroju, međutim komore su naše prepune lepih srpskih pušaka sa dosta municije.14) Naređeno je da komandanti brigada obrate pažnju za odevanje i obuvanje svojih ljudi koliko je god to moguće, međutim odlično su obučeni samo pratioci komandanta, dok onaj »reponja« iz trojke koja gine nema ni rukava na kaputu niti opanaka na nogama. Ako se iz višeg štaba pošalje neka crkavica od obuće ili odela, onda se to u najviše slučajeva dodeli pratnji.15) Naređeno je da se obrati pažnja na ishranu ljudi. Međutim desilo se da je samo iz jednog bataljona dobilo 18 vojnika trovanje od nekalajisanih kazana. Isto tako dešava se da vojnici na položaju i zasedama gladuju, dok oni u komori spremaju jelo po izboru i časte se.16) Naređeno je da se svakodnevno čisti oružje i da se održava u redu, međutim puške naših četnika izgledaju kao da su momentalno izvađene iz nekog bunara ili jazbina. Okviri holandskih mitraljeza nose se u kazanu i u komori, dok odeljenje mitraljeza u borbi ostaje redovno bez municije i okvira.17) Naređeno je da se komora popuni dobrom tovarnom stokom sa ispravnim samarima. Naše komore pune su mrcina i šugavih crkotina, nepotkovanih i sa rashodovanim samarima, nesposobnih da nose tovar ni od 30 kg.18) Naređeno je da se naši održači veze, kuriri i releji vežbaju u prenošenju izveštaja i naređenja i kroz najjaču vatru i brisani prostor i da se probijaju do komandnog mesta, međutim da održač veze, pošto nije obučavan nezna ni kako se zove planina pred njim a kamoli da nađe komandno mesto pojedinih starešina. Pored toga za ovu službu obično se uzimaju vojnici — čobani koji ne znaju čestito ni da nazovu Boga a kamo li da prenesu nekoliko reči koje sadrže izveštaj ili naređenje.19) Naređeno je da se čuva municija isto tako kao i svaka kap krvi, međutim četnici račanskih brigada kad idu »u srez« ispaljuju šenluka radi čak i do 80 metaka.20) Naređeno je da se svakodnevno izvodi, u cilju održavanja discipline, strojeva obuka, međutim naš vojnik kad razgovara sa starešinom samo što ne metne i kundak od puške u džep dok mlatara rukama.21) Naređeno je da naš stražar i odeljenje za obezbeđenje osmatra i zaustavlja iz zaklona, međutim on baš izabere vidno i otvoreno mesto ili se »nacrta« na horizontu, tako da se vidi iz velike daljine.22) Naređeno je da svaki naš pojedinac čuva službenu tajnu iznad svega, međutim i poslednji komordžija zna šta su u štabu brigade razgovarali oficiri i kakvu su odluku za sledeću akciju doneli.23) Najzad naređeno je da stvaramo vojsku i elitne — borbene šumske jedinice, međutim mi stvaramo gomilu i rulju sklonu svim porocima, rasulu, haosu i bekstvu. Mesto da svakog dana učinimo jedan korak napred, mi učinimo 21 nazad. Recite nije li ovo sve tačno? Pitam Vas kao Vaš starešina jeste li do sada odgovorili svojoj zakletvi, dužnosti, savesti, časti, zavetu i idejama Ravne Gore? Ima li uzvišeno ideje vodilje ili ma kakve svetinje koja bi Vas pokrenula da se zlu stane na put i da pođemo, sa novim naporima i novim trudom, čvrsto i sigurno najsvetlijem idealu: Pobedi?

M.P.4

KOMANDANT,kapetan

Radović5

1 Original (umnožen na šapirografu, ćirilicom) u Arhivu VII, Ča, k. 31, reg. br. 5/4 (S-V-2133/1).2 Štab Zlatiborskog korpusa (užički, zlatiborski i račanski srez). Korpus je formiran početkom decembra 1941, kao i Užički korpus. Do jula 1944. u svom sastavu je imao četiri brigade: Užičku, Zlati-borsku i 1. i 2. račansku (marta 1944. Grupa račanskih brigada), a od tada četiri leteće: »Zlatibor«, »27. mart«, »Krsto Smiljanić« i »Tara«. Februara 1945. korpus je preformiran u Zlatiborsku brigadu.3 Naslov je na originalu dopisan na mašini.4 Okrugli pečat: »Komanda jugoslovenske vojske u otadžbini — Gorski štab br. 18«.5 Dušan Radović je bio komandant Zlatiborskog korpusa od oktobra 1943. do oktobra 1944. Na njegovo mesto je tada došao major Strahinja Rogić, koji je u svom proglasu prilikom preuzimanja dužnosti, između ostalog, napisao da je Dušan Radović »nestao u talasima Drine kažnjen sudom zatočnika« (Arhiv VII, Ča, k. 31, reg. br. 31/4).I kud se, kukavče, uhvati Ljubomira Simovića? Što nisi ovo objavio u Pressu? :thumbsup:

Edited by Marathonman
Link to comment
  • Replies 748
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • pere urban x

    145

  • Topola

    71

  • Filipenko

    57

  • kim_philby

    57

Top Posters In This Topic

Posted Images

Slabosti vojne strukture Draze Mihailovica - Branko Petranovic http://www.znaci.net/00001/92_6.pdf gadja u centar:

Vojna organizacija četnika bila je zasnivana na nekim lošim načelima od samog početka: teritorijalnoj strukturi, decentralizaciji koja je onemogućavala jedinstvenu primenu naređenja, izazivala labavost organizacije i nedisciplinu. Slaba politička strategija, sa defanzivnošću prema okupatoru, unapred je onesposobljavala četničku vojnu snagu da pripremljena dočeka završnu fazu rata. Mihailoviću nikada nije pošlo za rukom da lokalne komandante (samozvane vojvode i neprofesionalne starešine) zameni svojim oficirima, iako je na tom radio, ali uglavnom neuspešno, zbog otpora u krajevima daleko od svog štaba. Kao neka vrsta teritorijalne milicije, četničke vojne snage nisu imale snagu mobilnosti ni približno kao suparničke jedinice NOVJ.Osim toga, NOVJ je bila - iako se vodila kao opštenarodna vojska - u suštini partijska vojska ili vojska koju su organizovali komunisti, držali u njoj apsolutno sva vojna i politički ključna mesta, koja je radila u službi političkih ciljeva KPJ i bila vezana čvrstom političkom ideologijom KPJ, prilagođenom u uslovima drugog svetskog rata ideologiji narodnooslobodilačkog pokreta, kao pokreta otvorenog svima koji su hteli da se bore protiv okupatora i za slobodu Jugoslavije, nezavisno od nacionalnog, verskog, političko-stranačkog uverenja, ali faktički pod hegemonijom KPJ.Teritorijalna organizacija je izgrađena da se izbegnu represalije, uštedi ishrana vojske i sačuvaju radne ruke za polje, a u krajnjoj liniji obave pripreme za završne operacije. Ovu idealnu, ali statičku postavku, odbacila je stvarnost zbivanja...............................Mihailović se nije mnogo kretao po Jugoslaviji; šta više, pre predstavlja nepokretnog vođu sa stanovišta gerile. Mihailović je radi stvaranja utiska o svom kretanju po Srbiji, ali i iz razloga bezbednosti, naređivao da se stvore njegovi „dubleri" (dvojnici)...............................U četničkim redovima kulminiralo je ogovaranje, izbijala bolesna ambicija starešina, koji su, da bi se domogli višeg mesta u vojnoj hijerarhiji, proganjali i klevetali svoje ljude. Bilo je ubistava i drugih međusobnih razračunavanja starešina.Ljudi su streljani bez utvrđivanja stvarne krivice, jednostavno iz lične mržnje i osvete, što je činilo da niko nije mogao biti siguran za svoj život. Odluke su donosili komandanti brigada, Kraljeve garde i korpusa. Ustanovljivanjem prekih sudova teror je samo formalno legalizovan, jer se sudilo na osnovu krivičnog ratnog zakona.....Masovne su bile pojave neizvršavanja naređenja, u akcijama ili prilikom prijema ljudstva u četničke jedinice, prebegavanja iz jedne u drugu četničku brigadu.Mihailović nije uspeo u toku celog rata da ostvari centralističku vojnu strukturu. Udaljeni komandanti, inače umrtvljenog i prikovanog Mihailovića uglavnom za Srbiju, slabo su u tako labavoj organizaciji sledili naređenja, povedeni svojim lokalnim osobenostima, autonomnim raspoloženjima i ličnim sklonostima. Oficirski kadar odlikovala je samoljubivost, ambicije, rivaliteti, surevnjivost, nedisciplina, borba za prvenstvo, gloženja, obesno ponašanje. Slabo politički obrazovani, oficiri su se iscrpljivali u praznoj verbalnoj oratorici za srpstvo, kralja i otadžbinu. Nisu uspeli da steknu borbenu samosvest, jer se praktično nisu ni borili protiv okupatora, pravdajući se strahom od represalija, nedostatkom oružja, besciljnošću vojnih operacija, opreznošću da ne idu na ruku komunistima. Seoski komandanti i vojvode koje je rat izbacio na površinu ljubomorno su branili svoje položaje, odbijajući da se povinuju oficirima koje je Mihailović slao po Jugoslaviji. Olako deljenje vojvodskih titula uticalo je na njihovo obezvređivanje. Pojedine uticajne vojvode stvarale su svoje „svite" i imale svoje „klike". Za vreme rata deljeni su položaji u sutrašnjoj obnovljenoj državi. Cvetao je „periferijski šovinizam", što se vidi iz sukoba crnogorskih četnika i njihovih komandanata sa hercegovačkim, ličkim, dalmatinskim, bosanskim. U krugu oko Mihailovića i među njegovim najvišim oficirima sukoboljavali su se Zaharije Ostojić i Petar Baćović, Vojislav Lukačević i Pavle Đurišić, Ilija Mihić i Slavko Bjelajac.Svađe četničkih starešina ostavljale su težak utisak u narodu, jer se nije čuvalo dostojanstvo. Mihailović je zahtevao da se, pošto je sprana mrlja sa oficirskog kadra za aprilski poraz, dostojanstvo svakako sačuva. Pretio je starešinama lišenjem čina. No, nedisciplina, „udružena sa razobručenošću" i nezdravom ambicijom, sve je više osvajala. Posle sastanka u Zimonjića kuli polovinom 1942. došlo je do forsiranja Petra Baćovića i Dobrosava Jevđevića na račun Ilije Trifunovića, posle čega se Trifunović odlučio na ostavku. Trifunović je upoređivao svoj položaj sa položajem crnogorskog vladike u vreme teokratskog sistema: starešine su radile što su htele, a vladici je ostajalo samo da ih prokune. Nije bio navikao da ga vode njegovi ljudi već on njih; nije više želeo da ostane u ulozi dekorativnog komandanta bosanskih, ličko-dalmatinskih i hercegovačkih odreda „Jugoslovenske vojske u otadžbini.Između starijih i mlađih oficira dolazilo je do nerazumevanja, jer su stariji pokazivali visoku meru agresije, uključujući nepristojno ponašanje. Bilo je nezadovoljstva i tužbi na postavljanje komandanata većinom „stranaca" (Crnogoraca) koji „nemaju ni poznavanja ni ljubavi za narod gde dolaze i (da) nemaju snage da zatalasaju ceo narod", iza čega su drugi komandanti videli nameru domorodaca da se dočepaju vlasti. Osuđivani su oficiri koji nisu imali ni moralno pravo da budu „duhovni vođi narodni". Jugoslovenski raspoloženi oficiri Hrvati opredeljivali su se sve više za partizane, osećajući da je „narodno raspoloženje ekskluzivno srpsko". Baćović je sve Jevreje sa svog područja označavao kao komunistički opredeljene.......................Nikola Kalabić je bio ozloglašen i među četnicima, kao i „Kraljeva garda" kojoj je stajao na čelu. Jedan Kalabićev oficir pisao je Mihailovićunovembra 1943. da se narod više plaši kada čuje da dolaze četnici u selo nego Nemci, Bugari, „Arnauti" i druge „vere"... Prebijaju do smrti, pale, pijanče, nateruju selo na kuluk, seku šumu, na Rudniku - državnu, manastirsku, opštinsku. Kalabićev rad je najbolja propagandaza partizane. Četnici bekrijaju i bludniče; gotovo svaki vojnik „Gorske garde" vodi „švalerku". Kolju narod i to predstavljaju kao gubitak nanet partizanima. Narod psuje majku Vama (Draži Mihailoviću), Kralju i svima redom. Kažu, kada je ovakva garda, kakva li je tekdruga vojska. Narod je ogorčen i vapi za pomoć. Pita se: čija je to vojska i za koga Kalabić to radi. „Istorija čovečanstva nije to zapamtila".......................Pored rivaliteta, raspojasanosti pojedinih komandanata, slabih veza i otkazivanja poslušnosti u svojim atarima, Mihailović je morao da se nosi i sa autonomističkim shvatanjima nekih svojih najviših starešina. Jednom je opominjao pukovnika Baja Stanišića da ne razvija autonomizam. Mihailović je javljao da su Stanišić i Đurišić „slabi u narodu" jer se njihov rad sveo samo na borbu protiv komunizma, uz pomoć Italijana, a na drugoj strani izražavali su ambicije kao i druga „frakcija separatista" u Crnoj Gori. Karakterističan je slučaj i drugog četničkog starešine iz Crne Gore, Pavia Đurišića, koji je u Bosni 1945. prekorevao Mihailovića što ga je zaveo da odstupa preko Bosne.
Edited by Yoda
Link to comment

Vidim na linku da već drugi pasus počinje sa "Mihailovićeva pozicija je bila legitimna..." Nije. Mihailović je bio službenik vojne hunte koja je svrgla demokratsku vladu, izabranu posredno od strane naroda putem legitimnih izbora, odnosno neposredno u parlamentu. Nad Mihailovićem bi zbog izdaje, vojnog puča i rušenja ustavnog poretka demokratska vlada izvršila smrtnu kaznu - ili ga pak sprovela na tešku višedecenijsku robiju, u zavisnosti od pozicije u hijerarhiji i stepena poslušnosti i entuzijazma koji bi iskazivao prema vojnoj hunti koja je zavladala zemljom 27. marta.

Link to comment
Vidim na linku da već drugi pasus počinje sa "Mihailovićeva pozicija je bila legitimna..." Nije. Mihailović je bio službenik vojne hunte koja je svrgla demokratsku vladu, izabranu posredno od strane naroda putem legitimnih izbora, odnosno neposredno u parlamentu. Nad Mihailovićem bi zbog izdaje, vojnog puča i rušenja ustavnog poretka demokratska vlada izvršila smrtnu kaznu - ili ga pak sprovela na tešku višedecenijsku robiju, u zavisnosti od pozicije u hijerarhiji i stepena poslušnosti i entuzijazma koji bi iskazivao prema vojnoj hunti koja je zavladala zemljom 27. marta.
Filipe, govorimo o coveku koji je, izmedju ostalog, zavrsio i Pravni fakultet i na istom doktorirao. Mihailoviceva pozicija je legitimna, jer ga je vlada koju priznaju i SAD i VB i SSSR, postavila za komandanta svih oruzanih snaga u zemlji. Pogledaj malo bolje koliko puta cika Koba ostaje nem na Titove zalopojke o cetnicima stalno ga upozoravajuci da bude fleksibilniji i da SSSR ima zvanicne odnose sa izbeglickom vladom.Tu je bila ogromna diplomatska i obavestajna logistika SSSR da pomogne borbu partizana na terenu,a kod nas se ta logistika ili ne poznaje dovoljno ili joj se daje manji znacaj nego sto bi trebalo.
Link to comment

Dve stvari:1) fali smajli - -_-2) to znači da mu je pozicija bila legalna - i to prevashodno sa stranog stanovišta. Legitimitet, a posebno demokratski legitimitet koji mu se u novije vreme pridaje, ne može imati budući da je bio član organizacije koja je svrgla zakonitu, legitimnu, legalnu i demokratsku vladu, a potom bio ministar u vladi koja je vlast uzurpirala. Tu mislim, naravno, na izdajničku vladu tzv. Slobodana Jovanovića, koja je tu uzurpaciju sprovela samo u onom domenu u kom je mogla, što će reći u pisanju saopštenja. To što su velike sile spremne na pakt sa lokalnim đavolima i što je čika Koba poslao Valteru nekoliko depeša intrigantnog sadržaja ne donosi Mihailoviću nikakvi interni legitimitet i to je nešto što ovaj narod treba da zna i da bude svestan toga.Dakle, to je samo načelna primedba. Naravno da nisam ušao u širi komentar celog dela, treba iščitati u svakom slučaju, a moje mišljenje o tome da tzv. Pravni fakultet treba sravniti sa zemljom i poništiti sve diplome izdate na njemu u zadnjih 25 godina jer je to zmijsko leglo svakako ne doprinosi pozitivnijem gledanju na "istine novog doba", koje promovišu doktoranti Čavoškog i njemu sličnih...

Link to comment

Да ли је проф. Бранко Петрановић, иако и сам партизан и комуниста, још 1983. године четнике сврстао у антифашисте? Мислим да је тај податак занимљивији за топик од тезе да је код четника "било оговарања".

Link to comment

@Idioteque: Skartiran si kao nezanimljiv. Zasad.

Dve stvari:1) fali smajli - -_-2) to znači da mu je pozicija bila legalna - i to prevashodno sa stranog stanovišta. Legitimitet, a posebno demokratski legitimitet koji mu se u novije vreme pridaje, ne može imati budući da je bio član organizacije koja je svrgla zakonitu, legitimnu, legalnu i demokratsku vladu, a potom bio ministar u vladi koja je vlast uzurpirala. Tu mislim, naravno, na izdajničku vladu tzv. Slobodana Jovanovića, koja je tu uzurpaciju sprovela samo u onom domenu u kom je mogla, što će reći u pisanju saopštenja. To što su velike sile spremne na pakt sa lokalnim đavolima i što je čika Koba poslao Valteru nekoliko depeša intrigantnog sadržaja ne donosi Mihailoviću nikakvi interni legitimitet i to je nešto što ovaj narod treba da zna i da bude svestan toga.Dakle, to je samo načelna primedba. Naravno da nisam ušao u širi komentar celog dela, treba iščitati u svakom slučaju, a moje mišljenje o tome da tzv. Pravni fakultet treba sravniti sa zemljom i poništiti sve diplome izdate na njemu u zadnjih 25 godina jer je to zmijsko leglo svakako ne doprinosi pozitivnijem gledanju na "istine novog doba", koje promovišu doktoranti Čavoškog i njemu sličnih...
Dalje, govorimo o jos uvek najvecem autoritetu kod nas na temu Istorije Jugoslavije. Ovdasnji istoricari ce to lako da ti potvrde. Sto naravno ne znaci da je bezgresan i da u pojedinim stvarima nije prevazidjen.Petranovic ne govori da je Mihailoviceva pozicija legalna, vec legitimna. Legitimitet vlade od 27. marta je ozbiljno manjkav, ali ta vlada jeste opravdana sa stanovista raspolozenja ogromne vecine naroda, a to joj daje legitimitet.
Link to comment
Да ли је проф. Бранко Петрановић, иако и сам партизан и комуниста, још 1983. године четнике сврстао у антифашисте? Мислим да је тај податак занимљивији за топик од тезе да је код четника "било оговарања".
Jašta, daje im zapravo legitimitet u predratnoj Jugoslaviji, kada su se bavili časnim radnjama:
Srpski povijesničar Branko Petranović piše da su udruženja četnika i druge nacionalističke (srpske i "unitarno jugoslavenske") organizacije bili »pomoćna, poluvojna snaga režima i njegovog prinudnog aparata (vojske, žandarmerije, policije) za razračunavanje s političkim protivnicima velikosrpske, odnosno integralne jugoslovenske ideologije. Četnici su služili za borbu protiv komita, protiv radnika-štrajkača i demonstranata, za rasturanje političkih zborova uoči izbora.« (Petranović, I, str. 162)
Zezanje na stranu, Praslin vas loži. Petranović zapravo nije svrstao četnike u antifašiste, već samo nije ubrajao četnike u klasične fašiste, te ih je svrstao u neku treću kategoriju iz koje su se prelivali u kategoriju I (NOR) ili u kategoriju II (fašisti). Inače, ko stvarno hoće da vidi šta je Petran™ mislio o tzv. Draži Mihailoviću, evo solidnog spisa koji ne traži da se čitaju zilioni stranica, već prikazuje sažvakano ono najbitnije - BRANKO PETRANOVIĆ, STRATEGIJA DRAŽE MIHAILOVIĆA 1941-1945. - kratko i jestivo.http://www.scribd.co...ANKO-PETRANOVIĆ Edited by Filipenko
Link to comment
Prajsles, Filipenko na pozicijama odbrane paulinske epohe. :)
I mene cudi, drug Stari & co sve radili da knjaza izdajnika svakom prilikom puste kroz toplog zeca...@Filip: Kako sa stanovista legaliteta i tumacenja Ustava, cenis Pavlovo izrucenja bivseg premijera, Stojadinovica Britancima?
Link to comment
Right...
Mislio da se obracas meni, a ne Praslinu.Pokojnog Petranovica su odlicno poznavali neki meni dragi i vazni ljudi i cesto sa njim razgovarali o istoriji i politici. Branko je bio mudar covek i gomilu stvari je iznosio izmedju redova, da bi vremenom jasnije ukazivao i na ono sto zbog sistema nije moglo ranije da prodje.Kada je Titov apologeta, Venceslav Glisic, karikaturalno prikazao Petranovicevu knjigu koju sam ovde linkovao, Petranovic ga je unakazio u odgovoru koji je objavio Istorijski glasnik, 1994. Jedna od stvari u tom odgovoru bila je da je cetnicki pokret bio brojniji i bolje organizovan od partizanskog, u Srbiji, sve do kraja 1943. i pocetka 1944. godine.
Link to comment
Jedna od stvari u tom odgovoru bila je da je cetnicki pokret bio brojniji i bolje organizovan od partizanskog, u Srbiji, sve do kraja 1943. i pocetka 1944. godine.
Baš čudno da je do početka 1944. četnički pokret u Srbiji bio organizovaniji od partizanskog. Zajebano je tući se sa Nemcima, Bugarima, četnicima, Nedićevcima, Ljotićevcima, Dražićevcima, i uz sve to raditi na organizovanju. Ipak je lakše zabosti se po planinama zapadne Srbije, ne boriti se ni sa kim, slati "leteće jedinice" po selima da prikupljaju "dobrovoljce" ili kolju (zavisno da li je selo naklonjeno crvenima ili ne), organizovati fešte i narodna slavlja, naročito kada dođe strana misija, praviti listove i časopise o sebi i smišljati pesme o sopstvenoj hrabrosti.
Dakle, Filipenko, nije se smela obarati demokratska vlada koja je potpisala Trojni pakt? Imalo se cekati do sledecih izbora 1942., a do tada postovati narodnu volju preko postovanja volje narodnih poslanika koji su izglasali vladu koja je potpisala pakt, propustati nemacke konvoje itd.?Mislim cisto da utvrdimo tvoje stanoviste.
Moje stanovište je da je KPJ na čelu sa Josipom Brozom bio najpozitivniji u tom ratu i da su oslobodili Jugoslaviju. Druge verzije, revizije, istorije, priče, nisu uopšte potrebne. A ovo o legalizmu, zakonitosti, demokratiji, legitimitetu, vojnoj hunti i sl. je zato što volim da vas povremeno u vašim uniformama bijem vašim oružjem. Edited by Filipenko
Link to comment
Kakav je stav o toj Vladi bio u Zagrebu i Ljubljani?
Slovenci i Hrvati ulaze u pucisticku vladu. Dan pred bombardovanje Beograda, slovenacki politicari i clanovi vlade Krek i Kulovec nude Rajhu izlazak Slovenije iz KJ, pod uslovom njenog punog suvereniteta. Macek, koji jedva ulazi u vladu Simovica, napusta je po pocetku napada Osovine.Britanski obavestajni podaci, po kojima se vidi da su isti dugo sondirali raspolozenje jugoslovenskih naroda ukazuju na srpsko frankofilstvo i anglofilstvo zbog saveznistva u Prvom svetskom ratu, ali i rusofilstvo kao stvar tradicije. Hrvati su, po istim, uglavnom germanofilski raspolozeni.
Baš čudno da je do početka 1944. četnički pokret u Srbiji bio organizovaniji od partizanskog. Zajebano je tući se sa Nemcima, Bugarima, četnicima, Nedićevcima, Ljotićevcima, Dražićevcima, i uz sve to raditi na organizovanju. Ipak je lakše zabosti se po planinama zapadne Srbije, ne boriti se ni sa kim, slati "leteće jedinice" po selima da prikupljaju "dobrovoljce" ili kolju (zavisno da li je selo naklonjeno crvenima ili ne), organizovati fešte i narodna slavlja, naročito kada dođe strana misija, praviti listove i časopise o sebi i smišljati pesme o sopstvenoj hrabrosti.
Opusti se, niko se ne podsmeva partizanima, ma koliko da ih je bilo u tom periodu (a bilo ih je izmedju 800-1000). Podsmevao bi se svom dedi po majci, za kojeg je Mihailovic bio licno zainteresovan i zbog kojeg je moja baba sa dvogodisnjom tetkom drhtala na ispitivanju u jednom napustenom manastiru 1943. godine.Partizanska aktivnost u centralnoj i zapadnoj Srbiji 1941. godine umela je da se pozabavi i drugom fazom revolucije, sto je kasnije u Hercegovini i Crnoj Gori poznato kao 'lijeva skretanja'. Atentati i ubistva nisu samo zadesili kolaborantsku zandarmeriju ili predsednike opstina, vec i mnoge ugledne i neopredeljene ljude koji su stradali kao klasni neprijatelji. Mnogo znacajnije od toga je povlacenje Tita sa ostacima partizana nakon slamanja Uzicke republike.Ili, sto bi rekao Jovo Kapa - Srbijanci su poseban soj, monarhisti. Edited by Yoda
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...