Jump to content
IGNORED

Trojni pakt i Aprilski rat


Recommended Posts

Ne kužim točno cilj ove rasprave, osim taj da ti misliš da je Stojadinović extrasuper bio i osto, a to znamo. Maček je htio maksimalno za sebe i za svoje birače. Na početku je koristio za to sve, pa i srpsku opoziciju, a kad je htio rezultate, iskoristio je wobbly Pavla i ušao je u jedan dil koji je, blitzkrieg not withstanding, imao šanse nadživjeti čak i puč protiv njegovog sukreatora.Drugo - protiv Pavla i Sporazuma nije bilo protesta na ulici niti u relevantnim srbskim™ insititiucijama, the masses, oh, the masses, protiv Stojkovog hendlovanja konkordatskog pitanja bogme se ustalo kuso i repato.Banovina je živjela dvije godine i jedina održala nekakve izbore za to vrijeme. Potraži rezultate... :lol:

Link to comment
Napisacu samo jedno ime: T. G. Mappleback
Obratiti pažnju na boldovano:
Mapplebeck was in many ways much better situated than MacDonald tohave intimate contacts with members of the Yugoslav Air Force. An expatriateEnglishman, wlho had flown with the Royal Flying Corps in France in WorldWar I, and had spent two years in a German prisoner of war camp, Mapplebeckhad lived continuously in Belgrade since 1923. In addition to developinghis own business interests, he also acted as agent for the Hawker Aircraft andRolls-Royce companies, played an important part in negotiations for the purchaseof British military aircraft by the Royal Yugoslav Air Force in the 1930s,and as a consequeLnced eveloped close contacts with individuals such as Simovicand Mirkovic. He certainly passed on information which came his way to theAir Ministry in London, but, more important than that, he had also developeda very close relationship with Mirkovic. In the spring of 1940, before the collapseof France, Mirkovic began passing on to Mapplebeck the weekly intelligencesummaries of the Yugoslav General Staff, copies of which Mapplebeck dulypassed on to MacDonald. It was because of this activity that Mapplebeck, in1940, was appointed honorary attache at the legation, and it was probably alsowlhy Mirkovic gained the idea that Mapplebeck was an intelligence agent (which,conversely, led to the view that Mirkovic was a British agent).Mapplebeck, because of his longstanding relationship and personal friendshipwith Mirkovic, was undoubtedly in a stronger position to be acquaintedwith Mirkovic's plans for a coup than MacDonald, even though MacDonald sawa great deal of Mirkovic for professional reasons. On March 25, the day theTripartite Pact was signed, and the day that Trifunovic assured the SOE thatthe plans for a coup had a 99 percent chance of success, a meeting took placebetween Mirkovic and Mapplebeck. Mapplebeck strongly urged Mirkovic tolaunch a coup as soon as possible, and Mirkovic replied by assuring him thatone could be expected shortly. Mirkovic apparently did not seek any specificguarantees of supplies from Britain, such as Campbell lhad indicated were necessary.It was only oll March 26 that MacDonald had his interview withSimovic, and it was not until March 31 that he revealed the importance ofMirkovic and claimed to have been kept fully informed of the progress of thecoup by hiim before and during events. The conclusion must be that MacDonaldclaimed credit for what was primarily Mapplebeck's achievement. It should alsobe noted that MacDonald was not considered a reliable informant by the ForeignOffice.Although the importance of MacDonald or Mapplebeck in the relationshipbetween the British legation and the leaders of the coup d'etat slhould not beoveremphasized, the Mapplebeck-Mirkovic meeting of March 25 adds to themystery of Campbell's telegrams to the Foreign Office. Assuming that Campbellhad been given all this information, why did none of it find its way into hisexchanges with London? Or, if it did, why did he emasculate it and lead Londonto believe that a coup was only a remote possibility ? Again, we are ledback to his 1942 letter to Sargent, in which he denounced SOE activities. Significantly,he singled out Mapplebeck as one of the people whose "dabbling in politics"he had opposed (although Mapplebeck was not SOE). Did he considerMapplebeck's contacts and information as unreliable as that of the SOE? Informedof Mirkovic's leadership and promise of a coup, did he ignore it? Andwhy did he let his air attache report the interview with Simovic, rather tllanpass on the information, or at least comment upon it, himself? Precise answerscannot be given to these questions, but there seems to be a prima facie case forsuggesting that the British minister, for reasons which may have been quitelegitimate, failed to pass on to London the full information available to him aboutthe prospective coup (organized primarily by Mirkovic, but involving politicalfigures close to the SOE), which, on March 27, overtlhrew the Cvetkovic governmentand the prince regent.

David A. T. Stafford,

SOE and British Involvement in the Belgrade Coup d'État of March 1941

Slavic Review, Vol. 36, No. 3 (Sep., 1977), pp. 399-419

Link to comment
Ne kužim točno cilj ove rasprave, osim taj da ti misliš da je Stojadinović extrasuper bio i osto, a to znamo. Maček je htio maksimalno za sebe i za svoje birače. Na početku je koristio za to sve, pa i srpsku opoziciju, a kad je htio rezultate, iskoristio je wobbly Pavla i ušao je u jedan dil koji je, blitzkrieg not withstanding, imao šanse nadživjeti čak i puč protiv njegovog sukreatora.Drugo - protiv Pavla i Sporazuma nije bilo protesta na ulici niti u relevantnim srbskim™ insititiucijama, the masses, oh, the masses, protiv Stojkovog hendlovanja konkordatskog pitanja bogme se ustalo kuso i repato.Banovina je živjela dvije godine i jedina održala nekakve izbore za to vrijeme. Potraži rezultate... :lol:
Vi's, kad cinizam i zajebancija strpaju u zapecak majcicu povijest kao sto si to uradio u ovom postu, onda biram da ovde zastanemo, jer nas surfanje na tvom talasu vodi u trolovanje.Imamo adekvatniji topik za serbo-kroatska suocavanja, ali na ovaj nacin mi ne pada na pamet. Cak ne vise ni na PZD.
Link to comment

Dobro™. Inače, surfamo na tvom valu, tako da se slažem da zastanemo. Nadam se da ćeš se bar složiti da Maček nije imao nikakvu svetu™ obavezu prema srpskoj opoziciji. Još manju prema srpskim elitama™. To jest bio Pavlov posao (da njih hendluje, preko sockpuppeta) ali nije mu išlo nimalo loše 2 godine, riješio se Skupštine i mirna bosna.

Link to comment
Vi's, kad cinizam i zajebancija strpaju u zapecak majcicu povijest kao sto si to uradio u ovom postu, onda biram da ovde zastanemo, jer nas surfanje na tvom talasu vodi u trolovanje.Imamo adekvatniji topik za serbo-kroatska suocavanja, ali na ovaj nacin mi ne pada na pamet. Cak ne vise ni na PZD.
+1
Link to comment
Dobro™. Inače, surfamo na tvom valu, tako da se slažem da zastanemo. Nadam se da ćeš se bar složiti da Maček nije imao nikakvu svetu™ obavezu prema srpskoj opoziciji. Još manju prema srpskim elitama™. To jest bio Pavlov posao (da njih hendluje, preko sockpuppeta) ali nije mu išlo nimalo loše 2 godine, riješio se Skupštine i mirna bosna.
Trolovanje sam boldovao kao moderator, tako da je nastavak diskusije na tom fonu veci problem za mene nego za tebe. Nadam se da je to ok. Stojadinovica sam uveo u SBB KBB pricu od pre nekoliko strana kroz njegovu smenu kao jedan od vaznijih momenata koji su odredili dalju politiku kneza namesnika.Naravno da Macek nema nikakvu obavezu prema srpskoj opoziciji i elitama, ko ih sisa uostalom kad su igrali igru koju nisu do kraja razumeli. I nema nista sporno u dogovoru sa Hrvatima, samo ukazujem da je knez previse verovao u sopstvenu snagu i ugled kad su Srbi u pitanju, a tu je neraspolozenje raslo.edit2: pavle je napravio gresku sto se on u dilu sa Macekom identifikovao sa srbstvom™. Za taj posao mogao je da izabere Stojadina ili nekog slicnog harizmatu sa kapacitetom da se Maceku parira. Kruna je morala da bude malo iznad toga, vise kao pokrovitelj. Edited by Yoda
Link to comment

Opet, ne znam što je tu evolucija u znanju i razumijevanju. Svi previše vjeruju u svoju snagu kad poduzmu nešto jako nepopularno kod određenih širih/užih/utjecajnih krugova. Dao sam ti primjer za Stojadinovića, on je imao taj luksuz da je mogao biti chicken i povući svoje preigravanje (i nakon što mu je uspješno prošlo parlament, čoeče), Samo neki dožive da im vanparlamentarnije, elitne i direktnije metode, npr. pučevi, sruše tu pretjeranu vjeru.

Link to comment

Blinkas mi vec sada ovim boldicima, kandidatura za davanje moderatorske prisege je na salteru kod nadleznih za to, nakon podnosenja molbe ili poziva. ;)Preigravanje je politicki rizik kojeg su manje-vise bili svesni i Macek i Stojadin i knez Pavle i o tome su mogli detaljnije da razmisle kad ih se stavilo pod direktan nadzor. Kad smo kod tih cudnih cika koje su vukle konce predlazem da uvek imamo u vidu da oni jako dobro znaju kako njihove akcije moraju da ukalkulisu, sadrze i raspolozenje masa. U slucaju 27. marta, upravo je to bio slucaj.

Link to comment
http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Britanci-finansirali-prevrat-1941-godine.sr.htmlБританци финансирали преврат 1941. годинеОткрића нових докумената показала да су тајне службе западних сила припремиле, финансијски помогле и извеле два преврата у српској историји, 1941. и 2000. године27.-mart.gifДемонстрације 27. марта 1941. у БеоградуУвек када мислимо да је неки крупан историјски догађај, било трагичан, било тријумфалан, проузроковала и потпуно обликовала воља једне или неколико особа, ма колико нам изгледало да је то тако – неумитно грешимо.У нашем просечном доживљају моћи склони смо, без сумњичавости, из интереса и кукавичлука добро умотаног y дивљење, да некритички хвалимо оне који су силом узимају власт од оних који су изабрани по договореним друштвеним правилима.Или да хвалимо оне који та правила драстично крше с позиција власти. У оба случаја заборављамо на низ околности и процеса који усмеравају токове догађања y друштву и утичу на животе појединаца. Бар онолико колико и акти моћних појединаца на те токове.Исправно превредновање историјске улоге појединих великих догађаја биће заправо залог и за исправне оцене готово свих главних токова националне историје.У времену у коме доминирају кризе (економска, морална, криза система вредности), не изненађује то што су нека нова сазнања истраживача и публициста о неким кључним историјским датумима новије и најновије политичке историје остала изван детаљније пажње медија и шире јавности.Појаву књиге новинара британског Скај њуза Тима Маршала „Игра сенки – Петооктобарска смена власти у Србији“ дочекало је – ћутање! Изостале су отвореније политичке анализе Маршалових тврдњи, а на њих се нису осврнули, осим у спорадичним случајевима, ни „главни јунаци” ове хронике...Према његовом сведочењу, показало се да су западне силе, односно њихове тајне службе припремиле, извеле, па чак и платиле преврат којим је српска опозиција сменила Слободана Милошевића и његов режим. Једина порука књиге јесте: „Србијо, погледај себи у очи и буди искрена!”Слично је прошло и откриће Мирослава Савићевића, сарадника Балканолошког института САНУ, који је у британским архивама дошао до сета непознатих докумената о 27. марту, који бацају сасвим другачије светло на овај значајан историјски догађај.Само на први поглед ова два открића српској јавности немају никакве узајамне везе. Напротив, она потврђују смелу тезу о повезаности догађања 27. марта 1941. и 5. октобра 2000. године.„Срби су поново пронашли своју душу“, узвикнуо је сер Винстон Черчил, 27. марта негде око поднева, када му је посланик Кембел јавио да је пуч дефинитивно успео.То усхићење Србима неће дуго трајати. Већ крајем те исте године Ситон Вотсон, британски професор универзитета, рећи ће нешто друго: „Ми смо смо улазак Југославије у рат платили пола милиона фунти, па не дугујемо Србима ништа.“Нешто доцније огласиће се и Вилијам Донован, амерички генерал, обавештајац, отац Централне обавештајне агенције (ЦИА), човек који ће се јануара 1941. године наћи у Београду и упознати кључне пучисте: „Срби се не могу позивати на 27. март 1941. године јер смо ми ту револуцију купили.“Из поверљивог писма агента СОЕ (управа за специјалне операције) Хјуа Далтона Винстону Черчилу: „Откако сам преузео СОЕ у Југославији потрошили смо најмање 100.000 фунти. Новац је углавном отишао на финансирање Земљорадничке странке и остале видове подмићивања.“Данас постоји довољно непобитних доказа и аутентичних докумената да су британске тајне службе у Београду биле ангажоване на припреми и извођењу пуча. Тог дана, 27. марта, у британском посланству слављена је победа, уз пуно шампањца, уз повике „Успели смо“.Земљорадничка странка добијала је 5.000 фунти месечно, неке дневне новине, попут „Правде“, имале су 150.000 динара месечно, а неке друге узимале су апанажу у натури, односно у олову без кога је био незамислив штампарски слог.На листи су били и Самостална демократска странка Светозара Прибићевића, Удружење старих ратника, Сељачка странка Драгољуба Јовановића и Српски културни клуб.Шифровани телеграм посланика из Београда Кембела у Лондон, 26. марта, говори о повезаности дипломата и пучиста: „На мој захтев, јутрос ми је уприличен разговор са генералом Симовићем (командантом Југословенског ратног ваздухопловства).Како је овај официр на челу организације која намерава да изведе државни удар... они желе да одбаце Пакт и садашњу владу. Они знају да ово скоро извесно значи рат и да више воле ту могућност него наставак садашњом линијом...“Мотив Британаца да режирају ове догађаје најбоље илуструје савременик председника владе у Лондону Лидл Харт који је написао: „Черчил је постао велики само зато што је умео да за живот једног Енглеза жртвује читаве народе, што је иначе црвена нит британске спољне политике.“(Сутра: САД за петооктобарску револуцију дале 60 милиона долара)Иван Миладиновићобјављено: 30/09/2012
Vau, treš dostojan kurira Pressa (čujem da je autor o'tle stigao u najstariji list na Balkanu).Prvo, sumnjam da se saradnik BI zove baš Miroslav Savićević, ali ajde.Drugo, sve ovo oko šire uvertire 27. marta (100000 funti, zemljoradnici, SOE) je domaćoj istoriografiji poznato cca 35 godina.Treće, ne vidim paralelu 27.3. i 5.10 - za ovaj drugi Srbi svakako nisu žrtvovali "čitav narod", sem one nesrećne devojke. No, možda nam se to i natuknjuje, da smo se sjebali, jer "naši" interesi i "strani" interesi uvek i nužno moraju biti u koliziji.
Link to comment
1zmpdma.jpgNemacki transporter dogoreva nakon borbe sa nepoznatom jedinicom vojske Kraljevine Jugoslavije na putu Loznica-Zvornik u prvim danima aprilskog rata.Prizori unistene nemacke tehnike nisu bili karakteristicni za ovaj kratkotrajni sukob, uglavnom dominiraju motivi jugoslovenske vojske u rasulu.Foto iz privatne kolekcije.
Link to comment
  • 2 weeks later...

docek vojnika nemackog Vermahta u mestu Vinkovacko Novo Selo, u blizini grada Vinkovci u Hrvatskoj, izmedju 7. i 10. aprila 1941. Snimak je nacinio pripadnik pesadijsko-mehanizovane divizije koja je imala zadatak da iz Madjarske, preko Vinkovaca, S.Mitrovice, Loznice i Zvornika dodje do Sarajeva (iz privatne kolekcije)kbbb_Vinkovacko_Novo_Selo_April_1941.jpg

Edited by Topola
Link to comment
Doček vojnika nemačkog Vermahta u mestu Niš u Srbiji, 8. aprila 1941. godine (dan nakon što je prilikom bombardovanja poginulo više stotina građana. Snimke je načinio pripadnik pešadijsko-mehanizovane divizije koja je imala zadatak da Bugarske dodje do Zagreba (iz redovne postavke Muzeja u Nišu).102ml3m.jpgNis 8.4.1941.a.jpg
Link to comment

Ne ide ti to lose, malo te kvot zbunjuje, al OK, mozda je juce u 13:45h bila magla u Uzicu...Da, docek Vermahta po okupiranim zemljama... Nis, jel tako? Hm, izgleda da je na jugu taj obicaj mahanja rukama uvis pred kolonama tenkova koje su gazile sve pred sobom bio neki siri obicaj. Evo, naprimer, isto su radili i u Grckoj, to je blize Nisu nego hrvatski Vinkovci, i to u isto vreme, april 41:grcka.jpgSad, ono, jest da su i tu istu Grcku bombardovale Stuke, kao i gradjane u Nisu, pa opet, evo, masu. Seljaci i popovi. Ovo je snimljeno u jednom mestu izmedju Soluna i unutrasnjosti zemlje. Da, znas vec, snimio je Nemac, iz jedne oklopne divizije, kao sto je bila i ova "nasa"11. oklopna koja je usla u Nis i posle stigla sve do Beograda cak. Nije isla ka Zagrebu, al, dobro, magla u Uzicu, itd.E, sad, dok grcki popovi masu rukama uvis, interesantno je da i u njima dalekoj Hrvatskoj (ali ne i ovima nasima iz Nisa) u istom tom trenutku, masu i hrvatski seljaci. Ovako:kbb_Vinkovacko_Novo_Selo_April_1941.jpgA, opet, u istom tom trenutku, neki drugi ljudi kod Loznice, pak, nisu mahali rukama, vec izgleda puskama, pa smo zato onda imali ovo:kcp_napad_na_yu_1941_nem_grobovi.jpg Posto ti rece da si iz Uzica, mozda ces da prepoznas ovu lokaciju u tvom gradu, i danas ova zgrada isto izgleda. Tu je, recimo, aprila 41 slabo ko mahao rukama kao Nislije, Grci & Rvati, vec izgleda da su se latili pusaka kad su od Kosjerica nagrnuli nemacki tenkovi. Karl Fornfejst je uz jos 15 svojih kamerada platio glavom to uzicko mahanje puskama umesto rukama...uzicen.jpgVidis, cudni su ljudi i cudne su percepcije stvarnosti, pa na jednu istu stvar u isto vreme gledaju - tako razlicito... Ko ce to sve pohvatati.A, da, naravno: fotografije su iz privatne kolekcije.

Edited by Topola
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...