Jump to content
IGNORED

Trojni pakt i Aprilski rat


Recommended Posts

Aleksej Timofejev o tezi Mileta Bjelajca o pokusaju strateskog oslanjanja Jugoslavije na SSSR 1939-1941
У овом контексту изнећемо мишљење водећег израелског стручњака за међународне односе уочи и за време рата Габријела Городецког, професора руских и источноевропских студија Унивезитета у Тел-Авиву и у Оксфорду. Деведесетих година Городецки је имао ретку прилику да упореди поверљива документа Архива спољне политике Русије (дневник Мајског, белешке из личних разговора Стаљин–Молотов, дипломатску преписку совјетских амбасада и МИД СССР-а) са немачким и енглеским дипломатским архивима. Између осталог Г. Городецки је на основу совјетских и немачких архивских извора утврдио да је југословенска страна од јесени 1940. до зиме 1941. паралелно водила преговоре и са Немачком и са СССР-ом уверавајући при томе тренутног партнера у то да су преговори са „оном другом страном“ само изнуђена делатност која неће да има реалне последице. Да ствар буде гора, из дипломатско-обавештајних канала и Немцима и Совјетима је постала позната ова двосмерност југословенске спољне политике, која нимало није личила на „префињену перфидност“ Албиона у стилу Хантингтона/Палмерстона. Далеко од неутралности је била и политика Југославије према Енглеској и савезницима британске круне (Грчкој, Француској, а после и „Слободним Французима“). У контексту претпостављеног „стратешког ослонца на СССР 1939–1941“ ови односи нису изгледали толико бе-зазлено. Ова конфузна политика се настављала и после државног удара 27. марта 1941. С једне стране, иза леђа пучиста веомо јасно се осликавала сенка енглеских обавештајних служби, с друге стране, Симовић је тежио да убеди немачког амбасадора у то да нова влада подржава „наставак сарадње са земљама Пакта, посебно са Немачком“, а с треће стране је настојао да активизира преговоре у Москви.Општа поука војно-дипломатских трзаја југословенске спољне политике 1939–1941. и амбиса у којем се нашла држава услед њих, говори о кобности недоследног понашања једне државне елите према спољној политици и потребама одређивања дуготрајних стратешких интереса. Недоследност у спољнополитичком курсу и специфично схватање појма „неутралност“ су створили невероватну ситуацију када београдска влада више није имала доследну подршку ниједне од светских сила.
Link to comment
...о кобности недоследног понашања једне државне елите према спољној политици и потребама одређивања дуготрајних стратешких интереса. Недоследност у спољнополитичком курсу и специфично схватање појма „неутралност“ су створили невероватну ситуацију када београдска влада више није имала доследну подршку ниједне од светских сила.
kako ono kazu, istorija se ponavlja? :D ova analiza komotno moze da se primeni i na sadasnjost i donedavnu proslost
Link to comment
kako ono kazu, istorija se ponavlja? :D ova analiza komotno moze da se primeni i na sadasnjost i donedavnu proslost
Meni se prilicno dopao stav Timofejeva, jer dobro objasnjava sustinu spoljne politike kneza Pavla. Ona nema jasniju i trajniju artukulaciju, a takodje je defanzivna i pomalo haoticna. Kunktatorska politika kneza Pavla pocinje sa uklanjanjem Stojadinovica - otopljava odnose sa Britancima, pruza ruku Maceku, namrgodjenu Osovinu pokusava da oraspolozi postavljanjem germanofila Cincar-Markovica za ministra spoljnih poslova.Jos jednom, nije problem u uklanjanju Stojadinovica (kojem je Pavle istolerisao prilicno toga), vec u promeni dinamike spoljne politike koja je sa njim zapoceta.To 'dobro jutro, carsijo, na sve strane sveta' ima svoju cenu, bas kao i danas.Najveca nevolja sa dobrim delom nasih politicara nekada i sada jeste u nekonzistentnosti, precenjivanju sopstvene pozicije i pokusaja 'muljanja' kod velikih.Broz, izmedju ostalog, zasluzio je veliki ugled upravo zbog razumevanja politickog konteksta u kojem je mogao da deluje i sprovodjenju onoga sto je govorio ili se dogovarao. Edited by Yoda
Link to comment
Meni se prilicno dopao stav Timofejeva, jer dobro objasnjava sustinu spoljne politike kneza Pavla. Ona nema jasniju i trajniju artukulaciju, a takodje je defanzivna i pomalo haoticna. Kunktatorska politika kneza Pavla pocinje sa uklanjanjem Stojadinovica - otopljava odnose sa Britancima, pruza ruku Maceku, namrgodjenu Osovinu pokusava da oraspolozi postavljanjem germanofila Cincar-Markovica za ministra spoljnih poslova.Jos jednom, nije problem u uklanjanju Stojadinovica (kojem je Pavle istolerisao prilicno toga), vec u promeni dinamike spoljne politike koja je sa njim zapoceta.To 'dobro jutro, carsijo, na sve strane sveta' ima svoju cenu, bas kao i danas.Najveca nevolja sa dobrim delom nasih politicara nekada i sada jeste u nekonzistentnosti, precenjivanju sopstvene pozicije i pokusaja 'muljanja' kod velikih.Broz, izmedju ostalog, zasluzio je veliki ugled upravo zbog razumevanja politickog konteksta u kojem je mogao da deluje i sprovodjenju onoga sto je govorio ili se dogovarao.
politika cetri stuba :D
Link to comment

Britanci-Stojadinovic-knez Pavle: britanska perspektiva i pomoc prijatelju:pismo drzavnog sekretara Halifaksa poslaniku Kembelu dan pre obaranja Stojadinovica

Što se tiče gospodina Stojadinovića, nisam baš puno oduševljen. Jasno je, međutim, da je to stvar jugoslovenske unutrašnje politike, u koju bih se veoma nerado uplitao. Ne sumnjam uopšte da Njegovo kraljevsko visočanstvo nije brižljivo odmerilo sve "za" i "protiv" i da je zadovoljno što gospodin Stojadinović neće biti veća opasnost u opoziciji nego što je na vlasti. Knez Pavle je očito u boljem položaju od mene da prosudi o dubini rodoljublja gospodina Stojadinovića i da zna da li se u njega može imati poverenja da neće spletkariti s Italijom i Nemačkom protiv interesa kako Njegovog kraljevskog visočanstva tako i Jugoslavije. Ako bi, međutim, Njegovo kraljevsko visočanstvo ostalo pri svojoj nameri da otpusti gospodina Stojadinovića, možete mu pružiti uveravanje da ćemo mi, u granicama naše moći, učiniti sve da obezbedimo povoljno držanje štampe na linjama koje vi predlažete. Možete, ako smatrate da je poželjno, pokazati ovo pismo knezu Pavlu; inače, bilo bi mi drago ako biste što pre pronašli mogućnost da s njim razovarate u smislu prednjeg.HALIFAX
Kembel o Stojadinovicu, hrvatskom pitanju i ulozi Cvetkovica. Primer za udzbenike kako velike sile postuju ozbiljne politicare cije rusenje potpomazu; citav Kembelov opis je diplomatska bravura:
Nekada je g. Stojadinović bio nesumnjivo iskren u svojoj otvorenoj želji da reši hrvatsko pitanje; ali sam kasnije imao utisak da se on, shvativši da se rešavanje problema do kojeg bi moglo doći jedino u okviru jedne ustavne vlade, zaustavilo točak njegovih vlastitih ambicija, pripremao da napusti sve dalje pokušaje da prevaziđe nepopustljivost dr Mačeka. S druge strane, knez namesnik je u nedavnim spoljnim i unutrašnjim događajima video dodatni impuls da okonča razjedinjavanje Kraljevine. Ostao je u stalnoj vezi sa hrvatskim vođom koji je, međutim, i dalje uporno odbijao da popusti i za pedalj.Tek odnedavno kada je Njegovo kraljevsko visočanstvo izjavilo da je razgovor sa njim bio kao razgovor sa mermernim blokom na kojem su urezane reči "ukinuti ustav", dr Maček je izgleda promenio raspoloženje. Poslao je poruku nagoveštavajući svoju volju da prihvati uslove koji su u poređenju sa prethodnim zahtevima bili iznenadujuće umereni. Ne znam da li su ili nisu bili uslovljeni uklanjanjem čoveka za koga je uvek tvrdio da je nesavladiva prepreka sporazumu. Bilo kako bilo, knez namesnik je video zgodnu priliku da otpusti g. Stojadinovića, jer to je, da o tome ne govorimo suviše otvoreno, ono što se u stvarnosti desilo.
Kako je moćnik pao? Kvaliteti g. Stojadinovića su bačeni u zasenak njegovom ukorenjenom greškom, ambicijom, koja je glavni razlog za njegov pad. Bio je demokrata kad je došao na vlast, ali posedovanje vlasti zavrtelo mu je glavu. Njegova taština i vera koju je imao u svoju sposobnost da uspe tamo gde drugi ne mogu, navele su ga da podceni čvrstinu karaktera kneza namesnika i opiranje disciplini svojih zemljaka. Njegova navika na koju sam često aludirao, da bezobzirno postupa sa svima koji su imali veze s njim, ostavila ga je bez prijatelja u časovima iskušenja. Rečeno mi je da su, kad su novosti o prihvatanju njegove ostavke objavljene po kafanama, ljudi koji se ne poznaju ustajali i grlili se. Bilo kako bilo, nigde nisam čuo ni reč žaljenja zbog njegovog odlaska. Sto se mene tiče ja ne mogu a da ne osećam izvesno žaljenje za odlaskom čoveka koji je bio istaknuta ličnost, ma kakve greške pravio. Kao strani predstavnik koji je morao da sarađuje s njim, ja nemam zamerke. Bio je uvek učtiv, spreman da sluša, istinoljubiv, mada ponekad neuhvatljiv. U prilikama kada sam činio prigovore, on je moje primedbe primao bez uvrede; kada je on sa svoje strane imao da kaže nešto neprijatno, on je nekako uspevao da pilulu zasladi. Nedostajaće mi njegova ljubaznost i njegov smisao za humor.Da bi se otarasio čoveka koga mi je jednom opisao kao "džina među patuljcima", knez namesnik je pokazao veliku hrabrost i taktičku veštinu. G. Stojadinović mu je dobro služio oko tri godine i Njegovo kraljevsko visočanstvo se ne bi odvojilo od njega da nije bio ubeđen da bi njegovo zadržavanje ugrozilo prava koje mladom kralju pripadaju po rodenju. Bivši predsednik vlade je čovek koga je bolje imati za prijatelja nego za neprijatelja. On je dovoljno beskrupulozan da tendenciozno upotrebi znanje koje poseduje i možda čak i da teži osveti uz pomoć stranih službi. Ali knez Pavle, zaključivši šta mu je dužnost, nije odustao od svog neprijatnog zadatka. Veština koju je pokazao u izvođenju udara bila je visokog nivoa jer nije bilo lako zbaciti šefa vlade čija su samopuzdanje i samouvernost bili pojačani naizgled velikom većinom u parlamentu.
Sta reći o novoj vladi i njenim izgledima? Kako je već rečeno, knez namesnik se nadao da će odmah moći formirati vladu u kojoj će sarađivati i Hrvati. Nagovorili su ga da deluje pre nego što su njegovi planovi bili završeni. Sadašnju vladu stoga treba smatrati kao prelaznu. Ključ za budućnost je u rukama dr Mačeka. Neobavezujući se on je osigurao uklanjanje g. Stojadinovića i stvaranje nove vlade koja je jemstvo za pomirenje. On može da pomisli da će čekajući povoljnu priluku moći da stavi g. Cvetkovića u položaj da će morati ili da prihvati uslove Hrvata ili da deli sudbinu g. Stojadinovića. Ako je mudar on će svoje zahteve održati na razumnom nivou, i omogućiti knezu namesniku da ostvari dogovor koji je bio u fazi pregovora kad je on bio prisiljen da deluje. U sadašnjem trenutku postojeći znaci potkrepljuju mišljenje da će dr Maček, jer je mnogo ojačao svoj taktički položaj bez bilo kakve žrtve sa svoje strane, biti doveden u iskušenje da ne prizna svoj predlog knezu i da obnovi svoje zahteve na nivou sličnom ranijem. Nadajmo se da će on biti dovoljno dobar državnik da odoli ovom iskušenju i da iskoristi priliku koja se možda neće ponoviti, da okonča ovaj dugotrajan razdor.
Edited by Yoda
Link to comment

Nedavno su naši borci na Baniji u borbi zarobili jednog majora domobranskog zdruga.Kad su mu na preslušanju dobacili da je izdajica hrvatskog naroda jer se bori protiv slobodne Hrvatske,zarobljeni major reče: - Ja se borim za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku, ja sam mačekovac ...Vjesnik, broj 16, 16. kolovoza 1944.

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...