Jump to content
IGNORED

Krađa/otimačina do 15000 dinara skroz OK?


Ariel

Recommended Posts

meni je neka porodica ludih teletabisa čupala brisače jer sam se parkirala ispred njihove kuće u zemunu. hteli su da me gurnu pod autobus broj 15. zvala sam pandure i odmah su došli. e da, rekli su mi da se popnem u stan kod roditelja i da sidjem kad vidim maricu. ja otišla gore i stukla litar ledenog knjaza naiskap, toliko su me potresli. i ništa. objasnili su teletabisima da trotoar ispred njihove kuće nije njihov nego javna površina. isto tako, nije njihova ni zelena površina koju su betonirali - mada ovi veruju da se u srbiji stvari stiču betoniranjem. izliješ kanticu na tašmajdanu i šta si zabetonirao - tvoje je. onda, izrekli su opomenu sinu teletabisu. meni su rekli da mogu da ga gonim privatno za ono "kurvo ružna šta ti meni vi". a brisače sama sebi da kupim nove.
Ne znam da li da se smejem ili da plačem na ovu priču. Ovo za beton je urnebes, zemunski homesteading ("Nature hath provided and left it in, he hath mixed his labour concrete with it and joined to it something that is his own, and thereby makes it his property"). Ali ovo ostalo...Imao sam u poslednje vreme više takvih brašova sa komšijama i ostalim ljudima dobre volje, i moram da konstatujem da je to potpuno uobičajena stvar, da je Srbija zemlja u kojoj siledžijstvo caruje na svakodnevnom nivou, i tu tlači ne čak ni jači, nego uporniji, opakiji i luđi koji je spreman da preti staroj majci, i uopšte koji nema druga posla u životu do da ti godinama čini sitne pakosti. Pa ako nisi u stanju da mu pariraš, a ti popusti odmah, ionako ćeš izgubiti, što džabe da trpiš u međuvremenu.Jedan od najboljih opisa ovog svakodnevnog tranzistanskog bezakonja koje sam do sad pročitao je ova priča makedonske spisateljice Rumene Bužarovske:
Piše: Rumena BužarovskaNE PLAČI, TATINOPiskavi glasić moga sina odjekivao je niz naselje kao policijska sirena. Zatvorena u radnoj sobi, uspela sam da čujem njegov prepoznatljiv plač: jedno dugo „uaaaaaa-a-a“ propraćeno sa tri-četiri kratka štucanja kada bi plačući pokušavao da uzme dah. Potom je sledila jedna kratka pauza u kojoj je gutao pljuvačku koja mu se nakupila od jecanja, pa je ponovo nastavljao s njegovim „uaaaaaa-a-a“. Čim sam mu prepoznala plač, pred očima mi se pojaviše njegovo zgrčeno pocrvenelo lišce i okice zapečene od suza, i telo kao da mi se preseče na pola. Ne skidajući naočare za čitanje, istrčah kroz hodnik i dnevnu sobu i izleteh na balkon. Ugledah svog sinčića kako skreće stazom koja vodi do ulaza naše zgrade. Dlan je pritiskao preko desne slepoočnice i polako vukao majušna stopala u plavim gumenim papučama. Za to kratko vreme dok sam ga gledala kako plače i polako se kreće ka našoj zgradi, možda zbog jakog sunca, ili pak zato što sam zamišljala šta mu se desilo, učinilo mi se da je sav prekriven prašinom, da pesak ima čak i u razbarušenoj kosi. Jeknula sam kada mi se učinilo da se među prstićima ručice kojom je držao slepoočnicu nazire krv. Prestadoh najzad da grčevito stežem balkonsku ogradu i strčah ka ulaznim vratima. Tada se sudarih sa svojim suprugom Filipom, koji je izgleda kasnije od mene čuo plač deteta. Bacio je samo jedan pogled preko mog ramena i ugledao Marka, koji je izgledao kao bubica koja polako mili sredinom ogromne ulice. Filipove oči uzrujano se razrogačiše i za tren ga videh kako iščeznu kroz ulazna vrata, ostavljajući ih otvorena. Njegovo trčanje niz stepenice zvučalo je kao kotrljanje tupog predmeta.Ponovo se vratih na balkon. Sused iz kuće preko puta na trenutak je prestao da potkresuje ogradu kad se Marko provukao pored njega. Nekoliko žena iz okolnih kućica i zgrada izašlo je na prozore da vidi šta se dešava. Tada Filip izlete iz naše zgrade, strča ka Marku i kleknu na kolena ispred njega. Jednom rukom ga je zagrlio, a drugom je pokušavao da mu pomeri dlan koji je držao čvrsto zalepljen za slepoočnicu.Nisam više mogla da gledam. Na brzinu izgrickah dva nokta s desne ruke. Od Filipove glave ionako nisam mogla da vidim Marka i proverim da li je povređen. Videla sam samo njegove male plave papuče i uprljane nožice. Ušla sam u dnevnu sobu i sela na trosed, gde izgrickah još dva nokta dok sam slušala kako se Filipovi koraci i Markov plač približavaju ulazu zgrade. Potom je plač postao šupalj i dubok i počeo da dopire iz pravca ulaznih vrata. Činilo mi se da Filipov ravnomerni korak uz stepenice traje beskonačno. Napokon ulazna vrata škljocnuše i pojaviše se njih dvojica, Marko u Filipovim rukama, s dlanom i dalje zalepljenim za slepoočnicu.„U-u-udario me je, ma-maaaa“, vikao je moj sinčić sa ustima iskrivljenim udesno. Nekoliko niti pljuvačke protezalo mu se od donje do gornje usne, a iz jedne malene nozdrve curile su mu sline. Osušene suze i sline imao je i na obrazu i na rukavima, o koje je pokušavao da se obriše. I čelo mu je bilo orošeno i crveno od plača.„Ko te je udario, tatino, ko, kaži mi brzo, sine“, vikao je Filip, nervozno koračajući ispred mene i Marka.„Daj da ti mama vidi ranicu“, govorila sam mu, boreći se sa upornom ručicom koja nije htela da se odvoji od slepoočnice.„Tatino, kaži ko te je udario, tatino, kaži“, bio je uporan Filip, sad već čučeći ispred Marka.„Aaa-aaa-aaa, ma-maaaa, bo-liiii“, neprestano je pištao Marko, istržući oznojenu ručicu iz mog stiska. U tom trenutku uspela sam da mu je odlepim od slepoočnice i prva stvar koju smo ugledali bila je razmazana krv na dlanu smežuranom od znoja, a onda mala posekotina iznad leve obrve, umazana krvlju i prašinom.Filip preblede i zaćuta kada vide krv, ali se ubrzo potom pribra i ponovo reče Marku:„Sine, kaži mi, sine, ko te je udario, da vidiš šta će tata da mu uradi“.„Filipe!“, dreknuh na njega, nadvikujući Markovo vrištanje, dok je i dalje pokušavao da prašnjavu ruku stavi na ranu. Zgrčih usne, zaustavljajući psovke pre nego što su mi izletele iz usta. „Idi i donesi nešto za ranu!“Marko je pištao još glasnije i borio se sa mnom dok sam pokušavala da mu očistim posekotinu. „Još malo, mamino, još malo, znam da boli ali, evo, odmah će da prođe“, tešila sam ga dok sam mu duvala u ranu i čistila je vaticom. Posekotina nije bila tako duboka i velika kao što je izgledala kad smo je prvi put videli. U međuvremenu, Filip je koračao gore-dole po sobi, kao lavić u kavezu, teatralno izbacujući mala stopala unapred, kao što je uvek radio kad je bio uznemiren. Povremeno bi rukom prošao kroz crne uvojke kose, pa bi ispuštao dug dah kroz nos. Jednom je čak i vratom krcnuo, što je radio samo kad je bio izuzetno uznemiren. Zalepila sam Marku flaster na ranu i uzela ga kod sebe u zagrljaj. Otkako je glasniplač polako utihnuo, nastavilo je da se čuje se samo njegovo povremeno nežno štucanje. Kosa mu je mirisala na znoj i prašinu, a noktići su mu bili crni, iako sam mu ih prethodnog dana iščistila.Filip nije prestajao da korača gore-dole po sobi. Hteo je još da ispituje Marka, ali sam ga nekoliko puta prostrelila pogledom i on je odustao od namere. Nisam se iznenadila kad je izašao iz dnevne sobe i otišao u spavaću. Odatle sam čula jedan tup, ali prodoran zvuk, i pretpostavila sam da je Filip „nokautirao“ šifonjer, kao što je jednom učinio kada smo se mnogo posvađali.„Ništa ti nije, mamino, samo si se izgleda mnogo uplašio“, govorila sam Marku i mazila ga po lepljivim obraščićima. On bi samo zacvilio i uvukao lice u moj vrat. Filip se vratio u dnevnu sobu, vidno umiren, ali još bled u licu.„Reći ćeš nam, mili, šta ti se desilo?“, polako upitah Marka.„Udario me je Bobi“, reče uzdrhtalim glasićem. „Udario me je ka-ka-kaa-meeenoom“, reče i ponovo zajeca.„Zašto te je udario, tatino? Kako te je to udario kamenom?“, Filip je sedeo na ivici fotelje i razrogačeno gledao dete.„Ne znam.“ Marko napravi pauzu, šmrknu i iskrivi usta nadole. „Prvo mi je uzeo bicikl, i posle sam mu ja rekao da mi ga vrati, i on nije hteo, i ja sam mu rekao opet da mi ga vrati i da ću ako mi ga ne vrati da pozovem tebe i on je onda uzeo jedan kamen i udario me“, reče Marko u jednom dahu i ponovo tužno zajeca.„Milo moje“, rekoh mu ja, „ne sekiraj se, zlato. A biciklica gde ti je?“ „Kod Bo-bii-jaa“, poče opet žalosno da kmeči Marko.„Tako znači“, reče Filip, ustade i krenu ka ulaznim vratima. Lice mu je bilo iskrivljeno od besa. „Sad ću da idem ja malo da porazgovaram sa tim Bobijem“, reče i izlete kroz ulazna vrata.„Filipe!“ viknuh, ali uzalud. Znala sam da me neće poslušati i vratiti se.Pretpostavljala sam da će prvo otići u školsko dvorište, gde se Marko obično igrao sa ostalom decom iz kraja. Ako Bobi nije tamo, onda će sigurno uhvatiti neko drugo dete i na silu ga naterati da mu kaže gde je, pa će ići da ga traži na ljuljaškama iza susednih zgrada, ili na klupama iza škole. Koračaće nagnut napred, s rukama u džepu, i njihaće ramenima levo-desno dok hoda. Povremeno će izustiti po koju psovku i proći prstima kroz guste uvojke kose. „Smrviću ga, zdrobiću ga, njušku ću da mu smrskam, zube ću da mu polomim, samo da ga nađem“, sigurno će mrmljati Filip, lutajući kroz naselje.Minuti su prolazili kao sati dok je Marko, izmoren od plača, u mom skutu počinjao da tone u san. Položih ga na dvosed do sebe i počeh ponovo da grickam nokte. Za vrlo kratko vreme izgrickah dva. Ostala su mi još četiri neizgrickana nokta i njih odlučih da poštedim. Počeh potom da glođem zanoktice na noktima koje sam već bila izgrickala.„Uhvatiću ga za uši i odvući ga tako kod njegovog oca, da pred njim kaže šta je uradio, i da vrati bicikl, govno jedno siledžijsko. Ima baburu od uveta da mu napravim“, sigurno misli Filip dok se približava Bobiju. Bobi je jedno krupno, debeljuškasto dete dve godine starije od Marka. Ima crvene obraze i guste, debele obrve. Između prednja dva zuba ima veliki razmak zbog kojeg je izgledao opasno. Sigurno sada Filip hvata Bobija za uvo i pita ga: „Gde je bicikl moga sina? A? Kaži gde je bicikl moga sina, kopile jedno.“ Htela sam da idem po Filipa, da ga upozorim da ništa ne radi Bobiju i da ne ide kod njegovih roditelja jer mi se čini da sam mu videla oca i stvarno je strašan. Ima nekoliko falti kože na potiljku, na mestu gde mu se vrat i glava spajaju. Radi kao čuvar u gradskoj bolnici. Previše kasno sam se toga setila, pa uzeh mobilni da mu se javim i da ga barem upozorim, ali kada čuh njegov telefon, zaboravljen, kako zvoni ostavljen na trpezarijskom stolu, osetih kao da mi je nešto hladno skliznulo niz stomak. Marko je spavao, nisam mogla da ga ostavim samog, i nisam imala načina da pođem za Filipom i upozorim ga. Izašla sam napolje i sela na male stepenice u ulazu, oslonjena na ogradu. Izgrickla sam i poslednja četiri nokta i bacila se na ostatak zanoktica. Potom sam pokušala da se fokusiram na šare na stepenicama, ali bezuspešno.Sada se sigurno odnekud pojavljuje Bobijev otac. „Da pripaziš svog sina!“ viče Filip i gura napred Bobija, čije se debelo uvce crveni. „Šta si rekao?“ kaže otac bez vrata. „To što si čuo“, kaže Filip i istura napred grudi. Filip ima kokošije grudi i uska ramenca, rastom je mali i dlanovi su mu nežni i slabi. Ali on ih steže u male žilave pesnice, spreman da zamahne, makar i Golijat stajao pred njim. Zamišljam kako mu oči sevaju od besa i kako vena na tankom vratu počinje da mu pulsira od ljutine.Lice Bobijevog oca mi se meša s licem Gorazda, krupnog suseda iz drugog ulaza, koji umalo nije ubio Filipa kada mu je ovaj rekao da prestane „kao seljak da parkira motor“ i da će mu „probušiti gume sledeći put kad se bude parkirao tako“. Gorazd ga je upozorio da „će mu zviznuti jednu“, ali Filip se silio i tako sam, kad sam izašla na balkon da vidim šta se dešava, ugledala Filipa, za dve glave nižeg od gromade Gorazda, kako se zaleće ka njemu da ga gurne, s nosem podignutim visoko u vazduh i ramencima zabačenim unazad. Videla sam kako Gorazd udara pesnicom Filipa u levi obraz, i kako Filip pada na zemlju i potom ponovo ustaje. Dok sam se spustila s drugog sprata, preskačući u kućnim papučama po tri stepenika odjednom, Filip je zaradio još dve-tri pesnice od Gorazda. Nos mu je krvario i lice mu je bilo crveno kad sam istrčala na parking i zastala između njih. Gorazd je stajao leđima okrenut zgradi, i kako sam ga pogledala u lice, u pozadini sam ugledala sve susede kako kao publika stoje na prozorima i balkonima. Gorazd je zastao, okrenuo se, bacio jedan prezriv pogled na Filipa, i ne rekavši ništa, otišao. Motor je nastavio da parkira kao i ranije. A Filip ni dan-danas ne može da mi oprosti što sam ga na takav način ponizila pred celim krajem.Pored toga što je Marko spavao i što nisam smela da ga ostavim samog, bilo me je strah da izađem da tražim Filipa jer sam bila sigurna da će se ponovo naljutiti na mene. Raskrvarila sam dva prsta s kojih sam iskidala zanoktice. Neko s gornjih spratova izašao je iz svog stana i počeo da se spušta niz stepenice. Da me ne vidi kako tako sedim uz ogradu, skočih i ponovo uđoh u stan, upravo kad se Marko razbudio, žedan. Oči su mu bile nadute od plača i sav je opet bio preznojen. Privukoh ga sebi i zagrlih ga.„Gde je tata?“„Otišao je da uzme tvoj bicikl“, odgovorih mu. „Gde ste bili kad ti ga je Bobi uzeo?“ upitah ga.„Kod ljuljaški“.Nisu tako daleko ljuljaške, pomislih i još jače stegnuh Marka. Moj sitni sinčić kao da je osećao da sam uplašena pa me poljubi i još čvršće se prilepi uz mene. Tada čusmo brze korake po stepenicama i oboje pogledasmo ka ulaznim vratima. Kada se ona konačno otvoriše, prvo ugledasmo plastični bicikl, u narandžastim i plavim bojama, sav izlomljen, iskrivljen i isrpljan. A onda ugledasmo Filipa, koji je ostavio bicikl na pod u hodniku, odmah do cipela. Crni uvojci zalepili su mu se za čelo, lice mu je bilo crveno, a usirena krv ocrtavala mu je jednu brazdu na ustima. Kada je seo na trosed do nas, videh da ima i posekotinu duž donje usne. Teško je uzdahnuo i pognuo glavu. Ja i Marko smo ćutali.„Ne sekiraj se, sine, Bobi te više neće dirati“, reče Filip Marku i pomilova ga po razbarušenoj glavi. Brada mu zadrhta i on stavi ruku preko očiju i lica. Na srednjem prstu imao je veliku posekotinu. Njegovi maleni dlanovi jedva su mu pokrili polovinu lica. Zgrčio je oči i sa strane mu se napraviše bore, a niz bore i ja i Marko videsmo kako zasvetle jedna suza.„Ne plači, tatino, kupićeš mi novu biciklicu“, reče Marko i stavi ručicu na crveni obraz svog oca, a ja sam ustala da se zaključam u toalet(iz zbirke priča Osmica, Blesok, 2010)
Link to comment
A šta bi u konkretnom slučaju mogla biti reakcija srazmerna opasnosti u kojoj se moja imovina našla, kad smo već zaključili da organi reaguju samo ako se zateknu na licu mesta ili ako se dogodio "citizent arrest". Da izađem napolje sa kafom i ratlukom i lepo zamolim skota da to više ne radi ili da se u mom društvu prošeta do najbliže policijske stanice, ili da zajedno sačekamo pozornika. :unsure: Pretpostavimo pri tom, da imam 60 kg i dioptriju deset pa mi je malčice neizvodljivo da ga na bilo koju od poslednje dve stavke svojeručno prinudim. :D
Jebiga, pravo ti ne pruza apsolutnu zastitu i zapravo u mnogim slucajevima predstavlja spisak lepih zelja pre nego realno resenje problema. Meni su prvom ljudske emocije cesto u raskoraku sa onim sto mi nalaze profesija. Ja bih, na primer, u takvim situacijama najvolio da vidim lopova izgazenog od batina i ubacenog u kontejner. Naravno, tako se rizikuje kazna zbog teske telesne povrede. Zivot je nefer i nekorektan™.
Link to comment

A ti mu lepo zapretis dok ga gazis i ubacujes u kontejner, da ces mu to raditi cesto ako se bude usudio da te tuzi, pa ako si odradio dobar pos'o prethodno taj se nece vise javljati :D Mozda.

Link to comment

Primer prvi - Pre nekih 10 godina momak iz moje zgrade, par godina mladi od mene, trenirao je kosarku i imao kasne treninge, vracao se kuci kroz prilicno mracan i psima napunjen kraj te me je zamolio da mu pozajmim skuter. Dao sam mu cak i duplikat kljuca, bez obaveze da sipa gorivo, samo da mi javi kada ga uzima i pokuca na vrata kada se vrati. Jednog jutra moj skutera je nestao. Pozovem organe reda, oni nesto zapisu, posle par dana me pozovu i kazu da je klinac prodao moj skuter nekom liku koji ga je rasturio, uzeo sta mu treba od delova a ostalo frknuo na deponiju. Ostalo mi je da ga tuzim i tako pokusam da dobijem nesto. Njegov otac, valjda osokoljen time sto su mi roditelji razvedeni a moj matori tada nije bio tu, nije mnogo obracao paznju na to, govorio mi je "Jebiga, sto si mu uopste davao to cudo."Pozvao sam tri ortaka, pokucali, usli kod njih.Moji prijatelji su tada poceli da se ponasaju kao Bogdan Diklic u stanu Bate Stojkovica u filmu "Bure baruta". Poneo sam oglase, nasli smo skuter istog godista kao i moj, na osnovu cene odredili koliko mi para duguje. Covek je indukovan tom posetom pozajmio pare, dao mi ih je u roku od nedelju dana..i dan danas zivimo u istoj zgradi ali se ne javljamo jedni drugima.Primer drugi - Moj matori nesto radio sa drvetom..i u to ukljucio nekog lika za kog je ceo Vrsac znao da je prevarant. Covek dok hoda, prica, gleda te..prosto vidis da je mufljuz koji te odmerava i planira gde ce da te secne. Matori mu je isporucio neke silne kubike, dobio priznanicu za kintu ali posto para u tom momentu nema, treba da se strpi nedelju-dve i bice. Proslo je dva meseca, kinte nema. Pozvao sam iste ortake, nasli smo kamion, dodatnih par radnika, otisli kod coveka u stovariste. Ako nema para, uzecemo nazad ono sto je tebi isporuceno. Toliko se prepao da iz kancelarije nije izlazio sve dok smo to tovarili. Povrh svega, matori koji je postenjacina koja ce na svoju stetu da ide, kaze.."Jebiga momci, uzeli ste previse"Primer treci - Pre mesec dana ujakova cerka uplati letovanje preko neke uzas agencije na uzas mestu. Odustane naravno, dva dana pred polazak..i da kinta ne bi propala, keva nabedi brata i mene da doplatimo za jos jednu osobu i odemo nas dvojica. Pri ulasku u autobus smo skontali vec kakvu smo gresku napravili. To sto je vodic delio plasticne dvolitarke sa rakijom pred dolazak na Krf je samo pojacalo ushicenje. Dodelili su nam nesto sto se ne moze nazvati apartmanom. Odlucio sam da ne zelim tu da ostanem, trazio sam pare nazad. Naravno, vodici su se razbezali cim su nas spakovali u sobe. Sutradan ujutru sam nasao drugi smestaj ali pre nego sto sam izasao iz ovoga, napravio sam snimak onoga sto su nam prvo udelili.Warning - Ispod SNARC prica nesto bitno i ozbiljno

Okacio snimak na YT, poslao ga vlasniku agencije preko koje smo doputovali, uz nameru da ga posaljem dalje (YUTA, Blic, B92), pominjao neke navodne politcke veze i trazio samo kintu za drugi smestaj..nista vise. Iste veceri zvali su me vodici, da se nadjemo izjutra, popijemo kafu i da mi daju kintu.Naravoucenije..Dok u Srbiji ne zalajes sa namerom da ujedas, niko nece obracati paznju na tebe. Obzirom na to da poslednjih par meseci zivim van Srbije, imam priliku da vidim kako to izgleda u belom i sredjenom svetu. Srbija nikada nece doseci taj nivo i zato ostaje svima da lajemo i ujedamo kako bi sacuvali bar malo dostojanstva i samopostovanja.

Link to comment

A i ti si nasao sa kim ces da letujes. Puzzle sluzi za studentske ekskurzije na malom budzetu i za razne izlete po Rumunijama i Madjarskama gde je poenta za relativno male pare promeniti scenografiju i isprstati i izmeniti stanje svesti sto vise pa stoga smestaj i nije bitan. U svakom slucaju se sa njima i slicnima ne bih usudio da idem na more.

Link to comment
A i ti si nasao sa kim ces da letujes. Puzzle sluzi za studentske ekskurzije na malom budzetu i za razne izlete po Rumunijama i Madjarskama gde je poenta za relativno male pare promeniti scenografiju i isprstati i izmeniti stanje svesti sto vise pa stoga smestaj i nije bitan. U svakom slucaju se sa njima i slicnima ne bih usudio da idem na more.
Nisam ja ni imao u planu da odem na more ove godine. Ispalo je tako da sam uleteo umesto sestre koja je odustala..u cetvrtak popodne sam saznao da u petak krecem na more, nemajuci pojma o agenciji sa kojom putujem, smestaju, destinaciji..Greska koju sam platio potrosenim nervima.
Link to comment
poenta price je: ako vam je do zaista ubedljive demonstracije sile koja ce sigurno odvratiti napad na imovinu, budite spremni da izadjete izvan zakonskog okvira i da prihvatite da ste prestupnici.
resenje, ubiti govno. mrtva usta ne govore :fantom:
Link to comment
Primer prvi - Pre nekih 10 godina momak iz moje zgrade, par godina mladi od mene, trenirao je kosarku i imao kasne treninge, vracao se kuci kroz prilicno mracan i psima napunjen kraj te me je zamolio da mu pozajmim skuter. Dao sam mu cak i duplikat kljuca, bez obaveze da sipa gorivo, samo da mi javi kada ga uzima i pokuca na vrata kada se vrati. Jednog jutra moj skutera je nestao. Pozovem organe reda, oni nesto zapisu, posle par dana me pozovu i kazu da je klinac prodao moj skuter nekom liku koji ga je rasturio, uzeo sta mu treba od delova a ostalo frknuo na deponiju. Ostalo mi je da ga tuzim i tako pokusam da dobijem nesto. Njegov otac, valjda osokoljen time sto su mi roditelji razvedeni a moj matori tada nije bio tu, nije mnogo obracao paznju na to, govorio mi je "Jebiga, sto si mu uopste davao to cudo."Pozvao sam tri ortaka, pokucali, usli kod njih.Moji prijatelji su tada poceli da se ponasaju kao Bogdan Diklic u stanu Bate Stojkovica u filmu "Bure baruta". Poneo sam oglase, nasli smo skuter istog godista kao i moj, na osnovu cene odredili koliko mi para duguje. Covek je indukovan tom posetom pozajmio pare, dao mi ih je u roku od nedelju dana..i dan danas zivimo u istoj zgradi ali se ne javljamo jedni drugima.Primer drugi - Moj matori nesto radio sa drvetom..i u to ukljucio nekog lika za kog je ceo Vrsac znao da je prevarant. Covek dok hoda, prica, gleda te..prosto vidis da je mufljuz koji te odmerava i planira gde ce da te secne. Matori mu je isporucio neke silne kubike, dobio priznanicu za kintu ali posto para u tom momentu nema, treba da se strpi nedelju-dve i bice. Proslo je dva meseca, kinte nema. Pozvao sam iste ortake, nasli smo kamion, dodatnih par radnika, otisli kod coveka u stovariste. Ako nema para, uzecemo nazad ono sto je tebi isporuceno. Toliko se prepao da iz kancelarije nije izlazio sve dok smo to tovarili. Povrh svega, matori koji je postenjacina koja ce na svoju stetu da ide, kaze.."Jebiga momci, uzeli ste previse"Primer treci - Pre mesec dana ujakova cerka uplati letovanje preko neke uzas agencije na uzas mestu. Odustane naravno, dva dana pred polazak..i da kinta ne bi propala, keva nabedi brata i mene da doplatimo za jos jednu osobu i odemo nas dvojica. Pri ulasku u autobus smo skontali vec kakvu smo gresku napravili. To sto je vodic delio plasticne dvolitarke sa rakijom pred dolazak na Krf je samo pojacalo ushicenje. Dodelili su nam nesto sto se ne moze nazvati apartmanom. Odlucio sam da ne zelim tu da ostanem, trazio sam pare nazad. Naravno, vodici su se razbezali cim su nas spakovali u sobe. Sutradan ujutru sam nasao drugi smestaj ali pre nego sto sam izasao iz ovoga, napravio sam snimak onoga sto su nam prvo udelili.Warning - Ispod SNARC prica nesto bitno i ozbiljno

Okacio snimak na YT, poslao ga vlasniku agencije preko koje smo doputovali, uz nameru da ga posaljem dalje (YUTA, Blic, B92), pominjao neke navodne politcke veze i trazio samo kintu za drugi smestaj..nista vise. Iste veceri zvali su me vodici, da se nadjemo izjutra, popijemo kafu i da mi daju kintu.Naravoucenije..Dok u Srbiji ne zalajes sa namerom da ujedas, niko nece obracati paznju na tebe. Obzirom na to da poslednjih par meseci zivim van Srbije, imam priliku da vidim kako to izgleda u belom i sredjenom svetu. Srbija nikada nece doseci taj nivo i zato ostaje svima da lajemo i ujedamo kako bi sacuvali bar malo dostojanstva i samopostovanja.

Reunion Puzzle PartyPETAK 31.avgust od 21h. @Koketa klub , Ada CiganlijaNakon nezaboravnih trenutaka provedenih na #puzzlesun letovanjima ( Kavos, Kalitea, Zakintos, Salou, Kušadasi, Alanja, Rafting) želimo da vas sve okupimo na velikom reunion party-ju koji će se desiti u petak.:::::: DJ Vandal Steve:::::: INSPIRACIJA bend - LIVE:::::: Saksofonista uživo uz pratnju DJ-jaNa žurci ćemo se podsetiti svih fotografija sa destinacija kao i gledati sirovi video materijal putem video bim-a a naravno svoje komentare i utiske sa žurke možete pisati na našem zvaničnom hashtag-u letovanja #puzzlesun Niste se videli sa ekipom koja je bila sa vama na Letovanju?Sećate li se svih događaja sa ovih putovanja? VIDIMO SE U PETAK :)SLOBODAN ULAZ SA SVE PUZZLE ČLANOVE info i rezervacije 064.11.46.414Organizovan veseli bus iz:Niš - info i rezervacije 063.732.77.43Novi Sad - info i rezervacije 064.238.94.70 Vršac - info i rezervacije 060.700.66.67
Link to comment
...Primer treci - Pre mesec dana ujakova cerka uplati letovanje preko neke uzas agencije na uzas mestu. Odustane naravno, dva dana pred polazak..i da kinta ne bi propala, keva nabedi brata i mene da doplatimo za jos jednu osobu i odemo nas dvojica. Pri ulasku u autobus smo skontali vec kakvu smo gresku napravili. To sto je vodic delio plasticne dvolitarke sa rakijom pred dolazak na Krf je samo pojacalo ushicenje. Dodelili su nam nesto sto se ne moze nazvati apartmanom. Odlucio sam da ne zelim tu da ostanem, trazio sam pare nazad. Naravno, vodici su se razbezali cim su nas spakovali u sobe. Sutradan ujutru sam nasao drugi smestaj ali pre nego sto sam izasao iz ovoga, napravio sam snimak onoga sto su nam prvo udelili.Warning - Ispod SNARC prica nesto bitno i ozbiljno

Okacio snimak na YT, poslao ga vlasniku agencije preko koje smo doputovali, uz nameru da ga posaljem dalje (YUTA, Blic, B92), pominjao neke navodne politcke veze i trazio samo kintu za drugi smestaj..nista vise. Iste veceri zvali su me vodici, da se nadjemo izjutra, popijemo kafu i da mi daju kintu.

Haha, puzzle group. Znajući ko je osnivač, ni ne čudi me.Ali svaka čast kako rešavaš probleme. Ovo sa YT treba svima da pređe u praksu.
Link to comment
Po ovome ce se praviti stripovi. Prvi pravi srpski superjunak - Snarkijevac! btw, posto ti je iznajmljivanje ortaka? :D
Ne radimo za kintu..we kill for nothing :)U pitanju je medjusobna pomoc otprilike desetak ljudi koji kapiraju da na one kojima je to posao ne mozes da se oslonis. Ali upravo zato su retki oni koji nas cackaju i zamaraju glupostima. Oni koji to i probaju, ubrzo skontaju da su vrlo blizu da saznaju da batina ima dva kraja i da je onaj drugi kraj ekstremno blizu njihove lobanje. Da ne bude zabune, veci deo nas je fakultetski obrazovan, bez ikakvih krivicnih dela iza sebe..samo konkretizujemo i ubrzavamo ono sto bi drzava inace morala da uradi.
Haha, puzzle group. Znajući ko je osnivač, ni ne čudi me.Ali svaka čast kako rešavaš probleme. Ovo sa YT treba svima da pređe u praksu.
Ja i dan danas cudu ne mogu da se nacudim zasto su oni tako brzo reagovali i u cemu je bila stvar. Agencija nije imala vise aranzmana za to mesto mesto ovog leta, novine se naobljavljivale prica o ljudima koje su agencije prevarile i nikom nista. Ovi su iz nekog razloga za manje od 24 sata od momenta kada sam im poslao mail resili da mi daju pare. Da mi ne ostaje gadan ukus u ustima od same pomisli da im se zahvalim na fer poslovanju, mozda bih to i uradio. Edited by SNARC
Link to comment

a sam svo vreme mislio da policija postoji da bi se (o)čuvao red i mir (i poredak), da je dužna da pronalazi, hapsi i uvodi u proces prestupnike. kada sam napravio neki benigni sudar, policija je poslala prijavu sudiji za prekršaje koji mi je odrdio kaznu. zašto za te do 15000 krađe policija ne prijavljuje sudijama za prekršaje?pitanje koje je na izgled blesavo: upadne mi neko u kuću i uzme laptop, recimo. laptop je star par godina, ne verujem da na tržištu vredi 10000. ali, za zamenu mi treba bar 25000. da li se u vrednost mogu da uključe i podaci sa hard diska?

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...