Jump to content
IGNORED

Endarkenment


Indy

Recommended Posts

Paul Gilding je koristio taj termin. Nisam bas u toku s tim kako je dosao do termina, ali cenim da je to pandan tehno-optimizmu. To je ubedjenje da, citiram, "technology [is] an all-powerful force and could deal with any challenge we faced". Sto se tice eko-optimizma, pretpostavljam da se moze reci da je on vrlo uslovljen time da li cemo promeniti nase ponasanje prema zivotnoj sredini. Znaci, u tom optimizmu ima barem jedno veliko ako.(EDIT. E, da, setio sam se jos jedne dimenzije: sta god mi radili, sta god se desavalo, prilicno su nikakve sanse da cemo unistiti zivot na zamlji. Cak i ako sebe eliminisemo, zivot ce nastaviti, planeta ce biti OK.) Edited by Indy
Link to comment

Taman kad ste mislili da ste me ubedili da od endarkenmenta nema ništa, ili da je to nešto lokalizovano (buffalo bill teza), evo mene nazad sa novim linkom, ovaj put na australijskog kolumnistu Mungo MacCalluma - tekst valja pročitati, nije dug, ali prenosim ovde samo par pasusa koji nemaju specifične australijske reference, a i u vezi su sa temom).The decline and fall of reason

...the most interesting thing about travelling to Europe ... is the extraordinary contrast with the stopover in Singapore on the way home.Singapore is all go; huge reclamation works, extraordinary construction projects on the same scale as the futuristic erections in Shanghai, but a good deal classier. Almost everything works and what doesn't is being ruthlessly discarded....Europe on the other hand is packed with gloomy smokers, harking back constantly to the past. It remains fascinating, crammed with interesting sites and wonderful art, redolent (often quite literally) with history....If overindulgence is one of the symptoms of a society in decline, what are the others?Well, there are at least two, and the first is an obsession with monument building. Almost every civilisation on the wane tries to build itself out of trouble by erecting huge and useless memorials to its apparently eternal triumphs – what might be called the Ozymandias complex....But the second is far more prevalent and worrying: an increasing tendency to believe in, and rely on, the irrational. In Rome, this manifested itself in the proliferation of strange religious cults and a rejection of science which led, ultimately, to the dark ages in Europe. And the rejection of science is arguably the most important social problem in the Western world.Its epicentre is, of course, the United States, in which more than half the population reportedly rejects the theory of evolution in favour of a particularly batty form of Christianity in which an obsession with sexual morality is combined with the drug-induced fantasies of the book of Revelations, with more than a touch of astrology, numerology, iridology and you name it thrown in.Australians have not yet gone to the this extent, but we are definitely moving in the same direction. The trend manifests itself in a variety of fringe groups – opposition to vaccination, fluoridation, and other scientifically proven public health measures is apparently on the increase.So-called "alternative" (a synonym for untested, irrational, unscientific) medicine is embraced with growing fervour by otherwise sensible citizens. Religion, already based on faith rather than reason, is becoming either totally dumbed down (the happy-clappy churches) or reinvented in ever more bizarre sects and cults involving everything from the worship of trees to the channelling of archangels.And then there is the clearest indicator of all, denial of climate change.
------------------------Kao generalni komentar apropo ranije priče, da činjenica da npr. mi svi imamo smartphoneove ne negira potencijalno opadanje progresa (to pominjem ponukan pričom kako je, kad je ranije pominjani Paul Gilding držao svoj govor o pretnjama koje nam skoro izvesno predstoje, publika na TED Talks - uglavnom sastavljena od "profesionalnih optimista" - mašukala smartphoneovima, kao dokaz da nije tačno da nema progresa... mislim, alo? Nadam se da niko ne gubi iz vida da negativni efekti mogu imati "ugrađena" vremenska zakašnjenja, posebno kada je ekologija u pitanju, ali isto i ekonomija. Da li treba da podsećam na omiljeni primer koji daje Nassim Taleb, sa ćurkom koju hrane svaki dan obilato, i tako 999 dana. I ćurka, naravno, bivajući ćurkom, misli kako život ne može biti bolji. 1000-tog dana, jel'da, radi satara. Ne vide se sve smetnje, pretnje, negativni trendovi, jasno i sa Meseca.)
Link to comment
Taman kad ste mislili da ste me ubedili da od endarkenmenta nema ništa, ili da je to nešto lokalizovano (buffalo bill teza)...
Agh, dospeo sam dotle da se 1 teza naziva po meni :wub::lol: Ali, dodao sam jedan veliki caveat, u odgovoru na noskicev post: danas ne postoji vidljiva konfrontacija suprotstavljenih država, blokova, ili npr. hantingtonovskih civilizacija. Sem u izolovanim slučajevima ljudi i nacije se ne gledaju preko nišana, a upravo je takva postavka, klasični balance of powers vodio ka specifičnom ulaganju u nauku. Kažem specifičnom jer su izdvajana značajna sredstva za tehnološki razvoj bez većeg uticaja cost-benefit analiza, u želji da se nađe nova cutting edge tehnologija koja bi u hladnom ali i pravom sukobu dala osetnu prednost nekoj strani. To bi bio nekakav iracionalni (vrlo uslovno rečeno) poriv baziran na strahu od drugog.Očigledno je da danas nema takve "iracionalnosti" jer je strah od drugog dramatično umanjen. Time je umanjen i poriv da se drugi nadjača, a time i dobar deo klasičnog drive for discovery-ja. Nedostatak "sukoba", nedostatak "drugoga", nužno vodi ka smanjenju shvatanja kompetitivnosti i prepuštanju u ovozemaljski self-indulgency te tržišno orijentisanu nauku kojoj tempo dikira želja za profitom.Na neki blesav način čini mi se da trenutno zaista živimo u Fukujaminom kraju istorije (što ne mora potrajati, btw) u kome je lib_dem dominantni režim bez snažnijeg izazivača, što opet dovodi do onoga što je Tod (2. put ga pominjem :) ) primetio, a to je da značaj i uticaj tradicionalnih lib_dem zemalja Zapada nužno opada. Ta velika ideološka pobeda se pretvorila u problem, jer se smetnula iz vida lekcija da je pobeda sama ultiamtivno beskorisna jer se iz pobede ništa ne može naučiti.Da sumiram - endarkenment doživljavam kao nusproizvod globalnih procesa, od uključivanja znatnog dela sveta u glavnu "međunarodnu podelu rada", trenutno vladajuće globalne ideološke nivelacije, nemanja kompasa na Zapadu usled nemanja jasno definisanog protivnika, te unutrašnjih procesa (raslojavanje, npr) koji su opet delom uzrokovani time da vladajuća elita ne mora da brine o spoljnoj opasnosti te da ne mora da "potkupljuje" niži i srednji sloj).
Link to comment
Paul Gilding je koristio taj termin. Nisam bas u toku s tim kako je dosao do termina, ali cenim da je to pandan tehno-optimizmu. To je ubedjenje da, citiram, "technology [is] an all-powerful force and could deal with any challenge we faced". Sto se tice eko-optimizma, pretpostavljam da se moze reci da je on vrlo uslovljen time da li cemo promeniti nase ponasanje prema zivotnoj sredini. Znaci, u tom optimizmu ima barem jedno veliko ako.(EDIT. E, da, setio sam se jos jedne dimenzije: sta god mi radili, sta god se desavalo, prilicno su nikakve sanse da cemo unistiti zivot na zamlji. Cak i ako sebe eliminisemo, zivot ce nastaviti, planeta ce biti OK.)
ok neka ga je paul koristio (i zadnji članak je odličan), ali ti si rekao da si ti eko-optimista - šta ti "očekuješ" da će se desiti/dešavati... kuda idemo? pominješ ponašanje prema životnoj sredini i reč "ako", ako tu dodaš "optimizam" može se zaključiti da ćemo promeniti to naše ponašanje prema životnoj srediti i da će "sve biti ok"... ?ali da li je to i realno?uz, to. pored Environmenta, postoje i druga dva E-a: Energy i Economy - ako slučajno nisi pogledaj "crach course" od chrisa martensona...
Agh, dospeo sam dotle da se 1 teza naziva po meni :wub::lol: Ali, dodao sam jedan veliki caveat, u odgovoru na noskicev post: danas ne postoji vidljiva konfrontacija suprotstavljenih država, blokova, ili npr. hantingtonovskih civilizacija. Sem u izolovanim slučajevima ljudi i nacije se ne gledaju preko nišana, a upravo je takva postavka, klasični balance of powers vodio ka specifičnom ulaganju u nauku. Kažem specifičnom jer su izdvajana značajna sredstva za tehnološki razvoj bez većeg uticaja cost-benefit analiza, u želji da se nađe nova cutting edge tehnologija koja bi u hladnom ali i pravom sukobu dala osetnu prednost nekoj strani. To bi bio nekakav iracionalni (vrlo uslovno rečeno) poriv baziran na strahu od drugog.Očigledno je da danas nema takve "iracionalnosti" jer je strah od drugog dramatično umanjen. Time je umanjen i poriv da se drugi nadjača, a time i dobar deo klasičnog drive for discovery-ja. Nedostatak "sukoba", nedostatak "drugoga", nužno vodi ka smanjenju shvatanja kompetitivnosti i prepuštanju u ovozemaljski self-indulgency te tržišno orijentisanu nauku kojoj tempo dikira želja za profitom.Na neki blesav način čini mi se da trenutno zaista živimo u Fukujaminom kraju istorije (što ne mora potrajati, btw) u kome je lib_dem dominantni režim bez snažnijeg izazivača, što opet dovodi do onoga što je Tod (2. put ga pominjem :) ) primetio, a to je da značaj i uticaj tradicionalnih lib_dem zemalja Zapada nužno opada. Ta velika ideološka pobeda se pretvorila u problem, jer se smetnula iz vida lekcija da je pobeda sama ultiamtivno beskorisna jer se iz pobede ništa ne može naučiti.Da sumiram - endarkenment doživljavam kao nusproizvod globalnih procesa, od uključivanja znatnog dela sveta u glavnu "međunarodnu podelu rada", trenutno vladajuće globalne ideološke nivelacije, nemanja kompasa na Zapadu usled nemanja jasno definisanog protivnika, te unutrašnjih procesa (raslojavanje, npr) koji su opet delom uzrokovani time da vladajuća elita ne mora da brine o spoljnoj opasnosti te da ne mora da "potkupljuje" niži i srednji sloj).
global-military-spending1.pngJesi li siguran u ove svoje teze posle minuta gledanja u gornji grafikon? Otkud tolika potreba za ulaganjem u "odbranu", ako ne postoji strah od "drugog"? mislim na SAD, naravno. I o kakvoj odbrani se radi. O odbrani ono "malo" resursa što je ostalo na svetu, naravno.
Link to comment
ali ti si rekao da si ti eko-optimista - šta ti "očekuješ" da će se desiti/dešavati... kuda idemo?
Pa... opisano je uglavnom u onom pisaniju Briana Enoa na prethodnoj strani. To je više kao filozofski stav, a u predviđanje detalja se, bez posedovanja kristalne kugle, ne bih upuštao. Suviše sam primio k srcu učenje Nassima Taleba da bih verovao da ima mnogo poente u pokušaju da se predvide ekonomski i socijalni trendovi u budućnosti. To šta ja želim, to je lako (to je ukratko sumirao Lennon u Imagine), a ovo što me ti pitaš mi liči da želiš da dam neke detalje, tipa šta će biti s Rusijom, Kinom, Amerikom, šta će biti sa bankama, Ujedinjenim Nacijama, ovom ili onom industrijom... to je malo mnogo za mene, i hrabriji su tu odustali.Uglavnom, šta to uopšte znači biće ovo ili ono? Za koga? Za mnoge u Africi (većinu?) i Aziji, endarkenment je ne samo izvesnost, već nikad nije ni odlazio. Njima nije "everything great", što kaže CK Lewis, ni pod razno - to je možda važilo za USA do pre 4 godine (tamo su masovna otpuštanja svakodnevica, ne znam koliko se piše od tome, ja čujem direktno od ljudi koje znam... naučili su s tim već da žive. Sigurno nije "everything great", i to ne za milione. Ali, u modernom načinu razmišljanja, "look on the bright side", luzeri se ne računaju, naprosto.)I kad đavo dođe po svoje, neće to lupiti svakog po glavi istovremeno. Nije ni 1991. u Jugoslaviji. Nikad neću zaboraviti Kumbor, vojnik na straži naoružan do zuba, namazan ratnim bojama, sa lišćem na glavi, misli valjda hoće li biti nešto s Hrvatima oko Prevlake. Bukvalno 25 m dalje cure leže u toplesu na plaži, club tropicana, samo fali George Michael da zapeva. Jbt, život je nadrealniji od bilo koje umetnosti. Negde će biti housing market crash (kao u USA), negde će biti nezaposlenost ili poluzaposlenost (mnogo gde), drugde prosto i naprosto glad i beda (širom Afrike), nekima će pak da udari dažd nebeski - kao što im se i sad događa u npr. Istočnoj Aziji, svako malo (sećam se kad je bio stravični cunami koji je pobio 250.000 ovde severno iznad mene, jedva se uspeo topik zametnuti o tome na srpskim forumima... takvi su ljudi, što rek'o Džoni Štulić, svako svoje dupe čuva, pazi... mada ja ne verujem čak ni u to. Mislim da smo neverovatno nezaintersovani za bilo šta dalje od svog nosa, čak i kad se to nas tiče, i naše dece.)
Link to comment
Pa... opisano je uglavnom u onom pisaniju Briana Enoa na prethodnoj strani. To je više kao filozofski stav, a u predviđanje detalja se, bez posedovanja kristalne kugle, ne bih upuštao. Suviše sam primio k srcu učenje Nassima Taleba da bih verovao da ima mnogo poente u pokušaju da se predvide ekonomski i socijalni trendovi u budućnosti. To šta ja želim, to je lako (to je ukratko sumirao Lennon u Imagine), a ovo što me ti pitaš mi liči da želiš da dam neke detalje, tipa šta će biti s Rusijom, Kinom, Amerikom, šta će biti sa bankama, Ujedinjenim Nacijama, ovom ili onom industrijom... to je malo mnogo za mene, i hrabriji su tu odustali.Uglavnom, šta to uopšte znači biće ovo ili ono? Za koga? Za mnoge u Africi (većinu?) i Aziji, endarkenment je ne samo izvesnost, već nikad nije ni odlazio. Njima nije "everything great", što kaže CK Lewis, ni pod razno - to je možda važilo za USA do pre 4 godine (tamo su masovna otpuštanja svakodnevica, ne znam koliko se piše od tome, ja čujem direktno od ljudi koje znam... naučili su s tim već da žive. Sigurno nije "everything great", i to ne za milione. Ali, u modernom načinu razmišljanja, "look on the bright side", luzeri se ne računaju, naprosto.)I kad đavo dođe po svoje, neće to lupiti svakog po glavi istovremeno. Nije ni 1991. u Jugoslaviji. Nikad neću zaboraviti Kumbor, vojnik na straži naoružan do zuba, namazan ratnim bojama, sa lišćem na glavi, misli valjda hoće li biti nešto s Hrvatima oko Prevlake. Bukvalno 25 m dalje cure leže u toplesu na plaži, club tropicana, samo fali George Michael da zapeva. Jbt, život je nadrealniji od bilo koje umetnosti. Negde će biti housing market crash (kao u USA), negde će biti nezaposlenost ili poluzaposlenost (mnogo gde), drugde prosto i naprosto glad i beda (širom Afrike), nekima će pak da udari dažd nebeski - kao što im se i sad događa u npr. Istočnoj Aziji, svako malo (sećam se kad je bio stravični cunami koji je pobio 250.000 ovde severno iznad mene, jedva se uspeo topik zametnuti o tome na srpskim forumima... takvi su ljudi, što rek'o Džoni Štulić, svako svoje dupe čuva, pazi... mada ja ne verujem čak ni u to. Mislim da smo neverovatno nezaintersovani za bilo šta dalje od svog nosa, čak i kad se to nas tiče, i naše dece.)
kapiram ja tebe. i jesam i nisam očekivao konkretno. da ti mene pitaš, ajde sad ti meni konkretno, ja bih ti odgovorio nekonkretnije od ovoga ;) ja sam pre svega pitao zbog onog "optimista" (pa još eko)kad pomenu taleba - pitam se: da li postoje crni labudovi bele boje?
Link to comment
Koliko sam ja shvatio Indyja ovo bi trebalo biti malo šire od ekonomske teme. Aliako malo bolje razmislimo - sve se, zapravo, svodi na ekonomiju. slažem se da je razvoj zadnjih 50-ak godina izuzetak, splet okolnosti, ali šta je, zapravo, pravilo? Za ono "održivi razvoj" neću ni da pitam. Zapravo ovo "održivi razvoj" je besmislena politička floskula. Tako nešto j enemoguće. Reč "održivo" ne može nikako da ide uz reč "razvoj" (rast). Postoji nešto pto bi se moglo nazvati "steady state economy", ali i to je besmisleno pominjati u kontakstu opisivianja sadašnjosti. To je daleka budućnost. Nemamo mi s tim baš ništa. A put do tamo je trnovit i prilično je verovanto d aniko njim ne želi da ide. Ne želi, ali moraće. Ja mislim da je poenta u suočavanju s tim "moraće" i prihvatanje toga "mirno i dostojanstveno" <_<
jel mozes ovo da pojasnis? sta znaci nemoguce i besmisleno vezano za te dve reci kada posvuda postoje realni funkcionalni primeri koriscenja beskonacno obnovivih prirodnih resursa ili ekoloski svesnog uredjenja prostora i ponasanja u istom koje se pokazuje kao isplatljivije itd. nije mi jasno.
Link to comment
jel mozes ovo da pojasnis? sta znaci nemoguce i besmisleno vezano za te dve reci kada posvuda postoje realni funkcionalni primeri koriscenja beskonacno obnovivih prirodnih resursa ili ekoloski svesnog uredjenja prostora i ponasanja u istom koje se pokazuje kao isplatljivije itd. nije mi jasno.
posvuda?gde si ti to video?edit:objasniću... Edited by dekss
Link to comment
A zar ne deluje i trziste pogubno na inovacije?Ulaze se samo u ono shto shto pre moze da donese povracaj na investiciju.Razvijaju se inferiorna kratkorocna resenja kako bi se spustila cena i povecala prodaja.Potencijal inovacija se usporava jer se maksimizuje prodajni potencijal proizvoda - ove sezone izbacujemo verziju 0, sledece verziju 1, a verziju 4 cemo izbaciti za 4 godine...Nema veceg ulaganja u razvoj vozila na elektricni pogon na primer jer nafte jos ima pa nije isplativo.
Trziste deluje pogubno? A otkud onda one silne inovacije u 19. veku, kada je trziste bilo liberalnije i nezauzdanije nego sto je danas?Ono nasta ciljas nije trziste, nego korporativno upravljanje. Danas se ustalila menadzerska i investitorska kultura u kojoj se gleda samo sledeci kvartal, svi bi samo da zarade mnogo novca brzo. Nekada se gledalo na duzi rok - zasto, nisam strucnjak da objasnim, ali ima do toga da je bilo vise porodicnih firmi nego javnih korporacija medju velikim firmama, kao i do toga da se nisu trazili nerealni dobici na trzistu akcija kao sto se trazi danas (a razlog je npr. starenje stanovnistva na Zapadu, te potreba penzionih fondova da ostvaruju rast od 10% i vise godisnje kako bi isplacivali sve te silne obecane lagodne penzije). A mozda jednostavno niko jos nije provalio koliko para moze u kratkom roku da zaradi trgujuci akcijama i kockajuci se na berzi, pa je taj sektor bio manji (a jeste bio, mnogo manji) te nije postojao toliki pritisak na firme da paze na cenu svojih akcija svaki dan.No ja se nekako nadam da ce nakon ove krize to nekako da pocne da se popravlja. Ili ce polako firme koje nisu na berzi poceti da potiskuju ove sto jesu, jer ce razmisljati dugorocno i samim tim na dugi rok biti uspesnije.
Link to comment
Trziste deluje pogubno? A otkud onda one silne inovacije u 19. veku, kada je trziste bilo liberalnije i nezauzdanije nego sto je danas?Ono nasta ciljas nije trziste, nego korporativno upravljanje. Danas se ustalila menadzerska i investitorska kultura u kojoj se gleda samo sledeci kvartal, svi bi samo da zarade mnogo novca brzo. Nekada se gledalo na duzi rok - zasto, nisam strucnjak da objasnim, ali ima do toga da je bilo vise porodicnih firmi nego javnih korporacija medju velikim firmama, kao i do toga da se nisu trazili nerealni dobici na trzistu akcija kao sto se trazi danas (a razlog je npr. starenje stanovnistva na Zapadu, te potreba penzionih fondova da ostvaruju rast od 10% i vise godisnje kako bi isplacivali sve te silne obecane lagodne penzije). A mozda jednostavno niko jos nije provalio koliko para moze u kratkom roku da zaradi trgujuci akcijama i kockajuci se na berzi, pa je taj sektor bio manji (a jeste bio, mnogo manji) te nije postojao toliki pritisak na firme da paze na cenu svojih akcija svaki dan.No ja se nekako nadam da ce nakon ove krize to nekako da pocne da se popravlja. Ili ce polako firme koje nisu na berzi poceti da potiskuju ove sto jesu, jer ce razmisljati dugorocno i samim tim na dugi rok biti uspesnije.
misliš: nadaš se da će se vratiti stara dobra vremena - 19 vek? <_<
Link to comment

Ne, pre mislim na nesto tipa 1950. i 1960. godine - u smislu korporativnog upravljanja :D moze i bilo sta pre 90ih - no paradoksalno ispada da je za zaposlene bolje raditi u firmi koje drzi jedan tajkun (ili jedna porodica) koji gleda kako svoje bogatstvo da odrzi na dugi rok, nego u firmi sa milion malih akcionara gde menadzment gleda samo kako da poveca svoj sledeci kvartalni bonus. Uostalom Nemacka je puna takvih stabilnijih, dugorocno-orijentisanih porodicnih firmi, a koliko vidimo njima bolje ide...

Link to comment

Poluozbiljno/polušaljivo (najbolja kombinacija)...

And it's not just government spin that's causing my brow to furrow; a cavalry of unstoppable optimism has me surrounded. My bargain-priced wall-mountable vertical resolution plasma digital display unit insists on repeatedly reminding me that a certain primary industry on the left of the nation is booming, that the government is handing out free cash to the people most affected by the money they are about to snatch from them, and that my circulation will return to normal the moment I purchase an item spruiked by a former Olympian whose blood flow appears not to have quite made it to her neurons for some considerable time.All the while I'm under constant bombardment by "sneak peeks" that hint at further joys awaiting me should I stay tuned. But am I really living in a land of low-fat skim milk and in vitro antibacterial UMF 16+ mānuka honey? If this is the case, why is my cup not runnething over? And if not, why does my widescreen have such narrow views?This is not the pursuit of happiness; happiness is pursuing us, runnething at great speed, open-mouthed and dripping with happy drool. News has become newstainment, with banners appearing in increasing numbers ensuring that as I watch a particularly nasty bout of social unrest in a far off land I can still be tempted to lose weight, gain muscle, or stay tuned to watch others losing weight while gaining muscle in what the author of Smile or Die, Barbara Ehrenreich, describes as our "reflexive capacity for dismissing disturbing news".
+ jedan extra special :Hail: za ovo:
This is not the pursuit of happiness; happiness is pursuing us
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...