Jump to content
IGNORED

Odnos prema radu u različitim kulturama


Yoyogi

Recommended Posts

Tako je i u genima ljudi iz Foxconn fabrike da izvršavaju samoubistva. Sa druge strane, Terry Gou u svojim genima ima raskalašanu uživanciju u milijardama. Jedino me buni zašto i kako onda ne radi toliko, jer je teorija da bi trebao da radi jer mu je to u genima.Uporedimo to i slikovno:500x_500x_500x_applesupplierresponsibility.jpgfoxconn-death.jpgarticle-1289811-0A252970000005DC-907_468x547.jpgDa mi je znati koliko je ljudi ovde izvršilo samoubistva zbog nemogućih uslova rada i nemogućnosti preživljavanja, barem da se ovakvima zapuše usta...
Zapushi si svoja usta.U Kini je broj samoubistava 16 na 100 hiljada stanovnika.FoxConn, sa milion zaposlenih, ima 8 na 100 hiljada, u jednoj godini. Cak i uzevsi u obzir da je to mladja i zaposlena populacija, opet nista specijalno.Da se tamo ne prave Apple gadgeti, niko ne bi primetio a ti nikada ne bi ni cuo za tu firmu, kao sto i nisi do pre sat vremena kad sam je ja pomenuo.
Link to comment
  • Replies 97
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • Yoyogi

    27

  • Аврам Гојић

    9

  • noskich

    6

  • Dagmar

    5

Da se tamo ne prave Apple gadgeti, niko ne bi primetio a ti nikada ne bi ni cuo za tu firmu, kao sto i nisi do pre sat vremena kad sam je ja pomenuo.
Filip nije čuo za FoxConn... Dobar si Jojo, lako zasmeješ čoveka...
Link to comment
Filip nije čuo za FoxConn... Dobar si Jojo, lako zasmeješ čoveka...
Pa sta cu, kad ne znam nista da radim, moram da poziram i zasmejavam druge.Idol mi je onaj Crnogorac sto rece, najbolja zivotinja na svetu je zmija: "lezis, a ides".
Link to comment
Pa dobro, opšte je poznato da samo oni koji imaju pristup komunizmom neukaljanim teritorijama dalekog istoka mogu čuti za Foxconn...
Ujutro, pogledaj odakle sunce izlazi. Istok je na tu stranu sveta, bas na tu stranu. Ne u google koordinatama. Kada shvatis gde je Istok, bice ti i lakse da zamislis da tamo neko (mozda ne znas, vise od pola covecanstva) zivi. Samo da ih otkrijes, kao kapetan Kuk.Pa da im das staklene perle, dzidze-bidze a oni igraju u suknjama od trave, u tvoju cast.
Link to comment
To mozda vazi za "beli" svet.Za Japan, Kinu, Koreju, Singapur, ne vazi.Radom se dokazuje da si nekome (drustvu i svojima) potreban i to ti je najvaznija stvar u zivotu. Biti potreban drugima.Kina, koju sam pomenuo, ima svoje ciste i komunizmom nezagadjene teritorije. Hong Kong, Singapur i Tajvan (sa samo kineskim ili 70% kao Singapur stanovnistvom).Najpreduzimljiviji ljudi na planeti. Tajvanski FoxCon pravi sve Apple gadzete, HP, DELL, Acer, Asus, sve.
To što želiš reći je da postoji razlika u poslovnim filozofijama. Zapadna i istočna se razlikuju u odnosu prema radnicima i firmama kao celini.Zapad radnika tretira kao trošak pa prvo što rade u doba krize je kresanje plata i gašenje radnih mesta. U Japanu je filozofija firme kao porodice, pa se umesto otpuštanja radnika ide na druge metode. Ali, nisam menadžer i ovo je daleko od moje oblasti interesovanja, neka ovo objašnjava neko stručan za ovu oblast :)Druga stvar, o radu i dokazivanju kroz rade - kraće rečeno: samoostvarivanje. Gotovo svaka osoba želi da bude priznata, da je neko ceni, po znanju ili lepoti, umeću ili čemu već ne. To ne zavisi od zemlje u kojoj si već od lične ambicije čoveka. Neko može da živi u ulici gde mu niko ne zna ime, a nekome nije dovoljna ni naslovna strana svih novina...
Link to comment

Jel ova diskusija u kontekstu onog Vikiliks šatro izveštaja (Oriđinal ovđe)?

"Srbi ništa ne rade i neće da rade"Beograd -- U moru depeša iz američke ambasade zanemarena je jedna, koja mnogo više od praznih političkih priča govori o tome kako Amerikanci vide radne navike u Srba.10749702614e6c038097c53771242900_orig.jpgU depeši koju je objavio Vikiliks, poslatoj 12. januara 2006, kaže se da većina srpske populacije ima veoma pesimističan pogled na posao, koji je posledica komunističkog režima, kada su plate i doprinosi bili zagarantovani, bez obzira na to koliko - i da li uopšte - radite.Diplomate smatraju da Srbi vide posao samo kao nužno zlo i da rade jedino da bi preživeli. "U novom okruženju, posle teške tranzicije, starija generacija i dalje veruje da država treba da izdržava radnika. Mnogi roditelji govore svojoj deci da ne prihvate poslove koji su im 'ispod časti' i na kojima bi morali da rade, zbog novca ili zbog napretka u karijeri. Zato mnoga deca ostaju da žive sa roditeljima sve do zrelih godina", navodi se u depeši. Oni koji ipak rade, primećuju u ambasadi SAD, mnogo više polažu na novac i status nego na izazove ili osećaj uspeha. Na pamet im ne pada ni da se ostvaruju profesionalno, ako im to neće doneti više novca. Amerikanci su zabeležili i da postoji diskriminacija po godištu, jer većina firmi želi da zaposli samo mlade ljude. "Mnogi koji traže posao žale se da su lične veze neophodne za zaposlenje, morate da poznajete nekoga u kompaniji da biste uopšte dobili mogućnost da tamo radite. A različite forme 'fleksibilnog zapošljavanja', poput rada na određeno vreme ili samozapošljavanja su prisutne samo u malom procentu. U ruralnim krajevima i malim gradovima šanse za zaposlenje su praktično nepostojeće, a samo je u Beogradu bolje", piše u depeši.9672563434e6c3c59e0753181973722_640x360.jpgAli, i oni koji nađu posao u Beogradu, ubrzo će se uveriti da je cena života u ovom gradu mnogo veća, pogotovo ako iznajmljuju stan. Mlađe generacije i zaposleni koji su veći deo svog života proveli u privatnim preduzećima, kaže se dalje u depeši, mnogo su otvoreniji za promene i mnogo posvećeniji svom poslu. Iako bi, prema svim ovim pokazateljima, srpski "proletarijat" trebalo da podigne glas i digne političku tenziju, to se, na veliko čuđenje Amerikanaca, ne događa. "Dovoljan je samo jedan pogled na beogradsku glavnu pešačku ulicu i videćete buljuk zvanično nezaposlenih mladih ljudi, obučenih po poslednjoj modi, koji pijuckaju kapućino i puše, dok u rukama drže skupocene telefone. Slično je i u noćnom životu: mladi, skockani do kraja, sa svim poslednjim gedžetima, ostaju čitavu noć u gradu. Odakle im novac? Ima nekoliko izvora: pomoć roditelja, rođaka iz inostranstva, neregistrovanih poslova i slično", navodi se u depeši.

Link to comment
Ujutro, pogledaj odakle sunce izlazi. Istok je na tu stranu sveta, bas na tu stranu. Ne u google koordinatama. Kada shvatis gde je Istok, bice ti i lakse da zamislis da tamo neko (mozda ne znas, vise od pola covecanstva) zivi. Samo da ih otkrijes, kao kapetan Kuk.Pa da im das staklene perle, dzidze-bidze a oni igraju u suknjama od trave, u tvoju cast.
Dragoše Kalajiću, koordinate nisu vezane za Google i stvorene su mnogo pre njega. Niti me istok fascinira, niti me zanima previše, niti me interesuje da njegove blagodeti presađujem ovde.
To što želiš reći je da postoji razlika u poslovnim filozofijama. Zapadna i istočna se razlikuju u odnosu prema radnicima i firmama kao celini.
Ma jeste, samo ne govori on ovde o japanskim firmama već o gigantskim fabrikama na teritorijama kineske države za koje se tripuje da niko osim njega nije čuo, oko kojih su bukvalno izgrađeni gradovi, gde sezonski radnici dolaze da rade i nemaju apsolutno nikakva prava, a vlasnici su listom svi sa Forbsovih lista najbogatijih i podmićuju koga god treba iz vrha države. Ono što izbegava da priopšti jeste da te fabrike plutaju na ivici svih regulativa i komplikovanih odnosa Kina-Tajvan-kolonije (Hong Kong, Šangaj itd.) koji se često koriste za zaobilaženje standarda, da se ti gradovi prazne i pune na sezonskoj bazi, vrlo često drugim ljudima čim oni prethodni procene da im je dosta pakla pa pobegnu nazad odakle su i došli, da su uslovi rada krajnje brutalni, da ti radnici nemaju ni pravo na odmor a kamoli nešto više, da je menadžment uglavnom tu po mafijaško-naslednoj liniji, da su visoke pozicije rezervisane za tačno određene porodice, da radnici rade za 200-300 juana i tako dalje. Pa onda još daju primer južnokorejskog "privrednog čuda", a ne govore da je cela ta zemlja u rukama 12 porodica koje su iznad zakona. Oligarhije par ekselans. Dok nam ovde prodaju da nam treba otvoreno, demokratsko društvo, ali sa "radnom etikom" dalekoistočnjaka.U prevodu, divio bih se ja yoyogiju da je on ovde sadio pšenicu u Šumadiji, onda išao u fabriku lekova u Vršcu, pa se potom prestrojio u fabriku lekova u Ivanjici, pa se preorijentisao na industriju sokova u Valjevu i najzad pronašao sebe kao kompjuterski inženjer u Banca Intesi, pa pronašao mesto koje mu omogućava da živi po svojoj filozofiji i zapalio na Daleki Istok. Ovako, dok je tu kancelarija po ceo dan i zarađivanje paklenih para na konto fora sa mašinskim jezikom, ne mogu da odam priznanje dok ne vidim da primenjuju istu filozofiju kao oni nesrećnici koji lome kičmu dole, a kojima se navodno dive.Jedva čekam kineski housing bubble krajem 2012. da konačno prestanu bajke i o tom velikom čudu. Edited by Filipenko
Link to comment
Jel ova diskusija u kontekstu onog Vikiliks šatro izveštaja (Oriđinal ovđe)?

"Srbi ništa ne rade i neće da rade"Beograd -- U moru depeša iz američke ambasade zanemarena je jedna, koja mnogo više od praznih političkih priča govori o tome kako Amerikanci vide radne navike u Srba.10749702614e6c038097c53771242900_orig.jpgU depeši koju je objavio Vikiliks, poslatoj 12. januara 2006, kaže se da većina srpske populacije ima veoma pesimističan pogled na posao, koji je posledica komunističkog režima, kada su plate i doprinosi bili zagarantovani, bez obzira na to koliko - i da li uopšte - radite.Diplomate smatraju da Srbi vide posao samo kao nužno zlo i da rade jedino da bi preživeli. "U novom okruženju, posle teške tranzicije, starija generacija i dalje veruje da država treba da izdržava radnika. Mnogi roditelji govore svojoj deci da ne prihvate poslove koji su im 'ispod časti' i na kojima bi morali da rade, zbog novca ili zbog napretka u karijeri. Zato mnoga deca ostaju da žive sa roditeljima sve do zrelih godina", navodi se u depeši. Oni koji ipak rade, primećuju u ambasadi SAD, mnogo više polažu na novac i status nego na izazove ili osećaj uspeha. Na pamet im ne pada ni da se ostvaruju profesionalno, ako im to neće doneti više novca. Amerikanci su zabeležili i da postoji diskriminacija po godištu, jer većina firmi želi da zaposli samo mlade ljude. "Mnogi koji traže posao žale se da su lične veze neophodne za zaposlenje, morate da poznajete nekoga u kompaniji da biste uopšte dobili mogućnost da tamo radite. A različite forme 'fleksibilnog zapošljavanja', poput rada na određeno vreme ili samozapošljavanja su prisutne samo u malom procentu. U ruralnim krajevima i malim gradovima šanse za zaposlenje su praktično nepostojeće, a samo je u Beogradu bolje", piše u depeši.9672563434e6c3c59e0753181973722_640x360.jpgAli, i oni koji nađu posao u Beogradu, ubrzo će se uveriti da je cena života u ovom gradu mnogo veća, pogotovo ako iznajmljuju stan. Mlađe generacije i zaposleni koji su veći deo svog života proveli u privatnim preduzećima, kaže se dalje u depeši, mnogo su otvoreniji za promene i mnogo posvećeniji svom poslu. Iako bi, prema svim ovim pokazateljima, srpski "proletarijat" trebalo da podigne glas i digne političku tenziju, to se, na veliko čuđenje Amerikanaca, ne događa. "Dovoljan je samo jedan pogled na beogradsku glavnu pešačku ulicu i videćete buljuk zvanično nezaposlenih mladih ljudi, obučenih po poslednjoj modi, koji pijuckaju kapućino i puše, dok u rukama drže skupocene telefone. Slično je i u noćnom životu: mladi, skockani do kraja, sa svim poslednjim gedžetima, ostaju čitavu noć u gradu. Odakle im novac? Ima nekoliko izvora: pomoć roditelja, rođaka iz inostranstva, neregistrovanih poslova i slično", navodi se u depeši.

Čini se da jeste. Inače izveštaj je čista glupost, to što je nekoliko kafića u glavnoj ulici dvomilionskog grada puno, to je indikator za šta? I ja kad odem u BG sednem tamo da popijem kafu. U mom malom gradu u unutrašnjosti ima nekoliko kafića koji izvode besne gliste kako aranžiraju i spremaju kafe i sokove, cene više nego povoljne, pa opet zvrje prazni kad god naiđem (sem petkom veče). Nemaju ljudi pare.A prosek ljudi je takav da će jedan od deset svuda mrzeti da radi i da mu je servirano, jedan će biti radoholik, a 8 će se truditi da rade i zarade koliko god mogu da obezbede sebi i porodici egzistenciju. I još jedna sitničica, ne znam kako je USA, ali Srbi koji nikad nisu bili u zapadnoj Evropi još i da poveruju o kafićima - indikatorima dokonosti. Oni koji su malo prošetali Evropom mogu da primete kako su po lepom danu svi kafići u radnoj Evropi puni, i to radnim danom od studentarija i mama* ne može mesto da se nađe.*mame u zemljama poput Švajcarske, Nemačke, Holandije... u principu ne rade ili rade neko skraćeno radno vreme od 2-3 dana nedeljno. Čak sam jednom uspela da uvredim druga Švajcarca kad sam ga pitala šta radi njegova mama - "She doesn,t work, she,s a mother!" I sad su Srbi lenji, uljučujući i moju mamu i mame svih mojih drugarica koje su u 7 morale da budu u fabrici jer posle zaključavaju kapiju, a zapadni Evropljani gde pola radne populacije sedi kući i brine o deci su nam uzor vrednoće. Ne znam samo ko i sa kojim ciljem plasira ovu kafić priču po medijima. Valjda mudri vlastodršci hoće da nam poruče da nam je i super standard koliko malo radimo. Ma važi...
Link to comment
To što želiš reći je da postoji razlika u poslovnim filozofijama. Zapadna i istočna se razlikuju u odnosu prema radnicima i firmama kao celini.Zapad radnika tretira kao trošak pa prvo što rade u doba krize je kresanje plata i gašenje radnih mesta. U Japanu je filozofija firme kao porodice, pa se umesto otpuštanja radnika ide na druge metode. Ali, nisam menadžer i ovo je daleko od moje oblasti interesovanja, neka ovo objašnjava neko stručan za ovu oblast :)Druga stvar, o radu i dokazivanju kroz rade - kraće rečeno: samoostvarivanje. Gotovo svaka osoba želi da bude priznata, da je neko ceni, po znanju ili lepoti, umeću ili čemu već ne. To ne zavisi od zemlje u kojoj si već od lične ambicije čoveka. Neko može da živi u ulici gde mu niko ne zna ime, a nekome nije dovoljna ni naslovna strana svih novina...
O fala bogu da ima neko da ne koristi temu za kuknjavu na multinacionalke ili svrsavanje na razvijene zemlje. Prvi pasus, moje misljenje: posao je pravljenje para i tu neka unutrasnja kulturna filozofija se vrlo brzo revidira ako ne odgovara najisplativijem poslovnom modelu. Ljude cuvaju na poslu ako su 1) dovoljno talentovani i obuceni da se ne isplati traziti drugog i obucavati ga ponovo ili 2) ako ima manjak radnika. Drugi pasus: pravo u metu :) Svakome nesto smeta na poslu, sto je normalno jer svet nije savrseno mesto kakvo smo mi izmastali, pa odatle svako vise voli da sam raspolaze sa svojim vremenom te ispada da niko ne voli da radi. Sto nije istina u sustini. Sta mi radimo uostalom u slobodno vreme? Ima i ciste zabave, ispijanja puno piva i izlezavanja ali kad imas dane i dane slobodne ne zavrsis svaki dan se opijajuci vec citas knjige, igras igrice, gledas obrazovne emisije, seruckas po forumu i sve u svemu ucis i ponasas se zapravo kao da je to stvaran zivot u kome se dokazujes. Zapravo cela industrija zabave je smisljena samo da ti predstavi neki segment realnog zivota u lakse dostupnom obliku. To je samo samoostvarivanje na laksi, virtualni, nacin. Mi smo napravljeni da stremimo tome da radimo nesto (ne mora to biti inzenjerski posao, moze biti i muzika, fizicka sprema, vatreni govori....) i to nas je vodilo kroz evoluciju. Mi volimo rad i zapravo ono sto se najvise zamera danas na temu mrznje prema poslu (neinvetivan, lose okruzenje, lako zamenljiv, losa plata) dolazi upravo iz zelje za samoostvarenjem i radom koji drugi cene. Ljudi su drustvene jedinke zeljne da ih prihvate i ljudi su napravljeni da stalno nesto rade. Mozak se nikad ne gasi. Ono sto treba da se uradi jeste da se ta energija pravilno upregne i kanalise, da bude korisnija za drustvo i da ljudi budu ispunjeniji i srecniji.
Link to comment

ja bih rekla da je sustina recena u zakljucku kabla (?), ali novinari nisu stigli dotle <_<

People are neither incompetent nor lazy in Serbia, but low productivity and mobility of labor, mass unemployment, long-term unemployment, low wages, and high wage disparities among the employed with similar qualifications have eroded the will and the incentive to work
Link to comment
*mame u zemljama poput Švajcarske, Nemačke, Holandije... u principu ne rade ili rade neko skraćeno radno vreme od 2-3 dana nedeljno. Čak sam jednom uspela da uvredim druga Švajcarca kad sam ga pitala šta radi njegova mama - "She doesn,t work, she,s a mother!"
Bilo nekad, sad vise ne. Ukljucivanje zena na trziste rada je, uz masovni priliv imigranata, jedna od stvari koje su najvise promenila evropska drustva u poslednjih 30 godina.
Link to comment
Bilo nekad, sad vise ne. Ukljucivanje zena na trziste rada je, uz masovni priliv imigranata, jedna od stvari koje su najvise promenila evropska drustva u poslednjih 30 godina.
Da to je tačno. Nekada češće nisu radile, nego sad. Evo žali mi se koleginica (sa faksa, radim PhD naravno :) ) kako snaja mora na posao posle samo četiri meseca porodiljskog, a za dete ne mogu da nađu jaslice jer ih nema dovoljno. Nema ih dovoljno, kaže, jer nisu navikli da žene rade. Pitam kako se snalaze onda? Pa kaže koleginica, jednog dana joj dete čuva ona (svekrva), a drugog plaćaju devojku. Pitam šta radi ostatak nedelje - odgovor: "Koji ostatak nedelje?" Mukica snajka mora da radi dva dana, a ovoj je to nepojmljivo, jer ona u to vreme nije uopšte radila dok deca nisu odrasla. Pa je pod stare dane počela da radi tri dana nedeljno, jer joj se nije sviđalo da bude stalno kući, kad već nema dece. Ali eto ova nova vremena, pa jadne majke moraju da rade :isuse: Da se razume, nije da ja nešto imam protiv ovog sistema, čak naprotiv, nego pojma nisam imala o ovim običajima. Ja sam mislila da je ženama prirodno stanje da trče u fabriku, pa u jaslice po dete, pa onda da kuvaju ručak i spremaju kuću u slobodno vreme. U kraju odakle sam ja vikend je bio da idu da rade na njivi u selo kod muževljevih roditelja.edit: Gledam ovaj svoj post, pa shvatam da su naši roditelji bili Japanci u svoje vreme :lol: Edited by Evi_
Link to comment
edit: Gledam ovaj svoj post, pa shvatam da su naši roditelji bili Japanci u svoje vreme :lol:
Zene ne rade, 90%. One koje rade su ili neudate ili imaju ili veliku decu ili rade part time 3-4 sata dnevno dok su deca u skoli.Jaslice postoje, masovno i pristupacne su (300$ mesecno dok je u Australiji 1,500$ mesecno). Ne postoje dadilje, ne postoje baby sitters, malo nesto oko mesta gde zive stranci a i to su Filipinke. Samim Japankama nije ni jasan koncept dadilje ili kucne pomocnice (ni to ne postoji).Sta ima majci vaznije od deteta? Koja to muka treba da bude da je natera da da svoje dete nekome na cuvanje? Kakve pare, nikakve ne dolaze u obzir, taman posla neka uobicajena plata. Jaslice i obdaniste se smatraju skolom, ne cuvanjem.
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...