Jump to content
IGNORED

Igre


Marvin (Paranoid Android)

Recommended Posts

Nemam slow, cak ni skrol koliko vidim. Bacam haste, no i ona baca isto. Najveci problem je smilodon-trent ili tako nesto. Retko masi, cak i Valerie padne posle 5-6 udaraca. Da igram na najtezem nivou, ne bih se bunio.

Link to comment

Jebali ih entovi, ne znam odakle im ideja da prave takva bizarna ukrštanja i zbog čega.

 

Meni je ubedljivo najteži bio onaj bear-treant u onom srušenom hramu, sto puta sam pokušavao. U poređenju sa njim Stag Lord je kasnije pao bez problema (iz valjda drugog pokušaja).

Link to comment

Ovde imas prvo divljeg vepra, pa bear-trenta (koji sada nije tako tezak). Zatim dva vuka koji imaju otrovan bite i napadaju te iz invisibility stanja. Kada padne jedan od njih izlazi pomenuti smilodon-trent, a nakon toga ona priziva jod dve divlje macke. Kada krene to prizivanje, ja obicno bacam 2-3 vezana fireballs, kako bi bili u startu skinuti. Na kraju eventualno ostanu smilodon-trent i fey i to je najdalje sto sam uspeo za sada.

 

Navikne se covek na ove turn-based RPG naslove, te ovako nesto pravi probleme.:D

Edited by Miljenko
Link to comment

Uspeo sam na kraju, ali bas na najkilaviji moguci nacin. Fey je pala i ostao je samo smilodon-trent skroz zdrav. Vodeceg lika povukoh nevidljivog u dno mape, kada sam video da ce skoro svi pasti. Ja, Linzi i Octavia smo na kraju posli nazad do prestonice. Kupih 3 skrola za ozivljavanje (18000 lele). Oziveh nesretnike na obliznjoj lokaciji, pa se vratih ovamo. Ponovo su borci popadali (death door), ali je smilodon konacno pao zadnjim acid flaskom (imam jedan alchemist nivo). Sada mass level up (osmi nivo), a onda dalje u nove radne pobede. Protracih pola budzeta na ozivljavanje.:laugh:

Edited by Miljenko
Link to comment

Tek malopre videh pitanje za fireball. Octavia je mogla da baci 2 naucena, dok su ostalo skrolovi. Sacekam da borba odmakne, a onda tempiram baraz od 3 komada. Za sledecu bitku na ovom brdu (vidim da ce ih biti), valjda cu sklopiti bolji party. Regongar i Octavia imaju slow, te cu morati da ih uklopim, posto se to pokazalo neophodnim. Haste vec moze castovati njih 4-5. Jos jedan nivo mislim, pa ce i moj rouge moci da baci nauceni fireball. Steta sto nema vise istih skrolova za kupovinu.

Link to comment

najimpresivnija stvar u vezi yakuze 5 (pored sjajne lokalizacije) je to koliko se uopste ne libi da igraca nutka na ono sto bi u drugim igrama bio klasican filler. yakuza 4 je, recimo, pravo dugacka igra (meni je potrajao oko 25 sati), ali tu kontrolisanje cetiri razlicita lika konstantno rezultira odlicnim pacingom. petica uzima ovaj koncept i odvlaci ga u potpunu krajnost, do te mere da svaki od cetiri glavna chaptera deluje kao igra za sebe :D svaki chapter ima svog glavnog lika, odigrava se u svom gradu (sto je i glavna promena u odnosu na cetvorku), i prati svoju pricu koja ima vrlo malo dodira s onim sto se u tom trenutku odigrava na drugim mestima. sporedne aktivnosti dodatno pojacavaju taj utisak podvojenosti: kiryu vozi taksi, saejima lovi medvede po planini, haruka se probija kao idol, a shinada rekreativno cepa bejzbol. nijedna od tih aktivnosti kvalitetom ne zavredjuje sopstvenu igru, ali sama cinjenica da se sve to nalazi u istom uratku i da je svemu posveceno toliko paznje je za masivan rispekt.

 

dakle, yakuza 5 se prakticno sastoji iz cetiri razlicite igre pre nego sto se svi okupe u kamurochu za veliko finale. sto se mene tice, postoje dva razloga zasto je ovakva struktura super. prvo, nijedan od ovih chaptera nije zaista dosadan: haruka konacno postaje igrivi lik, shinada je odlican u ulozi comic reliefa, akiyama ima zabavan borilacki stil, a kiryu i saejima su i dalje carevi. kapiram da se nekima nisu svidele harukine ritmicke sekcije s obzirom na to koliko odudaraju od klasicnog yakuza gameplaya, ali ja sam slab na zanr pa mi je bilo super :sleep: druga stvar je sto je glavna prica opet tres, sto se najvise primecuje tek nakon sto se svi skupe u kamurochu. ovo je prakticno kopi-pejst cetvorke: nepotrebni twistovi, rupe u radnji, nejasne motivacije, cliffhanger na kraju itd. stavise, petica ovde ide korak dalje i povremeno se razmece sinematicima duzine 0,75 kojime, a to cak ni ovakvi macani poput kiryua ne mogu da iznesu :dry: na srecu, ta podela igre na cetiri dela + epilog igracu omogucava da zaboravi ceo taj nonsens oko glavne price i posveti se bitnijim stvarima:

 

 

 

kad sam se vec dotakao zamerki, valja istaci da su random encounteri i dalje 1) prisutni 2) nepotrebni. s kiryuom sam vec u prvom chapteru prisvojio predmet koji takve encountere u potpunosti sprecava, i tu je vec bilo savrseno jasno da isti samo smetaju. glavni i sporedni questovi nude i vise nego dovoljno makljaze, pa stvarno ne vidim zasto u segi insistiraju na borbama koje su potpuno bezopasne po igraca. pored toga sam primetio i da se ostareli ps3 dosta muci s ovim novim endzinom, sto se narocito vidi u shinadinom chapteru. ide to sve dosta glatko, ne kazem, ali zato draw distance i modeli likova placaju cenu. nisu ovo toliko bitne mane, ali u ovako dugackoj igri posle nekog vremena ipak pocinju malo da nerviraju. kad se sve sabere, meni je yakuza 5 ipak nesto slabiji od cetvorke, uprkos svoj svojoj ambicioznosti i izvanrednoj lokalizaciji.

 

vNxccns.png

 

ako se lozite na zajebane moralne dileme i igranje boga, unavowed je igra za vas. svaki od 7-8 nivoa u igri (koji su skroz self-contained, pa se vise doimaju kao tv epizode) se zavrsava tako sto nasi junaci dolijaju negativcu i onda razglabaju kako ce ga kazniti. ispostavlja se da je apsolutno svako na koga naletite imao nekakav razlog da pocne da ubija, pa donosenje odluka nikad nije previse prosto. ta radnja zasnovana na uzrocima i posledicama je zapravo i najjaca strana unavoweda, s obzirom da svaki izbor koji napravite utice na kraj igre. van toga, ovo je prilicno standardna wadjet eye p&c avantura. prica se vrti oko glavnog junaka kojeg je pre godinu dana opseo demon, pa je ovaj u njegovo ime priklao pola new yorka. na pocetku igre ga oslobadja ovdasnji branch unavoweda, grupacije koja se bori protiv para i normalnog™, i onda je na vama da se iskupite za bivsa zlodela. fino je to napisano, radnja i likovi su prijemcivi, mada je meni gemini rue ipak bio za koplje iznad u tom pogledu.

 

avaj, kao i svaki drugi izdanak wadjet eye skole, unavowed nije preterano lep za oko :sad: ima tu finog vizuelnog dizajna, ali unistavaju ga smaracka pixel art estetika, sture animacije, portreti koji zauzimaju pola ekrana, tromo kretanje misa i ostale manjkavosti ags endzina. jos veci problem s igrom je sto se zdusno trudi da ne zbunjuje igraca. svaka lokacija se sastoji od nekoliko ekrana, predmeta koje mozete pokupiti ima malo, a gomila "zagonetki" se svodi na intervjuisanje npc-jeva u tacnom redosledu. ako se negde i zaglavite, dovoljno je da se obratite nekome od dvoje kolega i oni ce vam vrlo plasticno objasniti sta je sledece na rasporedu. dakle, radi se o naslovu koji sve karte polaze na pricu, koja je dobra, ali ipak daleko od necega sto se ne sme propustiti. svejedno, ako vam se igra neki moderni point & click ili vas privlaci ovo sto sam opisao gore, unavowed je solidan izbor.

 

pLEOpJC.jpg

Link to comment

Thronebreaker The Witcher Tales je simpaticna kombinacija strategije i Gwenta. Jedna od onih igara koja te prosto vuce da igras dalje. Bonus je nova prica iz sveta koji je stvorio Sapkowski (kada se setim koliko je malo novca uzeo za licencu, a CD PROJEKT RED izbacuje naslov za naslovom koji se vrhunski prodaje:D).

Edited by Miljenko
Link to comment

ko bi rekao da ce najupecatljiviji lik u igrama u 2018. biti kratos, negdasnji idol napaljenih tinejdzera i neizivljenih gikova? valjda je upravo u tome i tajna, da od 1 takvog buzdovana napravis multifaceted personu sa sopstvenim motivima, misljenjima, pa cak i necim sto podseca na moralni kod. ono sto je mene tu zapravo najvise iznenadilo (u pozitivnom smislu, je li) je sto je kratos u sustini i dalje kratos. covek je i dalje mrgud par ekselans, uvek spreman za dobar pokolj, i potpuno nezainteresovan za nedace drugih. jedina razlika u odnosu na prethodne gow igre je sto sad ima svog klinca kao sajdkika, sto je savrsen motiv za malo kvalitetnog character developmenta. u tom pogledu novi god of war maksimalno isporucuje, sto ne cudi jer su na prici radili richard gaubert i matt sophos (anachronox! i lost planet 3, koji nisam igrao, ali sam cuo da je fino napisan :sleep:). do kratosa i atreusa vam je stalo od samog pocetka igre, delom zbog nedefinisanog odnosa medju njima, a delom i zbog motiva za saradnju (prosipanje zeninog/majcinog pepela). njihovo dalje zblizavanje kroz igru je gotovo uvek propraceno britkim dijalozima, dobrim pacingom i finom karakterizacijom.

 

kad sam se vec dotakao kvaliteta teksta, vredi pomenuti i nadahnut setting. naravno, gow igre su uvek obracale dosta paznje na mitologiju, ali ovaj izlet u nordijski svet deluje narocito detaljno i promisljeno. ima tu dosta pesnicke slobode, ne kazem, ali meni laiku su prikaz devet svetova i karakterizacija tyra, baldra i frigg (i ratatoskra!) bili skroz zanimljivi i intrigantni. mimir je takodje sjajan u ulozi treceg tocka kratosu i atreusu, koliko zbog comic reliefa, toliko zbog dodatnog prosvetljavanja lorea i settinga. ukratko, ovo je u svakom pogledu 1 umesno napisana (i odlicno odglumljena) igra, i bilo bi mi drago kad bi posluzila kao prekretnica u pogledu paznje koje aaa naslovi odvajaju za scenarije.

 

sto se borbe tice, i meni se prelazak sa standardnog button mashera na soulsborne stil vrlo dojmio. pocetak je malo spor jer na raspolaganju imate samo sekiru, ali apgrejdovanjem skilova i dodavanjem runskih (runicnih? :sleep:) napada to brzo prestaje biti problem. nije da je sekira dosadna za koriscenje, cak stavise dapace™, samo sto u tih prvih par sati cak i onim nebitnim draugrima treba cela vecnost da padnu :dry: s druge strane, atreus je od pocetka do kraja prava mala napast u borbi, i ne stidim se priznati da me je vukao kroz solidan broj encountera u prvom delu igre. svidelo mi se i sto je rage meter i dalje tu, to je dodatna poveznica s prethodnim gow naslovima, a ne deluje da su ga ubacivali na silu. uopste, borbeni sistem je zadovoljavajuce dubok i raznovrstan, pogotovo nakon onog twista na pola igre kad se kratos vraca kuci. isto vredi i za open world elemente: gotovo sve sporedne aktivnosti su zabavne, ali igra se nikad ne okrece ubisoftovanju mape i pusta igraca da istrazuje.

 

audio-vizuelna prezentacija je, sto bi reko nas narod, top notch. to pogotovo vredi za kinematografiju: odluka da se cela igra prikaze u 1 neprekidnom kadru je brutalno ambiciozna, ali konacan rezultat je potpuno opravdava. zvuk je, naravno, fantastican. ono kad jormungandr prvi put progovori... kuku mene™, nisam ni znao da iz mog televizora mogu izaci takvi zvuci :ohmy: o grafici tek nema potrebe trositi reci, ali necu pogresiti ako kazem da se radi o apsolutnom vizuelnom spektaklu. jedino nisam bas siguran koliko je to sve do igre a koliko do moje impresioniranosti novom konzolom, ali ne znam kako bi neko mogao poreci da je ovo festa za oci.

 

zapravo, kad se sve sabere, nisam siguran da god of war ima nekih velikih mana. ja sam zbog zastarelog firmwarea bio prisiljen da se mucim sa sitnim tekstom, ali to je reseno vec u prvom patchu. igra je malo siromasna u pogledu bosova i mini-bosova (1 od vecih odstupanja u odnosu na prethodnike), ali i njih ima taman dovoljno da ostave utisak. narativ malo zapinje oko atreusove preobrazbe u drugoj polovini igre, ali se ionako vrlo brzo vraca na status quo. ako se bas potrudim, mogao bih da ulozim koji prigovor na cinjenicu da igra pati od nedostatka originalnosti (sem kamere), ali kako kad je svaki pojedinacni deo tako prokleto dobar? ne znam, mislim da nemam srca za tako nesto. moje iskreno postovanje coryju balrogu balrogu b a r l o g u na ovom epskom uspehu, i vidimo se u (neminovno) jos epskijem nastavku.

 

 

Edited by Calavera
Link to comment

Probah Another Sight Hodges Journey i podsetih se da sam oduvek bio dunster za platformere, jos od davnih C64 vremena. Simpaticna igra, no kada iz gomile pokusaja ne uspem da predjem drugi niz platformi, na startu igre, cini se da ovakve stvari nisu za mene.

Ne pomaze ni snimanje na odredjenim mestima (primecujem da gomila novih igara nema opciju samostalnog sejvovanja).

Link to comment

The Last of us sasvim lepo vozi, ali mana je što je zapao period večernjeg igranja, a tu mi klanje sa gljivičnim zombijima nije baš dobro za spavanje. Pažljivo skupljanje oštrih predmeta, cigala i motki, šunjanje i pravljenje zaseda su prijatno osveženje, ali avaj, pađu lepo samo u vikend, oko podneva.

RDR2 je idealan kandidat za zimsku igru, ali moram da ispoštujem postojeći štek neodigranih igrara (a i nepročitanih knjiga), ali neće razbojnici nikud, taman da dočekam prve polovnjake i akcijske popuste. Uostalom, i GTAV sam igrao sa tri godine zakašnjenja, pa šta fali...

 

Witcher 3 u drugom prelazu uzima nekih 4 sata nedeljno. Neopterećenost završavanjem igre, veština u mlaćenju i mućenju napitaka i istraživanje drugih izbora u interakciji sa likovima uz solidno gomilanje novca i šteka, predstavljaju čisto uživanje i opuštanje. Jedva čekam da dođem opet do Blood&Wine misija, žao mi je što taj deo sveta nisam malo više istražio u prvom prelazu. Kao ni ostatak, zapravo. Velen mi je bio poprilično mučan, sada mi je jako zanimljiv. Novigrad sada smara, a Skellige opet nemam želje da nešto istražujem - sve neke stenčuge, kozje staze i mlaćenje sa bubetinama.

Link to comment
3 hours ago, Azdaja said:

Znaci pao je apgrejd? :)

Čestitke! 

 

Na listi je gow, a ne usuđujem se da platim rdr2 i time sebi potpišem otkaz na poslu. :))) 

 

jeste, na ovog macana:

 

image-uploaded-from-ios-11.jpg

 

sjajna masina! jedini problem je sto sam instalirao ovaj exploit za 5.07 firmware, pa ne mogu da igram nista sto je izaslo posle god of wara. no dobro, nije da se nema sta djuskati dok ne izbace novi exploit :sleep:

 

rdr 2 deluje kao bas specificno iskustvo, nesto na tragu one simulacije zivota koju sam spominjao u osvrtu na shenmue. pogledaj neki footage pre nego sto ga pazaris, primetio sam da izaziva prilicno oprecna misljenja.

Link to comment
2 hours ago, Zabalujev said:

The Last of us sasvim lepo vozi, ali mana je što je zapao period večernjeg igranja, a tu mi klanje sa gljivičnim zombijima nije baš dobro za spavanje. Pažljivo skupljanje oštrih predmeta, cigala i motki, šunjanje i pravljenje zaseda su prijatno osveženje, ali avaj, pađu lepo samo u vikend, oko podneva.

 

gomila ljudi prica kako je gameplay u tlou kilav i da to valja igrati samo zbog price, a meni to nikad nije bilo jasno. ispolirano napucavanje, pristojan ai, odlican pacing, zabavni horor elementi. plus ta zahtevna ekonomija koju ti pominjes, moras bas da procesljas okolinu da ne bi ostao bez municije u kljucnom trenutku.

Edited by Calavera
Link to comment

Pa da, za razliku od Uncharteda koji, ma koliko je Nejt zabavan, a devojke zgodne, smori od silnog napucavanja - mislim, koliko je, aman zemljak Lazarević uspeo da dovuče svojih plaćenika na onaj Tibet, kad mu je Nejt pobio buljuke i još uništio voz? I kako uspevaju da se pojave iza svakog direka u najdubljoj grobnici do koje se Nejt silno namučio da dođe?

I trebalo bi dovršiti i Uncharted 3, pa da mogu još da se žalim :D

 

RDR2, koliko sam video, dobija pohvale iz zbog mogućnosti da samo jašeš okolo, uživaš u prirodi i nazdravljaš pomozbog prolaznicima. Jedan jutjuber je to iskustvo uporedio sa Eurotruck Simulatorom.

 

Inače, ^ divna mašina.

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...