Jump to content
IGNORED

koncerti


אַף אֶחָד

Recommended Posts

sinoć je bilo zanimljivo na zatvaranju sezone u Muzeju Jugoslavije.

oni inače imaju ta piknik dešavanja u bašti koja umeju da budu odlična, ljudi prostru ćebiće, neka muzikica se pušta...

 

sinoć je sviralo par bendova iz Hrvatske, koji nakon svojih pojedinačnih nastupa izlaze svi zajedno i tada se zovi "JeboTon Ansambl".

nije ono ništa specijalno, ali su vrlo simpatični i energični.

narod fino đuskao. a meni je bilo cool sa strane :)

 

(nije moj snimak)

https://www.instagram.com/reel/CiV9gx7gg9S/?igshid=YmMyMTA2M2Y%3D

 

(jeste moja fotka, dok sam stajao u redu za pivo :D )

2022-09-10 19.41.45.jpg

Edited by Svarog
  • +1 5
Link to comment

Sada već bajato, ali nema veze.

Pisano da bude na jednom lokalnom portalu, ali ništa od toga.

 

spacer.png

 

Pixies u Beogradu

 

Prikaz koncerta bostonske grupe Pixies, održanog 29.08.2022. u Beogradu, na Tašmajdanu. 

 

     Dosta koncerata starijih izvođača propustio sam ponavljajući negativnu mantru "To više nije to". Neke grupe su se raspale, neki su u međuvremenu poumirali i žao mi je što ih nisam gledao. U ovdašnjoj ionako oskudnoj koncertnoj ponudi imam novi moto "To je sad i možda više nikad".

     Pixies ne spadaju u meni najdraže bendove ali su svakako jedna od najvažnijih grupa druge polovine 80-tih i uvek sam ih poštovao i slušao sa uživanjem. Sticajem okolnosti, ukazali su nam se 1989. u beogradskom SKC-u, na legendarnom koncertu. Bila je to retka prilika da se mlad i perspektivan bend vidi u punom poletu, na svom kreativnom vrhuncu. Ovde tradicionalno uglavnom gledamo olinjale, matore rokere pred penziju, pa je taj presedan morao ostati upamćen. Bilo je to vreme koje je plastično opisao Milorad Milinković Debeli, u fotomonografiji "Deca srebrne emulzije", sledećim rečima: "Volim što su svi čitali Harmsa i voleli Satija. Barem se tako činilo". Veličanstvena zabluda u koju se fenomenalno uklopio koncert Pixies-a. Svirali su neposredno po izlasku drugog albuma "Doolittle" koji se vrteo na radiju Studio B i kultnom, tada novootvorenom B-92. Uz logističku, teorijsku podršku časopisa "Ritam", to je bilo dovoljno da SKC bude pun i da se znaju i pevaju tekstovi. Naivno smo slutili neka bolja vremena, ne znajući da smo prošli zenit i da sledi sunovrat.

     Sada su ponovo došli, na jednoj od povratničkih turneja. Drugi nastup u Beogradu a pre par dana četvrti u Zagrebu. To sve govori o zaostatku i kaskanju Beograda za zapadnim delovima nekad zajedničke države.

     Da budem iskren, na koncert sam prvenstveno išao iz nostalgičnih, sentimentalnih razloga, da ga iskoristim kao neku vremensku mašinu i osetim makar delić onog što je bilo pre tri decenije. Mislio sam da grupa može da izgura preko pedeset posto starog potencijala, ali oni su dogurali do barem devedeset. Ako poredim oba nastupa, nedostajalo je frenetičnosti, brzine i sirovosti koju nosi mladost, ali smo dobili najbolju moguću iskrenu, energičnu i profesionalnu svirku. 

     Retki su samosvesni izvođači koji realno prosuđuju svoju karijeru i časte nas izvođenjem svog zaista najboljeg materijala. U njih svakako spadaju Pixies koji se drže svetog trojstva svoje diskografije: "Come on pilgrim", "Surfer Rosa" i "Doolittle". Sva tri su remek-dela. Skoro dve trećine pesama sa setliste pripada ovim albumima. Za divno čudo i novije pesme uopšte nisu loše kao što sam mislio. Nisu tako otkačene i razigrane kao stare, dosta su konvencionalnije, ali su ok. Izuzetno mi je drago što su izveli i dve meni najdraže pesme "Something against you" i "Isla de encanta". Minijatura "Something" malo vuče na Hüsker Dü, a "Isla" je jedna od poskočica na španskom. Još su bile jedna za drugom. Ako bi trebao da zakeram i navedem barem jednu pesmu koja je falila, onda bi to bila "La la love you".

     Bend je bio raspoložen: Francisovo vrištanje, Santiagova lako prepoznatljiva gitara i Loveringovo besprekorno bubnjarsko zakucavanje. Nova basistkinja Paz se dobro uklopila i u sviračkom i u pevačkom delu, ali jedna je Kim. Grupa za svaki koncert ima drugačiju setlistu. Naša je bila sasvim korektna. Nastup je bio vrlo ujednačen.  

     Poslednje dve pesme, izvedene u savršenoj interakciji sa publikom, bile su vrhunac koncerta. Do tada, osim u par izuzetaka, činilo mi se da samo fan pit "diše sa bendom", ali srećom nisam bio u pravu. Jeka publike u "Where is my mind", na mestima gde je nekad maestralno pevušila Kim, još uvek mi odzvanja u glavi. Na nežnoj i melodičnoj, inače Neil Youngovoj "Winterlong" su se palili telefoni. Okrenuo sam se za 360 stepeni i posmatrao tribine sa kojih su svetlucali "elektronski svici". Opet sam, kao i 1989. bio ponosan na Beograd, koji može da razume i jedan autentičan i neobičan bend. Ovom, nekako svečanom pesmom, oprostili su se od nas. Bend je na odlasku dobio ovacije, tražio se bis. Bis smo zaslužili ali ga nismo dobili. Nema ljutnje, nastup je trajao puna dva sata sa skoro četrdeset pesama. Kada bi svi imali ovakve beskompromisne profesionalne nastupe, živeli bismo u rokenrol raju.

     Najsnažniji utisak mi je da je njihova muzika i dalje sveža i da su bili ispred svog vremena. Sadašnja mlada generacija ih je prihvatila sasvim prirodno i organski. Koliko je ovo saznanje prijatno toliko je i pomalo uvrnuto. Ne mogu sebe da zamislim kako 1989. slušam nešto što je bilo aktuelno pre 33 godine sa tolikim entuzijazmom i uživljavanjem, osim kao prijatnu lekciju iz istorije rokenrola. Mada, postoji li u ovom vremenu pandan bendu Pixies po inovativnosti i energiji, "primereniji"  milenijalcima i zilenijalcima? Teško, možda Idles ali samo po energiji. 

     U razgovorima vezanim za rokenrol, prvi beogradski koncert se uvek potezao kao lakmus za proveru privrženosti rokenrolu. Pitaš nekoga "Jesi gledo Pixies?" Ako odgovori potvrdno, onda "zna znanje", jedan je od iniciranih, podrazumeva se da je pravi poznavalac. Mislim da će se sada, u novom milenijumu, za neke druge ljude, sa punim pravom, istorija ponoviti.

 

Dodatak za forum:

 

     Predgrupa The Slow Show bila je simpatična i spora. Valjda se drže imena. Pevačev glas je vrlo prijatan. Nisam ih pažljivo slušao.
     Što se tiče vremena, imali smo dosta sreće. Bila je najavljena obilna kiša, što se srećom nije obistinilo. Na momente jeste padala ali podnošljivo. U dolasku i u odlasku iz Beograda, na autoputu, prošao sam kroz žešći pljusak.
     Merč pronađoh tek posle koncerta i to ne na stadionu već na ulici, preko puta ulaza. Lik je prostro majice na beton, pa sam pomislio da nema veze sa bendom. Međutim, pričao je na engleskom a majice su bile sa motivima kao na zvaničnom sajtu. Čuo sam da su u Zagrebu bile majice sa listom gradova sa ovogodišnje turneje, ali takvu nisam video.
 

 

 

 

  • +1 4
  • Wub 1
  • Hvala 1
Link to comment

@I*m with the pilots

 

Todo Mu(n)do, Upgrade?...

 

taj Upgrade nikako da posetim jer...

 

meme

 

ja u teoriji : aaa najnovije klupske trake, kako sveze kako dobro, jedva cekam da izadjem da djuskam

ja u praksi : osecaj nakon svakog tehno seta koji sam slusao u Beogradu = novinarski clanci o macama koje su zadremale u ves masini koju je neko potom ukljucio, drndale se ful program, i nekako na kraju svega toga izasle zive i zdrave... :cry:

 

  • +1 1
Link to comment
34 minutes ago, Radoye said:

Dinosaur Jr kod mene sinoc. Svaki put zaboravim koliko jbno volim ovaj bend i onda odem na koncert pa me podsete :)

 

Treba da ih gledam 26.10. Hvala na dobrim vestima. Ne sumnjam da zvuce odlicno, no dobro je kada stigne potvrda.

Link to comment

 

Emma-Jean Thackray prošlog četvrtka (8.9) u Oxford Art Factory. Scena je mala, klub u podrumu ali ima baš moćan razglas koji čini da se sve trese pod nogama. Odličan bend, klavijature kao iz Majlsovog električnog perioda, obrada Šortera i posebno njena naslovna Yellow, sjajno.

 

w2Jm5f2.jpg

 

iJkxyVI.jpg

 

fIkI6Wk.jpg

 

awQ1AGD.jpg

 

smLQFLe.jpg

 

SaE 

  • +1 1
  • Wub 1
Link to comment

Sinoć Darko Rundek & Ekipa, u Sremskoj Mitrovici, u hali Pinki.

Gledao sam ih prošle godine na Exitu, ali to je bio festivalski nastup od sat vremena. Sada je u dva sata bilo mnogo više novijih pesama što mi je baš prijalo, jer sam klasičan Rundek/Haustor repertoar gledao ko zna koliko puta. Sve u svemu, jedan od boljih Rundekovih nastupa sa vrlo raspoloženom publikom. 

Davno sam ovde, u klubu Casablanca gledao Darkwood Dub.

 

 

  • +1 4
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...