Jump to content
IGNORED

Šta je najbitnije što se u istoriji dogodilo na današnji dan?


Ajant23

Recommended Posts

Quote

Šta je najbitnije što se u istoriji dogodilo na današnji dan?

 

18.08.1946. - 18.08.2022.

za grad Pulu, događaj koji je i danas tabu tema

 

larena-di-pola.jpg

 

...

 

Izvorni znanstveni članak
UDK: 94(497.5 Pula)"946"

 

...

 

vargarosa.jpg

 

...

 

Slika3.jpg

 

Endrigo, Sergio, pjevač i kantautor (Pula, 15. VI. 1933. - Rim, 7. IX. 2005).

 

Link to comment
4 hours ago, Vjekoslav said:

18.08.1946. - 18.08.2022.

za grad Pulu, događaj koji je i danas tabu tema

Pogledao, odgledao, procitao...

I - sta da kazem: nista lakse nego da se deklarativno izrazim protiv svakog zlocina ili postupka koji naknadno bude proglasen zlocinom i skladu sa dostignutim standardima, civilizacijskim dostignucima, itd, itd...

Ali zaista ne vidim svrhu, pogotovo ne na ovaj nacin i nacine uobicajene u skoro svim ex-Yu zemljama, Srbiji i Hrvatskoj posebno.

Nisam protiv kopanja po proslosti, naprotiv, ali sam protiv promene - i to novokomponovane - perspektive.

Pa se tako, na primer, u dogadjaju koji si predstavio - hvala u svakom slucaju - po malo smetnulo sa uma da se u desavanjima oko Trsta i okoline mu, radi o desavanju izmedju ne Hrvatske i Italije, nego izmedju Jugoslavije i Italije.

Pri cemu je ova prva, cela, od Vardara do Triglava, zalegla da Italiji ne da Trst, po cenu da se zameri i Zapadu i Istoku.

Pogresno je gledanje iz danasnje svepomiriteljske EU vizure na dogadjaje iz WW2, a ja nikako ne razumem svojevrsni mazohizam kojim se u Srbiji i Hrvatskoj, doduse iz razlicitih razloga, posipa pepelom zarad sudbine raseljenih Italijana i Nemaca.

Primera radi, Ceski Nemci su prosli kudikamo gore od nasih, jugoslovenskih, poljske Nemce bolje da ne pominjem, pa nikom u Poljskoj i Ceskoj, osim deklarativno i reda radi ne pada na pamet da se izvinjava, preispituje, pogotovo restituise jer bi u tom slucaju skoro cele Litvanija, Latvija i Estonija trebale da budu vracene Nemackoj.

Da te podsetim: bilo je to vreme, mislim na 1945. kada se Evropa, cak i jedna Danska, oslobadjala svojih nepozeljnih manjina koje su joj se, .igrom slucaja zamerile.

I pritom, nije bas da je Zapadnobalkanija najgora od sve dece: ostali su Madjari, Albanci - a bilo je (zvanicnih) predloga da ih se ekspeduje preko u Albaniju, ostali su Bugari...

Smrdi, da izvines, i podmetanje, poturanje komunistickih zlocina po tom pitanju: sve me stra' da neke dugacije vlasti, poput danskih ili ceskih, ne bi postupile drugacije - uvaljivati komunistima jos i krivicu sto su za Hrvatsku i Sloveniju sacuvali, izborili Primorje, pa jebiga, mnogo je kume...

Da nesto nisu uspeli - tek bi bilo svasta, sa sve covekom krivog nosa....

A Italijani su, kada je Zapadnobalkanija u pitanju - posebna prica koju, gle cuda, delegacije koje pristizu iz Italije u znak sveopsteg pomirenja - ne pominju: ni jedan jedini italijanski ratni zlocinac nije odgovarao pre ni jednim sudom, ni italijanskim, ni jugoslovenskim, ni hrvatskim, a nesto ne vidim da se moderna hrvatska istoriografija posebno trsi da ih barem identifikuje, imenuje...

Pitaj po Crnoj Gori: na bukvalno na stotine pulskih plaza je ostalo za italijanskim okupatorima, nista bolje nije prosla ni Dalmacija, a Slovenci su zaboravili sopstveni egzodus na koji su bili naterani u Srbiju i posvecuju mu manje paznje nego secanjima na fojbe i ostale specijalitete tog vremena...

Cenim, zaista tvoj doprinos i duh koji pokusavas da uneses sa sve novim saznanjima - hvala jos jednom - ali to je prica u kojoj ja niti zelim niti mogu da ucestvujem: znas, mogu ovako iz glave da nabrojim desetine stratista sirom Srbije, Crne Gore pa i Hrvatske, Bosnu da ne pominjem, na kojima su zrtve nemackih i italijanskih okupatora ostale ne samo neidentifikovane nego i neprebrojane... 

Ali radova, temeljnih kao ovaj koji si postavio - nema.

Ni u Srbiji, ni u Hrvatskoj...

 

I, da: kada smo vec na izuzetno interesantnoj temi, strasna bi greska bila pretvoriti je, dopustiti da bude pretvorena u uobicajeno hrvatsko-srpsko prepucavanje oko uzajamnih racuna.

To je za neku drugu pricu.

Ali da zalim Italijane i Nemce, one iz 1945, kada je za celu Evropu dobar Nemac/Italijan bio samo mrtav Nemac/italijan - izvini, ne mogu.

Nisam cinican, veruj mi: da jesam, mogao bih da dodam i sami pali, sami se ubili....

 

 

 

 

Edited by namenski
Link to comment

22.08.1941. svijet je ugledao vjerovatno najpopularniji ukaz GKO, njegov broj je bio 562сс, ali ostao je zapamćen kao "Нарко́мовские сто грамм".

 

FawTuWLX0AAdTW2.jpg.55c36d8aa2ba9095cbfebe9bc960e6e1.jpg

 

 

Fav4RjwXEAINtvH.jpg.b1dcb49a0c934af4b94729b26341cf60.jpg

Link to comment

Stalingrad-Infanterie03.jpg

 

Na danasnje dane, avgusta 1942, pre tacno 80 godina pocela je najbitka Drugog svetskog rata.

Staljingradska bitka, za koju tih poslednjih dana avgusta '42, nije ni moglo da se pretpostavi u sta ce da se pretvori, koja je jos manje bila kasnije dodat propagandni simbol, simbol odbrane grada koji nosi Staljinovo ime, dogodila se kako se to vec u ratu desava sama od sebe i iz dana u dan, hraneci samu sebe, za obe strane postala pitanje zivota i smrti.

Pitanje nepopustanja po svaku cenu.

Ni izdaleka medijski obradjena poput nekih drugih, manje bitnih desavanja, skoro sest meseci koliko je trajala, isterala je na cistinu sve zakone rata, sve strateske pretpostavke i potvrdila aksiom da je strategija pre svega i iznad svega sukob volja koji se dole na zemlji i ispod zemlje resava spremnoscu onog poslovicnog obicnog vojnika, pesadinca, da izdrzi i to po svaku cenu.

Bila je i prekretnica, psiholoska pre svega: sta god i kako god, tih skoro sest meseci u gradu koji je nosio Staljinovo ime resavala se ne samo sudbina demokratija sirom sveta nego i sudbina samog tog sveta.

I to pred dotle nezaustavljivim hordama nacistickih skakavaca, potpomognutim resursima cele kontinentalne Evrope koja je tu, oko Volge, skoro u Aziji, bila zastupljena hiljadama i stotinama hiljada Italijana, Rumuna, Madjara, Hrvata...

Nemci su vec bili duboko na jugu, penjali se na Kavkaz, po negde se vec strepelo za sudbinu Indije, po negde se Rusija vec videla daleko iza Urala, americki vojni atase u Moskvi javljao je Vasingtonu da je od Nemaca djavolski pametno sto su se dali opkoliti kod Staljingrada buduci da Rusi nece znati sta da rade s njima...

Ostatak sveta, bez daha je pratio i nadao se, mada je ta nada jesenjih dana '42. znala da bude stravicno beznadezna.

U nikada, ni pre ni posle vidjenim koncentracijama ljudi i tehnike - belezeni su napadi celih, kompletnih nemackih divizija na frontu sirine 800 metara, divizija kojima i kada je najgusce u napadu sleduje front sirine 10-ak kilometara, u borbama ne samo za svaki sprat, nego i za svaku sobu, spajz, izdrzao je i pobedio onaj koji je morao da izdrzi i pobedi, za koga drugacija opcijatm nije postojala...

Tamo, uz nekoliko desetina kilometara obale Volge, danima i nocima kada se - a tu se svi izvori slazu - nisu mogle razlikovati pojedinacne eksplozije: sve se slilo u jednu neprekidnu tutnjavu i vatru.

Po cenu od skoro 2,000,000 ljudskih zivota, tek - nacizmu je slomljena kicma, mnogima je na kraju pocelo da barem po malo - dolazi iz dupeta u glavu.

Stalingrad-Infanterie.jpg

 

Stalingrad-Infanterie02.jpg

 

Stalingrad-Infanterie04.jpg

 

Stalingrad-Infanterie05.jpg

 

Stalingrad-Infanterie06.jpg

 

Stalingrad-Infanterie07.jpg

 

Stalingrad-Infanterie08.jpg

 

 

Link to comment

D-claration-des-droits-de-l-Homme02.jpg

Na danasnji dan 1789. godine, skup ljudi poznat kao Assemblee nationale constituante doneo je, proglasio jedan od najznacajnijih dokumenata novije istorije covecanstva:

Declaration des droits de l'homme et du citoyen de 1789

 

Deklaraciju o pravima coveka i gradjanina...

 

Falicna po danasnjim standardima, politicki nekorektna takoreci, preskocila je ljude i gradjane slabijeg imovnog stanja, prekocila je zene, nema formalnog, priznatog autora, ali s njom je pocelo nesto sto se nikako nije dalo zaustaviti.

Treci stalez, burzoazija, krojio ju je po svojoj meri, ali je seme bilo zasejano: stari svet, svet povlastica i prava po rodjenju bio je mrtav.

Ostalo je samo da ga Revolucija, kako vec Revolucijama pristoji - dokrajci.

I za nju se - takvu kakva je - trebalo boriti i to zestoko, bez milosti.

 

  • +1 1
Link to comment

hariton05.jpg?w=680

 

Na danasnji dan, 29. avgusta 1949. godine, po prvi put je pukla naprava oznacavana kao РДС-1, Пeрвая мoлния: prva sovjetska atomska bomba.

Svet je, ispostavilo se na sopstvenu srecu, prestao da bude mesto na kojem je monopol na Bombu imao samo jedan igrac: pravila su se bitno promenila i ispostavilo se da ce tako promenjena narednih skoro 50 godina da u apsurdnoj atomskoj koreografiji velikih, da taj isti svet cuvaju i sacuvaju od unistenja i to ne jednostrukog, nego visestrukog: ni prvi ni poskednji put da je Covecanstvo zakovrtnim, apsurdnim putevima doslo do rezultata kojima se niko nije nadao i sa kojima niko nije racunao.

Ratom u kome nece niti moze biti pobednika.

Tahnicki, radilo se o neverovatnom poduhvatu u svakom pogledu: zemlja kojom je prosao nastrasniji rat u istoriji Covecanstva je, posle samo 4 godine uspela da se dokopa vrha tadasnje civilizacijske tehnologije.

Naravno, protivnicka strana nije stedela napora da dostignuce omalovazi, ponajpre tvrdnjama o uspesnoj spijunazi: nista netacnije - jos dok je trajala neizvesna Bitka za Moskvu, dakle u zimu 1942. formiran je komitet za uranijum, tako nekako, a plejada mozgova, genija, nepoznatih cak i do danas prionula je na posao, itekako ubrzan Hirosimom.

Ocekivali su je neke 1953 - 54...

Link to comment

WW2-Begin.jpg

 

Na danasnji dan, 1. septembra 1939. godine, napadom Nemacke na Poljsku poceo je Drugi svetski rat.

U 4.45 ranim jutrom, pucanjem, skoro simbolicnim sa jednog matorog bojnog broda iz Prvog svetskog rata ostavljenim Nemackoj da joj se nadje, oznacen je pocetak.

U 05.00 poljsku granicu je presla i vojska Slovacke.

 

 

Potrajace preko 2,000 dana u Evropi, s tim sto ce neki, poput Jugoslavije morati da ratuju jos neki dan pride, a na Dalekom istoku jos dobra 4 meseca...

I kostace covecanstvo preko 50,000,000 ljudskih zivota...

  • Hvala 1
Link to comment
  • 6 months later...

Juće je bilo 70 godina od dana kada je posljednji put u istoriji vlast jedne države snizila maloprodajne cijene svega što se proizvodi u državnom sektoru.

 

 

53(2).jpg

Link to comment
  • 2 weeks later...
  • 4 weeks later...

Untitled2.jpg

 

Srecan nam Dan pobede nad nacistickom Nemackom...

 

Dan koji je iskusno prekrsten u Dan Evrope, doduse trenutno - jer takva je situacija - bez nekih tamo ne bas uzornih Evropljana, dan koji se sve cesce vezuje za isti datum kada je, simbolicno, takozvanom Schuman deklaracijom uspostavljena European Coal and Steel Community (ECSC) koja se smatra prvim korakom u:

Quote

...the birth of Europe as a political entity...

I dalje, ka EU...

 

Ostace nam kako stvari stoje i kako vreme ide sto se rata sa nacistima tice prisecamo jedino borbe francuskog, poljskog, belgijskog, italijanskog, itd, itd... pokreta otpora, dok ce se, mozda, neki buduci pametan klinac povremeno zapitati a sta je to Istocni front kojim u ratnim filmovima kakve sve cesce gledamo prete nemackim vojnicima i oficirima koji su nesto zasrali...

I sta se to tamo tako strasno dogadja...

Sa sve zaboravom za 1 zemlju iz koje je, tokom rata, zabelezeno je u dokumentima, iznenadjujuce veliki broj nemackih vojnika i oficira trazio prekomandu upravo na taj Istocni front.

 

Dan Evrope cija je sama sloboda pa i postojanje svojevremeno presudno zavisilo bukvalno od sirine jedne staljingradske ulice.

Ili, po nekad, razlici izmedju 2 i 3 sprata neke zgrade u gradu Staljingradu.

 

elbe-day-3.jpg

 

Edited by namenski
  • +1 4
Link to comment

švabe su potpisale kapitualaciju 8 maja, po srednje crnogorskom vremenu :happy: no kako je u smokvi tada već prošla ponoć ispada da sada ostatak evrope treba prisiliti da slavi dan pobede sa danom zakašnjenja :D

  • Wub 1
  • Tužno 1
Link to comment

Gledam za 10. maj, ima par zanimljivih komada. 1497, Vespuci krece ka Americi. Indijci počinju borbu za nezavisnost 1857., 24' J. Edgar Huver postaje prvi direktor FBI, nacisti pocinju sa necuvenim paljenjem knjiga 33', Cercil postaje premijer, a mnogo kasnije Mandela postaje prvi crni predsednik JAR. 

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...