Jump to content
IGNORED

Šta je najbitnije što se u istoriji dogodilo na današnji dan?


Ajant23

Recommended Posts

On 15.3.2022. at 8:33, Singer said:

Nije baš na današnji dan ali je blizu...

 

nh.jpg

 

 

oni se odomacili tamo. kada sam rekao da traze didine kosti po ukrajini obrisali mi komentar. sramota

Link to comment
  • 4 months later...
15 minutes ago, apostata said:

"Ни шагу назад" - 80 godina.

:thumbsup:

 

Svaka cast na prisecanju: sigurno jedan od top 10 dokumenata/poteza WW2, ravan po znacaju i uticaju na primer nekim Cercilovim govorima, recimo onom:

Quote

We shall defend our island, whatever the cost may be, we shall fight on the beaches, we shall fight on the landing grounds, we shall fight in the fields and in the streets, we shall fight in the hills; we shall never surrender.

Nije, doduse, kicen poput govora stare lisice :D, ali sa ovakvim grafickim resenjemtm, predstavlja zaista Istoriju sa velikm I...

Sa sve svojevremenim, pre svega psiholoskim znacajem...

I, kako to vec biva, apsurdno (zlo)upotrebljavan u posleratnim zapadnim WW2 istorijama...

 

Edit: kasnije propagandno razradjivan nije imao milosti, niti ostavljao mesta za nedoumice:

Ni-Shagu-Nazad-001.jpg

Edited by namenski
  • +1 2
Link to comment
  • 2 weeks later...

Na danasnji dan, 6. avgusta 1945. godine, oko 08.15 po japanskom vremenu, covecanstvo je uslo u atomsko doba.

Preko Hirosime...

Oko 70,000 mrtvih u manje od 1 sekundu posle eksplozije...

Atomic-cloud-over-Hiroshima.jpg

 

 

  • +1 1
  • Hvala 1
Link to comment

i nakon toga, 77 godina kasnije nam u NYT objasnjavaju da navucemo roletne i pratimo tviter.

pa sta je radio ovaj svet svih ovih 30- 40 godina?

pa korisnije filmove su neke cike snimali 50tih i 60tih i objasnjavale kako nema zajebavanja sa tim stvarima, bez obzira sto su neki bili 'slobodni svet', a drugi pokriveni 'gvozdenom zavesom'. sada vise sve ovo deluje kao da mi rukovodimo situacijimo i da nam je resenje sa sve probleme: 'ma nece valjda'.

  • +1 3
Link to comment

Zato sto umiru ljudi koji se secaju rata, onog pravog, velikog, totalnog, kad se dohvate dve strane preko citave planete i ravnopravno tuku svim raspolozivim sredstvima bez pardona. Ta generacija je otisla, ostala su njihova deca koja su iskusila (kome je vec tako zapalo) neke drugacije ratove po Vijetnamima i Afganistanima gde su "nasi" uglavnom imali ogromu prednost u tehniciTM a nevidljivi protivnik iskakao iz dzungle ili planinskih gudura ali je familija kuci bila sve vreme na sigurnom, i onda deca te dece koja su ratove gledala samo na TV (osim ako nisu bili usrane srece da su se rodili na Balkanu ili vec tako nekoj pripizdini). A sad stasava generacija za koju je rat video-igrica.

Uglavnom, onih koji se secaju da rat moze da dohvati i njih same vise skoro da nema. Rat je za vecinu populacije (barem u delu sveta gde se nesto odlucuje) nesto sasvim apstraktno, sto se uvek dogadja negde drugde. A svakako ovi koji odlucuju o tome hoce li rata biti ili ne imaju svoje bunkere i sklonista sa svim mogucim udobnostima i snabdevene za visegodisnji boravak, jebe se njih sta ce biti s onima koji ostanu gore na povrsini...
 

 

  • +1 2
Link to comment

USS-Quincy.jpg

Fotografija, jedna od ikona WW2, snimljena sa jednog od japanskih brodova: krstarica USS Quincy tone rasturena torpedima i topovima sa japanskih brodova kao jedna od jos 3 iste ili slicne u razmaku od jedva 1 sat, ako i toliko...

I to na danasnji dan, tacnije na noc izmedju 8. i 9. avgusta 1942, tokom bitke kod ostrva Savo, ostrvceta tacnije, jednog u Solomonskom arhipelagu...

U tropskoj noci, sparnoj da se zamisliti ne moze ako se ne dozivi, sa povremenim pljuskovima koji su vidljivost smanjivali gotovo na nulu, japanski pomorski sastav upucen ka Gvadalkanalu ne bi li unistio transporte koji su na Gvadalkanal dovezli vojsku i materijal, prosao je u nevidjenoj manifestaciji pomorske i svake druge vestine mimo razaraca strazara, radara koje Japanci imali nisu...

I ispotapao cudo jedno brodovlja i to ozbiljnog, u neverovatnoj zbrci, situacijama u kojima svoji pucaju na svoje, opasnosti da se bude pogodjen od sopstvenih torpeda...

I, sledeci dobre pomorske oficirske i takticke obicaje, sve po PS-u sto bi se reklo, okrenuo nazad smatrajuci da je za jednu noc dosta i odustavsi, propustivsi priliku da - samo 10-ak kilometara dalje napravi pravi pravcati pokolj medju nezasticenim teretnim brodovima pretrpanim ljudima i materijalom...

Bitka, mislim na seriju bitaka oko Gvadalkanala koja je usledila posle ove noci i koja se po znacaju da uporediti sa Staljingradom pocela je i zavrsila se - interesantno - skoro u datum isto kao prava bitka kod Staljingrada...

Serija bitaka, poraza i pobeda obe strane, iscrpljivanja, ali bitaka koje su definitivno oznacile pocetak kraja japanskih ratnih ambicija.

Istini za volju, cak i danas se u Americi, zaslepljenoj tehnologijom, previdja cinjenica koja Americi itekako sluzi na cast: odlucujuce bitke Tihog okeana, Koralno more, Midvej - koji mu dodje analogija Moskvi u zimu 1941, vodjene su i dobijene pre nego sto je ista materijala pocelo da pristize iz americkih fabrika koje su pocetkom 1942. tek hvatale zalet, dakle materijalom i ljudstvom prakticno zatecenim pocetkom rata.

Posle Gvadalkanala, ogromne, nepresusne kolicine brodova svih sorti, aviona, svega ama bas svega, bukvalno su zatrpale Japan i njegove ambicije, ali tih nekoliko noci oko Gvadalkanala u kojima su ljudi na brodovima obe strane sa promenljivom srecom vodili 1 rat koji se nikada vise u tom obliku nece da ponovi, oznacavaju kraj jedne pomorske ere duge nekoliko hiljada godina...

  • +1 2
Link to comment

Koga zanima, vredi se pomuciti pretpostavljam na nekom Kupindou za par stotina dinara:

Morison-Gvadalkanal.jpg

 

Preveden na s/h i to strucno odlicno izvod iz visetomne nesluzbene istorije mornarice SAD: United States Naval Operations in World War II...

Covek, admiral, em zna o cemu pise, em je - nije dzabe ni Pulicer, doduse za knjigu o Kolumbu - literarno sto bi se reklo vredan

Knjiga, par stotina strana, se u svakom slucaju cita k'o naj triler...

Link to comment

Za analiticare :D, a karata, prikaza, preciznih hronologija ima onoliko, ponajbolje je pokusati docarati desavanja te avgustovske noci 1 kopnenom analogijom :D:

prostor otprilike 2 fudbalska igralista, noc, povremena kisa i recimo po 15-ak automobila sa obe strane.

Pri cemu su apsolutno sva svetla pogasena, jedni, oni japanski, putuju u koloni jedan po jedan, znaju sta hoce i kuda idu, vide protivnika, ovi drugi, saveznicki buduci da su prisutni i Australijanci sa 1 brodom autom, idu u 2 grupe: niko nema direktnu radio vezu, stize par upozorenja da se jos neko mozda mota okolo po mrklom mraku.

I - nema zaustavljanja, zaboravi kocnice.

I, sa svih automobila se puca, analogijom od recimo 3-4 automatske puske/puskomitraljeza u svakom, sa po nekom rucnom bombom, pri cemu japanski automobili povremeno upale i duga svetla i pucaju po osvetljenom i zaslepljenom protivniku...

Na sve to, i jedna i druga grupa automobila se krece brzinom od 40 - 60 km/h, prakticno neprestano puca, pri cemu pogodjeni zapaljeni automobili stoje ili usporavaju do zaustavljanja, dok im se buduci da su podeljeni u 2 grupe po nekad cini, pa i desava da pucaju na sopstvene...

Japanski automobili uspevaju da ostanu u koloni po jedan, dok se pri kraju saveznicki nalaze razbacani, gore, stoje ili pokusavaju da dodju, dovuku se  do aut linije...

 

U stvarnosti, radi se o brodovima teskimtm cirka 10,000 tona svaki, sa po cirka 1,000 ljudi na svakom...

  • Hvala 1
Link to comment

 

Na danasnji dan, 16. avgusta 1793, Konvent je na predlog Maksimilijana Robespjera - slucajno na isti dan kada je godinu dana ranije donesena odluka o uvodjenju Revolucionarnih sudova, doneo kao hitnu meru istorijsku odredbu poznatu kao:

Levée en masse.

Revolucija je odlucila da se brani, iz sve snage, svim sredstvima i onako kako je jedino moguce: gradjanin je svoje tesko steceno i izboreno gradjanstvo od tog trenutka morao da brani.

I - gradjanin je, ogromnom vecinom - pristao, pristao jer druge nije bilo niti je moglo da bude: u proglasu srocenom jezikom onih vremena svima, svima, svima su podeljeni zadaci: muskarcima od 18 godina pa na vise, kao vojnicima, zenama, nisu zaboravljeni ni starci koji je trebalo da propovedaju mladjima da nema nista na tanjiru.

Rodjena je svest o opstem dobru, potrebi da se ono brani i odbrani, a Revolucija je ovim stvorila vojsku pred kojom ce ne samo da drhte nego i da kao kruske padaju evropski kraljevi, onu vojsku u kojoj je svaki vojnik u rancu nosio marsalsku palicu, vojsku u kojoj unapredjenja i polozaji nisu zavisili, padali s neba po rodjenju, nego po zaslugama.

Stvorila je duh koji se - svemu uprkos - rasirio Evropom.

Ali i duh kojim se podrazumevala obaveza da demokratija nije samo - pravo glasa, nego i pravo, pa ako treba i obaveza da se za nju bori pa i gine ako treba.

Rat je prestao da bude kabinetski posao, desavanje koje se odvija tako da se male vojske, sastavljene od profesionalnih vojnika, krecu tankim, na kartama jedva vidljivim linijama, postao je posao za svakog, i - gle cuda - regrutovani zanatlije, pisari, seljaci pre svega - bili su bolji i uspesniji vojnici od svih profesionalaca, uvek i svuda, a svet je stupio u novo, ali bas bas novo doba.

 

Resize-of-Levee-en-masse.jpg

 

I, kako to uvek biva - velika, zahtevna vremena, uvek nadju prave ljude:

lazare-carnot.jpg

Lazare Carnot, 

Grand Carnot, organisateur de la Victoire...

Nakalemili su mu da je (prvi) tehnokrat: lazu - jakobinac, montanjar, prijatelj Robespjera ciju sudbinu je samo cudom izbegao, clan Comite de salut public, republikanac do poslednjeg daha, umro izgnan iz restituisanetm Francuske...

  • Hvala 1
Link to comment

Зар то није ствар и нових војних технологија и науке, а не само декларација? Социјална проходност у војсци постојала је и у држави Османлија - могао си да се родиш као небитан лик, а да као велики везир предводиш војне походе у зрелим годинама. Али масовност војске је чисто технолошка ствар, јер Грци су победили персијанску бројчану надмоћ, више пута, Римљани су изашли као победници над цивилизацијом Келта, упркос бројевима који нису радили за њих. Слично је у било односу, Византија - Словени, па чак Монголи - шачица Монгола у једном моменту савладала је многоструко бројније Кинезе. Тек када је технологија омогућила да масовност пружа ефекте, тј. од прилике 18-21. век, кад можеш обучити некога у року од 1 године, да носи пушку и учествује, тј. не мора цео живот да вежба са управљањем оклопом, мачем и самострелом. Крај 20. века опет то све ресетује, габарити армије су далеко мање битни од ударне снаге. Опет мораш десетине година да вежбаш да би био "војничина". До нове технолошке револуције. Свако од нас може да у року од једног дана обнови пуцање из аутоматске пушке, може да учествује у одбрамбеним, герилским операцијама, све то може, али у стратешком сукобу, кад је судар великих армија (као после Француске револуције) то би имало минимум ефекта. 

Link to comment

@Duhovnost, ljubav i med a jebiga, ja se ponadao da sam ovde koliko-toliko sklonjen...:cry:

 

Quote

Крај 20. века опет то све ресетује, габарити армије су далеко мање битни од ударне снаге. Опет мораш десетине година да вежбаш да би био "војничина". 

Takoe!

Zaboravio si i мушкарчина :ohmy: 

Da bi doktorirao treba ti manje od 10 godina, ali za vojnicinu bogami...

Doduse, prima se to, imao sam ovde na forumu slucaj da mi u raspravi o rimskoj legiji potegnu kao argument i pricu, YT klip americkog specijalcatm nadaleko poznatih renesansnih likova, sad evo tebe sa poredjenjem socijalne prohodnosti u Otomaniji i Evropi s kraja 18. i pocetka 19. veka... :isuse: 

 

Tako da te sve u svemu ne bih zadrzavao...

A, ako bi bio ljubazan - ni ti mene ako ikako mozes...

Link to comment
14 minutes ago, namenski said:

@Duhovnost, ljubav i med 

A, ako bi bio ljubazan - ni ti mene ako ikako mozes...

Ваљда је моја љубав према историјским ћаскањима нешто што ме квалификује да кажем коју реч на историјском подфоруму, a ако се ти осећаш непријатно кад ниси у монологу и чини ти се да ти крњим монопол на историјске теме, није тако, пажљиво и са разумевањем читам твоје есеје. Не чини ти се овај подфорум помало мртвим? Ја обожавам историју и прижељкујем да мало живне, фали ми то, а не може да живне ако неко не испољи другачију тачку гледишта од твоје.

 

19 minutes ago, namenski said:

@Duhovnost, ljubav i med 

Da bi doktorirao treba ti manje od 10 godina, ali za vojnicinu bogami...

Добар пример. У време Француске револуције научник је могао за живота да прикупи сву литературу из одређене области и да је проучи за живота. Сад изађе толики број научних радова да је немогуће све прочитати. Слично је са војним техникама, раније су се мењале у току векова, сад се мењају сваке деценије. 

Link to comment
On 16.8.2022. at 23:17, namenski said:

I, kako to uvek biva - velika, zahtevna vremena, uvek nadju prave ljude:

lazare-carnot.jpg

Lazare Carnot, 

Grand Carnot, organisateur de la Victoire...

Nakalemili su mu da je (prvi) tehnokrat: lazu - jakobinac, montanjar, prijatelj Robespjera ciju sudbinu je samo cudom izbegao, clan Comite de salut public, republikanac do poslednjeg daha, umro izgnan iz restituisanetm Francuske...

 

Glasa za pogubljenje Luja XVI:

Quote

Po mom misljenju i pravda i politika zahtevaju smrt za Luja XVI. Nikada, to priznajem, nije mi duznost bila teza nego sad; ali ja mislim, da, da bi dokazali nasu odanost zakonima jednakosti, da bi pokazali da se ni malo ne plasite ambicioznih, vi morate kazniti smrcu ovog tiranina.

 

Ministar rata u vreme Marenga.
Jedini je protiv uvodjenja Legion d’Honneur, jedini protiv dozivotnog konzulata.
Jedini jasno i glasno protiv carstva.
Povlaci se, a car obigrava oko njega: sve sto hocete, kad hocete i kako hocete.
Neaktivan je do 1814. kada starog republikanca na akciju pokrece krdo krunisanih glava koje su na vratima Francuske.
Nudi Napoleonu svoje sezdesetogodisnje ruke.
Komanduje odbranom Anversa, uspesno.
U vreme Sto dana je ministar unutrasnjih poslova.

 

I, simbolicki, kraj Revolucije, jedan oprostaj:

Kazu da je Napoleon oprastajuci se od Karnoa rekao: ja sam vas prekasno upoznao.
Kazu da je Karno zaplakao.
Sta su jedan drugome imali da kazu stari republikanac i odlazeci car niko ne zna. Nije ni vazno.
Obojica su znali, morali su da znaju, da je Revolucija gotova, da su njih dvojica dve strane istog novcica koji se prethodne dve decenije okretao raznoseci ljudske sudbine sirom Evrope.
I na tim sudbinama, milionima zivota, ideje i postupke koji su promenili svet.
I u tom salonu mora da su bile seni Miraboa, Dantona, Maraa, Sen Zista, Kambona, Fusea, Taljerana, mnostva drugih, od zanesenjaka i sanjara do sicardzija razne sorte, svih onih sagorelih u onom sto je Malro prigodno nazvao bezodmorna noc Francuske revolucije….
Poredjani od govornica u Skupstinama, klubova jakobinaca, giljotine, bojnih polja sirom Evrope….
Burboni su, vrativsi se, uradili jedino sto su mogli i znali: tupavo ga proterali da se potuca po Evropi, od Varsave do Magdeburga.
U Nemackoj je i umro, a na nadgrobnom kamenu je, po njegovoj zelji, pisalo samo Carnot.

 

 

Jedan od sinova (potomci Karnoa su posebna prica – od naucnika do Predsednika Republike) nasao je u zaostalim ocevim papirima i sledeci zapis: 

Quote

 

Zaverenici protiv drzave osudjuju se u svim zemljama. Zar suvereni ne osudjuju na smrt one koji prave zavere protiv njih? Zar narod, pravi suveren,nema to isto pravo?...

 

 

  • +1 1
  • Hvala 1
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...