Jump to content
IGNORED

Šta je najbitnije što se u istoriji dogodilo na današnji dan?


Ajant23

Recommended Posts

On 24.6.2021. at 19:22, apostata said:

za poginule Montgomerijeve "pacove", branioce Nankinga, za pale američke mornare, pilote i marince, za Slobodne Francuze, za ubijene poljske borce i za norveške, jugoslovenske i italijanske partizane.

Nije bas da ti je zamereno, ali ogresio si dusu:

merchant-marine-02.jpg

 

two-merchant-mariners-1942.jpg

 

 

Torpedoed-merchant-ship.jpg

 

Mona-s-Queen-survivours.jpg

 

merchant-marine-resized.jpg

 

The-Merchant-Navy-on-the-Home-Front.jpg

 

The-Merchant-Navy-during-the-Second-Worl

 

O sluzbu koja je, recimo u Britaniji i SAD, imala srazmerno, procentualno, vise gubitaka nego bilo koja druga.

U SAD, vise, bila opasnija po zivot i od Korpusa mornaricke pesadije kome se priznaje cast i slava...

O sluzbu bez privilegija, pa i onih sitnih benefita da na ulici ili barovima/kafanama imaju prodju barem na privlacne drazi uniforme...

Britance, Amerikance, Sovjete, Grke, Jugoslovene, Svedjane, Norvezane, Fince, Laskare, Arape, Kineze, Juznoamerikance, koga sve ne, dobar deo sirocica u trenutku izbijanja rata zatecenih u raznim lukama i trazenih, najtrazenijih kao profesija zivotno vazna za rat.

Za sluzbu iskljucivo dobrovoljnu, koja je mogla da se nada smrti strasnijoj nego na bilo kom bojistu.

Kojima je, u SAD recimo, pre 10-ak godina prakticno posmrtno priznat boracki status....

Sa rekordima poput 40+ dana boravka u camcu za spasavanje, one camce koji se nikada nisu pojavili da ne pominjemo, sa naftom koja gori svuda okolo, sa brodovima konvoja koji se udaljavaju jer nema stajanja, zadrzavanja, sa kotlarnicom punom vrele sistave pare i kotlovima koji svakog trenutka mogu da dobiju eksplozivno zapaljenje pluca, a iz koje ne moze da se izadje, pritisla voda, iskrivio se metal...

 

Ja sam odradio pice i za tebe, ali ubuduce vodi racuna... :)  

Edited by namenski
Link to comment

Možda nije najvažnije ali vredno je spomena:

 

Na današnji dan pre tačno 60 godina, kompletno je otkazao sistem za hlađenje nuklearnog reaktora na sovjetskoj podmornici K-19. Ovo je bila prva sovjetska podmornica koja je imala i nuklearni pogon i ICBM-ove. U trenutku havarije bila je u svojoj prvoj patroli, na poziciji blizu Grenlanda.

 

Kako bi sprečili topljenje jezgra, tim inženjera na podmornici je pokušao da improvizuje pomoćni sistem za hlađenje (reaktor nije imao ovakav sistem). Ulazili su u smenama u komoru sa reaktorom i na kraju uspeli da ga ohlade, po cenu sopstvenih života. Sva osmorica su umrla u narednim danima, uključujući glavnog inženjera na brodu.

 

Uz njih je umrlo još 15 mornara jer je havarija kontaminirala celu podmornicu radioaktivnom parom.

 

Po povratku u bazu, K-19 je tri godine bila na popravci. Čitav odeljak sa reaktorom je izvađen i potopljen na dno mora. Kada je najzad vraćena u službu, zabeležila je čitav niz drugih incidenata i nesreća uključujući požar i sudar sa drugim plovilom.

 

Ipak, ostalo je zabeleženo da su brzo razmišljanje, timski rad i kolektivna žrtva inženjerskog tima sprečili kompletnu katastrofu.

  • +1 1
Link to comment

13. јул - општенародна побуна Црне Горе против 'талијанског окупатора :thumbsup:

Link to comment

Nikolaj Mikluho-Maklaj, ciji se 175. rodjendan 17. jula nigde ne obelezava.

 

Mozemo ga nazvati Kurcem svetlijeg srca – antropolog, biolog, geograf, socijalista-utopista (nepotrebno precrtati).

Odgovara komandanta engleske kaznene ekspedicije na Papua-Novu Gvineju od neproporcionalne primene sile,

planirane kao odmazda za ubistvo nekolicine hriscanskih misionara, 1881.

 

U duhu naucne solidarnosti, pomaze nemackom kolegi pri ucenju papuanskog dijalekta bonga i ujedno ga snabdeva znanjem o uslovnim znacima,

na osnovu kojih Oto Fins pridobija poverenje domorodaca.  Predstavljajuci se bratom Mikluho-Maklaja, doticni kupuje komad zemlje,

podize nemacku zastavu, a po dolasku nemackog ratnog broda, kajzer proglasava protektorat.

Nas heroj pise Bizmarku da narod Obala Maklaja nece pristati na njemacku aneksiju.

 

U otecestvu, animira odredjene, treba reci vrlo sarolike, grupe gradjana na emigraciju i sazdanje prekomorske zadruge,

cime navlaci gnev reakcionarnih krugova.

Krajem 1886. drzavna komisija otklanja egzoticni projekat Mikluho-Maklaja.

Link to comment
  • 2 months later...
  • 1 month later...

ww2-battle-moscow.jpg

 

00556.jpg

 

Na danasnji dan, 5. decembra 1941, BTW 2 dana pre napada Japana na SAD, otpocela je takozvana Moskovska protivofanziva.

Nemacka je u par dana izgubila vise ljudi nego sto je izgubila pokoravajuci Francusku, Belgiju, Holandiju, Norvesku, Dansku, Jugoslaviju, Grcku...

Najbolji generali na svetu, vitezovi mehanizovanog rata, bez mane i straha, odjednom su se dosetili da od kuce nisu poneli nista toplo da obuku, horski su - sve do danas i danasnjih istoricara, za debakl optuzili Generala Zimu i s tim poslom ne 'lade, naprotiv...

Tek, bilo kako bilo, u ruski zimski folklor, usli su arijevci doduse malo okrnjene arijevstine:

 

W-Moscow.jpg

 

battle-of-moscow-ww2.jpg

 

Uslo je jos nesto: u oslobodjenim selima, gradicima i gradovima, oslobodioci su imali prilike iz prve ruke, svojim ocima da se upoznaju sa drazima nemacke okupacije:

01643.jpg

 

Sistematskim unistavanjem, spaljivanjem citavih sela i gradova, ne bi li se napredujuca PKKA kojoj, inace za razliku od Nemaca, zima ne smeta, ostavila bez mogucnosti da skloni glavu...

Jer je sve to divlje, necivilizovano, crveno i pijano...

Doduse, moderna istorijska nauka smatra nedopustivim sto je postupak prema nemackim zarobljenicima kojima su ruke i uniforme mirisale na benzin bio po takozvanom kratkom postupku, jer civilizacija, kultura, norme...

Sto naravno nije smetalo u slucaju oskrnavljene 1 Jasne Poljane...

Smeta da se prizna da je tih dana u snegovima oko Moskve, branjena i odbranjena - Evropa.

I poprilicno toga viseg i veceg od Evrope.

Sa sve svojim vrednostima.

 

Trebalo je jos tacno godinu dana, teskih i usamljenih godinu dana, da se nekih 300,000 kamarada nadje zatvoreno u jednom gradu cije je ime no-no.

I da cekaju da ih se pokupi...

Ili barem ono sto od njih ostane.

Decembra naredne, 1942. godine...

 

 

 

 

  • Hvala 1
Link to comment
  • 3 weeks later...

Za par dana, 27.12.,  ce biti godisnjica operacije Rooster (53). 

Mala grupa IDF padobranaca u CH-53, koji su tek 3 meseca ranije isporuceni Izraelu, je u toku noci prelsla na africku stranu Egipta i kod mesta Ras Gharib otela i odnela radar. 

 

Realno, P12 i nije bio poslednja rec Ussr tehnike, ali je operacija imala jak morlno-propagandni efekat. 

Trebalo je biti jako bezobrazan i kurcevit za tako nesto.

Link to comment

Na danasnji dan zavrsila se takozvana operacija Linebacker 2, poslednji napor Amerike da dozove pameti 1 nezavisnu, suverenu zemlju kojoj - tek da se pomene takozvano medjunarodno pravo - formalno nije bio objavljen rat...

Sto stratezima u Vasingtonu nije smetalo da osmisletm bombardersku kampanju - najvecu od vremena WW2 - u kojoj bi bombama zasuli podrucje Hanoja i lucko podrucje obliznjeg Hajfonga i to sa cirka 20,000 tona bombi u ciglo 10-ak dana.

I zaposljavajuci ne samo sitne poput F-4 ili F-105, nego one velike, najvece, njih cirka 200.

Padali su kao kruske: 30-ak samo B-52, a u tadasnjoj kudikamo sebi vise okrenutoj stampi, medijima i javnosti sve je dobilo pravo ime: vazdusni, americki Dien Bien Phu...

Mali zuti ljudi, obuceni u crne pidzame - naucili su i da lete.

I sa za to doba modernim napravama poput MiG-21 i sa vec zastarelim ali ekstremno efikasnim MiG-17 - uostalom a u ruke Mandusica Vuka, svaka puska jeste ubojita...

Cena od oko 2,000 poginulih severnovijetnamskih civila se nije racunala u ta politicki nekorektna vremena dok smokvini listovi poput takozvane kolateralne stete nikome na pamet padali nisu...

Pameti se, ovog 30 decembra 1972. godine pocela da doziva - Amerika.

Doduse, nije je dugo drzalo...

 

 

 

On 18.12.2019. at 20:34, namenski said:

boeing-b-52-dropping-bombs.jpg

Na danasnji dan je, 1972. godine, zapocela takozvana operacija Linebacker 2, americki diplomatski napor da vrati Severni Vijetnam na pregovore o konacnom zavrsetku rata koji je trajao vec vise od 15 godina.

Sto se Vijetnamaca tice, njihov rat je tog trenutka bio star vec dobrih 30 godina.

Ideja je bila da se u nekoliko dana na Severni Vijetnam sruci sto je vise moguce svega i svacega, na podrucje Hanoja I Hajfonga posebno, a glavni izvodjac radova bio je B-52, cudoviste od aviona i to kakvo cudoviste.

Njih preko 200, sto je u tom trenutku predstavljalo dobru polovinu americkog takozvanog strateskog bombarderskog potencijala.

Buff-launch.jpg

 

Na suprotnoj strain bilo je nekih 30-ak MiG-21 aviona, nesto vise MiG-17, ali i manjak pilota osposobljenih da lete i biju se nocu:  ceni se da ih je bilo manje od 20.

Ali, bila je tu i stari borac:

SA-2-north-vietnam.jpg

 

Vietnamese-S-75-Dvina.jpg

С-75 Десна, u SAD i NATO vodjena kao SA-2 Guideline, veteranka, u sluzbi jos od 1957. godine, poprilicno dokazana doduse.

Bilo je i nesto sovjetskih savetnika.

 

Bilo je da su u narednih 10-ak dana zabelezene najvece vazdusne borbe posle WW2, sa angazovanih i preko 100 aviona buduci da je americka strana pored B-52 pripustila sve moguce manje borbene avione, ometace, skrivace, spasioce...

B-52 su, velika vecina, uredno dolazili sa Guama, snabdevali se gorivom u vazduhu, manjina iz Tajlanda.

110330-F-DW547-031.jpg

 

I, iznenadjujuce, a mozda i ne: B-52 su padali kao kruske: ni danas se, doduse, ne zna tacan broj, u najmanje jednom slucaju su visoki vazduhoplovni oficiri USAF lagali Kongres SAD, u najmanje 10-ak potvrdjenih slucajeva ispostavilo se da u izgubljene nisu racunati avioni koji su po povratku u bazu bili toliko osteceni da ih se moglo mirne duse baciti sto se i uradilo. 

Sve u svemu, bice najblize stvarnoj brojka od nekih 35 - 36 izgubljenih, vecina od delovanja raketa, ali nekoliko i od strane MiG-21.

Na vijetnamskih manje od 10 izgubljenih aviona i sve u svemu nesto preko 200 ispaljenih raketa.

U vremena pre nego je izmisljen izraz kolateralna steta: ciljevi su bili tepihovani, sirokogrudo probrani i zasuti sa nekih 20,000 tona bombi.

 

sam.png

 

mig21.jpg

 

1qfo1wqo1-500.jpg

 

 

Link to comment
  • 1 month later...

Na danasnji da, 31. januara 1943. godine, bilo je gotovo:

db-st1225.jpg

 

Friedrich-Paulus.jpg

 

Iz podruma nekadasnje robne kuce u gradu Staljingradu, na reci Volgi, prakticno na ulasku u Aziju, pojavio se 1 nemacki visoki oficir sa sve belom zastavom i zatrazio od okolnih sovjetskih vojnika da razgovara sa nekim odgovornim, po mogucnosti visokog cina...

Po jednoj od verzija, kasnije prigusenom prigodnom propagandom to nije bilo moguce, pa je jedan prisutni porucnik Crvene armije vezanih ociju odveden do sobe u kojoj je na krevetu lezao 1 nemacki feldmarsal: porazgovarali su kratko i u duhu medjusobnog razumevanja.

Porucnik koji je zarobio feldmarsala.

Prizor koji ne vole da vide ni takozvane istorije i jos takozvanije teorije.

 

A ostali nemacki generali, njih poprilicno, poredjani su u red da po redu sacekaju.

db-st1425.jpg

Bitka u koju je mesecima bez daha gledao ceo svet.

 

152121.jpg

 

152121662.jpg

 

1521216934.jpg

 

Bitka, istorijsko desavanje, u kome je poslovicni мужик, postapalica svih kaobajagi dobronamernih i manje dobronamernih lubitelja Rusije pokazao da je za 20-ak godina iz milionske mase nepismenih i nezamislivo zaostalih, do samo nekoliko decenija prakticno rob - postao, na primer:

3F7E5.jpg

Da je, uz to, naucio da vozi tenk, avion...

A da su bivsi krznarski kalfe i kamenorezacki radnici nadigrali nadaleko cuvene i hvaljene najbolje oficire, izdanke pruske skole i svega sto uz to ide.

 

CCCP je tu pobedu, najvazniju od svih, uradio sam: promicao je tu i tamo po neki Studebaker kamion ili dzip, jele su se vec i mesne konzerve nazivane Drugi front, ali je oruzje Staljingrada doslo iz fabrika koje su konacno, posle u ljudskoj istoriji nevidjenog napora da se citava jedna privreda preseli i pocne da radi u nezamislivo teskim uslovima i pri tom nadmasi privredu prakticno cele ujedinjenetm Evrope...

Jesen 1942. kraj godine koja je tako tesko i beznadezno zapocela, bio je prekretnica: posle El Alamejna, Gvadalkanala i Staljingrada - bilo je svima jasno.

Ili, ne bas svima, ali ne menja stvar: svet, onaj njegov bolji deo, konacno je pored nade, dobio i nesto vise.

A iz skoro azijskih dubina pojavila se 1 vojska, crvena doduse, orna i opaka: rodjena iz kataklizmickih drustvenih promena, na strahovito skupo placenim iluzijama o internacionalnoj solidarnosti, iluzija placenih u 1 Spaniji na primer, iluzija koje su morale, po nekad i bukvalno da se ciste...

I okrenula se na zapad, da se vise ne zaustavi...

 

Tek, bilo kako bilo:

db-st07156.jpg

... tada, tog januara, kolone smrznutih i izgladnelih nemackih zarobljenika koje su odlazile u neizvesnost ropstva, da ih se vecina nikada ne vrati, za svet su bile dokaz da ipak i negde postoji neka visa pravda.

 

 

Staljingrad, mesto pogibije miliona tog dana i dan posle, postao je tisina posle skoro 6 meseci.

I nasao se u dubokoj pozadini sto bi se reklo.

 

Dok su u Nemackoj emitovani svecani pogrebni marsevi i tevtonski sladunjavo vrtelo:

 ... i to ne 1.

Nekoliko stotina hiljada njih...

Edited by namenski
  • +1 2
  • Hvala 1
Link to comment

Buduci da je topik Arrivals/Departures zatvoren :isuse:

5 minutes ago, namenski said:

Sto se ostalog tice, dovoljno mi je trenutno sto zivim u vucicevoj Srbiji, ne moram jos da sebi dozvolim da stojim ispred @James Marshall i @Redoran saltera.

Prema tome oprosticu se na novoforumski dopusten nacin, buduci da ova je vrsta argumenta em dozvoljena, em nije nicim sankcionisana, taman posla brisana od strane moderacije

Odnosi se naravno na imenovane, buduci da su kao moderatori dozvolili i ovu vrstu argumentacije, naravno tokom diskusije koja se slucajnotm poklapala sa trenutno vazecim forumskim narativom.

 

Nadam se da ce nazovi moderacija imati dovoljno obraza da ne brise ovaj post.

Ali, sto bi se reklo - strepnja mi je jaca od nade... :D 

 

Prava koriscenja postapalice sisaj kurac uobicajene u srpskom jeziku i politici podrazuevam, tako da je smatram open source-om...

Ukoliko se smatra potrebnom naknada za autorska prava, izvolite mi se obratiti na PM, naravno ako se razni redorani rese da konacno odgovore na pitanje o nemogucnosti koriscenja PM tokom bana.

Molio sam svega 4x...

Doduse, bez pecata i taksenih maraka.

 

Sve u svemu, smatram se banovanim do daljnjeg, nema potrebe trositi dugmice na ban...

Dakle,sve najbolje i samo neka je pristojno... :D 

 

Link to comment
  • 1 month later...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...