Jump to content
IGNORED

Šta je najbitnije što se u istoriji dogodilo na današnji dan?


Ajant23

Recommended Posts

Kad pomenuh negde gore americko uverenje da, za razliku od pogona, imaju prednost u navodjenju, mesec dana posle Lune 2, oktobra 1959, i to je palo u vodu:

 

On ‎21‎.‎5‎.‎2016‎. at 20:21, namenski said:

 

Grushin_Petr_Dmitrievich_1986_zpsi634wp1

Pjotr Dimitrijevic Grusin ili Пётр Дмитриевич Грушин

Krajem 1953. postaje glavni konstruktor, a zatim i generalni konstruktor, nacelnik, OKB broj 2, danas se to zove ОАО Машиностроительное конструкторское бюро «Факел» имени академика П.Д.Грушина; i po zvanju i inace, postaje centar, glava sovjetskog napora da se razvije program raketa zemlja-vazduh.

Sovjetska секретно prica: ukazom Prezidijuma Vrhovnog sovjeta, sa oznakom tajno, Grusin jula 1958. dobija zvanje Heroja socijalistickog rada sa sve medaljom Srp i cekic. Za razvoj i uspesno uvodjenje u naoruzanje rakete 1Д (В-750) koja je deo protivvazdusnog raketnog sistema oznacavanog kao ЗРК С-75.

I na koji ce Amerikanci da se opeku: na praznik rada 1960. godine ce ovim sistemom da bude srusen jedan U-2 sa pilotom koji se zvao Francis (Gary) Pauers.

Tu su i oni monstrumi koji stite Moskvu poznati kao sistem C-200, konstrukcije СК Оса, КК Шторм и Оса-М.

1962. dopisni clan Akademije nauka CCCP, 1966. redovni.

1981, za razvoj i uvodjenje u naoruzanje rakete 5В55, dela raketnog sistema ЗРК С-300; onaj isti S-300 koji je u Srbiji tako zeljno ocekivan i prizivan kao lek za NATO bombardovanje, a i kasnije, ovo samo sale radi, jer radi se zaista o ozbiljnom protivavionskom sistemu, teskom i danas, opet Orden Lenjina, opet Srp i cekic.

Opet pod oznakom tajno.

Da je Pjotr Dimitrijevic Grusin neko i nesto u svetu konstruktora pokazuje i to da je drugi po redu dobitnik nagrade Zlatne medalje koja nosi ime A.N. Tupoljeva: ova cinjenica ukazuje na malo drugaciju hijerarhiju u svetu konstruktora i menadzera jedne mocne vazduhoplovne industrije, drugaciju od one popularne.

Docekao je postsovjetska vremena, sa sve clanstvom u Ruskoj akademiji nauka.

Deputat Vrhovnog Sovjeta RSFSR, deputat XXIII i XXIV kongresa KPSS.

Sa sve komada 7 Ordena Lenjina.

I pri tom bio i ostao jedan od velikih koji su pravili letece naprave.

Svetski.

I jedan od onih velikih inzenjera inzenjerskog doba, predkompjuterskog – ne mislim na hardver nego na nacin razmisljanja.

Naime, nepunih mesec dana kasnije, 7. oktobra 1959. boldovano je uspesno doakalo jednom tajvanskom Martin RB-57D koji je pokusavao da spijunira veliku Kinu sa visine od nekih 20,000 metara, sto se inace belezi i priznaje kao prvo uspesno obaranje navodjenom raketom zemlja-vazduh.

Strelci su bili crveni Kinezi, ali je - u skladu sa sovjetskom sekretno praksom - obaranje pripisano angazovanju lovaca...

Link to comment

SS_Boka.jpg

Na danasnji dan, 20. septembra 1940. godine potopljen je parobrod Boka, vlasnistvo Compania Centroamericana de Navigacion Limitada, Panama. 

Sa teretom uglja, Barry, South Wales - Sierra Leone - Takoradi.

Brod, poprilicno veliki za svoje doba, 5,560 GRT, izgradjen 1920. kod Canadian Vickers Ltd, Montreal, prelazio iz brodovlasnicke ruke u ruku, od Kanade do Novog Zelanda, dok krajem 20-ih nije zavrsio u vlasnistvu kompanije Zetska plovidba A.D. ciji je vlasnik bio Lale Zuber-Gregović, Cetinjanin, Kotoranin, narodni poslanik i jos svasta nesto.

Brod je pocetkom WW2 registrovan u Panami, ali mu neutralna zastava nije pomogla: neposredni izvrsilac radova bio je Wolfgang Lüth, tada Oberleutnant zur See, verovatno najveci od svih nemackih podmornicara tokom WW2, covek koji je na moru, u podmornici, proveo neverovatnih 640 dana, sve dok nije povucen na vaznija posla.

Luth_01.jpg

Te veceri 20. septembra 1940. natporucnik Lüth je sa 3 torpeda potopio 3 broda: pored Boke, SS New Sewila i SS City of Simla, ukupno nekih 25,000 GRT i 12 zivota.

 

A Zuber-Gregovici, pored poprilicno taze i uobicajeno bljutave price o restituciji, pa nista...

Lale_Zuber_Skupstina.jpg

Lale u Skupstini.

Kraljevine Jugoslavije.

 

I ozbiljna firma:

Zetska_Plovidba_Reklama.jpg

 

 

Vila-_Kamelija-_Kotor.jpg

Vila Kamelija, Kotor.

Edited by namenski
Link to comment

29. septembar 1792.

Valmy.

Jedna od najznacajnijih bitaka svetske istorije.

On 15.9.2009. at 13:02, woodooinstalater said:

Valmy.

Mesto u Sampanji, Champagne, karta ce malo da pomogne eventualno zainteresovanima, autoputevi kvare pejsaz, definitivno, ali neki geografski aksiomi ostaju. Francuska 1792.Ima tri armije, jednu, Severnu, pod Lafajetom koji ce tih dana da dezertira, i koga ce da zameni jedan iz drustva koje se okupljalo u Café de la Regence da beskonacno raspravlja o Revoluciji, politici, vojnim stvarima, i u kome je jedan mladi artiljerijski potporucnik pazljivo slusao, jos uvek se jedva usudjujuci da kaze neku, a i to kada ga pitaju – Charles Francois Dimuriez. Severna armija je rasporedjena izmedju Denkerka i Monmedija ima oko 50,000 ljudi i rasporedjena je u cetiri logora od kojih je najvazniji Sedan, sa oko 20,000 ljudi pa ga istoricari cesto izdvajaju kao posebnu armiju, cak i po imenu: Ardenska, Meska, Sedanska. Ima Centralnu armiju kojom komanduje Luckner, sa oko 17,000 ljudi, izmedju Monmedija i Meca. Ima Rajnsku armiju, izmedju Landaua i Porantrijija, pod komandom Birona, sa oko 15,000 za borbu sposobnih ljudi…. Nema nikakvog ratnog plana, nema nicega, osim Revolucijom rastrzane Francuske koja ocekuje invaziju svih evropskih kraljeva, sopstvenih emigranata, svih koji u revoluciji opravdano vide opasnost po stari poredak.Evropa je slozna oko toga da ne postoje nikakve sanse da francuske armije zaustave ili makar zadrze vojske Pruske i Austrije – najbolje vojske sveta tog vremena. Ali – vojske sastavljene od profesionalnih vojnika, besprekorno uvezvanih u linijskoj taktici pesadije nekih vremena koja su vec prosla.Lekcija kojom je zapocela jedna od najvecih revolucija u istoriji ratovanja, u americkom Ratu za nezavisnost u Evropi nije ni zapazena, a kamoli ozbiljno shvacena: linijskoj pesadiji Engleske suprotstavili su se ljudi koji su reagovali – ljudski: niti obucavani, niti spremni niti sposobni da se linijskom poretku suprotstave linijskim poretkom, uradili su prostu stvar koju namece zdrav razum. Vicni oruzju (radi se o dobrovoljcima) jednostavno su, svako za sebe, zauzeli pogodan zaklon – i pobedili. Radi se i o domacinima koji za razliku od profesionalnih vojnika nemaju mnogo niti vremena niti volje da marsuju okolo mesecima, povecavajuci tako sanse da se dodje do plena. Prosto, oni su dosli da urade ono sto moraju. I da se sto pre – vrate kucama. Cekala se samo sistematizacija te pojave, uredjenje tako (samo)postavljenih pojedinaca u organizovane vojne jedinice, sposobne kako da se brane, tako i da napadaju. I – to se i dogodilo, a da niko nije primetio. Osim mozda najsposobnijih, a Revolucije imaju obicaj da takve izbacuju na povrsinu. Glede francuske armije Evropa se vara. Do 1792. godine ona se pretvorila iz kraljevske u revolucionarnu armiju. Naravno, nije ostala postedjena revolucionarnih trzaja – vojska je, uostalom uvek bila i uvek ce biti, slika i prilika drustva kome pripada. Da je revolucionarna dokazala je vec prilikom pokusaja kraljevog bekstva. Sada je uz novi rezim, spremna da se tuce, trpi i gine. Bataljoni bezgacnika iz 1791. su njeno jezgro, a komandanti tih bataljona, izabrani od strane sopstvenih vojnika ce dati vise od cetvtrine buducih komandanata divizija medju kojima cete tesko naci starijeg od 30 godina. Sedam od njih ce postati marsali Carstva. Prusi upadaju u Francusku pocetkom avgusta: prodiru, pobedjuju pojedine odrede Francuza, ali su i iznenadjeni - nasuprot uveravanjima emigranata da ce preci na stranu napadaca, vojnici Revolucije ginu sa uzvicima koji su obelezili epohu. Znamo ih svi. Profesionalna vojska se ponasa profesionalno, u toj meri da zgrazava i Getea koji se nalazi u pruskom stabu. Avgustovske vrucine naglo prestaju, vreme se pogorsalo, sto samo povecava i pogoduje pljacki. Niko, pa ni Gete ne uvidja: rat postaje narodni. Emigrante, plemstvo koje zeli da se vrati na svoje, niko ne docekuje rasirenih ruku, a raste broj napada na izolovane pruske vojnike ili grupe. Puca se kroz prozore, a Evropa se susrece sa jednom novom pojavom: zenom koja nosi pusku. I koja je – upotrebljava. Cak i paroh jednog malog sela puca na pruskog oficira koji ulazi u selo na celu svoje jedinice. Ipak, Prusi istrajavaju u veri da saka revolucionara terorise i vojsku i narod Francuske i da je dovoljno da se samo pojave pa da se sve srusi kao kula od karata. Nastavljajuci tradiciju nekih prethodnih vremena, pokusavaju da na svoju stranu privuku neke od francuskih komandanata. Bezuspesno jer svet se i po tom pitanju menja: nonsalantni prelazi oficira iz jedne vojske u drugu, cesto neprijateljsku su proslost. Ideologija je dosla po svoje, a galantnost proslih vremena ustupa pred ubedjenoscu u opravdanost ciljeva za koje se bori. Mozda poslednji iz te fele, Lafajet, je prebegao neprijatelju. U Sampanju stizu komesari Konventa. Stize i ministar rata Servan. Smenjuju stare, postavljaju nove ljude, Verden pada i put u srce Francuske je otvoren. Vojvoda od Braunsvajga koji predvodi koaliciju nije temperament sposoban da iskoristi mogucnosti koje mu Lafajetovo bekstvo i pad Verdena otvaraju. On, uostalom, i nema alata za to: spore, linijske armije jednostavno ne umeju, ne mogu da se krecu brzo. Revolucija to ume. Dimurije odustaje od upada u Belgiju i krece na jug. Od tog trenutka, Francuzi imaju samo jedan cilj: spojiti Dimurijeovu Severnu i Centralnu armiju. Na Argoni, Dimurije razvija nevidjenu aktivnost: priprema se, pise proglase, brine za snabdevanje. General Vesterman pise Dantonu da se interesima domovine ne moze bolje sluziti. Cesto se tvrdi da je odbrana Argone bila Servanova ideja. On o tome pise u nekoliko pisama napisanih krajem avgusta i u prvih par dana septembra. Istina je i to da je u vreme pisanja pisama Dimurije vec u pokretu. Ideja je dakle ‘u vazduhu’ a revolucionarni komandanti imaju nesto sto se u istoriji ratova retko susrece: danas se to zove jedinstvo pogleda ili doktrine. On se doduse, krece jos veoma sporo, ne znajuci da li ce saveznici prvo na Metz ili Pariz: potrebno mu je da do zadnjeg trenutka ostavi sebi mogucnost da reaguje. Braunsvajg zna da su Dimurije i Kelerman na putu da se ujedine: on bi da manevrise. Nije mu lako: kraljevi ga pritiskaju, emigranti ubedjuju da ce posao koji ga ceka biti lak, a mukli otpor stanovnistva raste pretvarajuci profesionalnim vojnicima setnju u tezak rad. Kraljevi, pored toga, zive jos u jucerasnjem svetu: upavsi u Francusku, oni bi vec da po neki deo i zadrze, emigranti se tome naravno protive, napetost u redovima saveznika raste. 15. septembra Dimurije stavlja sve na kocku: napusta prilaze Parizu, ostavlja ih nebranjenim, i jednim smelim zaokretom, potezom veoma rizicnim koji vojsku za cas moze da pretvori u rulju i izlozi je katastrofi, zaskace neprijatelju iza ledja. Ipak, Braunsvajg ni na to ne reaguje: od 15 do 17. septembra je potpuno neaktivan, a zatim krece uzvodno uz Enu ne bi li prinudio Francuze da se potpuno povuku iz Argone i odstupe cak iza Marne…. On ne ume drugacije: sanja o tome da izmanevrise protivnika u stilu 18. veka, veka koji je prosao da se nikada ne vrati.       I – Valmi.

Kada autoputem A4 idete od Reims-a ka Metzu, sa leve strane, na pola puta, otprilike, zamislite samo da autoputa nema. I Verden je tu, ispred, ali ma koliko vazan, on pripada jednom drugom ratu… Nocu 19. na 20. septembar Dimurije logoruje (stab mu je u Sainte-Menehouldu) i iznad svega mu je stalo, takticki i operativno, da zadrzi vezu sa Salonom. Njegovu prethodnicu odbacuju pruski husari. Spreman je, zna da da bitka neposredno predstoji…. Ne slaze se sa Kelermanom, na kraju mora da ga moli da sutradan, ako bude bitke, ne napusta Valmi i raskrsnicu puteva koju Valmi tada predstavlja, cudnog imena Lune. Kelerman je ipak napusta, Valmi je zadrzao, pruska glavnina se postavlja frontom prema Valmiju. Kralj, Braunsvajg, svita, krecu u izvidjanje.  Jutarnja magla se postepeno dize i Evropa je dozivela, ugledala jednu od slika koje cine njenu istoriju: umesto da ugledaju fukaru kako se neuredno povlaci, ova ih mirno docekuje u borbenom rasporedu. Zbunjenost saveznika je na vrhuncu: u pruskom stabu su jednodusni da treba napasti Valmi, Braunsvajg se koleba, on niposto ne bi da ide u bitku, da bi, najzad, kralj, podjednako zbunjen, naaredio da se tek oko jedan po podne krene u napad. Pruska artiljerija, oko 50 orudja, cini mi se, polukruzno rasporedjena oko francuskih polozaja, pocinje da puca. Borbeni poredak krece napred u savrsenom pruskom redu. Nebo se uskoro potpuno razvedrilo. Pojava cuvene pruske pesadije unosi nemir u neke francuske jedinice. Kelerman je miran, prestrojava svoje trupe u tri kolone (ovo ce postati kljucna rec): sirina svake nije sira od sirine fronta jednog bataljona. Na vrhu sablje dize sesir sa trobojnom trakom i vice: zivela nacija! Vojnici odgovaraju: zivala nacija, zivela Fraancuska. Ori se Ca Ira; i vojnici dizu svoje kape na bajonete nestrplivi da se ponesu sa Prusima. Na 1200 metara Prusi pocinju da se kolebaju: profesionalce je zapanjilo cvrsto i nepokolebljivo drzanje Francuza. Verovali su da ce ovi da see razbeze posle samo nekoliko topovskih hitaca i same njihove pojave. Umesto toga, francuski artiljerci, raspolazuci jednim od tehnoloski najsavremenijih artiljerijskih sistema, koga zanima neka potrazi pod Gribeauval, napustaju borbu sa pruskom artiljerijom i vatru prenose na prusku pesadiju. Prusi se kolebaju, Braunsvajg uvidja da od napada nema nista, uspeha jos manje, ipak, izvezbana pruska pesadija stoji na mestu trpeci velike gubitke. Kelermanov konj pada pod njim, jedna delegacija vojnika ga moli da se ne izlaze toliko, ali on zna da vojnici prate svaki njegov pokret. Bernonvil poziva vojnike da sednu i tako smanje cilj pruskoj artiljeriji, oni ga pitaju zasto on stoji.

Predvece se sve utisalo, obe strane su ostale bez municije: Prusi su izmesani posle bitke i prava su slika poraza. Jos kada se sutradan proneo glas da su Francuzi zamalo oteli sve zalihe, celu komoru, sve zahvata sram – od vojnika do vrhovnog komandanta. Gubici nisu veliki, na obe strane: oko 300 Francuza i oko 200 Prusa. Takticki nedovrsena, ona ima resavajuci znacaj, predstavlja strategijsku prekretnicu: saveznici se povlace iz Francuske, Francuska je spasena. Ali, ona je i mnogo, mnogo vise od toga.

 

Gete, upitan sutradan sta misli o Valmiju, odgovara: ‘na ovom mestu i od ovog dana, pocinje nova epoha svetske istorije’.

 

Edited by namenski
Ca Ira
Link to comment

Mao_Proclaimed_PRC.jpg 

 

Na danasnji dan 1949. godine i formalno je pocrveneo je jos jedan, kvalitativno i kvantitativno pozamasan deo Planete.

Posle vise od 20 godina neprekidne borbe sa Japancima i domacim izdajnicima.

 

 

Kina je konacno stala na noge: vise je niko nece kako mu dune maltretirati, izivljavati se nad njom, misionariti...

A da je bilo zajebano, bilo je: 1 seljacka zemlja podigla je i iznela svoju Revoluciju, suprotno, na primer, svim savetima koji su dolazili od starijih i iskusnijih - Mao je u jednom od retkih poveravanja strancima, pokazavsi jedno od Staljinovih pisama u kojima se, po ko zna koji put, tvrdi da nema Revolucije bez radnicke klase i da treba sacekati, rekao 'procitajte ovo da biste videli sta smo trebali da uradimo pa da danas svi budemo mrtvi...'

Sovjetski ambasador je bio poslednji diplomata koji se oprostio od Cang Kaj Seka pred njegovo bekstvo na Formozu gde ce napraviti malu Kinu koju ce takozvani razvijeni deo sveta decenijama pretpostavljati Velikoj Kini.

A Kinu je, samo sto je Mao proglasio pobedu Revolucije, cekalo toliko toga: uzdici se i to sto brze iz danas nepojamne zaostalosti, zaokruziti granice, obracunati se sa par miliona zemljoposednika koji su posedovali preko 90% obradivog zemljista, razviti industriju, ratovati sa Amerikom u Koreji...

Danas liberali svih boja i usmerenja po pravilu zaboravljaju da napomenu da je prvih nekoliko godina posle proglasenja Narodne republike Kine, ozbiljno razmatrano bombardovanje i ono malo kineskih industrijskih potencijala: ideja je bila razoriti ono nekoliko stotina paznje vrednih kineskih industrijskih postrojenja, vratiti Kinu u kameno doba i biti miran nekoliko narednih decenija.

'Za to nam cak nije potrebna Bomba' reci su jednog americkog zvanicnika tog doba: Bomba je ozbiljno razmatrana tek kada se u Koreji ispostavilo da sa novom Kinom nece biti sale.

 

Edited by namenski
Link to comment
2 minutes ago, kud u maglu Simoviću said:

Svaka cast.

On i zena cijeg se imena niko - koliko je meni poznato, a nije da nisam trazio - ne seca, zaposlena u DB-u, koja je uoci prvih visestranackih izbora ozbiljno shvatila celu pricu oko demokratije koja samo sto nije.

Koja je, a a toga se odlicno secam, doturila novinama koje su to i objavile, kopiju petog primerka/virmana na kome se videla uplata pozamasne sume novca SPS-u i koja je u roku od odmah optuzena za otkrivanje sluzbene ili vec koje druge tajne i osudjena, a da niko, ama bas niko od vajnih medija nije nadigao dzevu.

Na nauk svima koji tvrde da su licni rizik i zrtva nesto prevazidjeno, obicno recenicom 'ko je lud da ide u zatvor'...

 

Bilo kako bilo, Srbija ce ponovo poceti da dolazi sebi kada ovo dvoje dobiju spomenik.

Link to comment

ja sam tih dana kao blentavi tinejdžer bistvovao po staroj planini i čekao trenutak kada ću biti transportovan dal na željavu dal u ilok, tako da mi je ovo bilo potpuno strano i prvi put sam sad čuo/pročitao nešto o tome

Link to comment

Fina, okrugla godišnjica.

 

0_7d68a_7613878a_XL.jpg

 

Nisam upoznat kako je obilježena u Evropi i da li je donijeta neka deklaracijao o Evropskom danu sjećanja na žrtve liberalizma i nacizma ili je u duhu proklamovane sveopšte evropske harmonije cijela stvar prošla tiho, ali dostojanstveno.

 

No zato sam siguran da nas iduće godine (u vezi jedne druge godišnjice) očekuje talambasanje na svim nivoima i iz svih "oružja".
 

 

 

Edited by apostata
Link to comment

А баш сам се оштрио :D

Али, помислих, дај да сачекам дежурне андуриле да се огласе, нема смисла кварити им овакву прилику...

Link to comment
8 hours ago, apostata said:

Evropskom danu sjećanja na žrtve liberalizma i nacizma

munich-agreement-02.jpg

 

Moze i

- Evropski dan secanja na zrtve licemernog, kratkovidog politikantstva, moze i

- Evropski dan secanja na one koji sa djavolom tikve sade, pa im se posle o glavu obijaju, moze i

- Evropski dan secanja na pokusaje da se nacizam usmeri tamo negde na Istok, a mi da zivimo k'o bubrezi u loju, moze i

- Kako smo pregovarali i moljakali gospodina Hitlera, a on nama tako...

- Kako prodati jednu malu zemlju kojoj smo svasta obecaval i koja se u nas zaklinjala, a za nauk drugim malim zemljama...

 

U svakom slucaju, srecan svima koji slave.

 

Low_Posebno_02.jpg

Sa sve secanjem na lika po imenu David Low, prvoklasnog karikaturiste i jednog od miliona koji zu znali i opominjali...

 

Low_Posebno_03.jpg

Correct Attitudes in Spain, 5. avgust 1936...

 

Low_005.jpg

 

Low_002.jpg

Evening Standard, 10. oktobar 1938.

 

Low_001.jpg

Evening Standard, 8. jul 1936.

 

Low_003.jpg

What, no chair for me? 30, septembar 1938.

 

Low_Posebno.jpg

 

Flugplatz_Oberwiesenfeld_Chamberlain_Rib

A moze i: zasto se britanski PM smeje k'o picka?...

U Minhenu, septembra 1938. godine...

Link to comment
On 30.9.2018. at 10:32, apostata said:

Fina, okrugla godišnjica.

 

0_7d68a_7613878a_XL.jpg

 

Nisam upoznat kako je obilježena u Evropi i da li je donijeta neka deklaracijao o Evropskom danu sjećanja na žrtve liberalizma i nacizma ili je u duhu proklamovane sveopšte evropske harmonije cijela stvar prošla tiho, ali dostojanstveno.

No zato sam siguran da nas iduće godine (u vezi jedne druge godišnjice) očekuje talambasanje na svim nivoima i iz svih "oružja".

 

Ja ipak preferiram da sam na mestu Ceha koje je Cemberlen izdao, nego na mestu Poljaka koje je Staljin postreljao. 

Link to comment
18 minutes ago, Anduril said:

Ja ipak preferiram da sam na mestu Ceha koje je Cemberlen izdao, nego na mestu Poljaka koje je Staljin postreljao. 

Blago tebi kad Minhen vidis samo kao izdaju Cehoslovacke :isuse:

 

A argument o 'biti bolje izdani Ceh, nego streljani Poljak' je toliko nedotupavan da prevazilazi cak i tvoje uobicajene standarde, neznanje, nerazumavanje i uobicajena nedotupavnost na stranu.

Obaska sto je ekstremno interesantno da se ne upustas u analizetm Minhena, valjda ih cuvas za iducu godinu...

Link to comment

Nisam bas ubedjen da su Cesi iz izbrisanih sela (Lidice, Lezaki, Plostina, Kaliste...) mnogo bolje prosli nakon sto su ih Cemberlen i Daladje prepustili Hitleru od Poljaka iz Katina.

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...