Jump to content
IGNORED

Ljudske posade u međuplanetarnim misijama - za i protiv


Jolly Roger

Recommended Posts

Ова године се навршава 50 година од одласка првог човека у космос.http://www.youtube.com/watch?v=ko9zgw7yZTkРусија планира да у склопу прославе има неколико задатака. Главни је у октобру, када је заказано слање мисије према Марсу. Основа мисије је сакупљање података о тлу на Марсовом месецу Фобос. Као и постављање основа за базу коју би требао да походи човек.Ко разуме руски, има оригинални текст.Россия в год 50-летия полета Ю.Гагарина отправит космический аппарат к Марсу и именной пилотируемый корабль к МКС

МОСКВА, 11 января. /ПРАЙМ-ТАСС/. Нынешний год в связи с 50-летием полета Юрия Гагарина указом президента РФ Дмитрия Медведева объявлен в России Годом Космоса, пишет ИТАР-ТАСС.Сегодня в подмосковном Центре управления полетами состоится заседание организационного комитета по подготовке и проведению празднования этого знаменательного события - полувекового юбилея полета человека в космос. В ходе заседания, которое проведет глава оргкомитета - премьер-министр РФ Владимир Путин, планируется обсудить выполнение плана основных юбилейных мероприятий.Первым значимым событием в череде праздничных мероприятий станет запуск 16 марта пилотируемого корабля "Союз ТМА-21" с очередным экипажем МКС на борту. По словам главы Роскосмоса Анатолия Перминова, на корабле будет красоваться надпись "ГАГАРИН".Автором идеи эмблемы именного корабля, которая будет на шевроне трех членов экипажа "Союза ТМА-21", стал подросток из Французской Гвианы, где создается стартовый комплекс для запусков модифицированных российских ракет-носителей "Союз-СТ". На космодроме Куру почти все готово: по словам замглавы Роскосмоса Сергея Савельева, в конце первого квартала этого года российская сторона должна сдать стартовый комплекс вместе с мобильной башней обслуживания, готовы к старту две ракеты-носителя.Единственная проблема, которая тормозит работу по подготовке к запуску, - это неопределенность с полезной нагрузкой, то есть с космическим аппаратом, который будет выведен на орбиту с помощью ракеты "Союз". "Полагаю, что первый запуск ракеты "Союз" в Гвиане будет осуществлен летом 2011 года. Скорее всего к августу", - заявил Жан-Ив Ле Галь, глава концерна Arianspace, отвечающего за полезные нагрузки в российско-французском проекте "Союз на Куру". По его словам, в начавшемся году в рамках этого проекта должно быть осуществлено "не менее двух стартов ракет "Союз", а в дальнейшем с космодрома в Куру будет стартовать по две-четыре российских ракеты-носителя.Наступивший год станет судьбоносным для программы МКС, в которой принимают участие 16 стран. В 2010 г все основные "игроки" - Россия, США, Япония и Европа - договорились о продлении эксплуатации станции до 2020 г, причем первые три участника уже провели это решение через правительства своих стран. В этом году официальное подтверждение ожидают от Европейского космического агентства, некоторые члены которого пока не смогли утрясти финансовые проблемы со своими правительствами, и от Канады.Сохраняя позиции космической державы, Россия начинает строительство нового космодрома Восточный в Амурской области. Как сообщил губернатор Амурской области Олег Кожемяко, строительство объектов обеспечивающей инфраструктуры для Восточного начнется во второй половине года. Он напомнил, что с этого года по решению правительства РФ начнется полномасштабное финансирование строительства космодрома. "На ближайшие три года на создание обеспечивающей структуры, в том числе города, дороги, ЛЭП и других объектов будет выделено 24,7 млрд рублей", - отметил О.Кожемяко. Создание нового космодрома позволит России выводить в космос со своей территории аппараты различного назначения, в том числе для межпланетных экспедиций, а также запускать пилотируемые корабли, которые в настоящее время стартуют только с космодрома Байконур в Казахстане.В этом году Россия после многолетнего перерыва возобновляет исследования дальнего космоса: на октябрь намечен запуск межпланетной автоматической станции "Фобос-Грунт", которая должна доставить на Землю образцы породы со спутника Марса - Фобоса. На этой станции на Марс отправятся первые "земляне": в списке "пассажиров" около 60 наименований биообъектов.Запуск "Фобос-Грунта" планируется осуществить с Байконура с помощью ракеты-носителя "Зенит-2SБ" в рамках международной программы "Наземный старт". За 11 месяцев космический аппарат достигнет орбиты Марса. Там он будет на протяжении нескольких месяцев вести дистанционное исследование Красной планеты и выбирать удобное место для будущей посадки на Фобос. После этого от него отделится спускаемый аппарат, который совершит посадку на Фобос и заберет с поверхности этого, по мнению некоторых ученых, захваченного Марсом астероида, реликтовое вещество, из которого, возможно, сформировались планеты Солнечной системы. Образцы грунта будут затем доставлены на Землю. На Фобосе останется долгоживущая станция, которая продолжит в автоматическом режиме изучение марсианского спутника, мониторинг климата Марса и исследования околопланетного пространства. На проекте "Фобос-Грунт" специалисты отработают все основные технологии для последующих экспедиций на красную планету, в частности, операции по посадке и забору грунта в условиях нулевой гравитации. Возвращение межпланетного аппарата на Землю планируется на 2014 г.В наступившем году будет реализован план полного восстановления группировки спутников отечественной глобальной навигационной системы ГЛОНАСС, нарушенный неудачным запуском 5 декабря 2010 г, когда из-за ошибки в формуле заправки разгонного блока были утрачены три космических аппарата "ГЛОНАСС-М". По словам вице-премьера РФ Сергея Иванова, "Роскосмос планирует в течение трех месяцев восстановить /группировку/". Знаменательным событием станет запуск в январе спутника нового поколения "ГЛОНАСС-К".Как ранее сообщили ИТАР-ТАСС в российской ракетно-космической отрасли, "применительно к этому запуску многое будет говориться вместе со словом "впервые". Впервые космический аппарат системы ГЛОНАСС будет запущен с Плесецка /ранее все навигационные спутники этой системы запускались с Байконура/. Впервые для его выведения будет использована ракета-носитель "Союз" /до этого использовались "Протоны", которые выводили в одном запуске по три спутника/. Впервые будет запущен навигационный спутник нового поколения, выгодно отличающийся от двух поколений его предшественников.Заметными событиями станут также запуск метеоспутника "Электро-Л" и возобновление пусков по международной программе "Морской старт".11.01.2011 10:25

Видећемо шта ће од тога свега бити.

Link to comment
  • Replies 225
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • bigvlada

    60

  • Jolly Roger

    25

  • Indy

    14

  • Roger Sanchez

    14

laugh.gif Ma peckam te malo. Ciničan sam zbog toga što sam sa 10 godina mislio da će čovečanstvo do 2011. već imati bazu u umerenom pojasu Merkura, pa osetim kao neki bes kada čitam o manned missions koje su već odavno trebale biti izvršene.Vidim gore pitanje - za ili protiv. Ništa protiv, sve za, bez obzira na cenu. Šaljite prethodnice, izviđajte, šaljite slike i uzorke, gradite baze, teraformirajte. Ionako će sve to biti urađeno, a želim da za svog života vidim bar nešto malo od toga.
Link to comment
  • 2 weeks later...

25 godina je proslo otkako je eksplodirao celendzer sa celokupnom posadom... (link)secam se kako sam se tada lozila na svemirska istrazivanja i kako je bilo grozno gledati u direktnom prenosu kako je sedmoro ljudi poginulo za manje od 2 minuta od lansiranja. posle toga, vise nista nije bilo isto.

Link to comment
  • 2 weeks later...
Hajde da pokusamo ovako, prvo sporedan i manje vazan problem: kao civilizacija ne raspolazemo pogonom koji bi omogucio medjuplanetarna putovanja racunajuci cak i najblizi komsiluk.
Kao civilizacija raspolažemo tehnologijom za međuplanetarne i međuzvezdane letove dobrih pedeset godina. Nacrtima transportnih brodova sa 10000+ tona nosivosti takođe. :)Prvo sličice, projekat Orion:v747zn.jpgrvwz1h.jpg2llbxn5.pngzlagx1.jpg2a0nyv4.jpgacu551.jpg346tklj.jpg2w59gg9.jpg2cs6tuf.jpg4snott.jpgPošto je problem zagađenja atmosfere velik (mada su u to vreme regularno aktivirali bombe u vazduhu), ceo mali Orion je mogao da se pošalje u orbitu sa 1-2 Saturna V i da onda glumi autobus između Zemlje i Marsa ili Jupitera (mogli smo imati Otkriće u Saturnovoj orbiti do 1970 - nažalost bez Hala). linkovi:http://www.astronautix.com/articles/probirth.htmhttp://www.astronautix.com/fam/orion.htmhttp://www.astronautix.com/lvs/orion.htmhttp://www.astronautix.com/lvs/oriturnv.htmhttp://www.astronautix.com/mfrs/gentomic.htmMeđuzvezdani letovi:Projekat Dedal - http://en.wikipedia.org/wiki/Project_Daedalus, bespilotna letelica za istraživanje Barnardove zvezde, udaljene 5.9 svetlosnih godina, do koje bi stigla za 50 godina. http://news.discovery.com/space/project-daedalus-size-comparison-110119.htmlbtw. astronautix je THE enciklopedija što se tiče kosmičkih istraživanja
Link to comment
Mi, jednostavno, kao civilizacija nismo spremni niti posedujemo misaoni ili bilo koji drugi aparat za medjuplanetarna putovanja. Uprosceno: kao civilizacija nemamo strpljenja za trogodisnje putovanje do Marsa.
Mi kao civilizacija imamo tehnologiju da se ne smaramo putujući do Marsa tri godine. Kako zvuči 39 dana do Olimpus Monsa, i to bez nuklearki? :) http://www.newscientist.com/article/dn17476-ion-engine-could-one-day-power-39day-trips-to-mars.html?full=trueMotor je naravno derivat VASIMR-a (http://en.wikipedia.org/wiki/Vasimr)Btw. čak i sa običnim hemijskim raketama, može se napraviti misija gde će odlazak i povratak trajati po 150 dana a istraživanje na površini marsa 600 dana.
Misija s posadom na Mars i na Mjesec je gubljenje vremena i novaca, potencijalno i života. Još sondi sa lijepim i oku ugodnim slikicama, rovera, robotića koji ruju.. to je meni dosta.
A onda će se taj lijepi robotić zaglaviti u pesku i smrznuti jer u blizini nema nekoga ko bi mu običnom metlom očistio zaprljane solarne panele, pa mora da čeka zimu i moli boga da vetar (ako to može da se nazove vetar) oduva naslage štroke. Oba pristupa su neophodna, orbiteri, lenderi(kao stacionarne platforme), roboti i ekipa koja će da ih nadgleda/popravlja.
A sto se para tice, predvidjanja su da bi moglo sve da se odradi za cca $50 milijardi. Nek bude potrebno i duplo vise para
Cifra od 55 milijardi je za Mars semi direct plan, koji je 1993 izradio JSC (JOhnson Space Center), prvobitni 90-day report je predviđao čak 450 milijardi dolara. Kada se cifra rastegne na deset godina, dobije se brojka manja od onoga što NASA danas troši na šatl svake godine.
Русија почиње да финансира пројекат летилице са нуклеарним мотором
Takvi projekti postoje preko četrdeset godina, nije ovo ništa epohalno i fascinantno novo. I jedni i drugi su to već uradili i nažalost odbacili. http://www.astronautix.com/engines/nerva.htmhttp://www.astronautix.com/articles/sovermal.htmI energija i Hruniščev imaju brdo izjava o kulama i gradovima u oblacima, samo im treba još nekih par milijardi da ih realizuju. Jedan od primera, Angara 100http://www.russianspaceweb.com/angara100.htmlAko neko u Rusiji bude pravio nešto kapacitetnije od Ariane 5 biće višekratno. Nešto tipa Energija 2/Uragan, sa Bajkal busterima, bez otpadaka.poslednja verzija Bajkalab7yntu.jpgranije verzije, same ili prikačene na energiju2/uragan sa stajnim trapom2luv0ab.jpg2gv6m1i.jpg2ihwfpk.jpgfjdahh.jpg
У питању је Хелиум-3, зато Руси и Кинези, засебно, имају планове да заскоче Месец.
Dok se oni smisle da zaskoče mesec, čak će se i domaćinstva u maloj Moštanici grejati na struju proizvedenu u deuterijum/tricijum fuzionom reaktoru Kolubare E.
Link to comment

Ceo ovaj rant je zbog načina kako se finansira i vodi kosmička industrija. Moje je duboko ubeđenje da od kako nema više fon Brauna (pobornika Oriona) i Koroljeva, vrtimo se u krug.Planovi i projekti za let na Mars postoje od sredine pedesetih, bilo ih je do sada preko četrdeset, ali nikada nisu otišli dalje od studija i maketa. Mars 500? Sovjetski kosmonauti Manovcev, Božko i Ubilišev su proveli godinu dana 1967/1968 u maketi broda za let na Mars. Ako vas interesuje kako je to izgledalo u početku, iskopajte knjigu jednog od originalnih sovjetskih kosmonauta, Grigorija Šonjina, mislim da se zove prvi među zvezdama ili tako nešto. Posle izgubljene trke za mesec, sovjeti su se preorijentisali na orbitalne stanice, dok je NASA ubila Saturn V još za vreme letova na mesec. Šatl je bez ikakvog premca najveći promašaj u istoriji kosmonautike i to promašaj koji je za 40 godina unazadio istraživanja. Taj projekat je usisao sav novac tokom više od jedne decenije, pri čemu je sve ostalo zapostavljeno.Zbog njega su pustili skajlab da padne, stanicu koja je po gabaritima bila ravna miru proširenom sa svih pet modula. Razumem razloge postojanja ranih almaz/DOS stanica, pa čak i mira ali ne logiku koja je stajala iza iss-a.Pronađite koliki procenat istraživanja na kosmičkim stanicama otpada na "studiranje uticaja mikrogravitacije na ljudski organizam" tm . Trošimo decenije na proučavanje nečeg što nam nije potrebno. Da je neko normalan vodio program, još pre četrdeset godina smo mogli da imamo normalne stanice sa 1G gde bi se ljudi posvetili naučnim istraživanjima koja se ne mogu obaviti na zemlji a u koje ne spadaju višemilionska istraživanja u cilju pravljenja 0G toaleta.Kako je stanica trebala da izgleda, rotiranjem bi se obezbedila gravitacija a i dalje bi mogli da se vrše svi eksperimenti sa organizmima/materijalima u nultoj ili mikrogravitaciji:1zd9qgo.jpg16jr7fm.jpg10xu5pc.gif282q2q0.gifbjihl2.gifNASA je jednostavno imala fiks ideju da naslednik Apola mora imati krila. Da li da vam kažem da su preko deset godina varali narod da će šatl leteti 20-30 puta godišnje i biti jeftiniji od svih mogućih raketa koje zato i ne treba više razvijati?Jedini projekat za naslednika Apola koji nije imao krila je ponudio Krajsler. Letelica se zvala SERV i spadala je u (i do dan danas nepostojeću) klasu SSTO/VTOVL (single stage to orbit/vertical take-off vertical landing ) letelica. Imala je raketne i mlazne motore a misija slanja nečega u svemir bi trajala par sati (umesto par dana kao sa današnjim kargo letelicama i ISS-om). Dodati kapsulu ili mini šatl je bilo podjednako jednostavno.Prečnika od 20 metara i mase 2040 tona (šatl 2030 tona),serv je mogao da u cilndru od 7*18 metara (šatl 4,6*18 metara) izbaci 53 tone (šatl 25 tona) korisnog tereta u nisku orbitu. Ceo projekat bi koštao nešto ispod 3,5 milijarde dolara, dok bi jedan serv koštao 350 miliona i mogao bi da se koristi za 100 misija tokom deset godina (cene su iz 1971 godine). Troškovi održavanja, servisiranja i pripreme za let su nekoliko magnituda manji nego za šatl, uz proporcionalno manje ljudstvo i kratak turnaround (vreme između dve misije). 24xeubo.jpg3178x6x.jpgGlomazne jednokratne rakete u svakom slučaju nisu bile potrebne, dovoljan je avion, rezervoar i mini šatl. Gradnja budućih stanica bi se odvijala serv-ovima većeg obima, slanje materijala manjim serv-om a posade maksom. MAKS, sovjetski mini šatl (kao i konkurentski LKS), bi se lansirao pomoću aviona, bez skupih lansirnih rampi:2gt3xh5.jpg10p3ax3.jpgShvatite da NASA i slične državne organizacije funkcionišu kao vlada Srbije. Potroše desetak milijardi dolara na neki projekat, odbace ga kada dođu u fazu da treba da ga sagrade pa opet ispočetka. Koliko su samo evropljani stukli para na hermes ili rusi na Buran uz mizerne rezultate. Budući planovi, posle šatla se fokusiraju na očuvanje radnih mesta tm a ne nešto što ga može zameniti uz manje troškove i veću fleksibilnost i mogućnosti. Glavni razlog protiv slanja ljudi/kolonizacije je da iako je takav projekat tehnički izvodljiv, on nikada neće isplatiti sam sebe. Takvih bisera je bilo i na omiljenoj nam planeti, i to ne jednom. Severna Amerika je vekovima ignorisana od strane Španaca jer su to smatrali vukojebinom naseljenom divljacima. Luizijanu je Napoleon prodao za dva miliona dolara, Aljasku Rusi za samo nešto veću svotu. Australija nije ozbiljno kolonizovana pre 1830. godine. Da se kladimo da će za 200 godina na identičan način posmatrati individue koji su protiv naseljavanja Marsa?Radijacija: do 60 rem-a (cifre su 52-58 zavisno od misije) radijacije nakupljene tokom višegodišnje (900 dana, oko 360 dana u otvorenom kosmosu, ostatak na planeti) misije na mars dodaje 1% na rizik da 35-godišnja žena u nekom periodu posle misije dobije rak koji će je ubiti u odnosu na ženu koja ostaje na zemlji. Kod muškaraca je to 80 rema za isti rezultat. Radijacija nije problem. Onih 600-tinjak dana koliko smatraju da je probitačno boraviti na planeti gotovo da ne dodaje radijaciju jer mars ima atmosferu, ma koliko ona bila tanka, plus što uvek možete natrpati par vreća sa peskom na habitat. Gorivo, voda i vazduh se naravno proizvode na marsu. Multimilijarderski snovi kompanija o gradovima konzervama na površini nisu potrebni. Najbolji materijal za gradnju habitata je cigla. Yap, kolonizacija marsa može da se odvija na gotov isti način kao i kolonizacija delte Tigra i Eufrata od strane Sumera. Trebaju vam rovovi, u koje će ići kuće od cigala, a la Vojvodina style, duguljaste i sa poluvaljkom umesto krova. Kupole, atrijumi i ostala arhitektura se može primeniti bez problema. Ne moramo da se gužvamo kao sardine. Sa atmosferom od 5 psi (3,5 psi kiseonik, 1,5 psi azot, takav je bio vazduh na skajlabu), zidovi će trpeti pritisak od 3,5 tona po kvadratnom metru, koji želi da ga probuši. Pod pretpostavkom da je zemlja na marsu četiri puta gušća od vode, sloj prašine debeo 2,5 metara preko habitata od cigala je dovoljan da održi pritisak. Dodatna korist je da će pod tom prašinom količina upijenih kosmičkih zraka biti identična onoj na zemlji. Ni temperatura neće varirati toliko kao napolju, pa neće biti potrebno preterano dogrevanje habitata. Naravno, vazduh će polako curiti kroz cigle, ali to se može srediti plastikom u spreju ili u vidu tapeta koji će hermetički zatvoriti nastambu. Ali i cela ova priča je ok za prvih par hiljada ljudi - sve što im treba je par buldožera, peć za cigle, libela i mala fabrika tečne plastike od materijala koji se mogu naći na marsu. Naseobine na naduvavanje su bolje rešenje kada cifra pređe par hiljada ljudi. npr. ako se koristi kevlar, kupola od 50 metara bi imala masu od 64 tone plus 16 tona za štit od pleksiglasa. Čak i ako ga neko probuši 12,7mm mitraljezom, biće potrebno dve nedelje da sav vazduh iscuri, što daje dovoljno vremena za opravku. Aluminijum, čelik, staklo, porcelan i bakar se mogu proizvoditi na marsu sa postojećim tehnologijama. Neke od njih su stare i po 150 godina. Ekonomija: vađenje i transportovanje svega od elemenata i minerala što je skuplje od srebra bi bilo itekako profitabilno, mislim na germanijum, hafnijum, sve lantanoide; helijum 3 je tu deveta rupa na svirali. Rudarstvo u asteroidnom pojasu je mnogo lakše sa marsa nego sa zemlje. Samo jedan prosečan asterod prečnika 1km ima u sebi 200 miliona tona gvožđa, 30 miliona tona visokokvlitetnog nikla, 1,5 miliona tona kobalta, plus oko 7500 tona platine i sličih metala (cca $20.000 po kilogramu iliti 150 milijardi dolara samo za platinu). Hajde da pričamo o transportu: pod uslovom da se koristi neki SSTO poput SERV-a (recimo kankouh-maru http://www.astronautix.com/lvs/kanhmaru.htm), uz gorivnu kombinaciju metan/kiseonik, potrebno je oko 70kg goriva za svaki kilogram koji se želi poslati u orbitu. Pošto je cena takvog goriva oko 20 centi po kilogramu, slanje kilograma nečega u orbitu košta oko 14 dolara (sve cene i informacije su iz 1996). Ako se uračunaju svi troškovi, koji su sedam puta veći od ovoga (duplo više nego što je slučaj sa aviokompanijama), sledi da jedan kilogram u orbiti košta oko 100 dolara. Neka se za transport do marsa koristi jedan brod (orion ili nešto slično) koji služi kao autobus između zemljine i marsove orbite. Neka je stepen reciklaže vode i kiseonika 95%. Da bi se jedan putnik sa prtljagom, hranom, vodom i vazduhom transportovao do broda, potrebno je oko 1000 kilograma. Cena za jednu osobu za put do marsa je 320.000 dolara (pod uslovom da se cena autobusa amortizuje kroz veliki broj misija). Ovo može biti više ili niže, u zavisnosti od primenjenih tehnologija. Biće strašna nestašica visokokvalifikovane stručne radne snage na marsu, što bi uz visoke plate, bilo dovoljno da se stotinjak ljudi godišnje odluči na pečalbu. Kolonizacija: Recimo da počnu da svake godine šalju po četiri puta po 24 osobe u habitatu od 8 metara širine i 200 kvadrata, koji se raketom sa motorom tipa nerva može poslati na mars za sedam meseci. Upoređivali su takav ritam sa kolonizacijom Severne Amerike. Ako se ta stopa slanja ljudi povećava za 2% godišnje, uz 50/50 odnos muškaraca i žena, starosti od 20 do 40 godina, mortalitetom od 0,1% za mlađe od 59 godina, 1% za populaciju od 60 do 79 godina i 10% za one preko 80 godina, cifre govore da će broj ljudi na marsu dostići 10.000 posle 40 godina i pola miliona 160 godina posle početka kolonizacije. Summa summarum, kao vrsta imamo i novca i tehnologiju ali i kriminalnu birokratiju koja koči sve što doprinosi njenom smanjenju.

Link to comment

Usput, sto se tice ljudskih zivota. Hiljade ljudi gine svakog dana u saobracajnim nesrecama na zemlji!Ko preduzima rizik da ide u svemir preuzima i rizik da pogine. Mislim da su ljudske nesrece zadnji faktor zbog cega se zastalo u misijama sa posadom.

Link to comment

@bigvladaDobro dosao. Drago mi je da vidim da si ziv i zdrav jer si sa jednog drugog foruma odjednom nestao bez traga i glasa i ako si tamo bio veoma aktivan.

Edited by deeps
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...