Jump to content
IGNORED

Svet


Кристофер Лумумбо

Recommended Posts

On 14.11.2019. at 20:18, miki.bg said:

Ima ovaj fini članak  The Structure of Proletarian Unfreedom pa mi reci šta misliš.

čist retorički trik, u kome se stvara zatvoreni sistem u kojem postoje samo kapitalista i proleter i njihov odnos. u takvom sistemu, ovakve postavke imaju nekog smisla. ali mu je sistem besmislen - i kapitalisti i proleteri su takođe muževi, očevi... i potrošači.

 

ako kapitalista želi da ostane tu gde jeste i zaradi kintu, on proizvode svog i tuđeg rada i svojih ulaganja mora da proda nekome. kapitalista prodaje trgovcima, koji prodaju dalje i kapitalistima i proleterima, pa u krug. što će reći, kapitalista nema apsolutnu moć nad proleterima, već smo svi mi deo sistema u kome imamo manju ili veću moć odlučivanja. pa smo svi mi neslobodni kao deo društva u kojem zavisimo jedni od drugih.

Edited by Gandalf
Link to comment
On 14.11.2019. at 20:27, Budja said:

Zapravo, razlika izmedju neoklasicara i behavioural grupe nije  velika.

Sustinski, obe grupe koriste neoklasicni alat, modeliraju preferencije i ocekivanja, sto je no no za austrijance.

Ja bih rekao da operisu u istoj paradigmi.

značajna razlika je u načinu na koji se formiraju lični afiniteti. neoklasičari lične afinitete i prohteve tretiraju kao datost, dok kod bihejviorista lični afiniteti zavise od istorijskog i društvenog konteksta.

 

tipičan primer je igra ultimatuma. eksperimentalni rezultati pokazuju nivo altruizma koji je znatno viši od onoga što bi predvideli neoklasičari. u plemenskim društvima u kojima se kooperativnost podrazumeva, ljudi povremeno suparnicima dodeljuju veći deo nego sebi.

 

takvi rezultati bi bili razumljivi i očekivani Adamu Smitu, nikako se ne uklapaju u neoklasičnu teoriju.

Link to comment
6 hours ago, Gandalf said:

čist retorički trik, u kome se stvara zatvoreni sistem u kojem postoje samo kapitalista i proleter i njihov odnos. u takvom sistemu, ovakve postavke imaju nekog smisla. ali mu je sistem besmislen - i kapitalisti i proleteri su takođe muževi, očevi... i potrošači.

 

ako kapitalista želi da ostane tu gde jeste i zaradi kintu, on proizvode svog i tuđeg rada i svojih ulaganja mora da proda nekome. kapitalista prodaje trgovcima, koji prodaju dalje i kapitalistima i proleterima, pa u krug. što će reći, kapitalista nema apsolutnu moć nad proleterima, već smo svi mi deo sistema u kome imamo manju ili veću moć odlučivanja. pa smo svi mi neslobodni kao deo društva u kojem zavisimo jedni od drugih.

 

Samo se stepen te neslobode značajno razlikuje.  Zamuljavaš situaciju na svoj standardni gandalfovski čist retorički trik način. Imaš 5M nasledstvo. rentu od nekretnina i portfolio akcija i obveznica, leti si na grčkom Mediteranu kod Konda, zimi na Alpima, i potpuno gospodariš svojim vremenom. Imaš 10k$ nasledstvo, radiš za 90k u zdrastvu mesečno i otplaćuješ kredit/rentu, ustaješ 5h ranije da se spremiš za posao.

 

So if the name that we give to more skilled labor, whether “human capital” or “skilz,” does not matter, why is “human capital” such a disastrous turn of phrase? There are two reasons. First, it obfuscates the crucial difference between labor and capital by terminologically conflating the two. Labor now seems to be just a subspecies of capital. Second and more important, it leads to a perception — and sometimes to the argument used by insufficiently careful economists — that all individuals, whether owners of real capital or not, are basically capitalists. Even if you have human capital and I have financial capital, we are fundamentally the same. Entirely lost is the key distinction that for you to get an income from your human capital, you have to work. For me to get an income from my financial capital, I do not.


To see this elementary fact, assume that you have human capital that yields $50,000 annually and I have stocks that also produce $50,000 annually. But to get the return on your human capital, you have to work eight hours a day for perhaps 250 days per year. I do not. The two things are clearly not ethically the same. Even economically, they are different. In order to get your $50,000 from your human capital, you will have to exercise an effort, which implies disutility, or loss of welfare. I do not. Thus in pure welfare terms, we are not equal because in economics, as in real life, leisure is preferred to work. Getting $50,000 effortlessly is surely better than getting it by daily drudgery.  

 

This leads to a confusion, in which all individuals, no matter how miserable and living hand to mouth from their daily labor, are treated as capitalists. If we are all capitalists now, then no one is: The janitor who gets up at 5 in the morning and returns home at 10 at night is no less of a capitalist than a person whose greatest daily effort consists in hitting a golf ball right.

 

http://america.aljazeera.com/opinions/2015/2/junk-the-phrase-human-capital.html

Link to comment
On 15.11.2019. at 2:22, Budja said:

Ovaj, nista onda. Da ukinemo centralne banke i da se vratimo na barter. To bi sigurno pomoglo.

 

Ovo je neozbiljan argument u rangu Gandalfove smehotresne generalizacije da kapitalisti rizikuju kad kupe pojedinacnu akciju. 

Nisu barter ili zlatni standard jedine alternative danasnjim centralnim bankama, a kritika nad njima dolazi opravdano sa svih strana. 

Od devedesetih duvaju balone i inflaciju akcija i nekretnina ubitacno sa jednom manjom i jednom vecom krizom koje su direktno izazvali kao rezultat. 

Sve to je naravno veoma dobro dokumentovano i pobija geenralizacije o riziku kapitalista jer ih mesaju sa spekulantima i rentijerima, i naravno da opravdavo postavlja smisao njihovog postojanja u danasnjoj formi.

 

A alternative su mnogobrojne - sto iz istorijske perspektive sto zbog mogucnosti danasnje tehnologije. 

Moguce ih je drugacije regulisati, recimo uvrstiti rast u cenama akcija i nekretnina u inflaciju (bum), moguce ih je decentralizovati kao u US tokom 19. veka kad nije bilo klasicne CB, moguce je sve vise prelaziti na globalne elektronske platforme koje nisu pod kontrolom nekog borda bankara, itd. 

 

Quote

Interesantno da Anduril prelazi u levo

 

Levica i desnica su za mene pase i veoma primitivni nacin da se gleda na ekonomiju i politiku - cisto racionalno i naucno bazirano na podacima je mnogo korisnije.

Ekonomisti ili istoricari koje se dele na leve i desne za mene zapravo nisu naucnici i deo akademske zajednice jer im je ideologija cesto vaznija od nauke i struke.

 

Kao sto vec rekoh, sitni preduzetnici i mnoga preduzeca srednje velicine u uslovima velike konkurencije danas imaju mnogo vise zajednickih problema sa radnicima, nego sto ga imaju sa finansijskim kapitalom kojeg duvaju centralne banke i koji ne placa porez, ili sa megakorporacijama koje monopolisu trziste kroz naduvane patente, lobije, povoljnije poreze i regulaciju. 

 

Po meni, mnogo bolji sistem bi bila radikalno pojednostavljivanje poreza gde se svaka transakcija rada, robe ili kapitala oporezuje u istoj meri kao i gde se svaki profit od tih delatnosti oporezuje isto. Znaci, porez na kupovanje akcija, obveznica, strane valute, mesa u prodavnici, kuce - svuda isto, recimo 10 ili 20%.

Porez na dohodak, profit od akcija, nekretnina, stagod - isto tako recimo 25%. Na taj nacin bi sistem bio fer jer se ne daju poreske olaksice odredjenim delatnostima a ovo je samo jedan od ociglednih i najvecih drajvera nejednakosti u svetu danas. 

Edited by Anduril
Link to comment

Recesije u SAD su se cesce desavale pre formiranja FED nego posle. Tipa na svakih 2-3 godine.

To uopste nije sprecilo SAD da postanu vodeca ekonosmka sila krajem 19. veka. Recesije su neophodne u kapitalizmu,. Recesija razdvaja kapitalizam od komunizma. Recesija treba da cisti ekonomski sistem. Problem sa CB danas, moze se reci od sezedesetih sa FED-om, zbog rata u Vijentamu, sto CB sprecavaju normalne ekonomske cikluse u kapitalizmu tj. recesije a onda nastane veliki problem.

Mislim da je danasnji ekonomski ciklus u SAD od poslednje recesije 2009 najduzi u istoriji SAD.

 

Engleska CB je nastala u 17. veku kao rezultat teskih poraza Engleza od Francuza krajem 17. veka na moru.

Uplaseni da sledi velika francuska invazija kao za vreme Vilijama Osvajaca iz Normandije, englezi prave CB koja ce finansirati stvaranje mocne mornarice.

To ce se desiti i Englezi ce zavaladati velikim delom sveta.

Taj model ce kasnije kopirati drugi.

Link to comment
10 hours ago, miki.bg said:

Imaš 5M nasledstvo. rentu od nekretnina i portfolio akcija i obveznica, leti si na grčkom Mediteranu kod Konda, zimi na Alpima, i potpuno gospodariš svojim vremenom. Imaš 10k$ nasledstvo, radiš za 90k u zdrastvu mesečno i otplaćuješ kredit/rentu, ustaješ 5h ranije da se spremiš za posao.

problem je što nisi razmišljao o implikacijama ovih i onih modela. pa kada ispadne da se implikacije kose sa tvojim željenim zaključkom skačeš sa univerzalnog na pojedinačno, i natrag.

 

npr. to što si napisao ovde nema blage veze imajući u vidu članak koji si prethodno okačio - ako su proleteri neslobodni kao klasa (što tvrdi profesor), ubacivanje dodatnih elemenata u njegov model dovodi do toga da su kapitalisti neslobodni kao klasa. pojedinačni slučajevi (npr. Paris Hilton ili radnik koji je postao bogatunom) tu ne menjaju na stvari. 

Edited by Gandalf
Link to comment
10 hours ago, Anduril said:

Moguce ih je drugacije regulisati, recimo uvrstiti rast u cenama akcija i nekretnina u inflaciju (bum), moguce ih je decentralizovati kao u US tokom 19. veka kad nije bilo klasicne CB, moguce je sve vise prelaziti na globalne elektronske platforme koje nisu pod kontrolom nekog borda bankara, itd.

:ajde: libertarijanski vlažni snovi.

Link to comment
On 17.11.2019. at 21:13, Gandalf said:

značajna razlika je u načinu na koji se formiraju lični afiniteti. neoklasičari lične afinitete i prohteve tretiraju kao datost, dok kod bihejviorista lični afiniteti zavise od istorijskog i društvenog konteksta.

 

tipičan primer je igra ultimatuma. eksperimentalni rezultati pokazuju nivo altruizma koji je znatno viši od onoga što bi predvideli neoklasičari. u plemenskim društvima u kojima se kooperativnost podrazumeva, ljudi povremeno suparnicima dodeljuju veći deo nego sebi.

 

takvi rezultati bi bili razumljivi i očekivani Adamu Smitu, nikako se ne uklapaju u neoklasičnu teoriju.

Ne uklapaju se u racionalna očekivanja i samo ekonomsku optimizaciju, ali modeliranje ekvilibrijuma i dalje tercera. I dalje postoji neki utility. Stoga se beh. economics sasvim lepo publikuje u glavnim casopisima i dijalog sa  neolasicarima sljaka.

Link to comment

28 godina kasnije Finska ni blizu Crnoj Gori.

 

 

Helsinki: A 34-year-old transport minister and MP has been tapped to become Finland's youngest prime minister ever and its third female government leader.

 

5c96a922a766850f5067fb95c47d4314e75ce028

 

Link to comment
  • James Marshall pinned this topic
  • James Marshall locked this topic
  • Redoran unlocked this topic
×
×
  • Create New...