Jump to content
IGNORED

Povratak


MarlaSinger

Recommended Posts

E, mislim da ti je ovo dobra opservacija. Ima tu nečega iz više razloga:(1) želja da se što dalje pobegne bi sasvim očekivano korelirala sa odsustvom želje da se vrati, čak i kad se odbije neminovni procenat razočaranja; (2) spremnost da se ode geografski dalje bi verovatno bila obrnuto proporcionalna neraskidivoj vezanosti za porodicu, prijatelje i/ili kulturu (koliko puta sam čuo: "Ja ne bih mogao/la bez mame/tate/mojih...", što je, naravno, sasvim validno osećanje, ali bi se očekivalo da ono bude otežavajući faktor u odluci da se ode baš daleko);(3) oni koji su bili voljni da odu dalje, tj. nisu bili nevoljni da napuste Evropu su možda bili fleksibilniji u smislu odsustva potrebe da se živi samo u Evropi i nigde drugde (svakom svoj kontinent najtoplije prija...). Ja prvi sam prilikom odlaska mislio da Evropa mora biti najbolji kontinent za život (ili makar najbolji za mene), ali sam bio voljan da preispitam taj stav i gle čuda...Znam da sam napisao očigledne stvari, ali mi je baš leglo da razradim tvoju misao. :D
ne vidim neminovnu povezanost daljine i udaljenja, fizicki i psihicki gledano.ja sam na 2 sata od Bgd pa opet idem jednom godishnje (i to obicno nekim poslom) nema razlike sto se kontinenata tice - svuda moze da bude dobro - samo ako se poklope zelje i mogucnosti. za one koji kazu - prezvakana tema, ne slazem se. em ima novih imigranata na temi, em se i oni stari menjajueto ja - do pre godinu dana sam se mogla zamisliti kako imam piljaru u Beogradu, bas sam sanjala da otvorim neku finu radnju sa zacinima, vinima, pastom iz Italije, sirevima iz Francuske..Sad mi ne pada na pamet. Sto ne znaci da se moje misljenje nece promenitiPostoji i razlika izmedju onih koji su u inostranstvo otisli na studije (phd i ostalo) i nas pravih "gastarbajtera" - mislim da ljudi koji su otisli pa sad rade, ili se totalno integrisu i nece vise da se vracaju ili im se itch ne svidi pa se brzo vrate kuciStudenti imaju shiri izbor.Postoji i faktor - koliko dugo si van zemlje. posle 10 godina sanse da se vratim postajale su sve manje i manjeI naravno - kad smo otisli: ako smo otisli u '90-im, malo nas bi da se vrati. posle 2000 - izbor je veci.
nemanja zelje za povratkom do nemanja zelje ni da idem tamo i da bih uvek radije platila nekome da dodjem meni u posetu nego potrosila pare i vreme da ja odem.
bas tako! volim sto mi familija dolazi cesto i imam osecaj da nam je svim tako lepse. Edited by msmodesty
Link to comment
plan je odlican - i mi nesto tako *planiramo* za sada radimo preview raznih lokacijaSrbija nije u uzem izboru a razloga ima puno - na primer, ima tako puno mesta na zemlji koja imaju bolju klimu, bolju infrastrukturu, bolje zdravstvo i skolstvo nego SrbijaPosto 15 godina ne zivim u Srbiji da, osecam se strancem.na svako drugo moje pitanje "zasto ovo ili ono" dobijem tipske odgovore- nije to tako vise- nisi ti bila ovde kad je bilo bombardovanje- to tako u Srbiji ne moze da radi- ne razumes ti...
Ја сам кући ишао једном, пре четири године, и углавном се сретао са људима које одавно знам, мање више насумично. Општи утисак је био да им није тако лоше како кукају, тј да су се нечем много већем надали а није се испилило.Но, те приче о "не знаш ти како је овде" ми нису сервирали. Било ми је у ствари лепо на летовању у родном граду - јер сам најзад, онако за промену, имао довољно пара да не мислим пошто је пиво на главном шору.А и то за бомбардовање су углавном знали сви, да сам визу добио док је то трајало (!), а да сам отишао кад се завршило. Но, десило ми се да се нашао неко да ми кења у имејлу (након што сам сподоби рекао да ми више не шаље примерке интернет фолклора, уосталом шта се она петља, непозната другарица моје рођаке) да је лако мени да им солим памет с ове стране баре, што нисам остао и помогао да се изгради итд итд. Очитао сам јој шта сам све урадио пре одласка, и да је од мог софтвера живело неколико породица, и да сам основао две фирме (данас се то већ размножило на ваљда седам, ал' не знам да ли имају леба да једу од тога) и да од тога нисам могао да ишколујем децу.Те се културолошки уопште не осећам странцем у Србији - умем сасвим разговетно да кажем "не кењај", и да препознам прилику кад то треба рећи. Али се више осећам као туриста, јер... не зависи ми леба од тих људи, и боље тако.
Nisam luxemburzanka ali nisam vise ni srpkinjaniko me vise ni ne pita odakle sam. jednostavno - to vise nije bitnoja samo znam gde je meni dobro i to proglasavam svojom *domovinom**Otadzbinu* i onako nisam mogla da biram - to je tata odlucio :)
Моја отаџбина више не постоји. Формално јесам држављанин Србије, али ми је и то некако много. Највише бих волео да немам држављанство, а да могу да се крећем куд хоћу, ал' да притом не продам леђа Уједињеним нацијама.
Link to comment
Ja sam dosla u Francusku da uzmem sta mi treba od njih. Dosla sam da uzmem diplomu koja ce mi garantovati da me u Srbiji nece jahati gori od mene. Da naucim njihov jezik, da se druzim sa ljudima koji dolaze sa svih strana sveta i da uzivo naucim neke obicaje i pravila komunikacije, da naucim da se zelena salata u Francuskoj ne sme seci nozem...Ali ja zivim u tripu da imam snage da isteram neke ideale do kraja. Hocu da menjam Srbiju zato sto me to rajca kao sto neko zeli da ima svoj muzicki studio ili da zaradi milione. Eto, bas hocu da se vratim. No, nisam ja reprezentativni primer. Ja sam dosla samo da odstudiram. Inace, kako da se otkacim od Srbije, kad me juce zovu na mob da me pitaju do kada radi neka radnja u Beogradu. :lol:
A taman sam hteo da napisem post! Isto ovako sve (pogotovu bold!) osim sto me nisu zvali za radnju vec za neku kafanu. Da, mogao bih lako ovde da ostanem i ne bih se od tuge za otadzbinom zabio u sobu i svaki dan plakao u fetusnom polozaju ali jednostavno ne zelim. Mozda se to promeni za 10-15 godina ali za sada mi je u glavi da ipak zelim da nesto pokusam u Srbiji i to bas zbog ekipe koja se vrzma oko moje struke.I da ovde je sam stranac ali niti sam jedini niti to gledam kao neku preterano losu stvar. Cak, ma koliko uvrnuto zvucalo, u neku ruku mi je i prednost.
Link to comment
Vrlo moguce. Ja ovde na forumu ni ne krijem koje je moje beogradsko radno mesto koje me ceka. A za dalje cemo se iskoordinirati. Ocu ja i ovim Srbosima strendzerima da nadjem uhlebljenje ako hoce da se vrate. Na sve mislim.
:wub: Hoću ja
Link to comment
Da li biste se, kada i zasto vratili u otadzbinu/domovinu?
Vratila bih se, ne znam tačno reći kada i zašto, zavisi od raznih okolnosti, ali u svakom slučaju to jeste jedna od potencijalnih opcija.
Gde se osecate vecim strancem: tu gde ste ili tamo odakle ste doshli?
Nigde.
Link to comment

Kako ja pizdim kad se neko pravda nekom ko prostacki komentarise tudji licni zivot i odluke.Na temu, necu se vracati (iz privatnih razloga :evil: ), al mi prija da svratim, volim taj turizam :) A sto sam stranac bas me boli stikla, ko voli i kome trebam - nek se prilagodjava -_-

Link to comment
Da li biste se, kada i zasto vratili u otadzbinu/domovinu? Gde se osecate vecim strancem: tu gde ste ili tamo odakle ste doshli?
Stoput se o tome pricalo po forumima, a nikada da se konkretizuje to kako se vratiti? I gde tacno...? Lako je mladjariji sto je na studijama i mama im i dalje verno menja posteljinu bez obzira sto su tu poslednji put spavali pre 18 meseci... (OK kod nas je i mladjarija rastegljiv pojam, ne bi me cudilo da zahvati nekog i od cetir' banke... al' dobro).
Link to comment
Stoput se o tome pricalo po forumima, a nikada da se konkretizuje to kako se vratiti? I gde tacno...? Lako je mladjariji sto je na studijama i mama im i dalje verno menja posteljinu bez obzira sto su tu poslednji put spavali pre 18 meseci... (OK kod nas je i mladjarija rastegljiv pojam, ne bi me cudilo da zahvati nekog i od cetir' banke... al' dobro).
Da, ovo je verovatno kljucno. Ako nisi na studijama ili neposredno posle, cak nije pitanje da li bi neko ziveo u Srbiji takva kakva je, nego kako, sa svim finansijskim obavezama koje imas, se vratiti u Srbiju. Pravo pitanje bi bilo: da li biste ste se, ako biste mogli, vratili u Srbiju.
Link to comment

Ima kod mene jos jedna stvar. Privatni plan trenutno apstrahujem iako ide u prilog Srbijici, ali ne znam ja sta ce meni da se dogodi u naredne dve i po godine tako da to ostavljamo po strani. Ovde sam prosle godine drzala tutorials MBA studentima koji su svetski krem u biznisu. To sam odradjivala za pare i shvatala kao posao. Kad drzim vezbe deci u Srbiji osecam se nekako posebno nadahnuto iako su sto puta nepristojniji i nezainteresovaniji. Impact je daleko veci. Ovima ovde docaravam nijanse, a onima tamo prvo dokazujem da 'domace je najbolje' nije ispravna politika. Ovde ako se zaposlim kao analiticar u ECB krckacu brojeve za lepe pare, ali u Beogradu bih i za nula dinara podizala regulatorni sistem na noge, jer u vecini slucajeva ono sto imamo je uzas zivi. Profesionalni izazov je zaista veci, a ja se ne povodim velikim parama. Throwing money on me doesn't do the job. U Srbiji, medjutim vladaju odredjena pravila igre. Partija kao prozimajuca organizaciona jedinica, privreda po sektorima podeljena tajkunima na suvereno nametanje uslova, nacionalizam koji se hrani na univerzitetima...Ali ja za sve krivim elitu. Sta zna paor osim da mu treba da jede i da se obuce i nije njegovo da zna kako ce drzava biti od najvece pomoci pojedincu.

Link to comment
Ima kod mene jos jedna stvar. Privatni plan trenutno apstrahujem iako ide u prilog Srbijici, ali ne znam ja sta ce meni da se dogodi u naredne dve i po godine tako da to ostavljamo po strani. Ovde sam prosle godine drzala tutorials MBA studentima koji su svetski krem u biznisu. To sam odradjivala za pare i shvatala kao posao. Kad drzim vezbe deci u Srbiji osecam se nekako posebno nadahnuto iako su sto puta nepristojniji i nezainteresovaniji. Impact je daleko veci. Ovima ovde docaravam nijanse, a onima tamo prvo dokazujem da 'domace je najbolje' nije ispravna politika. Ovde ako se zaposlim kao analiticar u ECB krckacu brojeve za lepe pare, ali u Beogradu bih i za nula dinara podizala regulatorni sistem na noge, jer u vecini slucajeva ono sto imamo je uzas zivi. Profesionalni izazov je zaista veci, a ja se ne povodim velikim parama. Throwing money on me doesn't do the job.
e, tako se to radi. zelim ti svu srecu i snagu da se uhvatis u kostac sa takvim izazovom.(ovo je cisto licna digresija, zbog trenutne rasprave na jednom drugom mestu. posle postova nekoga ko bi tek voleo da je osoba kakvu ja vidim u ovom tvom postu (ali izgleda da to samo voli da misli za sebe), bilo mi je bas drago da procitam ovakvo nesto. boldovano je sustina i samo napred. [kao sto rekoh, cisto licna digresija, sorry ako nista nije jasno :D ])
Link to comment

kakva ljubav prema domovini :wub: mayday...puno srece i uzivanja ti zelim :)) ja se na prolece jos dalje od srbije selim :) ... west coast baby here I come! :wub: inace ...ceo svet je moj....zivim sada i tu je moj dom.

Link to comment
Kad drzim vezbe deci u Srbiji osecam se nekako posebno nadahnuto iako su sto puta nepristojniji i nezainteresovaniji.
e, tako se to radi.
Buck tako ne radi.Ja se samo na dekolte u klupi nadahnem :(
Link to comment
...ali u Beogradu bih i za nula dinara podizala regulatorni sistem na noge...
Sve je lako kaci mlad :wub: Neka, neka, treba! Ako ce neko da izvuce domadzbinu iz g-ana, to ce biti ljudi zene kao Mayday. To sigurno nece biti 2ndhand prof kao npr ja koji ocekuje (a i potrebuje), bogati, i nekakav relocation package da premesti household na drugu stranu planete. Ne mere se... that ship has sailed. Moja generacija je pukla za povratak (i interesantno, uglavnom je i nema na sceni u Srbiji - sto pobeglo, sto poludelo).PS. Ja znam taj entuzijazam iz mog i jos nekih iskustava, sve sto ja znam cini mi se ponekad znaju svi ovde, ukljucujuci i sofere u tramvajima... a u Srbiji, pa... niko (mada se stvari polako menjaju, izmedju ostalog jer smo u saradnji stalno; jos kad bi znali da me nazovu adjunctom, pa da imam jos jednu medalju da premestam sa pidzame na odelo ujutro).
Link to comment
Ima kod mene jos jedna stvar. Privatni plan trenutno apstrahujem iako ide u prilog Srbijici, ali ne znam ja sta ce meni da se dogodi u naredne dve i po godine tako da to ostavljamo po strani. Ovde sam prosle godine drzala tutorials MBA studentima koji su svetski krem u biznisu. To sam odradjivala za pare i shvatala kao posao. Kad drzim vezbe deci u Srbiji osecam se nekako posebno nadahnuto iako su sto puta nepristojniji i nezainteresovaniji. Impact je daleko veci. Ovima ovde docaravam nijanse, a onima tamo prvo dokazujem da 'domace je najbolje' nije ispravna politika. Ovde ako se zaposlim kao analiticar u ECB krckacu brojeve za lepe pare, ali u Beogradu bih i za nula dinara podizala regulatorni sistem na noge, jer u vecini slucajeva ono sto imamo je uzas zivi. Profesionalni izazov je zaista veci, a ja se ne povodim velikim parama. Throwing money on me doesn't do the job. U Srbiji, medjutim vladaju odredjena pravila igre. Partija kao prozimajuca organizaciona jedinica, privreda po sektorima podeljena tajkunima na suvereno nametanje uslova, nacionalizam koji se hrani na univerzitetima...Ali ja za sve krivim elitu. Sta zna paor osim da mu treba da jede i da se obuce i nije njegovo da zna kako ce drzava biti od najvece pomoci pojedincu.
Iz svega ovoga zakljucujem da zelis da se bavis politikom, sto je u redu.Mislim, menjanje regulatornog sistema jeste jednako bavljenjem politikom. Rec "menjanje" i "podizanje na noge" ne zvuci mi samo kao pisanje i ukazivanje po profesionalnim i akademskim casopisima sta valja a sta ne.U ECB kao analiticar ili chef economist mozes da imas uticaj koji potice direktno od tvo akademskog obrazovnja i rada, osim ako akademski rad ne prilagodis tako da je upotrebljiv za raznorazne lobi grupe (sto je takodje vrlo moguce i u vrhunskim casopisima iz oblasti biznisa i ekonomije).
Link to comment

Moj tata je nakon sto je diplomirao otisao u Nemacku na praksu u BASF, pa su ga zadrzali i radio je tamo dve godine i imao odlicne izglede da tamo ostane. Onda je ipak morao da se vrati zato sto je deda umro mlad, a baba je imala bezveze platu u NBJ, a stric je bio veciti student. Sistem je bio takav kakav je, ali je moj cale uvek imao dobru komunikaciju sa strendzerima, pa je kao direktor jednog beogradskog preduzeca u saradnji sa Italijanima planirao da sagradi jednu fabriku na Kosovu, blizu Vucitrna. Tad je vec krenulo previranje (kasne osamdesete), pa su se lokalni Albanci skupljali i protestovali jer je to jedan od vidova srbijanske agresije. Onda se moj cale spicio do dole, jer mu je jedan od albanskih prijatelja preporucio da razgovara sa ljudima koji su najvidjeniji u tom mestu. Kaze cale da je seo na zemlju oko ognjista sa nekim dedom od 90 godina koji je bio bog i batina u tom mestu i da mu je objasnio da ce mestani dobiti radno mesto u toj fabrici, da bi mu deda dao besu da niko nece ometati izgradnju. Koliko sutradan je stiglo masa ljudi koji su se nudili da za dzabe pomognu u izgradnji fabrike. I sagradila se. Posle je tokom devedesetih prestala da radi. Tako neke price koje cujem iz najblize okoline me drze u ubedjenju da svako ludilo medju obicnim svetom u Srbijici moze da se smiri. Budjo, pa da. Tako nekako.

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...