Jump to content
IGNORED

Povratak


MarlaSinger

Recommended Posts

Plači majko kada sam vam ja trebao da pokrenem topik iz stanja kliničke smrti!
Dobar post, tj prava pitanja. Migracije nekad i sad nisu ista stvar. Dok je pre sto ili vise godina migracija u drugu zemlju uglavnom znacila put bez povratka (makar su i Dalmacija i Hercegovina bile pune americkih penzionera) i raskid gotovo svih veza za zavicajem, sada su migranti vise transnacionalni. I ovde i tamo. Prevoz je jefitiniji nego nekada, idu redovno doma, telefon, internet... I, makar i ne bilo tako ocigledno, vrlo je moguce da mogucnost redovnijih kontakata sa maticom mehanizmom ublazavanja nostalgije cini da se doseljenik oseca strancem manje nego sto bi to bio slucaj ranije (sto bi takodje vodilo laksoj integraciji, jel). Ovo bi zapravo bilo sjajno istrazivanje, no nazalost za to bi bio potreban neki prirodni eksperiment ili tako nesto.
Link to comment
Da li biste se, kada i zasto vratili u otadzbinu/domovinu? Gde se osecate vecim strancem: tu gde ste ili tamo odakle ste doshli?
ne planiram povratak tokom profesionalno aktivnih dana. mogu da zamislim da nekad u buducnosti uzmem sabbatical koji bih provela u srbiji, ali mnogo radije bih odzivela komad zivota u zenevi, komad ponovo u bostonu, i komad negde malo egzoticnije (gde vec nauka bude nudila dobro mesto). ali i to je daleka buducnost - za sada nemam nikakve planove da se micem iz holandije. otkako sam dosla (2 godine) odjednom sve kockice padaju same na svoje mesto, a najveci izvor stresa mi je kad mi pukne guma na biciklu. a ni to se nije desilo vec duze vreme. vecim strancem, hm. u srbiji sam veci stranac u svom malom krugu bliskih ljudi, a manji u sirem krugu salterskih sluzbenika, prolaznika na ulici, vozaca trole, kasirki u c marketu, i posebno politicki aktivnih ljudi. u holandiji sam daleko bolje povezana sa ekipom na dubokom licnom nivou (imam osecaj da postoji mnogo vise pojedinaca sa kojima delim ideologiju i kulturu, i da ima vise ljudi kojima je autenticno stalo do mene), ali cim izadjem iz tog kruga totalni sam stranac. i ne mogu da procenim koliko ce vremena proci da naucim jezik dovoljno da imam lakocu komuniciranja (jer to je glavna barijera), pa cak ni da li ce se to ikad desiti u onoj meri koju bih ja zelela. nisam se mnogo susretala sa skolstvom i zdravstvom, sa raznim sluzbama, videcu tek kako ce to ici. najvise medjutim igra ulogu profesionalni plan, koji mi je ujedno i najvazniji deo identiteta. u srbiji naprosto nemam kolege. pa sam po defaultu stranac.
Link to comment
Ja sam vec imao jedan povratak i nije bio bogzna kakav. Odnosno, nista nije bilo onako kako sam ja zamisljao da ce da bude kad se vratim. Druga prilika je bila cisto profesionalne prirode, kao idemo na godinu dana na postdipl, pa da onaj neuspeli povratak pocnemo iz pocetka. No, okolnosti, a pre svega cinjenica da su mi se ovde prilike pruzale kao na dlanu, ucinise da sam ovde vec cetiri godine. Meni je dobro i ovde gde sam i tamo odakle sam dosao. Idem kuci jedno 3-4 puta godisnje i u principu nikad ne iscekujem taj put sa velikim nestrpljenjem. A onda dole od prvog dana uronim u neku svoju rutinu, kao da nisam ni odlazio i onda ne zurim ni sa povratkom. Ovde gde sam se ne osecam kao stranac, delom zato i sto je ovo daleko najkosmopolitskiji grad u Spaniji (koja me je inace iznenadila time sto ima mnogo ljudi ciji se svet zavrsava na vrhovima Pirineja) i sto ima gomila stranaca. Ali, lokalci pomazu, nije da nije. Primice te u drustvo i to ne nacin da te tri puta odvedu na pice i onda cao. I ne podsecaju te u svakoj prilici da si stranac. Ukratko, ovo je jedan velicanstven grad (haha, sad cu da pokrenem neki topic, kao Yoyogi), ali da se zamislim ovde sa jedno 45 godina... Pa, tesko. Jednostavno ne znam sta ce mi to. Znaci, povratak, ako u SRB bude mesta za mene.
Slicno se i ja osecam.Koji je grad u pitanju? Iskustvo Spanije me bas zanima jer je bije glas da je rasisticka. Sad, da li je to slucaj samo prema Ekvadorcima i Kolumbijcima, ili i prema Evropljanima (tamo ima dosta Rumuna, je l' da?), ne znam.
Link to comment
ne planiram povratak tokom profesionalno aktivnih dana. mogu da zamislim da nekad u buducnosti uzmem sabbatical koji bih provela u srbiji, ali mnogo radije bih odzivela komad zivota u zenevi, komad ponovo u bostonu, i komad negde malo egzoticnije (gde vec nauka bude nudila dobro mesto). ali i to je daleka buducnost - za sada nemam nikakve planove da se micem iz holandije. otkako sam dosla (2 godine) odjednom sve kockice padaju same na svoje mesto, a najveci izvor stresa mi je kad mi pukne guma na biciklu. a ni to se nije desilo vec duze vreme. vecim strancem, hm. u srbiji sam veci stranac u svom malom krugu bliskih ljudi, a manji u sirem krugu salterskih sluzbenika, prolaznika na ulici, vozaca trole, kasirki u c marketu, i posebno politicki aktivnih ljudi. u holandiji sam daleko bolje povezana sa ekipom na dubokom licnom nivou (imam osecaj da postoji mnogo vise pojedinaca sa kojima delim ideologiju i kulturu, i da ima vise ljudi kojima je autenticno stalo do mene), ali cim izadjem iz tog kruga totalni sam stranac. i ne mogu da procenim koliko ce vremena proci da naucim jezik dovoljno da imam lakocu komuniciranja (jer to je glavna barijera), pa cak ni da li ce se to ikad desiti u onoj meri koju bih ja zelela. nisam se mnogo susretala sa skolstvom i zdravstvom, sa raznim sluzbama, videcu tek kako ce to ici. najvise medjutim igra ulogu profesionalni plan, koji mi je ujedno i najvazniji deo identiteta. u srbiji naprosto nemam kolege. pa sam po defaultu stranac.
Da dodam da je PhD studiranje specificno upravo u smislu u kome Betty govori. Kao jedna velika, lepa, duga ekskurzija. Jos je moj univerzitet bio campus, a lokalni grad jedna od vecih provincija pa stvarno nije bilo potrebe micati se odatle da bi se upoznali super-interesantni ljudi.Potpuno paralelni svet.
Link to comment

stoji. mozda cu pisati potpuno drugaciji osvrt kad dobijem decu pa interakcija sa drugim roditeljima i nastavnicima postane bitna. ipak, komsije su predivne. ulica je ponekad kao jedna mala zajednica. npr. nekom klincu je skoro bio rodjendan pa su roditelji ugovorili sa razlicitim komsijama da naprave detektivsku igru. neko od komsija je ko fol nadjen mrtav, pa su klinci pratili tragove od kuce do kuce, i ubica je na kraju bila komsinica u kuci do nase. ona sama nema dece (tj. ona i njena partnerka nemaju dece) ali je ukljucena u odrastanje komsijske. nevezani drugi primer koji cini da se osecam dobro ovde. imamo veliki dusek koji ne odgovara gospodinu betty, i dusek koji ne odgovara meni. i u blizini prodavnicu koja proizvodi duseke (foam matrasses). pitamo ih da donesemo oba, da ih preseku i spoje u jedan. a gazda nam objasni da je to jedno veliko cimanje, dovlacenje duseka od 2x1.80. iumesto toga nam da masinu za secenje za ponesemo kuci. al da obecamo da donesemo pre kraja radnog vremena. takve stvari, to neko bazicno poverenje da su ljudi dobri (i cinjenica da jesu, u mom okruzenju), meni isto deluje kao paralelni svet. ja ga uglavnom pripisujem velicini mesta u kome zivim + cinjenici da ovde manje mesto nije isto sto i manje urbano/civilizovano.

Edited by betty
  • +1 1
Link to comment
Slicno se i ja osecam.Koji je grad u pitanju? Iskustvo Spanije me bas zanima jer je bije glas da je rasisticka. Sad, da li je to slucaj samo prema Ekvadorcima i Kolumbijcima, ili i prema Evropljanima (tamo ima dosta Rumuna, je l' da?), ne znam.
Grad je Barselona. I ne cudi da je grad tako otvoren jer bilingvalan grad i ne moze da bude mnogo drugaciji. Osim toga ta otvorenost je definitivno i prepreka tome da grad postane suvise spanski (sto Katalonci nikako ne zele) ili suvise katalonski (sto sigurno ne zeli onih 60% u gradu kojima je prvi jezik spanski).A Spaniju ja nikako ne dozivljavam kao rasisticku. Jeste malo zatucana zemlja, u smislu da ljudi (stariji, ali i slabije obrazovana mladez) nemaju pojma o drugim kulturama i zemljama, ali znaju da je sve spansko najbolje. Nije to samo zbog Franka, kako se cesto kaze, to su vekovi ozbiljne izolacije. Srecom, to se menja, i to vrlo brzo, cini mi se. Ovde su skoro svi iole vazni gradovi lepi ili bar nisu ruzni i sav taj kolorit i opusten nacin zivota su ljudima sa strane jako zanimljivi (kao sto i jesu), ali ima nekih ne tako malih gradova koji su na mene ostavili utisak duboke provincije. Recimo, Valensija (uprkos ovome) ili Bilbao, koji ima Guggenheim, ali kad je bejah nije imao nijedan bioskop sa titlovanim filmovima.
Link to comment
E, ali pazi: Uzorak su oni koji pišu na ovom forumu (odgovor bi bio sasvim drugačiji da pitaš 'Severnoamerikance' sa Serbian Cafea :D), i čak i među ljudima koji su se ovde javili a žive po Evropi ima ljudi koji ne razmišljaju o povratku u Srbiju. Ali OK, znam šta si mislio... tj. nagađam: Da je lakše integrisati se ovde. Što možda jeste istina, mada je jako, jako daleko od pravila; nekako mi se čini da je istinska integracija ipak manjinski ishod, mada, opet, nije ni izuzetno retka.
Pa sad Severnoamerikanci sa SC bi se svi vracali ali se ni jedan ne vrati :lol:Ne samo da je lakse se integrisati, nego je i povratak tezi. Kosta vise a i rizik je veci...Realno kada si mnogo daleko i gubis te neke kontakte jer ne posecujes zemlju dovoljno cesto. Ja odavde iz Nemacke sam 3 puta godisnje kuci. Prosto ako hocu da se vratim mnogo mi je lakse. A hocu i vraticu se za 6 mes max.:)
Link to comment

Ja sam dosla u Francusku da uzmem sta mi treba od njih. Dosla sam da uzmem diplomu koja ce mi garantovati da me u Srbiji nece jahati gori od mene. Da naucim njihov jezik, da se druzim sa ljudima koji dolaze sa svih strana sveta i da uzivo naucim neke obicaje i pravila komunikacije, da naucim da se zelena salata u Francuskoj ne sme seci nozem...Ali ja zivim u tripu da imam snage da isteram neke ideale do kraja. Hocu da menjam Srbiju zato sto me to rajca kao sto neko zeli da ima svoj muzicki studio ili da zaradi milione. Eto, bas hocu da se vratim. No, nisam ja reprezentativni primer. Ja sam dosla samo da odstudiram. Inace, kako da se otkacim od Srbije, kad me juce zovu na mob da me pitaju do kada radi neka radnja u Beogradu. :lol:

Link to comment

Ja tako menjao, menjao, pa popizdeo... :D A da ne pricam da sam se, prosto, jednog dana zapitao da li moj sin, iako je drzavljanin jedne od zemalja EU, treba da odrasta u takvoj sredini, da stice te eticke i moralne vrednosti? Da li ja, svojom zeljom da zivim u Srbiji, cinim stetu svom detetu? I tako...

Link to comment
Ja tako menjao, menjao, pa popizdeo... :D A da ne pricam da sam se, prosto, jednog dana zapitao da li moj sin, iako je drzavljanin jedne od zemalja EU, treba da odrasta u takvoj sredini, da stice te eticke i moralne vrednosti? Da li ja, svojom zeljom da zivim u Srbiji, cinim stetu svom detetu? I tako...
Pa jebiga, nije zivot poljem proci...I sta tebi i meni fali, a odrasli smo tamo? Vaspitali nas ljudi koji su slicni nama koji treba da vaspitavamo svoju decu. Necu dalje da pisem, mislicete da sam luda, a stvarno znam o cemu pricam. :D
Link to comment
Ali ja zivim u tripu da imam snage da isteram neke ideale do kraja. Hocu da menjam Srbiju zato sto me to rajca kao sto neko zeli da ima svoj muzicki studio ili da zaradi milione. Eto, bas hocu da se vratim.
svaka cas na entuzejanzmu! ja tela da menjam citavu planetu kasam imala 20.... Srbijicu kasam imala 25...... sa 30 rekoh fak det i otisla u svet
Link to comment

pa cuj, prvo, vaspitavali nas ljudi u neko drugacije vreme, narocito mene ovako matorog :)drugo, nije sve u porodici, ima nesto i u drustvu koje bi ga okruzivalo u skoli, na ulici, itd., narocito kad krene tinejdzerski bunt protiv roditelja, tj. mene.trece, jos me jedan prijatelj pre 15 godina pitao (profesor je u skoli) "kako ja njih nesto da naucim, kad ja dolazim u skolu sa probusenim cipelama, a njih tata-krimos dovozi dzipom? kako ja i onima ciji tata nije krimos da objasnim da treba da uce, kad oni lepo vide gde je mene dovelo ucenje, a gde tatu njihovog druga neke druge stvari?"i ne vidim da je sad bolje ili bar ne dovoljno. za 50-60 godina bice kasno i za mog sina, a kamoli za mene.enivej, ja svoju odluku doneo, i mislim da nisam pogresio. i zalostan sam sto me dogadjaji u srbiji svakog dana uveravaju u to.

  • +1 1
Link to comment

ja trenutno mislim da sigurno necu nazad. sad, mozda se to i promeni...nikad se ne zna. doduse, ne zato sto u srbiji ne bih mogao ziveti, naravno da bih mogao, nego zato sto sam lenj da se opet kucim. jebote, meni je problem promeniti posteljinu a ne seliti iz drzave u drzavu. inace, kuci sam i tamo i vamo. nigde se ne osecam strancem. ovde sam valjda dovoljno dugo, pustio sam korenje, imam krug ljudi koji mi je bitan, tu sam se skolovao, tu radim vec dugo, smestio sam se... a tamo sam odrastao, tamo mi je majka, kuca, soba, nekoliko bliskih prijatelja... i to je korenje. ja kad sednem u avion u bilo kom pravcu, idem kuci. na kraju, blizu je, nije posebno skupo pa idem u bg dosta cesto. sumnjam da bih cesce isao da sam se preselio u kraljevo. mislim, sta da kaze moja keva koja je iz mostara pa je od raspada drzave emigrant.

Link to comment
Pa sad Severnoamerikanci sa SC bi se svi vracali ali se ni jedan ne vrati :lol:Ne samo da je lakse se integrisati, nego je i povratak tezi. Kosta vise a i rizik je veci...
mislim da moze i drugacije da se gleda - ne bi se vracali oni kojima u startu nije bio nikakav problem (ili su bas hteli) da odu daleko od srbije...
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...