Jump to content
IGNORED

NINova


mioba

Recommended Posts

Suzili izbor na cetiri. Sine, tri lagune i jedna geopoetika. 

 

U najužem izboru za NIN-ovu nagradu su četiri pisca - Vladan Matijević za roman "Susret pod neobičnim okolnostima" (Laguna), Ivana Dimić za "Arzamas" (Laguna), Vladimir Tabašević za roman "Pa kao" (Laguna) i Vladislav Bajac za "Hroniku sumnje" (Geopoetika).
Link to comment

Ma znam naravno. Sad i da hoces ne mozes da ih izbegnes. Mislim da ce da daju Bajcu ili Ivani Dimic. 

 

takođe mislim da će se između njih dvoje voditi mrtva trka, verujem da Matijević otpada jer je već ovenčan,  a Tabašević je u ovoj konkurenciji objektivno autsajder nevezano za kvalitet dela koje je napisao.

nisam čitao ni jedan od romana, samo nagađam po osećaju i nekim vanliterarnim parametrima koji igraju dosta važnu ulogu pri odlučivanju. 

inače, ovo mi deluje kao da je u trećem čitanju jedan od ovih romana dobio 2 glasa a ostala tri romana po jedan, jer je malo čudno da u najuži izbor nisu turili pet ili šest komada. ako ništa, bio bi to lep vetar u leđa još nekome od spisateljskih trudbenika ali, eto, ove godine se škrtarilo.

Link to comment

Cuo sam danas da je skolska drugarica Mihajla Pantica.

 

da, bio sam zaboravio na to, ona je kod Mike već imala glas unapred, ko što je Hilari krenula u utrku sa sigurnom Kalifornijom.

 

 

s tim što je u Ivaninom slučaju to dovelo i do pobede. :lolol:

Link to comment

A Bajac je tako unaprijed imao glasove Paunovića i Koprivice, pošto su vezani za Geopoetiku. Mislim, možda i nije, ali tako to sve izgleda.

Ali dobro, ionako je ova nagrada sve manje bitna priča.

Link to comment
  • 4 weeks later...

Mada meni deluje da je pre presudila Laguna kao izdavac. 

 

Ajde :D

 

NINova nagrada je godinama samo sprdnja, izdavaci se kolju oko toga ko ce da dobije i da tako nabije sebi tiraz, ako neka dobra knjiga bude nagradjena to bude slucajno da se poklopi to sto je izdavac te knjige trenutno najmocniji

 

Arzamas: Treba tuci svoju dramu dok je majka

 

 

No, rezonovao sam, Ninova nagrada možda još uvek može nešto da mi znači, nešto da mi preporuči.

Nula i ništa. Iskrenije: parališuća nula i zapanjujuće ništa. Arzamas je zapravo leze-drama o majci i ćerki, koje izgovaraju takve trivijalnosti, da sam u jednom trenutku pomislio kako je knjiga nagrađena na osnovu umetničkog koncepta o kom nisam obavešten pre kupovine – da je zapravo svaki odštampani primerak unikatna transkripcija banalnih razgovora majki i ćerki u Srbiji, u kojima neudate ćerke podsećaju svoje tvrdoglave majke da treba da popiju lek za pritisak, a majke im nanovo sole pamet o prednostima posedovanja muža u kući, tako da sva ta silina jezičkih trica i kučina, kada se pročitaju svi štampani primerci, postaje dživdžanov zbornik, rečnik opštih mesta i kodifikovanih prečica u komunikaciji koje nas iznova podsećaju na izlizanost govora, na umor od trućanja i umor od ljudi, na tupost i tromost svakodnevnog blebetanja… „Ragastov je najbezbednije mesto [kad je zemljotres]“, „Ja sam čula da taj telefon mnogo zrači, treba ga držati dalje od sebe“, „Nije to ništa, to je od nerviranja“… Kako toga ipak nije moglo biti baš toliko, a i novine o tome ništa nisu znale, izbio sam misao o konceptu iz glave, i pokušao da se fokusiram. Uskoro sam uvideo da se između opisanih razgovora vrzmaju i andrićevski intonirani, mudri gnomski fragmenti, a zapravo neobavezni zapisi, u prilično proizvoljnoj, meni svakako nedokučivoj, vezi sa pričom, koji govore o tome da reč amam znači „kupatilo“ a u ogledalu se čita mama, o tome da je Goja imao košmare, o Raselu, Vitgenštajnu, Hajdegeru, i ničim nedozvanoj Emili Dikinson u drugom delu romana. I opet: nula bodova i nažalost, ni tu nije bila reč o umetničkom konceptu razotkrivanja otrcanosti i fascinacije velikanima, već se od mene naprosto očekivalo da budem toliko dobronameran, da ne trgam reči iz konteksta, o kom nisam ni saznao mnogo (sem da se radnja odigrava pre 2006. godine, jer se govori o zakonu o denacionalizaciji i pominje Kofi Anan kao gensek UN-a), i pronađem nekakav viši smisao u sledećem dživdžanskom nizu: „Život, dakle, teče“ („Ali život traje“), „Budućnost je neizvesna“, „Život ne pruža mnogo prilika da se čovek raduje“ („Čovek nikad ne zna šta mu je činiti“)…

Na kraju, umesto da ga tumačim, Arzamas me motivisao da razmišljam kako bi na koricama trebalo da stoji ili ona stara nadrealistička poslovica Treba tući svoju majku dok je mlada, ili upozorenje skeptičnima i strogima među nama da je doneta konačna odluka: Možeš tući svoju dramu dok ne bude roman.

 

Edited by hazard
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...