Jump to content
IGNORED

Da Li Volite..


Lavinia Amaldi

Recommended Posts

malopre postavio zikica simic na fb.
FB_IMG_1655720144960.thumb.jpg.d96217cb7c19be35acabc01768f9f8b5.jpg

"Iz knjige Sabljasti trombon. 1997. Preveo Aleksandar Blagojević."

Iz knjige Rok poezija, 1981. Prevod Nevenka i Zoran Žakula.

ab3983cdc12ac95f51f7ac25351da377.jpg



....shiit has hit the fan.
  • +1 2
  • Hvala 1
Link to comment
  • 2 weeks later...

STRAMBOTTI

Kad noću dišeš, ja u polutami 
Osećam kako tišina svetluca, 
Dok slušam kako pored uzglavlja mi 
Na slepom oku tvoje bilo kuca; 
I tek u zoru kapke takne san mi, 
Kad tvoj se tanji od blizine sunca: 
Već godinama u sinkopi snimo, 
A naša ljubav stari kao vino. 

Ja usnem pored tebe tek kad zora 
Zapara noktom dno neba kroz grane — 
Pa znam kad sanjaš, znam i kakav san je, 
Da li paslika vrta ili mora. 
I tako čitam noćno putovanje 
Na licu voljenome, još bez bora: 
Da putovanje svede ujutro se 
U trag na jastuku i miris kose. 
 
Kada te pitam šta si snila noćas, 
Kažeš da ne znaš, ili se nasmešiš; 
Da l zbilja snito zaboraviš očas, 
Il zagonetku ne želiš da rešiš? 
Možda je bila pustoš i hladnoća, 
Pa zaboravom namernim se tešiš: 
Da mi je da ti mesto pesme ove 
Napišem čitak sinopsis za snove! 

Već godinama znam da nestajemo 
Zajedno: tako pisah još u dane 
Kad vreme beše val sa slanom penom 
Mladosti, svetlom strašću usijane; 
Sada sve više znam da nestaćemo 
Kao dva pozna ploda s iste grane, 
Koje zajedno strese krajem dana 
Odlučna, blaga ruka baštovana. 

Da li osećaš ovo ubrzanje: 
To prostori se sabiru u nama 
Ko med u saće; daljine se tanje 
Kao folija: iza nje je tama 
I vrv od zvezda neznanih, postanje 
Nesagledanog, crno usijanje — 
A s ove strane stanjene folije 
Pozno proleće. I magnolije. 

U disanje si moje upevana 
Ko molitva u obred. Tobom dišem. 
U rukopisu mom si upisana 
Između svakog slova koje pišem. 
Izuzmi sebe iz bilo kog dana, 
I ja ću biti izvesnosti lišen — 
A to su dani koje i ne brojim, 
Jer ne znam da li u njima postojim. 

Jednom, kad dugo bila si na putu 
Po nekom podneblju što nije tvoje, 
A nisam znao pravac ni maršrutu, 
Ni šta ti na tom putu pisano je, 
Kada po dan bi stao u minutu, 
Kad morao sam da volim za dvoje, 
Uvežbao sam vrhovnu veštinu: 
Strpljenje. Neki u toj vežbi ginu. 

Linije sveta vidljivog i inog 
Svetlucaju mi u tvojoj auri; 
u svetu izvan tebe ja sam inok 
U isposnici, leptir u čauri. 
U jednačini sveta mi smo binom: 
To nije reko Petrarka Lauri, 
No matrica je ista. Isti pokret. 
Govor duše s dušom, kako reče Sokrat. 

Mi smo dve žiže u jednoj elipsi 
Što nepoznatom telu je putanja; 
Je li to zvezda? Il svetlost što misli 
Svoju težinu tokom putovanja? 
Mi smo dve žiže u jednoj elipsi 
Zbližene tačnom merom odstojanja 
Koje u svemu odgovara crti 
Što spaja žiže ljubavi i smrti. 

Kad noću dišeš pored uzglavlja mi 
Ja slušam spori pokret zodijaka 
Nad ravnim krovom, glasove u tami 
Što boji prostor između dva znaka; 
Najbliži svetu onda kad smo sami, 
Kad duša sveta šapuće iz mraka, 
Učimo mudrost druženja s tišinom — 
I ljubav naša stari kao vino. 
 

Ivan V.Lalić

  • +1 1
  • Wub 1
Link to comment
  • 2 weeks later...
  • 2 weeks later...
On 5.7.2022. at 19:01, Sundance Kid said:

STRAMBOTTI

Kad noću dišeš, ja u polutami 
Osećam kako tišina svetluca, 
Dok slušam kako pored uzglavlja mi 
Na slepom oku tvoje bilo kuca; 
I tek u zoru kapke takne san mi, 
Kad tvoj se tanji od blizine sunca: 
Već godinama u sinkopi snimo, 
A naša ljubav stari kao vino. 

Ja usnem pored tebe tek kad zora 
Zapara noktom dno neba kroz grane — 
Pa znam kad sanjaš, znam i kakav san je, 
Da li paslika vrta ili mora. 
I tako čitam noćno putovanje 
Na licu voljenome, još bez bora: 
Da putovanje svede ujutro se 
U trag na jastuku i miris kose. 
 
Kada te pitam šta si snila noćas, 
Kažeš da ne znaš, ili se nasmešiš; 
Da l zbilja snito zaboraviš očas, 
Il zagonetku ne želiš da rešiš? 
Možda je bila pustoš i hladnoća, 
Pa zaboravom namernim se tešiš: 
Da mi je da ti mesto pesme ove 
Napišem čitak sinopsis za snove! 

Već godinama znam da nestajemo 
Zajedno: tako pisah još u dane 
Kad vreme beše val sa slanom penom 
Mladosti, svetlom strašću usijane; 
Sada sve više znam da nestaćemo 
Kao dva pozna ploda s iste grane, 
Koje zajedno strese krajem dana 
Odlučna, blaga ruka baštovana. 

Da li osećaš ovo ubrzanje: 
To prostori se sabiru u nama 
Ko med u saće; daljine se tanje 
Kao folija: iza nje je tama 
I vrv od zvezda neznanih, postanje 
Nesagledanog, crno usijanje — 
A s ove strane stanjene folije 
Pozno proleće. I magnolije. 

U disanje si moje upevana 
Ko molitva u obred. Tobom dišem. 
U rukopisu mom si upisana 
Između svakog slova koje pišem. 
Izuzmi sebe iz bilo kog dana, 
I ja ću biti izvesnosti lišen — 
A to su dani koje i ne brojim, 
Jer ne znam da li u njima postojim. 

Jednom, kad dugo bila si na putu 
Po nekom podneblju što nije tvoje, 
A nisam znao pravac ni maršrutu, 
Ni šta ti na tom putu pisano je, 
Kada po dan bi stao u minutu, 
Kad morao sam da volim za dvoje, 
Uvežbao sam vrhovnu veštinu: 
Strpljenje. Neki u toj vežbi ginu. 

Linije sveta vidljivog i inog 
Svetlucaju mi u tvojoj auri; 
u svetu izvan tebe ja sam inok 
U isposnici, leptir u čauri. 
U jednačini sveta mi smo binom: 
To nije reko Petrarka Lauri, 
No matrica je ista. Isti pokret. 
Govor duše s dušom, kako reče Sokrat. 

Mi smo dve žiže u jednoj elipsi 
Što nepoznatom telu je putanja; 
Je li to zvezda? Il svetlost što misli 
Svoju težinu tokom putovanja? 
Mi smo dve žiže u jednoj elipsi 
Zbližene tačnom merom odstojanja 
Koje u svemu odgovara crti 
Što spaja žiže ljubavi i smrti. 

Kad noću dišeš pored uzglavlja mi 
Ja slušam spori pokret zodijaka 
Nad ravnim krovom, glasove u tami 
Što boji prostor između dva znaka; 
Najbliži svetu onda kad smo sami, 
Kad duša sveta šapuće iz mraka, 
Učimo mudrost druženja s tišinom — 
I ljubav naša stari kao vino. 
 

Ivan V.Lalić

 

Ova mi je jedna od najomiljenijih.

 

Kad kažem ljudima da je bolja od Santa Marie, ulazimo u polemiku.

Link to comment
  • 3 months later...

 

Увело лишће

 

О, како бих желео да се сетим

оних срећних дана кад смо били пријатељи.

У то време, живот је био лепши,

и сунце је сијало јаче него данас.

Увело лишће се гомила,

Видиш, нисам заборавио...

 

Увело лишће се гомила,

тако могу и сећања и жаљења.

А северни ветар их носи

у хладну ноћ заборава.

Видиш, нисам заборавио

песму коју си ми певала.

 

То је песма што личи на нас,

тебе, која си ме волела, мене, који сам те волео,

нас који смо живели заједно.

Тебе, која ме волиш, мене, који те волим.

Али живот раздваја оне који се воле,

сасвим полако, без буке,

а море брише кораке раздвојених

љубавника на песку.

 

Увело лишће се гомила,

тако могу и сећања и жаљења.

Али моја тиха и одана љубав

увек се смеши и захваљује животу

што сам те толико волео, што си била тако лепа,

како можеш да желиш да те заборавим?

 

У то време, живот је био лепши,

и сунце је сијало јаче него данас.

Била си ми најнежнија пријатељица,

али немам зашто да жалим.

А песму коју си певала,

чућу увек, увек!

  • +1 1
  • Wub 1
Link to comment
  • 1 month later...

dovoljno je samo malo sunca
i uhvati me to
da moram da budem dobra
svima da budem dobra
bolesnom da kažem ozdravićeš
slabom ojačaćeš
ljutom proći će
povređenom zaceliće
uhvati me to do suza
da svima kažem
nije bitno
ima nešto izvan svega
podigni glavu umorni svete
sunce je opet zasijalo
a to znači
sve uvek može ispočetka
jer ako može sunce
ponovo kroz mrak
možemo i mi
to je dokaz.

 

Vitomirka Trebovac.

  • Hvala 1
Link to comment
  • 3 months later...

lijepo je od tebe
što ne veruješ u ono
čega nema
pod nepristojnom zvijezdom
i da život nije
cvjetanje i branje
maslačka
pod čarobnim brijegom
tomasa mana
a kad nam se tijela poklope
ni moj đavo ne zna za mene
jedino njegov rep uvijek
pokazuje tačno vrijeme

zato ljubavi
hajdemo na brijeg
jer jedino još tamo
mogu riječi
LJUBAV I SMRT
shvatiti
kao neminovnost
i najnježniju 

 

Mijo Raičević

  • +1 1
Link to comment
  • 7 months later...

Život je sve nešto iz početka.
Juče i prekjuče sutra ne vrede.
Nema na svetu dva ista petka,
dve iste nedelje,
dve iste srede.
Pa čemu onda razočaranja?
Ako je jedna ljubav - ćorak,
Odmah se drukčije i lepše sanja.
I kad si najviše tužan i gorak
nekih se novih očiju setiš
i shvatis da letiš… divnije letiš.
Ko je to video da dečak pati?
Da kunja kmezav i da plače?
Svaki put moraš iznova znati
da voliš bolje, da voliš jače.
Ne da se vadiš.
Ne da se tešiš.
Već da se istinski do neba smešiš.
Nema na svetu dve iste srede,
dva ista utorka,
dva ista petka.
Sve nove ljubavi drukčije vrede.
Živi se svaki put iz početka.
Živi se da se nikad ne pada.
Da budeš snažniji posle oluje.
I da se u tvom srcu već sada
Stotinu zlatnih zvezda unapred čuje.

 

Mika Antić

  • +1 5
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...