Jump to content
IGNORED

grobljanski običaji


Аврам Гојић

Recommended Posts

Hej, ne opravdavam ja lapot iz današnje perspektive, samo kažem da činjenica da se nešto radi "od davnina" nije nikakav argument.

 

A BTW poenta je valjda bila da niko ne umre od gladi, jedni umru brže i lakše, drugima ostane više hrane...

Pa...jeste evolutivni.

 

S tim sto postoji konsenzus da neke obicaje treba prevazici zato sto su na stetu nekog drugog, poput koncepta lapota, bijenja zena, itd.

 

Nadam se da kapiras poentu. Meni je jasno zasto bi neki da uskrate zivot drugima, zasto bi da biju zenu ili da detetu uzmu zvecku, itd. ali i osudjujem te obicaje jer im prakticna primena podrazumeva ugrozavanje nekog drugog. Ti se s druge strane ponasas kao da je benigni obicaj posluzivanja ljudi na groblju pao sa Marsa i nepoznate sile ga perpetuiraju.

Link to comment
  • Replies 106
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • levi

    9

  • Аврам Гојић

    9

  • Weenie Pooh

    9

  • MayDay

    9

Ja ne pokušavam stvarno da predstavim svoju odbojnost prema grobljanskim zakuskama kao racionalnu i smislenu, samo sam naveo par mogućih razloga zbog kojih bi to ljudima danas moglo da smeta. A običaj perpetuiraju vrlo poznate sile, nazadne i beslovesne i uporne; nešto sumnjam da je tradicionalistima koji razmišljaju "radim X jer je i moj čukundeda radio X" u glavi ta tvoja distinkcija između škodljivih i neškodljivih tradicija. 

 

Opet, koncept lapota je prevaziđen ne zato što je štetan - naprotiv, on je teoretski čak i društveno koristan u teškim situacijama, a ako jeste postojao dobrovoljni element onda je prosto primitivna verzija eutanazije u pitanju. Netačna je tvrdnja da je taj običaj odbačen zbog škodljivosti - odbačen je zato što su se vremena promenila pa više tehnički nije bio potreban. Isto tako bi se mogla odbaciti i ta neškodljiva hrana nad grobom - ljudi su danas sposobni da se okupe oko smrti bliske osobe i bez ritualnog ožderavanja.

Link to comment

Prvobitno rucavanje na groblju je bilo povezano sa osecajem da se na taj nacin zajedno hasa sa preminulim. Nije nista cudno, neobicno i perverzno u tome sto ljudi veruju u zagrobni zivot, u to da zele ponovo da jedu sa preminulim kroz zajednicko okupljanje. Eno Jasa Grobarov toliki plajvaz istrosio da priblizi pricu o tome kako je par likova, za koje nije bitno mesto ni vreme za ice i pice u velikim kolicinama, privatizovalo i stvorilo osecaj kod neutralnih posmatraca kako je sve to primitivno. Prica sa ovog portala je kao i 90% tekstova smece.

Link to comment

Nisam nijednoj beogradskoj sahrani prisustvovala, tako da ne znam kako je ovde.

U Šapcu jesam i u Rađevini jesam.

Hrana se nosi, deli, ne sećam se da je bilo prisile, nekad sam jela nekad nisam mogla i odbila sam,

niko mi nije zamerio.

Ono što je meni utisak to je da se sva hrana koja ostane lepo upakuje i deli sa ljudima koji "žive" na groblju.

Na dva šabačka groblja ih ima mnogo, i čekaju za svoj jedini obrok. (Na novom (trećem) šabačkom ne znam da li ih ima.)

I ono što znam je da nema tih  običaja neki ljudi bi ostali bez jedinog obroka. (U pakovanju hrane se računa na te ljude i ponese se mnogo više nego što se očekuje da će biti pojedeno.)

Mislim da je Vice imao tekst i o tim ljudim.

 

Druge sredine, drugi običaji. Prije nekih desetak godina, bio sam prisutan kada je tadašnji episkop hercegovački, rodom iz šabačkog kraja, propovijedao ovaj običaj i pokušavao da ga primjeni u toj sredini, što nije baš nailazilo na razumijevanje prisutnih.

Link to comment

... najtužniji momenat prilikom opraštanja od nekog bliskog, a to je kada se sanduk spušta u rupu i kad na tvoje oči survavaju zemlju preko njega. Ako nešto treba da se menja, onda je to da se to ukopavanje uradi nekako suptilnije.

 

ne znam, nekako mislim da je ovo potrebno. da definitivno kaze - kraj je, gotovo, nema ga/je vise.

Link to comment

ne znam, nekako mislim da je ovo potrebno. da definitivno kaze - kraj je, gotovo, nema ga/je vise.

I taj trenutak najviše lomi bliske ljude.Nekako to je taj trenutak.
Link to comment

ne znam, nekako mislim da je ovo potrebno. da definitivno kaze - kraj je, gotovo, nema ga/je vise.

Kao da bez toga ne bi doslo u pamet.

 

Ovo sto Velja kaze, to je ubedljivo najstrasniji trenutak.

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...