Jump to content
IGNORED

grobljanski običaji


Аврам Гојић

Recommended Posts

Nije samo moje mišljenje, malo samo kao društvo pomerili napre, ipak. Današnji 65-godišnjaci nisu toliko zatucani kao nekad

davno sam prestao da merim ljude po tome koliko se uklapaju u urbani lajfstajl, tako da ti nisam sagovornik na ovu temu.

Link to comment
  • Replies 106
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • levi

    9

  • Аврам Гојић

    9

  • Weenie Pooh

    9

  • MayDay

    9

Ma da, najmanji je problem ispasti osobenjak, ali mene su stvarno aktivno nervirali ljudi kad ih vidim kako jedva dočekaju da krene posluženje, pa se dodaju, pa probaju malo ovo malo ono, gric gric, glu glu, šuš šuš a što onaj ne jede ništa jel mu nije dobro, njam njam. Jebite si mater, treba kao da se pravim da se vi u mislima opraštate od pokojnika iako je očigledno gurmansko zadovoljstvo na vašim zadriglim licima, a ja kao ne poštujem pokojnika zato što ne učestvujem u vašim bahanalijama. Koga ta podela uloga ne bi iznervirala, svaka mu čast, bolji je čovek od mene.

 

ghoul.jpg

Link to comment

Ja Vinija skroz razumem jbg. Na groblju je 40 stepeni, i neka osoba koju prvi put vidiš te tera da jedeš pohovanog šarana iz ribnjaka, stavljenog u četvrt leba, a ako odbiješ, ispašćeš ne znam ni ja šta.

 

A u stvari i nećeš, možeš odbiti šta god hoćeš na selu, najgore što može da to se desi je da te proglase za osobenjaka.

Ma nije stvar u tome. Kao da je problem da se odbije.

Meni ne ide u glavu generalna osuda. Da, neko jede na groblju. Ocigledno postoji intrinsicna potreba za tako necim, cim se obicaj odrzao kroz vekove. Ja pokusavam da dobacim do uzroka i moj utisak je upravo ono sto sam gore navela. Da je ozaloscenima unekoliko lakse ukoliko su okruzeni ljudima sa kojima nesto dele. Kao sto je moj generalni zakljucak u zivotu da se bolje povezujes sa ljudima i ostvarujes cvrsce i kvalitetnije veze sto su traumaticnija iskustva koja sa njima delis. Ne mislim neposredno iskustveno, nego i kroz ex post ispovedanje trauma, itd.

Obicaj ne ugrozava nikoga, pa ga ne treba suzbijati, dok prirodno ne nestane, a nestaje jer vidimo drugacije narative.

Link to comment

Nisam nijednoj beogradskoj sahrani prisustvovala, tako da ne znam kako je ovde.

U Šapcu jesam i u Rađevini jesam.

Hrana se nosi, deli, ne sećam se da je bilo prisile, nekad sam jela nekad nisam mogla i odbila sam,

niko mi nije zamerio.

Ono što je meni utisak to je da se sva hrana koja ostane lepo upakuje i deli sa ljudima koji "žive" na groblju.

Na dva šabačka groblja ih ima mnogo, i čekaju za svoj jedini obrok. (Na novom (trećem) šabačkom ne znam da li ih ima.)

I ono što znam je da nema tih  običaja neki ljudi bi ostali bez jedinog obroka. (U pakovanju hrane se računa na te ljude i ponese se mnogo više nego što se očekuje da će biti pojedeno.)

Mislim da je Vice imao tekst i o tim ljudim.

Link to comment

Postoji intrinsična potreba za tim koliko postoji i intrinsična potreba za lapotom - takođe običaj koji se održao kroz vekove, pa ipak danas nije PC.

 

Naravno da je ožalošćenima unekoliko lakše ukoliko su okruženi ljudima sa kojima nešto dele - odakle potreba da to nešto bude hrana i piće? Zar nije samo prisustvo na sahrani dovoljan gest empatije - okupili ste se tu zato što vam je svima pokojnik nešto značio, i sad se, eto, opraštate se od njega kroz jedan ritual. Neko održi govor, možda neko nešto baja i mlatara kandilom, i gotovo. Ako ti je do ždranja daljeg povezivanja, odvedeš ih negde na ručak, večeru, ili šta već, pa pričajte i pijte i jedite koliko hoćete.

 

"Generalna osuda" valjda postoji 1) zato što ljudima taj ritual odiše primitivizmom, i 2) zato što nam je odbojna ideja da kombinujemo mentalno neprijatno iskustvo (odlazak na sahranu) sa fizički prijatnim (iće & piće). 

 

Ali neću više da krstašim™ protiv ovoga, dosadio sam i sam sebi. Jedi šta i gde hoćeš, na svoju sahranu te ionako neću zvati -_-

 

Edit: @Mau

Edited by Weenie Pooh
Link to comment

Ima svakakvih ljudi generalno pa tako jbg i na groblju ima onih koji se ne ponašaju prikladno. Ali velika većina ljudi koja kada ostavi nešto na groblju to je simbolično, simbolično se i nešto gricne ili popije, nije to onako alavo kako se predstavlja, bar ono čemu sam ja prisustvovao. Pričam o samom groblju, ne o onim skupovima posle gde se služi ručak. 

Edited by theanswer
Link to comment

Postoji intrinsična potreba za tim koliko postoji i intrinsična potreba za lapotom - takođe običaj koji se održao kroz vekove, pa ipak danas nije PC.

 

Naravno da je ožalošćenima unekoliko lakše ukoliko su okruženi ljudima sa kojima nešto dele - odakle potreba da to nešto bude hrana i piće? Zar nije samo prisustvo na sahrani dovoljan gest empatije - okupili ste se tu zato što vam je svima pokojnik nešto značio, i sad se, eto, opraštate se od njega kroz jedan ritual. Neko održi govor, možda neko nešto baja i mlatara kandilom, i gotovo. Ako ti je do ždranja daljeg povezivanja, odvedeš ih negde na ručak, večeru, ili šta već, pa pričajte i pijte i jedite koliko hoćete.

 

"Generalna osuda" valjda postoji 1) zato što ljudima taj ritual odiše primitivizmom, i 2) zato što nam je odbojna ideja da kombinujemo mentalno neprijatno iskustvo (odlazak na sahranu) sa fizički prijatnim (iće & piće). 

 

Ali neću više da krstašim™ protiv ovoga, dosadio sam i sam sebi. Jedi šta i gde hoćeš, na svoju sahranu te ionako neću zvati -_-

 

Edit: @Mau

Pa da, s tim sto lapot nekoga direktno ugrozava. I intrinsicna potreba za lapotom potice od toga sto se nekome ne uklapa necije ponasanje u zeljeni obrazac.
Link to comment

http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2011&mm=06&dd=14&nav_id=518915

 

 

Nastao je kao i većina običaja, iz praktičnih razloga. Kada dolazi familija i prijatelji iz susednog sela, ili neko ko putuje tri dana jahanaja, ne možeš da ga pustiš samo da se okrene i da ode. Mora da se okrepi, prvo za svoju dušu, pa tek onda za pokojnikovu. Sada i po manjim mestima već postoje sale za daću

 

 

 

Trebalo mi je dobrih godinu dana da objanim "komšijama" sa susednog groba da nije lepo da po okolnim grobovima lete njhove čaše i kartonski tanjirići, sa mesom, kostima, kolačima, jabukama, šoljice sa kafom itd. Ali na kraju su ukapirali :) sad je ok

Edited by levi
Link to comment

Pa da, s tim sto lapot nekoga direktno ugrozava. I intrinsicna potreba za lapotom potice od toga sto se nekome ne uklapa necije ponasanje u zeljeni obrazac.

Ja uopšte ne verujem da je na ovim prostorima ikada postojalo ritualno ubijanje staraca. Nedostaju dokazi, a ideja je i antropološki nekako naopaka i više se uklapa u narativni korpus koji ima za cilj da ukaže na mane prošlosti i starih običaja.

Link to comment

Običaji slični lapotu se pominju u folkloru više različitih kultura širom sveta, nema šanse da nikad nigde nije postojao. Imaš one priče o dedama indijancima koji se tokom ciče zime pokupe i odu "u lov", niko ih u gladnom plemenu ne zaustavi. 

 

S tim što je moj utisak da je to uglavnom bilo dobrovoljno, nekakvim konsenzusom na nivou zajednice, zato ne znam o kakvom ugrožavanju i neuklopljenom ponašanju Mau gore priča...

Link to comment

Običaji slični lapotu se pominju u folkloru više različitih kultura širom sveta, nema šanse da nikad nigde nije postojao. Imaš one priče o dedama indijancima koji se tokom ciče zime pokupe i odu "u lov", niko ih u gladnom plemenu ne zaustavi. 

 

S tim što je moj utisak da je to uglavnom bilo dobrovoljno, nekakvim konsenzusom na nivou zajednice, zato ne znam o kakvom ugrožavanju i neuklopljenom ponašanju Mau gore priča...

Pa jeste, zapravo je mnogo bolje bilo njima sto kao suvisni pristanu da umru od gladi, nego tebi da gledas kako neko jede na necijem grobu.
Link to comment

Hej, ne opravdavam ja lapot iz današnje perspektive, samo kažem da činjenica da se nešto radi "od davnina" nije nikakav argument.

 

A BTW poenta je valjda bila da niko ne umre od gladi, jedni umru brže i lakše, drugima ostane više hrane...

Link to comment

Običaji slični lapotu se pominju u folkloru više različitih kultura širom sveta, nema šanse da nikad nigde nije postojao. Imaš one priče o dedama indijancima koji se tokom ciče zime pokupe i odu "u lov", niko ih u gladnom plemenu ne zaustavi. 

 

S tim što je moj utisak da je to uglavnom bilo dobrovoljno, nekakvim konsenzusom na nivou zajednice, zato ne znam o kakvom ugrožavanju i neuklopljenom ponašanju Mau gore priča...

Daleko od toga da tih priča ima svuda. Tamo gde ih ima, one uvek služe da podsete na teške dane i da upozore. Slični inputi dovode do sličnih legendi.

Moje mišljenje je da bi ritualizovani senicid bio antropološki nemoguć jer je on negacija tabua smrti. Društvo u mome bi stariji ljudi znali da ih čeka smrt od strane sinova unuka slomilo bi se pod teretom ove protivrečnosti.

 

A nema zajednice na svetu u kojoj bi starci, generaciju za generacijom, voljno polazili u smrt da ostave više hrane za mladje.

Link to comment

Pa valjda i nije generaciju za generacijom nego samo kad ih glad pritera, kad je izbor ili da umiru prvo deca a malo kasnije starci, ili da umiru sad starci da bi deca imala šansu da prežive. 

 

U tom smislu i jeste upozorenje na teške dane, dovoljno je da se desi par puta i da se dalje prenosi kroz generacije kao legenda, kao nešto što se radi "tamo negde" iza susednog brda.

 

Istrolovasmo topik solidno :D

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...