Jump to content
IGNORED

NDH


Recommended Posts

ODLUKOM Okružnog suda u Beogradu rehabilitiran je Andrija Hebrang, jedan od čelnika najužeg političkog vodstva Hrvatske i Jugoslavije u drugoj polovici 40-ih godina prošlog stoljeća. Okružni sud je utvrdio da je Hebrang bio žrtva progona i nasilja motiviranog političkim i ideološkim razlozimaAndrija Hebrang je uhićen 7. svibnja 1948. godine kada je odveden u zatvor Glavnjača u Beogradu. Dan kasnije je njegova supruga Olga zajedno s njihovo roje djece, Dunjom, Andrijom i Brankom, odvedena u kućni pritvor, a posvojeni sin Dragan je odveden u dom.Pet i pol mjeseci kasnije javni tužitelj tadašnje Federativne narodne republike Jugoslavije Josif Malović, izdao je rješenje o pokretanju istrage protiv Hebranga zbog kaznenog djela "protiv naroda i države" uz mjeru pritvora za okrivljenika.Iako istraga službeno nikada nije završena Hebrangov slučaj završio je njegovom smrću za koju je tada nadležni glavni istražitelj Milorad Milatović ustvrdio da se radi o samoubojstvu. Nakon toga obitelj nikada nije dobila tijelo pokojnika, a okolnosti pod kojima se Hebrang navodno ubio nikada nisu razjašnjene.U obrazloženju beogradskog Okružnog suda navodi se da je službena verzija Hebrangove smrti dvojbena čime je službeno obrazloženje koje je objavljeno krajem 40-ih godina s pravne strane ocijenjeno sumnjivim. Također se navodi kako u postupku koji je tada vođen protiv Hebranga nije bilo optužujućih dokaza, a okrivljeniku nije bilo omogućeno pravo na obranu.Postupak pravne rehabilitacije svoga oca pokrenuo je prije dvije i pol godine Branko Hebrang, brat saborskog zastupnika Andrije Hebranga, koji je nakon odluke beogradskog suda ocijenio da će obitelj Hebrang moći biti mirna tek nakon što posmrtni ostaci Andrije Hebranga budu izručeni njegovim potomcima.
http://www.index.hr/...ang/429502.aspxBranko Hebrang o svom ocu uz navodjenje litarature:
Courtois, Stephane i suautori, Crna knjiga komunizma, Zagreb, 1999.Doder, Milenko, Kopinič bez enigme, Zagreb, 1986., naklada 20.000Đilas, Milovan, Druženje s Titom, Zemun, 1990.Ivanković, Vonta, Zvonko, Hebrang, Zagreb, 1988., naklada 2.000Jelić, Ivan, Posljednji dani Andrije Hebranga, feljton, "Vjesnik" svibnja 1991.Jelić, Ivan, Sudski proces Andriji Hebrangu 1929., Časopis za suvremenu povijest 22(3), Zagreb, 1990.Kalinić, Pavle, Andrija Hebrang: svjedoci govore, Zagreb, 1996., naklada: 500Kalinić, Pavle, Andrija Hebrang i hrvatsko pitanje, Politička misao, Vol XXXIII, br.2-3Kisić-Kolanović, Nada, Hebrang: iluzije i otrežnjenja, Zagreb, 1996., naklada 1.500Kisić-Kolanović Nada, Andrija Hebrang i hrvatsko lijevo iskustvo 1919.-1941., Časopis za suvremenu Povijest, 26 (1)Kljakić, Dragan, Dosije Hebrang, Beograd, 1983., naklada 6.000Mihajlović, Živorad Šilja, Hebrang: izdajnik ili žrtva političke igre, Beograd 1989., naklada 5.000Milatović, Mile, Slučaj Andrije Hebranga, Beograd, 1952., naklada 50.000 (više izdanja)Rubčić, Nikola, Robija, Zagreb, 1936.Supek, Ivan, Krunski svjedok u Hebrangovu slučaju, Zagreb, 1990., naklada 5.000Vukušić, Bože, Tajni rat Udbe protiv hrvatskoga iseljeništva, Zagreb, 2002.Dosje Hebrang, Hrvatski državni arhiv, Zagreb
Meni zasad deluje da je u novijoj hrvatskoj istoriografiji, uz izuzetak Ive Banca, Hebrang predstavljen kao zrtva titoizma. Takodje, negiraju se njegove veze sa ustasama, kao i da nije bio staljinista; Hebrang se karakterise kao zagovornik jasne i sto samostalnije pozicije Hrvatske u federaciji. S druge strane, Hebrangom se kod nas niko ozbiljnije nije pozabavio. U javnosti uglavnom dominiraju publicisticki, prilicno negativni stavovi Cencica i Pere Simica. Vicko Krstulovic ga u tek objavljenoj knjizi memoara vec 1941. opisuje kao rukovodioca „cije ponasanje ulazuje da je to bio stav nacinaliste, a ne revolucionera, iako se prividno nije razlikovao od stava drugih clanova CK.“ Krstulovic optuzuje Hebranga i Stevu Krajacica da su „optuzivali partijsko rukovodstvo Dalmacije da se vezuje samo za CK KPJ“ i da su „hteli da ih oni (tj. njih dvojica) dohvate“, da su omalovazavali dalmatinski doprimos u ratu, da su „uvecavali snagu HSS i potrebu suradnje sa njima“ itd... Krstulovic optuzuje Hebranga da je sa Zujovicem stao na Staljinovu stranu 1948. godine. Edited by Yoda
Link to comment

Naravno da je predstavljen kao žrtva Titoizma i kao "hrvatski mučenik", a zvanično je u Hrvatskoj dobio status "Žrtve komunističkog režima" odlukom sabora iz 1992. godine. Mislim, ne znam da li da se smejem ili da plačem, on žrtva a vodio komuniste. To mu dođe otprilike kao kada bi ovde Ranković bio proglašen žrtvom komunizma.Elem, simptomatično je da je baš za Hebranga intervenisao ambasador SSSR-a, da je tražio da sovjetski agenti budu prisutni na suđenjima...Pametnome dosta.

Edited by Filipenko
Link to comment

Branko Petranovic je u jednoj od svojih knjiga naveo nekoliko pisama u periodu 1945-47 koje su razmenili Tito, Kardelj, Koca Popovic i jos poneko u kojima se vidi da je Tito spremao Hebranga za tanak led.prilicno dobar deo sa Vikipedije o kraju Andrije Hebranga

U Beogradu 1944.-1947. [uredi]Krajem 1944. godine Kardelj, Đilas, Ranković i Milutinović zatražili su Hebrangovu smjenu, u ime grupe Kardelj je 30. rujna uputio Titu pismo u kome se Hebranga optužuje za nacionalizam. Kardelj je neprestano naglašavao kako se Hebrang loše ponaša prema Srbima, što Kardelj navodi kao dokaz da je potreban neki poseban "Narodnooslobodilački front Srba u Hrvatskoj", nešto čemu se Hebrang otvoreno protivio, a Tito nikada nije prihvatio.[28] 5. listopada 1944. Tito naređuje Rankoviću da u rukovodstvo KPH pošalje Kardelja, Đilasa i Bakarića da na čela KPH postave Bakarića, a da Hebranga dovedu u Beograd.[29] Time Hebrang prelazi s dužnosti sekretara CK KPH na još odgovorniju dužnost u saveznu vladu - Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije gdje preuzima rukovođenje cjelokupnom obnovom i izgradnjom zemlje; imenovan je ministrom industrije i predsjednikom Državne planske komisije i Ekonomskoga savjeta federalne vlade, po značenju, to je bio položaj odmah iza Titovog. U Vladi Tito - Šubašić od 7. ožujka 1945. Hebrang je ministar industrije i predsjednik Privrednog savjeta Vlade. No poput drevnog kralja Anteja, izgubio je većinu svoje snage kad je otkinut od svoga rodnog tla.[29]Na početku Hebrangovog rada kao ministra Tito ga je smatrao prikladnim za vođu delegacije Nacionalnog komiteta (Arso Jovanović, Gojko Nikoliš, Mitra Đilas, Srećko Manola) koja je početkom siječnja 1945. otputovala u Moskvu na progovore sa Staljinom (i ostalim boljševičkim upravljačima, Molotovom, Georgi Dimitrovom). Pregovori su trajali mjesec dana.[30] Rezultat pregovora bio je slab, dobivena su obećanja o isporuci određene količine željeza, slanju vojnih instruktora i postignut je preliminarni dogovor o osnivanju mješovitih (sovjetsko-jugoslavenskih) trgovačkih društava.[31] Oproštajni susret 26. siječnja u Kremlju bio je dvojak. Večer je započela u dobrom raspoloženju u kojem je jugoslavenska delegacija podlegla dojmu da ih Staljin "voli više od drugih naroda". Ali Staljin se prisjetio Đilasovih uvredljivih izjava kako je Crvena armija daleko ispod razine američkih i britanskih vojnika, te je počeo kritizirati jugoslavensku vojsku i laskati bugarskoj vojsci. Arso Jovanović je briznuo u histeričan plač i dodvoravao se domaćinima, ali nitko nije obraćao pozornost na njega. Hebrang je prekinuo ponižavajuću scenu riječima: Naređujem ti da šutiš. U Hebrangovim osobnim bilješkama zapisano je: "Došli u 23 (sata), otišli u 3:30. Triput govorio. Staljin me triput grlio, ljubio. Pohvalio. Svi raspoloženi. Topla atmosfera. Arso se svinjski držao. Opirao se po pitanju ocjene bugarske vojske i Đide. Mučna i neprijatna situacija."[32]Hebrang je u travnju 1945., s razlogom, otvoreno negodovao zbog neprimjerenog tečaja zamjene kuna za dinar. Hebrang govori: Ja uopće ne mogu da prihvatim soluciju koja se predlaže da se kuna zamjenjuje u nepovoljnom omjeru, da se konkretno za 100 kuna dobiju samo 2,5 dinara. (srpski dinari zamjenjivali su se 100 za 5, u BiH zamjenjivalo se 1000 kuna za 7 dinara). Uostalom zašto se pravi tolika razlika između kune i Nedićevih dinara? Ako bismo ovako odredili kurs kune to bi znatno oštetilo privredu Hrvatske i svih onih krajeva u njoj koji su tako teško oštećeni.[33] U studenom 1946. Hebrang je još uvijek na "partijskoj liniji" te govori građanima Zagreba uoči Dana Republike: U zemlji imamo dvije vrste neprijatelja: prvi govore da je nekada u staroj Jugoslaviji bilo bolje nego što je sada. To su ostaci velikosrpskih hegemonista, koji smatraju da Hrvatska imade suviše slobode i da su Hrvati u ovoj zemlji stekli i izvojevali i suviše velika prava. Drugi govore da bi Hrvatima bilo bolje da su sami. Protiv takvih elemenata, nazivali se Hrvatima ili Srbima, moramo biti vrlo budni i voditi nemilosrdnu borbu gdje god se pojave. [34] 1948. [uredi]Zahlađenjem odnosa sa Sovjetskim Savezom Hebrang je postao Staljinov kandidat za preuzimanje vodstva u KPJ od Tita [35]. Međutim, u travnju 1948. je, zajedno sa Sretenom Žujovićem, osumnjičen da održava tajne kontakte sa sovjetskim veleposlanstvom, odnosno da je staljinist. U svibnju je isključen iz KPJ i uhićen pod optužbom da je surađivao s ustašama i Gestapom u zarobljeništvu te "sabotirao" gospodarsku politiku FNRJ; i Rusi su za to navodno znali, ali ga nisu izdali nego ucjenili da bude njihov agent. Povodom uhićenja sovjetski veleposlanik je prosvjedovao i tražio da njihovi predstavnici budu nazočni prilikom ispitivanja, no zahtjevi su odbijeni. Hebrang nije priznao krivicu niti se odrekao Informbiroa te je završio u zatvoru gdje je navodno ubijen, a vlasti su smrt prikazale kao samoubojstvo (u službenom izviješću je navedeno da je nađen obješen o radijator u zatvoru Glavnjači, dok svjedoci i dokumenti govore da je u tom zatvoru grijanje bilo samo na kruto gorivo, dakle radijatora i pripadajućih cijevi nije bilo)[36]. Žujović je 1952. oslobođen i priklonio se Titu dok u vezi Hebrangovog slučaja postoje mnoge nejasnoće.
Link to comment
Arhivirajte ranije duele, kao i postovanje fotografija u cilju propitivanja drugih ucesnika, jer je to klasicno trolovanje. Dueli fotkama su klasicna patkometrija.Kime, predlazem da otvoris topik o antisemintizmu, u suprotnom ce tim poslom da se pozabavi moderacija.
napisao sam strukturalni antisemitizam a ne antisemitizam. u pita pere urban misli da postoji neka istorijska supstanca hrvatskog naroda koja je transpoliticka. druga strana te njegove teze je ta da su srpski partizani zapravo losi srbi (hrvati imaju mudru nacionalnu politiku u kojoj je etnicki supstrat vazniji od politickog opredeljenja dok 'mi' ne). ja mislim da je dobro da se definisu pozicije ucesnika posto ovo zapravo nije samo naucna vec i politicka rasprava.
Link to comment
Jeste, Hvilipenko, evo kako je izgledala zloglasna Glavnjaca.
Iznad te zgrade je izgrađen PMF. U knjizi Beograd ispod Beograda se pominje pokušaj spuštanja u temelje PMF-a kako bi se videlo šta je od te zgrade ostalo. Možda kada budu imali novca za robota sa kamerom.
Link to comment
napisao sam strukturalni antisemitizam a ne antisemitizam. u pita pere urban misli da postoji neka istorijska supstanca hrvatskog naroda koja je transpoliticka. druga strana te njegove teze je ta da su srpski partizani zapravo losi srbi (hrvati imaju mudru nacionalnu politiku u kojoj je etnicki supstrat vazniji od politickog opredeljenja dok 'mi' ne). ja mislim da je dobro da se definisu pozicije ucesnika posto ovo zapravo nije samo naucna vec i politicka rasprava.
Pa dobro, mislio sam generalno na tvoje postove koji se neposredno ili posredno bave srpskim nacionalizmom, u kojima antisemitizam manje-vise igra nekakvu ulogu.Ne brini, otvoricu je ja. ;)
Link to comment
Pa dobro, mislio sam generalno na tvoje postove koji se neposredno ili posredno bave srpskim nacionalizmom, u kojima antisemitizam manje-vise igra nekakvu ulogu.Ne brini, otvoricu je ja. ;)
ma ja ne verujem da je antisemitizam konstitutivan srpskom nacionalizmu (ili bilo kom drugom). ono za sta prozivam pere urbana (a on se pravi nevest) je sledece: u pitanju je odredjeni barometar i modernosti i odnosa prema njoj. otpor onome sto je nolde nazivao prakticna transcedencija. takodje, to pokazuje temperaturu cetnickog pokreta koji zahteva zapravo etnicku cistotu (makar u nameri) i koristi antisemitizam (nedovoljno dobro etnicko poreklo vodja partizanskog pokreta) kao argument u svojoj propagandi. jednostavno ukoliko je srbija pre svega to znaci da sve ostalo moze da bude brzo zrtvovano/treba da bude ocisceno.more on topic a ovo sam vec postovao
Atentata je bilo i prije, napr. onaj na ustašku patrolu kraj Botaničkog vrta. Dan nakon toga po svim bi uglovima osvanuli plakati o streljanju (po deset za svakog ustašu ili Nijemca, a ubrzo se doguralo i do 100) „Židova Srba i komunista“. Otuda moja neugasiv otpor prema terminu „Židov“, ne mogu si ga zamisliti bez nemuštog vučje-tiranosaurskog urlikanja tih plakata, i odbijam da se koristi u bilo kojem mom spisu. Termin „jevrejski“ revaloriziran je solidarnim ponašanjem Srba od 1941. nadalje, bez obzira na to da nedićevci inače nisu bili bitno različiti od drugih kvislinga, i ja ga svojatam kao čist. A otuda i prvi pojam o tome što je to komunist: netko kog se progoni i strelja zajedno sa mnom. Netko tko nije zapao u stazis. Raskinuo je paralizu.
e da pere sada cita ozbiljnu literaturu a ne izvestaje losih spijuna-kauboja i novinske paskvile ovo bi mu bio argumenat. samo jebiga ovde ispada da su komunist i srbin takodje solidarni pojmovi. a to nas vraca na druga oreskovica.edit: izvor darko suvin 'memoari jednog skojevca' Edited by kim_philby
Link to comment
ma ja ne verujem da je antisemitizam konstitutivan srpskom nacionalizmu (ili bilo kom drugom). ono za sta prozivam pere urbana (a on se pravi nevest) je sledece: u pitanju je odredjeni barometar i modernosti i odnosa prema njoj. otpor onome sto je nolde nazivao prakticna transcedencija. takodje, to pokazuje temperaturu cetnickog pokreta koji zahteva zapravo etnicku cistotu (makar u nameri) i koristi antisemitizam (nedovoljno dobro etnicko poreklo vodja partizanskog pokreta) kao argument u svojoj propagandi. jednostavno ukoliko je srbija pre svega to znaci da sve ostalo moze da bude brzo zrtvovano/treba da bude ocisceno.more on topic a ovo sam vec postovaoe da pere sada cita ozbiljnu literaturu a ne izvestaje losih spijuna-kauboja i novinske paskvile ovo bi mu bio argumenat. samo jebiga ovde ispada da su komunist i srbin takodje solidarni pojmovi. a to nas vraca na druga oreskovica.edit: izvor darko suvin 'memoari jednog skojevca'
Eh, nisi tako nekada govorio kada smo viteski ukrstali maceve argumentima a ti jos nisi potpao pod psihologiju kozarackog kola...mada, ruku na srce, ako su "memoari jednog skojevca" ozbiljna i objektivna literatura, onda povlacim rec. ^_^
Link to comment
Eh, nisi tako nekada govorio kada smo viteski ukrstali maceve argumentima a ti jos nisi potpao pod psihologiju kozarackog kola...mada, ruku na srce, ako su "memoari jednog skojevca" ozbiljna i objektivna literatura, onda povlacim rec. ^_^
pa u pitanju je samo verovatno vodeci strucnjak za brehta danas. ali koga briga.
Link to comment
pa u pitanju je samo verovatno vodeci strucnjak za brehta danas. ali koga briga.
Radovi na temu SF su mi zanimljiviji, drugar zaludjenik iz Kanade se kleo u njega a ja bio zadovoljan nakon "US Science Fiction and War/Militarism"Dakle, "Memoari jednog skojevca" + poezija su tuga ali i tu se nadje po nesto o narodnoj omladini Hrvatske:Dva omladinca oboljela su od trbušnog tifusa a jedan od paratifusa jer su neovlašteno kupovali voće u selu i jeli ga neopranog; izliječeni su i zatim izbačeni iz brigade. Pošto su se o takvim slučajevima širile glasine po Zagrebu, napisali smo i pismo Gradskom Odboru N.O.H. da je sve u redu. Radilo se mnogo, 6 dana na tjedan bar po 6.5 sati, bili smo svi umorni, kulturno-prosvjetni rad je pokatkad zanemaren. Kao priznanje za dobru volju i napor, a možda i iz političkih razloga, brigada je dobila počasni naziv „udarna“.
Link to comment
98_proglas_noo-a_.jpgpar zanimljivih momenata u ovom proglasu dalmatinskih komunista: Jugoslavija se pominje samo kroz "jugoslavenske" nacionaliste dok se sve ostale parole odnose na Split, Dalmaciju i Hrvatsku. Narodna vojska je hrvatska, politički organ je hrvatski, a tu je i pokrajina Dalmacija. (Ok, to nije bilo posle).Posebno je dobro ovo "bratsko jedinstvo svih splitskih rodoljuba". Bar tad jos nisu bili domoljubi... ;) Malu digresiju u ovo bratsko jedinstvo u odnosu na kasniju SFRJ verziju istog unosi poziv ispisan par redova ranije - na bratimljenje sa "talijanskim vojnicima".Dakle, premalo tragova "jugoslovenske" ideje. Boris Dvornik, proleteri i Ljubin grob su došli kasnije, u 70tim.Ah, da, zbog naučnog utemeljenja: izvor je Muzej u Splitu. Edited by Topola
Link to comment

Uz sav uloženi napor, zaista ne vidim po kom osnovu se oslobodilačka borba stanovnika Hrvatske tokom Drugog svetskog rata ovde konstantno prikazuje kao "igranje Hrvata na dve karte", odnosno rezervnu opciju ukoliko Osovina i NDH zglajzaju.Poređenja radi, u Sloveniji je Osvobodilna fronta bila prvenstveno slovenačka patriotska i oslobodilačka organizacija, sastavljena od više ideološki raznolikih grupacija. Zajednički imenitelj je bila borba protiv okupatora i njihovih slugu, odnosno oslobođenje zemlje. Primenimo identičan obrazac i na Hrvatsku - potpuno je irelevantno da li su se oni inicijalno zalagali za Jugoslaviju ili ne, važno je da su se borili protiv četnika, ustaša, Italijana i Nemaca.Uostalom, na zasedanjima AVNOJ-a su se predstavnici svih područja, narodnosti i ustaničkih odreda iz svih krajeva bivše zemlje usaglasili o zajedničkom NOP-u i posleratnom uređenju zemlje. Krajnje je neobjektivno spočitavati Hrvatima koji su se borili u jedinicama NOV da su u stvari bili pobornici neke malo izmenjene NDH.

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...